- Desilo se, tata je bio heroj, eto tako je nastradao. Te riječi je Alisa Vujinović, supruga ubijenog policajca Davora Vujinovića, sve ove godine izgovarala svojoj djeci.Jer, kako je navela u završnoj riječi pred Sudskim vijećem Kantonalnog suda u Sarajevu u sudskom procesu protiv Save Marinkovića i Aleksandra Macana, optuženih za ubistvo njenog muža i njegovog kolege policajca Adisa Muhovića, za svih šest godina nije uspjela smoći snage da svojoj djeci bilo šta drugo kaže.Iako njihove voljene Davora i Adisa ništa i niko ne može vratiti, a bol i agonija će trajati dok su živi, Alisi Vujinović, Haseni Šehović i njihovoj djeci makar će malo olakšati presuda koja je u petak izrečena Marinkoviću i Macanu. Macan je osuđen na 15, a Marinković na 45 godina robije. Trećeoptuženi za ubistvo dvojice pripadnika MUP-a Kantona Sarajevo Marko Trifković ranije je osuđen na 15 godina zatvora nakon priznanja krivice.Adis i Davor bili su časni, pošteni, odgovorni ljudi, profesionalci u svom poslu. Njihov poziv je jedan od najhumanijih, a svoje živote su izgubili dok su štitili živote građana. Stoga su i osjećanja njihovih kolega, policajaca koji su u ogromnom broju prisustvovali izricanju presude bila podijeljena.Dok su, s jedne strane, itekako bolno svjesni da su zauvijek izgubili svoje kolege, koji su svirepo ubijeni, s druge, presudom je, kako su naveli, poslana poruka da su pobijedile pravda i pravna država. Naravno, pod uvjetom da ostane nepromijenjena i u drugostepenom postupku. Jer, čin ubistva njihovih kolega je čin napada na državu. Godinama se već broje žrtve kriminalaca i ubica širom BiH, koje nerijetko analiziraju i sramotno niske kazne koje dobiju, te ohrabruju sve nove nasilnike koji vjeruju da mogu dijeliti pravdu po svojoj volji. Zato proces pred Kantonalnim sudom u Sarajevu daje nadu da će pravda biti pravda i da će država imati iskrenu političku odluku da se obračuna s kriminalom, ma otkuda dolazio, a da policajci neće i ne smiju biti glineni golubovi.

Za ubistvo sarajevskih policajaca 60 godina robije

Nada da će pravda biti pravda

Polako se približava kraj još jedne godine, kako za sve nas, tako i za sportiste. Šta ste učinili, učinili ste. Neke stvari će nam zauvijek ostati u sjećanju, dok bismo neke najradije zaboravili.“Crvena furija” protutnjala je Njemačkom, Olimpijske igre donijele su nam nove dobitnike zlatnih medalja.Nažalost, BiH će još četiri godine čekati na taj uspjeh. A proslavit ćemo ga kad dođe, to znam. Nadali smo se da će to biti naša mostarska sirena Lana Pudar. Nažalost, nije bilo sreće. Barem ne ovoga puta.Ipak, iz Pariza, doduše malo kasnije, dobili smo medalje. Naši “Zlatni ljiljani” donijeli su radost, ko zna koji put dosad. Ovaj put, pridružio im se i mladi Ismail Barlov. S 13 godina, već je uspio da se okiti medaljom i iznenadi svjetsku publiku moćnom voljom.Svjetlo nade donijeli su i naši najbolji rukometaši koji pod palicom novog selektora Damira Doborca, podmlađeni, love nastup na evropskoj sceni najboljih naredne zime.Kraj godine obojili su košarkaši. Pobjeda nad Hrvatskom donijela je živosti i boje u, inače, tmurnu Skenderiju. A kako da ne spomenemo i banjalučki Borac. Fudbaleri tima iz Platonove ostvarili su plasman u nokaut fazu Konferencijske lige i ispisali stranice historije bh. fudbala.Čestitke su stizale iz svih dijelova zemlje. Ponovo je pokazano da nas sport, za razliku od pokvarene politike, spaja. I spajat će.O onim lošim nećemo ovog puta. Nisu zaslužili pažnju, a i Nova godina je vrijeme da se prave promjene u našim životima.Nogometašima se otvorilo u kvalifikacijama za Mundijal. Pa je i to neki vid sreće. Hoće li je ispuniti do kraja, ostaje da se vidi.

Kraj godine je i za sportiste, šta ste učinili, učinili ste

Svjetla nade

Dženana Terzić, žena s invaliditetom, samohrana majka dvoje djece, koja također žive s invaliditetom, primjer je upornosti, snage i hrabrosti u želji da za sebe i svoju porodicu stvori normalan život, koji je nije mazio.Osim svih nabrojanih poteškoća, definirao ju je i razvod, ali i gubitak majke koja joj je bila najveća podrška. Međutim, skupila je snagu i uz pomoć Udruženja "Ružičnjak“ uspjela da se aktivno uključi u lokalnu zajednicu, zaposli i osnaži i kao žena i kao osoba s invaliditetom.Ona je pokazatelj koliko je vrijedno, prema riječima Jasne Rebac, predsjednice "Ružičnjaka“, pronaći sposobnosti kod osoba s invaliditetom i usmjeriti se na njihovo jačanje, kako bi pridonosili zajednici, ali i normalno živjeli živote.Njima nije potrebno da žive od socijalne pomoći. Potrebni su im podrška, ulaganje u adekvatno obrazovanje i usmjeravanje. Njima je potrebna normalnost, te posao i "obična“ svakodnevica koju žive građani bez ovih problema.Dženana je borac, lavica, požrtvovana majka i nada za sve osobe s invaliditetom kojima poručuje da ako je ona uspjela, svi mogu.

Samohrana majka s invaliditetom hrabro kroči kroz život

Dženana Terzić: Majka lavica

Zamislite da se protiv vas vodi sudski proces i sad očekujete presudu. Sad zamislite da ste se oduzeli od straha zbog te presude i mogućeg odlaska u zatvor, pa odlučite zavaliti najbliže da s vama podijele sudbinu. Okupite svoje najbolje prijatelje, rodbinu i saradnike te dogovorite da vas na smjenu skrivaju od organa gonjenja, a ako vas kojim slučajem u konačnici policija pronađe i dođe uhapsiti, uđu u direktni obračun s policijom.Zvuči potpuno apsurdno i skaradno, je li teško da postoji toliki broj budala koji bi tako nonšalantno bili spremni robijati za drugog. No, upravo opisani scenarij se dešava u Republici Srpskoj.Ususret prvostepenoj presudi Dodik je, poput malog uplašenog miša, odlučio da se sakrije iza Republike Srpske i njenih institucija. Recept je već oproban: sazove se Narodna skupština koja usvaja nekakve besmislene odluke, poput ove posljednje da se Dodik ne treba pojaviti na sudu i da se blokira evropski put, a predsjednik RS, uplašen za vlastitu kožu, u zločin upliće sve narodne predstavnike koji sjede u Skupštini, dakle, bezmalo cijeli entitet.Naravno, nije ovo prvo zavaljivanje svojih saradnika u vlastito živo blato, pa je zahvaljujući Dodiku već cijeli niz osoba završio pod otpužnicama ili na američkoj crnoj listi ili su cijeli privatni biznisi žrtvovani.I da stvar bude gora, u cijelom tom cirkusu zdušno učestvuju kako vlast, tako i veći dio opozicije u RS, te rizikuju da se sutra i sami nađu na optuženičkim klupama zbog udara na ustavni poredak.A zbog čega? Pa zato što se Dodik prepao suda.Kolika li je samo ljubav, strah, ucijenjenost ili glupost potrebna za takvo nešto?Ne znam, ali znam da pod vodstvom Milorada Dodika i njegovog autokratskog upravljanja cijela RS liči na jednu tragikomičnu epizodu „Monty Pythona“.

Ali ne znaju da je junačina iza skupštine skrivena

Sude mi

Vrhbosanski nadbiskup mons. Tomo Vukšić poslao je snažnu poruku nade, pozivajući sve ljude da budu svjedoci dobrote i ljubavi te da teže pomirenju. Naglasio je kako je Božić vrijeme radosti, ali i prilika za mirenje zavađenih, te podsjetio na važnost obitelji kao temelja svakog društva - mjesta gdje se gradi povjerenje, daruje ljubav i stvara osjećaj sigurnosti, posebno u današnjim nesigurnim vremenima.Poruka nadbiskupa Vukšića odjeknula je kao poziv na djelovanje da svi postanemo nositelji svjetla i graditelji mostova među ljudima. Njegove riječi podsjetile su da se mir ne događa sam od sebe, već je plod truda, razumijevanja i hrabrosti da se prevaziđu podjele.Mons. dr. sci. Tomo Vukšić, rođen 9. januara 1954. u Studencima, općina Ljubuški. Istaknuti je teolog i trenutni vrhbosanski nadbiskup.Nakon završene klasične gimnazije u Zagrebu, studirao je teologiju u Sarajevu, a potom je u Rimu stekao magisterij iz teologije na Papinskom orijentalnom institutu. Za svećenika je proglašen 29. juna 1980. godine.Papa Benedikt XVI imenovao ga je, 1. februara 2011., prvim biskupom Vojnog ordinarijata u BiH, a 29. januara 2022. naslijedio je kardinala Vinka Puljića na mjestu vrhbosanskog nadbiskupa.

Istaknuti teolog i trenutni vrhbosanski nadbiskup

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

I dok je u ostatku svijeta normalno da se vrijeme kada se bliži kraj godine provodi na način da se smiruju tenzije, vlada normalnija atmosfera i svi se okreću najbližim, to u Bosni i Hercegovini nije slučaj.Kod nas svjedočimo potpuno suprotnom, odnosno pojačanju tenzija, koje dosežu svoj vrhunac.Tako moramo slušati priče o tome da li je Milorad Dodik zdrav i sposoban za suđenje, da li će i kada mu biti održano ročište.Ne ulazeći u to ko je u pravu, a ko u krivu, prosto je nevjerovatno da sudski vještak tvrdi jedno, a ljekarski tim nešto dijametralno suprotno.Dobili smo nekoliko dana na vremenu, jer je ročište prolongirano, no drami ćemo svjedočiti pred Novu godinu, tačnije 30. decembra.Ali ni to nije dovoljno, pa Narodna skupština RS raspravlja o tome da li treba rušiti ustavni poredak.Priča se o tome da se predsjednik RS Milorad Dodik ne odaziva na pozive Suda BiH, da se bojkotuje rad državnih institucija, da se prekinu evropske integracije, iako se u njih često javno kunu.U svakoj normalnoj državi ovo odmah pali alarme, ali BiH po mnogo čemu nije normalna država.Provodili se ovi zaključci ili ne, sama rasprava o njima je skandalozna, a da stvar bude apsurdnija, iza svega stoje ljudi koji su pod brojnim sankcijama, poput predsjednika Narodne skupštine RS Nenada Stevandića.I postavlja se pitanje kako je situacija za nekoliko dana došla od usvajanja dva evropska zakona do toga da se u državi sve raspada, iako ništa nije nametalo takav scenarij. Sve u svemu, crno nam se piše.

U svakoj normalnoj državi ovo odmah pali alarme, ali BiH po mnogo čemu nije normalna država

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić primljen je na najstariji univerzitet u Sjedinjenim Američkim Državama i jedan od najcjenjenijih – Harvard. I to u ranom roku. Dječak velikog uma, iz male zemlje, na putu je da cijeli svijet čuje za njega.Skromni mladi matematičar iz Novog Travnika učenik je četvrtog razreda Druge gimnazije u Sarajevu, a već je promijenio historiju. Prvi put je u BiH došla zlatna medalja s Internacionalne matematičke olimpijade u Velikoj Britaniji, koju je on ponosno okačio o svoj vrat.U nesigurnim vremenima za sve, i roditelje i njihovu djecu, Benjamin i slični njemu bacaju svjetlo na ispravni put i utabaju ga za generacije koje dolaze.Iako mlad, već sada pokazuje prave vrijednosti. Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede i ne dozvoljava da ga strah spriječi da pokuša ostvariti svoje snove. Iako je mislio da neće uspjeti, ipak je odvažno aplicirao na prestižne fakultete, što je rezultiralo pozitivnom odlukom na šta svaki građanin ove zemlje može biti ponosan.Ipak, skromno, zasluge pripisuje i svojim roditeljima za koje kaže da su mu uvijek bili najveća podrška. Njima svi treba da čestitamo, odličan su posao obavili i pokazali kako dijete može visoko da leti kada mu pomognete da raširi krila.

Skroman, vrijedan i uporan, hrabro gazi u nove pobjede

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Košarkaški reprezentativac Bosne i Hercegovine Kenan Kamenjaš briljira u dresu Budućnosti iz Podgorice. Nakon što je nedavno zablistao u dresu reprezentacije u historijskom meču protiv Hrvatske, popularni Kameni je sjajne igre prenio i u klupsku košarku.U pobjedi protiv Krke u 13. kolu ABA lige (97:87) proveo je 27 minuta na parketu, što mu je bilo dovoljno da postavi svoj rekord u regionalnom takmičenju po broju ubačenih koševa. Kameni je ubacio 28 poena, a zabilježio je i deset skokova te upisao jednu asistenciju.Osim što je sjajan košarkaš, Kamenjaš je i odličan čovjek. Svako ko ga poznaje, ima samo riječi hvale za njega, a korak dalje otišao je Sejo Bukva koji je otkrio njegovu priču. Putovao bi na relaciji Vareš – Sarajevo na dva treninga dnevno, a nije zapostavljao ni školu. Uz to je uvijek žurio kući da pomogne svojoj majci.- Odmah sjeda na radnički autobus koji ide u šest sati, dođe, odradi trening, ja mu platim doručak, ručak, vrati se kući ode u školu u drugu smjenu, odradi zadaću, pomogne majci i opet navečer dođe, odradi trening – otkrio je Bukva za Balkan Rules Podkast.Kenan Kamenjaš je rođen 7. januara 2000. godine u Varešu. Počeo je u KK Koš, a onda je igrama u Sparsima privukao pažnju Budućnosti. Jedno vrijeme je igrao za Studentski centar, filijalu ekipe iz Podgorice. Ove sezone je jedan od najboljih igrača ABA lige, a blista i u Eurokupu, gdje je bio MVP 12. kola.

Igra u fenomenalnoj formi, a postavio je i lični rekord u ABA ligi

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

Visoki predstavnik međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini (BiH) Kristijan Šmit (Christian Schmidt) pozvao je Vijeće ministara BiH da pronađe rješenje za funkcionisanje ustanova kulture od značaja za državu.Iz OHR-a je danas saopćeno da je mjesec dana nakon što je donio Nalog kojim se podržava funkcioniranje ustanova kulture od značaja za BiH, visoki predstavnik Šmit još jednom podsjetio koliko je bitno da Vijeće ministara pokaže fokusiranost, odlučnost i odgovornost u donošenju rješenja koje će otkloniti dugoročne izazove s kojima se ove institucije suočavaju.- Vijeće ministara mora pronaći odgovarajuće i održivo rješenje za ovo pitanje u zadatom roku kako bi osiguralo pravnu i finansijsku stabilnost ovih ustanova kulture. U suprotnom, to bi ugrozilo očuvanje zajedničkog naslijeđa Bosne i Hercegovine. Ako se ispune potrebni uslovi, ove ustanove, čuvari identiteta i istorije BiH, bit će u puno boljoj poziciji da ispune svoju misiju očuvanja i omogućavanja pristupa ovom naslijeđu budućim generacijama, što je od najvećeg značaja za BiH - saopćeno je iz OHR-a.Šmit je 21. novembra donio odluku kojom je riješio problem finansiranja i funkcioniranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH (NUBBiH), kao i još šest institucija kulture od posebnog značaja za državu.Visoki predstavnik je u govoru ispred NUBBiH-a rekao da će odlukom biti onemogućene blokade i prestanak funkcioniranja i drugih kulturnih institucija od državnog značaja, kao što su Zemaljski muzej BiH, Historijski muzej BiH, Muzej književnosti i pozorišne umjetnosti, Biblioteka za slijepa i slabovidna lica, Kinoteka BiH i Umjetnička galerija BiH.

Šmit je 21. novembra donio odluku kojom je riješio problem finansiranja i funkcioniranja Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

U Hercegovini je posljednjih mjesec prilično napeto. Na hiljade prosvjetnih radnika od Ivana do Ivanice je u generalnom štrajku jer su, prije svega, nezadovoljni svojim primanjima. Traže 15 posto više plaće, a Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona im nudi maksimalnih 10 posto. Oni u klin, Vlada u ploču, reklo bi se. I, kao u trileru s dobrim zapletom, situacija postaje sve napetija, jer prosvjetari svako malo izlaze na ulice Mostara boreći se za svoja prava, a vlasti ih tuže i propituju zakonitost štrajka.„Zbog bezbjednosti“ se zabranjivao i štrajk prosvjetara u Kantonu Sarajevo i sindikati su utuživani, a „hercegovački slučaj“ je dodatno začinila ministrica Naida Hota-Muminović koja bi „svojim“ prosvjetnim radnicima zabranila podršku kolegama od Konjica do Neuma. Štaviše, najavljeni štrajk upozorenja u svim školama u FBiH proglasila je nezakonitim, a očekivanja da će je učitelji, nastavnici i profesori poslušati, sudeći po svemu, doživjet će fijasko.Za svaku pohvalu je da su sindikalci mobilizirali svoje članstvo, da se solidariziraju jedni s drugima, jer u spirali poskupljenja plaće kakve imaju naši prosvjetari ne mogu pokriti troškove potrošačke korpe.I, dok se sindikalnim vođama diže kosa na glavi od izjava, objava i koječega kantonalnih dužnosnika, dotle se postavlja pitanje gdje su nestali građanski aktivizam i protesti kada su sve druge oblasti u pitanju. Naš evropski put je krajnje upitan, ali kao da nas nije briga. U Gruziji su uslijedili masovni protesti poslije najave vladajuće partije da će obustaviti pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji. Naš zastoj se s nepodnošljivom lakoćom samo nijemo posmatra ili se po vlastima „plete“ u komentarima, pretežno anonimnim na društvenim mrežama.Nema aktivizma niti šetnji kada se imenuju podobni, a ne sposobni na ona važna i bitna mjesta i pozicije, pa i škole, kada se štimaju konkursi po principu – ja tebi - ti meni, kada građani zavlače ruku u sve praznije džepove dok naše društvo izjeda korupcija, kada kišni armagedon poput nedavnog dovodi do smrti, plavi i uništava kuće iznad kojih lokalni tajkuni grade kamenolome... Val nezadovoljstva zbog loših plaća je razumljiv.Svi biju bitke za bolju osnovicu, za više koeficijente, ali borba za našu budućnost bi možda trebala biti na prvom mjestu. Jer, uglavnom, šuti se na sve, osim kad su plaće u pitanju. Da se ne dogodi - dobili smo na mostu, izgubili na ćupriji i da nam se ne zamanta od stalnog vrćenja u krug.

Naš evropski put je upitan, ali kao da nas nije briga. Kod nas se šuti na sve, osim kad su plaće u pitanju

Gdje nam je nestao glas?

Gotovo cijela regionalna javnost ostala je u šoku nakon incidenta koji se ne pamti, makar u srbijanskom nogometu, kada je trener Vojvodine Nenad Lalatović, najprije verbalno, a potom i fizički nasrnuo na Feđu Dudića, trenera FK Radnički 1923.I, dok je Lalatović pokazao svoje pravo primitivno lice, ali i koliko poštuje svoj nekadašnji klub, a pogotovo svog kolegu trenera, naš nogometni znalac Dudić, uprkos silini uvreda i prijetnji, čak i onih po nacionalnoj osnovi koje je u tom naletu primio, pokazao je da je pravi gospodin.Nijednog trenutka nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog, odvratnog ponašanja ruralnog tipa, kakvim se pokazao Lalatović. Štaviše, Dudić je potpuno smireno i staloženo uličaru pokazao kakve manire i odgoj ima jedan nogometni stručnjak kakav i jeste, što, uostalom, pokazuju njegovi rezultati.Dudića je podržao i Sindikat profesionalnih fudbalera BiH, najavivši svu potrebnu pravnu i drugu pomoć. Feđa Dudić je rođen 1. februara 1983. godine. U svojoj trenerskoj karijeri je vodio GOŠK, Velež i Sarajevo.

Nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog ponašanja Lalatovića

Feđa Dudić: Gospodin trener

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti. Naravno, na desetke je primjera njihovih neslaganja, razmimoilaženja, međusobnih ukopavanja, podvaljivanja, svađa, prozivki, sujeta, no posljednji događaji dovode do međusobne frontalne paljbe. Nakon što je ministrica pravde KS (Darja Softić-Kadenić) odbila (s pravom) potpisati nelegalno rješenje o promjeni uprave u Fudbalskom savezu KS i tako osujetila ambiciju ministra kulture i sporta KS Kenana Magode da zasjedne i u upravu Nogometnog saveza, od ministra, sve uz blagoslov i podršku njegove stranke, uslijedila je rafalna paljba po ministrici. Uzvratio je Peđa Kojović, koji je Magodu više puta nazvao nasilnikom, na šta je SDP potkačio NS s uhapšenim ministrom Bošnjakom i pozvao Kojovića da konačno preuzme odgovornost i zamijeni ga na čelu Ministarstva prostornog uređenja. Ponovo je uzvratila Naša stranka saopćenjem u kojem je poručila da su tu poziciju spremni prepustiti svojim partnerima ako ih već optužuju za skriveni interes, ali, i mnogo ozbiljnije, pozvali na pregovore o novom sazivu Vlade KS...Ko je ovdje u krivu, ko je ovdje u pravu, prosudite sami. Ono što je svakako mnogo bitnije jeste ukupni epilog, a to je da stvari ne funkcionišu. Trojka je već bezmalo pet godina na vlasti u Kantonu Sarajevu, a dvije u Federaciji.Neki pomaci u glavnom gradu jesu napravljeni, no... Tanko je to. Sarajevo nije postalo, kako nam je upravo Kojović nekoć najavljivao, metropola od kasabe. I dalje je to jedan zagađeni, prljavi, zapušteni, haotični i u večernjim satima potpuno pusti grad. A tek na nivou Federacije i države svjedočimo potpunoj izgubljenosti, nesnalaženju i nespremnosti da se uhvati u koštac s ključnim izazovima.Utisak koji se stiče jeste da Trojka tek sada pomalo shvata da je vlast nešto mnogo teže, kompleksnije, izazovnije, napornije i ozbiljnije nego što su to zamišljali u svojim opozicionim glavama. A kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice. I tako do ponovne opozicije.&nbsp;&nbsp;

Kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti

Zar je važno ko je kriv

Crnogorski stručnjak Zoran Kašćelan vraća Bosnu u vrh regionalne košarke. Kada je preuzimao sarajevske "Studente“, odlučno je poručio: "Naš cilj je donijeti Bosni titule te se vratiti u vrh regionalne košarke“.I na dobrom je putu. Bosna je trenutno prvi tim Prvenstva Bosne i Hercegovine, a velikom pobjedom na paklenom gostovanju kod Sutjeske iz Nikšića (75:73) izboren je plasman među osam najboljih ABA 2 lige.Osim što Bosna niže trijumfe, sakuplja bodove, najveća pobjeda je, zapravo, povratak publike. Sarajlije su željne sporta, košarke i uspjeha, a Kašćelan i društvo su ih vratili u Skenderiju. Jasno, nije lagano vratiti bivšeg prvaka Evrope na mjesto gdje je nekad bio, ali Kašćelan i igrači, uz podršku predsjednika Dubravka Barbarića, na dobrom su putu."Bit će Bosna opet šampion“, grmi s tribina Skenderije kada igraju "Studenti“, a Kašćelan je za to najzaslužniji.Rođen je 1. decembra 1986. na Cetinju, u Crnoj Gori. On je trenersku karijeru započeo u ŽKK Lovćen, potom je s klupe predvodio žensku reprezentaciju Crne Gore, a nakon toga i KK Lovćen, Podgoricu, Spars te od 2022. godine banjalučki Borac. Kao košarkaš, bio je prvotimac Lovćena, Leotara, bugarskog Yambola, užičke Slobode te sarajevskih Sparsa.

Osim što Bosna niže trijumfe, sakuplja bodove, najveća pobjeda je, zapravo, povratak publike

Kašćelan: Vratiti Bosnu u vrh regionalne košarke

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Pedeset godina Ilija Petrović iz Gojevića kod Fojnice priželjkivao je da vidi uživo Ajfelov toranj u Parizu. Toliko je to želio, a istovremeno bio svjestan da ne može sebi to priuštiti, pa je odlučio sagraditi svoj Ajfelov toranj, koji je držao u dvorištu. Tako je svakog dana mogao gledati u impozantnu građevinu, jednu od najpoznatijih u cijelom svijetu.Spletom nesretnih okolnosti, nakon poplava koje su pogodile dio FBiH početkom oktobra, upoznao je humanitarca Miru Jandrića iz Mostara, koji je obilazio poplavljena područja. Kada je došao do kuće Petrovića, drugi su mu objasnili šta znači Ajfelov toranj u dvorištu. Petrović je zbog poplava proveo dan i po na tavanu, gdje se sakrio od vode koja mu je uništila veliki dio doma.Zahvaljujući dobrim ljudima, ponešto je uspio renovirati.S druge strane, Jandrić je otišao kući i razmišljao o starcu iz Gojevića, koji mu se toliko urezao u sjećanje. Nije, kako je rekao, mogao pojmiti da neko voli toliko jednu građevinu, a pritom je nije vidio uživo. I odlučio je odvesti ga u Pariz te mu tako ostvariti najveći san. Zajedno s pomoći drugih.To je bilo dvodnevno putovanje, ali sasvim dovoljno za Petrovića da se nagleda Ajfelovog tornja. Nezaboravno iskustvo za obojicu, a srca su im napunjena.

Odlučio odvesti Iliju Petrovića u Pariz, kako bi mu ispunio želju da vidi Ajfelov toranj

Jandrić i Petrović: Nezaboravno iskustvo

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

S približavanjem Nove godine, dobili smo prošireni spisak osoba koje su sankcionirane od Sjedinjenih Američkih Država. Nezavidan broj osoba iz BiH, posebno entiteta RS, već se nalazi na njemu, a među njima je i sami politički vrh – predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.Tu su i Milorad Dodik i brojni drugi zvaničnici iz RS, potpomognuti onima iz FBiH, a od jučer im se pridružio i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac zajedno s Aleksandrom i Mirkom Dobrićem, Vlatkom Vukotićem, te kompanijama "Best servis“, "Nimbus inovacije“, "Vorto“ i "Zelena Jabuka“.Ne dijelim ljude ni političare na naše i njihove, pa mi je stoga žao zbog novih sankcija. Odnosno, to su iste sankcije koje ne utječu na sankcionirane preko noći, ali ostavljaju veće i dublje tragove.Ne, ne žalim pojedince koji su se našli na crnoj listi, već narod!Narod je taj koji ispašta. Sankcionirani neće moći putovati u Ameriku, imati imovinu, šta sve ne, ali građani, narodi ove države suočavaju se s dugotrajnim posljedicama poput manjka investicija. Jer ko bi htio dati pare u državu čiji zvaničnici se povezuju s korupcijom, ugrožavanjem sigurnosti i stabilnosti jedne države, a to čine podrivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, između ostalog, kojeg tretiraju kao švedski stol – uzmu šta im se sviđa, ostavljaju sve što nije prema njihovoj volji i/ili predstavljaju to totalno drugačijim nego što zaista jeste. Ili otvoreno prijete cijepanjem države, nekakvim otcjepljenjima.Pa ko bi normalan htio dati pare, trud, volju u državu u kojoj se čak i njeni građani plaše da bi sutra mogla geografski drugačije izgledati! Ali zato siromaštva na sve strane. I za to nikoga nije briga.

Građani su ti koji ispaštaju zbog crnih lista na kojima je politički vrh države

Košarac: Posljednji zvaničnik koji je dospio na crnu listu

Žali Bože naroda

Poduzetnik i vlasnik firme magaraca "Mali farmer“ Alen Jusupović iz Zavidovića bilježi samo uspjehe. Već 12 godina radi s plemenitim magarcima, a još kao student je pokrenuo projekt za koji je dobio sredstva.Danas je to preraslo u pravi porodični biznis.Osim magarećeg mlijeka, koji je primarni proizvod "Malog farmera“, prave i kozmetiku, a odnedavno je u javnosti odjeknulo da je Jusupović uplovio u novi projekt.Riječ je o kapsulama u kojima je upravo magareće mlijeko. I to tehnologijom kojom se konzervira i hrana astronautima. A kako je to uspio?Prema projektu SERDA-e i Vlade Švedske, nabavio je liofilizator koji služi za sušenje i zamrzavanje. Kako je objasnio za "Dnevni avaz“, to je najbolji način na svijetu za konzerviranje organske materije, odnosno hrane.- Dobivamo suhu tvar i skontali smo da je najlakše da to pakujemo u kapsule, kako bismo olakšali transport – rekao nam je Jusupović.Prije 15-ak dana proizveli su prve kapsule, koje su na testiranju. A kada budu dostupne za prodaju, moći će se kupiti samo na „Malom farmeru“.Alen Jusupović rođen je 11. oktobra 1989. godine u Zenici, ali je cijeli život u Zavidovićima. Oženjen je i otac jednog djeteta.

Nada da će pravda biti pravda

Svjetla nade

Dženana Terzić: Majka lavica

Sude mi

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

Gdje nam je nestao glas?

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Žali Bože naroda

Alen Jusupović: Pomjera granice

Kolumne

Nada da će pravda biti pravda

Svjetla nade

Dženana Terzić: Majka lavica

Sude mi

Tomo Vukšić: Mostovi među ljudima

Praznične tenzije

Benjamin Mujkić: Briljantan um

Kenan Kamenjaš: Neumoljiv u reketu

OHR pozvao Vijeće ministara BiH da riješi pitanje ustanova kulture

Gdje nam je nestao glas?

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Žali Bože naroda

Alen Jusupović: Pomjera granice