Gotovo cijela regionalna javnost ostala je u šoku nakon incidenta koji se ne pamti, makar u srbijanskom nogometu, kada je trener Vojvodine Nenad Lalatović, najprije verbalno, a potom i fizički nasrnuo na Feđu Dudića, trenera FK Radnički 1923.I, dok je Lalatović pokazao svoje pravo primitivno lice, ali i koliko poštuje svoj nekadašnji klub, a pogotovo svog kolegu trenera, naš nogometni znalac Dudić, uprkos silini uvreda i prijetnji, čak i onih po nacionalnoj osnovi koje je u tom naletu primio, pokazao je da je pravi gospodin.Nijednog trenutka nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog, odvratnog ponašanja ruralnog tipa, kakvim se pokazao Lalatović. Štaviše, Dudić je potpuno smireno i staloženo uličaru pokazao kakve manire i odgoj ima jedan nogometni stručnjak kakav i jeste, što, uostalom, pokazuju njegovi rezultati.Dudića je podržao i Sindikat profesionalnih fudbalera BiH, najavivši svu potrebnu pravnu i drugu pomoć. Feđa Dudić je rođen 1. februara 1983. godine. U svojoj trenerskoj karijeri je vodio GOŠK, Velež i Sarajevo.

Nije dopustio spustiti se na nivo provokatorskog ponašanja Lalatovića

Feđa Dudić: Gospodin trener

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti. Naravno, na desetke je primjera njihovih neslaganja, razmimoilaženja, međusobnih ukopavanja, podvaljivanja, svađa, prozivki, sujeta, no posljednji događaji dovode do međusobne frontalne paljbe. Nakon što je ministrica pravde KS (Darja Softić-Kadenić) odbila (s pravom) potpisati nelegalno rješenje o promjeni uprave u Fudbalskom savezu KS i tako osujetila ambiciju ministra kulture i sporta KS Kenana Magode da zasjedne i u upravu Nogometnog saveza, od ministra, sve uz blagoslov i podršku njegove stranke, uslijedila je rafalna paljba po ministrici. Uzvratio je Peđa Kojović, koji je Magodu više puta nazvao nasilnikom, na šta je SDP potkačio NS s uhapšenim ministrom Bošnjakom i pozvao Kojovića da konačno preuzme odgovornost i zamijeni ga na čelu Ministarstva prostornog uređenja. Ponovo je uzvratila Naša stranka saopćenjem u kojem je poručila da su tu poziciju spremni prepustiti svojim partnerima ako ih već optužuju za skriveni interes, ali, i mnogo ozbiljnije, pozvali na pregovore o novom sazivu Vlade KS...Ko je ovdje u krivu, ko je ovdje u pravu, prosudite sami. Ono što je svakako mnogo bitnije jeste ukupni epilog, a to je da stvari ne funkcionišu. Trojka je već bezmalo pet godina na vlasti u Kantonu Sarajevu, a dvije u Federaciji.Neki pomaci u glavnom gradu jesu napravljeni, no... Tanko je to. Sarajevo nije postalo, kako nam je upravo Kojović nekoć najavljivao, metropola od kasabe. I dalje je to jedan zagađeni, prljavi, zapušteni, haotični i u večernjim satima potpuno pusti grad. A tek na nivou Federacije i države svjedočimo potpunoj izgubljenosti, nesnalaženju i nespremnosti da se uhvati u koštac s ključnim izazovima.Utisak koji se stiče jeste da Trojka tek sada pomalo shvata da je vlast nešto mnogo teže, kompleksnije, izazovnije, napornije i ozbiljnije nego što su to zamišljali u svojim opozicionim glavama. A kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice. I tako do ponovne opozicije.&nbsp;&nbsp;

Kada shvatite da ste nedorasli zadatku, tad u pravilu kreće međusobno optuživanje i prebacivanje krivice

Sukobe unutar sebe Trojka više ne pokušava ni kriti

Zar je važno ko je kriv

Crnogorski stručnjak Zoran Kašćelan vraća Bosnu u vrh regionalne košarke. Kada je preuzimao sarajevske "Studente“, odlučno je poručio: "Naš cilj je donijeti Bosni titule te se vratiti u vrh regionalne košarke“.I na dobrom je putu. Bosna je trenutno prvi tim Prvenstva Bosne i Hercegovine, a velikom pobjedom na paklenom gostovanju kod Sutjeske iz Nikšića (75:73) izboren je plasman među osam najboljih ABA 2 lige.Osim što Bosna niže trijumfe, sakuplja bodove, najveća pobjeda je, zapravo, povratak publike. Sarajlije su željne sporta, košarke i uspjeha, a Kašćelan i društvo su ih vratili u Skenderiju. Jasno, nije lagano vratiti bivšeg prvaka Evrope na mjesto gdje je nekad bio, ali Kašćelan i igrači, uz podršku predsjednika Dubravka Barbarića, na dobrom su putu."Bit će Bosna opet šampion“, grmi s tribina Skenderije kada igraju "Studenti“, a Kašćelan je za to najzaslužniji.Rođen je 1. decembra 1986. na Cetinju, u Crnoj Gori. On je trenersku karijeru započeo u ŽKK Lovćen, potom je s klupe predvodio žensku reprezentaciju Crne Gore, a nakon toga i KK Lovćen, Podgoricu, Spars te od 2022. godine banjalučki Borac. Kao košarkaš, bio je prvotimac Lovćena, Leotara, bugarskog Yambola, užičke Slobode te sarajevskih Sparsa.

Osim što Bosna niže trijumfe, sakuplja bodove, najveća pobjeda je, zapravo, povratak publike

Kašćelan: Vratiti Bosnu u vrh regionalne košarke

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Pedeset godina Ilija Petrović iz Gojevića kod Fojnice priželjkivao je da vidi uživo Ajfelov toranj u Parizu. Toliko je to želio, a istovremeno bio svjestan da ne može sebi to priuštiti, pa je odlučio sagraditi svoj Ajfelov toranj, koji je držao u dvorištu. Tako je svakog dana mogao gledati u impozantnu građevinu, jednu od najpoznatijih u cijelom svijetu.Spletom nesretnih okolnosti, nakon poplava koje su pogodile dio FBiH početkom oktobra, upoznao je humanitarca Miru Jandrića iz Mostara, koji je obilazio poplavljena područja. Kada je došao do kuće Petrovića, drugi su mu objasnili šta znači Ajfelov toranj u dvorištu. Petrović je zbog poplava proveo dan i po na tavanu, gdje se sakrio od vode koja mu je uništila veliki dio doma.Zahvaljujući dobrim ljudima, ponešto je uspio renovirati.S druge strane, Jandrić je otišao kući i razmišljao o starcu iz Gojevića, koji mu se toliko urezao u sjećanje. Nije, kako je rekao, mogao pojmiti da neko voli toliko jednu građevinu, a pritom je nije vidio uživo. I odlučio je odvesti ga u Pariz te mu tako ostvariti najveći san. Zajedno s pomoći drugih.To je bilo dvodnevno putovanje, ali sasvim dovoljno za Petrovića da se nagleda Ajfelovog tornja. Nezaboravno iskustvo za obojicu, a srca su im napunjena.

Odlučio odvesti Iliju Petrovića u Pariz, kako bi mu ispunio želju da vidi Ajfelov toranj

Jandrić i Petrović: Nezaboravno iskustvo

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

S približavanjem Nove godine, dobili smo prošireni spisak osoba koje su sankcionirane od Sjedinjenih Američkih Država. Nezavidan broj osoba iz BiH, posebno entiteta RS, već se nalazi na njemu, a među njima je i sami politički vrh – predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović.Tu su i Milorad Dodik i brojni drugi zvaničnici iz RS, potpomognuti onima iz FBiH, a od jučer im se pridružio i državni ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa Staša Košarac zajedno s Aleksandrom i Mirkom Dobrićem, Vlatkom Vukotićem, te kompanijama "Best servis“, "Nimbus inovacije“, "Vorto“ i "Zelena Jabuka“.Ne dijelim ljude ni političare na naše i njihove, pa mi je stoga žao zbog novih sankcija. Odnosno, to su iste sankcije koje ne utječu na sankcionirane preko noći, ali ostavljaju veće i dublje tragove.Ne, ne žalim pojedince koji su se našli na crnoj listi, već narod!Narod je taj koji ispašta. Sankcionirani neće moći putovati u Ameriku, imati imovinu, šta sve ne, ali građani, narodi ove države suočavaju se s dugotrajnim posljedicama poput manjka investicija. Jer ko bi htio dati pare u državu čiji zvaničnici se povezuju s korupcijom, ugrožavanjem sigurnosti i stabilnosti jedne države, a to čine podrivanjem Dejtonskog mirovnog sporazuma, između ostalog, kojeg tretiraju kao švedski stol – uzmu šta im se sviđa, ostavljaju sve što nije prema njihovoj volji i/ili predstavljaju to totalno drugačijim nego što zaista jeste. Ili otvoreno prijete cijepanjem države, nekakvim otcjepljenjima.Pa ko bi normalan htio dati pare, trud, volju u državu u kojoj se čak i njeni građani plaše da bi sutra mogla geografski drugačije izgledati! Ali zato siromaštva na sve strane. I za to nikoga nije briga.

Građani su ti koji ispaštaju zbog crnih lista na kojima je politički vrh države

Košarac: Posljednji zvaničnik koji je dospio na crnu listu

Žali Bože naroda

Poduzetnik i vlasnik firme magaraca "Mali farmer“ Alen Jusupović iz Zavidovića bilježi samo uspjehe. Već 12 godina radi s plemenitim magarcima, a još kao student je pokrenuo projekt za koji je dobio sredstva.Danas je to preraslo u pravi porodični biznis.Osim magarećeg mlijeka, koji je primarni proizvod "Malog farmera“, prave i kozmetiku, a odnedavno je u javnosti odjeknulo da je Jusupović uplovio u novi projekt.Riječ je o kapsulama u kojima je upravo magareće mlijeko. I to tehnologijom kojom se konzervira i hrana astronautima. A kako je to uspio?Prema projektu SERDA-e i Vlade Švedske, nabavio je liofilizator koji služi za sušenje i zamrzavanje. Kako je objasnio za "Dnevni avaz“, to je najbolji način na svijetu za konzerviranje organske materije, odnosno hrane.- Dobivamo suhu tvar i skontali smo da je najlakše da to pakujemo u kapsule, kako bismo olakšali transport – rekao nam je Jusupović.Prije 15-ak dana proizveli su prve kapsule, koje su na testiranju. A kada budu dostupne za prodaju, moći će se kupiti samo na „Malom farmeru“.Alen Jusupović rođen je 11. oktobra 1989. godine u Zenici, ali je cijeli život u Zavidovićima. Oženjen je i otac jednog djeteta.

Radi na proizvodnji magarećeg mlijeka u kapsulama

Alen Jusupović: Pomjera granice

Još na "ničijoj zemlji“, Bosna i Hercegovina je jedna od država zapadnog Balkana koja na različite načine plaća danak unutrašnjih podjela, blokada i političkih akrobacija kojima se veliki dio građana nastoji uvjeriti da ova zemlja svoju budućnost treba tražiti negdje drugdje osim u okrilju Evropske unije. Samo jedan detalj, aktuelan ovih dana, dovoljan je da razumijemo gdje treba biti ishodište svih politika na ovim prostorima, da alternative nema i da svako oklijevanje nosi posljedice koje bi u narednom periodu mogle biti još pogubnije.Nastranu sada ko je takve sporazume potpisivao i je li o posljedicama mogao na vrijeme razmisliti, ali svjedoci smo kako samo jedno pravilo, ono koje ne dozvoljava profesionalnim vozačima kamiona da se na prostoru EU zadrže duže od 90 dana tokom perioda od šest mjeseci, cijelu transportnu industriju u regionu baca na koljena. Stotine vozača je izvan stroja, suočeno s novčanim kaznama i mjerama zabrane ulaska u EU, a prema ovom pravilu i s ograničenjem da u jednoj kalendarskoj godini šest mjeseci ne mogu raditi. Osim što će ubrzati odlazak profesionalnih vozača iz BiH i ovo deficitarno zanimanje učiniti deficitarnijim, domaće prijevozničke firme sada mogu samo nijemo posmatrati kako konkurencija iz država EU preuzima njihov posao. Zato ne čudi reakcija asocijacija prijevoznika iz država regiona, koji su sada jedinstveno zatražili da se izuzmu iz primjene pravila 90/180, pa zaprijetili i blokadama saobraćaja iz i prema Evropi.Ako je jedan paragraf dovoljan da izazove ovakve štete, s kakvim se još posljedicama suočavamo samo zbog činjenice da smo još izvan dijela svijeta koji funkcionira prema jedinstvenim pravilima i djeluje u skladu s vlastitim interesima? Jasno je da nije riječ samo o fondovima i finansijskim sredstvima koja ne dobivamo, već čitavom nizu propisa koji će nam zadavati glavobolje sve dok ne napravimo reforme koje se od nas očekuju i prihvatimo pruženu ruku iz Brisela. Ako ništa drugo, pravila EU ujedinila su barem vozače zapadnog Balkana, ali i Turske, Moldavije i Ukrajine. Možda se konačno oko evropskog cilja ujedine i politike koje nas drže tu gdje smo.

Stotine vozača je izvan stroja, suočeno s novčanim kaznama i mjerama zabrane ulaska u EU

Transport na koljenima

U vremenu kada su nam glave „zakucane“ za mobitele pa ne vidimo šta se oko nas dešava, kada je empatije sve manje, pojavi se neka priča koja nam vrati nadu u čovječanstvo.Jedna takva priča stiže iz Bihaća, gdje je Bišćanin Alija Ramakić spasio 19-godišnju djevojku koja je skočila u Unu. Nije Alija razmišljao sekunde, rizikovao je svoj život kako bi spasio tuđi. Hrabro je skočio u ledenu Unu i sačuvao mladi život.O tome koliko je ovo bio hrabar podvig, dovoljno govori činjenica da su se zbog hladnoće rijeke oboje našli u nesvjesnom stanju. Brzom reakcijom hitne pomoći su oboje spašeni.Alija se oporavlja od ovog nemilog događaja, za medije nije htio mnogo pričati, samo je istaknuo da osjeća zadovoljstvo i sreću da se sve završilo pozitivnim ishodom, kao i da je djevojka spašena, što je najbitnije.- Želim da obavijestim sve koji su se zabrinuli da smo oboje dobro. Cura se pokušala ubiti, skočila je u rijeku Unu i ja skočim za njom da je spasim, na kraju su nas oživljavali. Nisam ni pomislio da mi je srce moglo puknuti od hladnoće – rekao je Ramakić nakon herojskog poteza.

Bez razmišljanja skočio u ledenu Unu da spasi djevojku

Ramakić: Rizikovao svoj život da spasi tuđi

Alija Ramakić: Heroji su među nama

Dok se na političkoj sceni strasti ne smiruju, pa su se i zakazane sjednice Vijeća ministara BiH preselile u sferu nagađanja, dotle ostaje činjenica da građani ovu godinu ispraćaju sve zaduženiji i siromašniji.Prognoze za narednu 2025. nisu dobre. Sve skuplji život kuca na vrata stanovnicima ove zemlje. Jer ih iza ugla čekaju nova poskupljenja. A, kako to u BiH biva, kada samo jedna usluga ili proizvod poskupi, uslijedi čitava lavina daljih poskupljenja.Gotovo paralelno s najavljenim poskupljenjima svega i svačega, stižu i obećanja o višem minimalcu u Federaciji BiH.Od Nove godine niko više ne bi trebao raditi za 619 KM, koliko trenutno iznosi minimalna plaća, ali se ne zna ni za koliko će taj iznos biti povećan. Ostaje nada da to neće biti, kako se u javnosti spekulira, 700 KM i da će naša politička družina na vlasti prije nego se razbježe za novogodišnje praznike odriješiti kesu i spriječiti novi egzodus cijele armije radne snage.Jer, nije lako sabirati i oduzimati te hvatati korak sa sve težim poskupljenjima. Znaju to dobro naši penzioneri, umjetnici preživljavanja. Njima su obećane svojevrsne reforme Zakona o PIO. Ako ih ne bude, u narednoj godini mogu očekivati povećanje penzija za mizernih dva posto.I, dok se u ovoj zemlji hronično pretače iz šupljeg u prazno, dok naši silni znalci upozoravaju na sve veću krizu, sve dublju ekonomsku nejednakost, ali i katastrofalnu demografsku situaciju, i ono malo nade da ćemo koraknuti prema Evropi naši političari polako gase.

I ono malo nade da ćemo koraknuti prema Evropi naši političari polako gase

Iz šupljeg u prazno

Nakon što je srušen režim sirijskog predsjednika Bašara al-Asada (Bashar al-Assad), nameću se brojna pitanja šta i kako dalje u ovoj arapskoj zemlji. Nova vlast poručuje da će uspjeti sačuvati zemlju od teritorijalnog raspada u kojem mnoge etničke zajednice, ali i susjedne države, vide svoj interes. Oduševljenje i slavlje sirijskog naroda traje danima. U isto vrijeme, na vidjelo izlaze zlodjela sirijskog diktatora.Odmah nakon što je Asad sa svojom porodicom pobjegao u Moskvu, u mnogim evropskim zemljama se počelo raspravljati šta da rade sa sirijskim izbjeglicama.Grčka je obustavila davanje odgovora sirijskim tražiocima azila. Poručili su da se treba otvoriti put sigurnog povratka u njihove domove. Francuska je počela raditi na obustavi zahtjeva za azil, kojih je registrovala više od četiri hiljade. Hrvatska je također dala upute da se zahtjevi državljana Sirije ne primaju do daljnjeg. Švedska, koja je primila drugi najveći broj izbjeglica, nakon Njemačke, odlučila je pauzirati odluke o zahtjevima za azilom i deportacijama. Iste mjere poduzele su Norveška, Danska i Ujedinjeno Kraljevstvo. Mogli bismo reći da to nije nimalo čudno, jer je čak i prijelazni sirijski premijer Mohamed al-Bašir (Mohammed al-Bashir) izjavio kako će njegov prvi cilj biti povratak miliona sirijskih izbjeglica iz inozemstva.Od svih evropskih država, najviše se o ovoj temi raspravlja u Njemačkoj, zemlji koja je primila najveći broj izbjeglica. Poruke o njihovom vraćanju u Siriju dolaze u vrijeme izborne kampanje. Neće nimalo čuditi ako neki političari budu svoju kampanju gradili na ovoj temi. Iz CDU-a su poručili kako će iznajmiti avione za to i svakoj osobi dati po 1.000 eura. Ipak, čuju se i drugačije poruke. Njemačke bolnice pokušat će zadržati sirijske radnike, jer bi, kako kažu, njihov odlazak ugrozio funkcionisanje zdravstvenog sistema. Gotovo milion ljudi sirijskog porijekla je u Njemačkoj, a samo približno 5.000 je dobilo azil. Ko će izbjeglice vratiti u Siriju, ratom opustošenu zemlju, kojoj predstoji dugotrajna obnova? Za hiljadu eura?

Evropske države su obustavile davanje odgovora tražiocima azila

Nova vlast poručuje da će uspjeti sačuvati zemlju od teritorijalnog raspada

Povratak Sirijaca u domovinu

Fudbalski reprezentativac Bosne i Hercegovine Denis Huseinbašić postigao je novi gol u ovoj sezoni. U trijumfu Kelna, koji je ekipu podigao na vrh tabele, naš reprezentativac postigao je treći gol.Huseinbašić vodi „Jarčeve“ ka Bundesligi, igrajući u sjajnoj formi, ali i opravdavajući zašto je godinama igrao za sve mlade reprezentacije Njemačke. Nijemci su se i svim silama trudili da zadrže našeg veznjaka, ali je on tada odabrao srcem i odlučio zaigrati za Bosnu i Hercegovinu.Sigurno je da će i 23-godišnji veznjak napraviti „boom“ kada ponovo uđe u Bundesligu, jači za veliko iskustvo igranja u jednoj od najjačih drugih liga svijeta, popularnoj „Cvajti“.Ove sezone je u 16 utakmica upisao dva gola i asistenciju za Keln, ali njegova kontrola tempa i sposobnost da ubrza ili uspori igru u svakom trenutku je na nivou velikih majstora.Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine nastupio je na šest utakmica, upisavši jednu asistenciju i sigurno da predstavlja svijetlu budućnost selekcije, kojoj su potrebni igrači baš poput njega.Glavna je karika Kelna, a prije ili kasnije postat će i u našoj selekciji i pomoći joj da se dokopa vrha evropskog fudbala.

Reprezentativac BiH glavna je karika Kelna

Denis Huseinbašić: Vodi "Jarčeve" ka Bundesligi

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine saznala je svoje rivale u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2026. godine i, s razlogom, može se reći da smo dobro prošli.Nakon kvalifikacija i kvalifikacija gdje nas dočekuju svi Portugali i Francuske ovog svijeta, došao je i taj trenutak da mi dobijemo grupu po mjeri.Razočarali su naši reprezentativci u proteklom ciklusu Lige nacija, i to im niko ne može zaboraviti, barem zasad. Ipak, dobar nastup dogodine u kvalifikacijama i eto nas na Mundijalu, a visoki porazi od Njemačke i Nizozemske padaju u zaborav.Apsolutno je validno tražiti od njih i promjenu ambicije. Dok nismo znali kako nam grupa izgleda, ciljao se Euro 2028. godine. Međutim, kada se napokon krenulo okretati kolo sreće, pa mi, umjesto spomenutih Portugala i Francuski, dobijemo Austriju i Rumuniju kao glavne rivale, onda se očekuje da uđemo u baraž.Imamo li mi pokriće za ove čekove što pišemo? Vrlo vjerovatno nemamo i doći će kad-tad na naplatu. Ipak, u ovom trenutku imamo opravdan razlog za euforiju koja vlada u bh. javnosti. Nekako, sve miriše na tu 2014. godinu, Mundijal. Doduše, ovog puta bismo išli u Sjevernu i Centralnu Ameriku, ali koga briga. Da se plasirati, Bog zna koliko nam je potrebno.&nbsp;

Sve miriše na tu 2014. godinu i Mundijal

Okreće se kolo sreće

Talentirani vozač bh. korijena Dino Beganović (20) pridružio se Hitech GP-u za koji će nastupati u svojoj prvoj punoj sezoni u Formuli 2.Nakon završetka dvogodišnjeg angažmana u Formuli 3, Beganović se priključio Formuli 2 u posljednja dva kola protekle sezone, te vozio utrke u Kataru i Abu Dabiju.U dva sprinta i dvije glavne utrke Beganović je uspio da osvoji čak 22 boda, što je odličan poduhvat, a u Hitechu su znali da ne smiju propustiti priliku da angažiraju Dinu na duže staze.Beganović će i ove sedmice imati priliku da vozi za Hitech u postsezonskim testovima koji se održavaju, također, u Abu Dabiju.U ekipi su znali da ne smiju propustiti da ga angažiraju, pa su brže-bolje spremili ugovor.- Dinin skor u utrkama je impresivan. Njegov nastup u Abu Dabiju sedam dana kasnije bio je izvanredan – poručeno je iz Hitech GP-a.Dvadesetogodišnji vozač, porijeklom iz Bosne i Hercegovine, krupnim koracima grabi do Formule 1 i najbržeg svjetskog cirkusa, a onda će i naša zemlja imati predstavnika u jednom od najelitnijih sportova na svijetu. I to će se desiti, prije ili kasnije.

Beganović se približava Formuli 1

Dino Beganović: Krupni koraci

Više od milijardu maraka građani BiH izdvojili su za uvoz automobila, a podaci koje mediji povremeno zatraže od Uprave za indirektno oporezivanje BiH mogu poslužiti kao vjerodostojna ilustracija sumorne bh. svakodnevice.U skladu s dubinom vlastitog novčanika, ogromna većina vozača odlučuje se za polovne četverotočkaše sa Zapada, desetak procenata sretnih kupaca sebi je priuštilo nove automobile, ali najviše pažnje uvijek izazove lista najluksuznijih i najskupljih automobilskih brendova za koje su vlasnici, za ovdašnje prilike, morali izdvojiti prava bogatstva. Svako od deset top vozila, uključujući obaveze plaćene državi, koštalo je od 300.000 do 700.000 KM.Davno su minula vremena veće socijalne jednakosti, a sve je manje i onih što ih pamte. Nostalgičara koji bi se zaista željeli vratiti u eru kad je "Yugo 45“ predstavljao krajnji domet i nedosanjani san pa, kao u pjesmi "Zabranjenog pušenja“ izazivao ljubomoru komšiluka i pola rodbine, vjerovatno više i nema. Ipak, podatak da stotine hiljada maraka odlazi na luksuzne automobile, koji će se mučiti ili sakupljati packe na bh. cestama, još jedan je od dokaza dubokih podjela u bh. društvu.Samo 30 godina nakon rata postali smo nacija čiji se veći dio bori s cijenom potrošačke korpe, dok ostatak obara rekorde pri uvozu zlata, nakita, skupocjenih parfema ili automobila... Mnogo je pitanja za političare, ekonomske stručnjake, poslanike, poreznike, pa i policijske organe, ali jedno je zajedničko svima – koliko sve ovo još može trajati?!&nbsp; &nbsp; &nbsp; &nbsp;

Davno su minula vremena veće socijalne jednakosti, a sve je manje i onih što ih pamte

Prošla vremena veće socijalne jednakosti

Podijeljena nacija

Svega jedan dan nakon što je napunio Bosanski kulturni centar u Sarajevu, gdje su svi uživali u njegovom nastupu, Božo Vrećo je šokirao sve izjavom u medijskom nastupu.On je pričao o tome kako je "preživio pakao" u Sarajevu i da je izvor svih problema jer se on kao Srbin bavi sevdalinkom.- Postoji neko uvriježeno pravilo da sevdalinku može izvoditi samo neko ko je musliman, to je pogrešno tumačenje – rekao je Vrećo prije nekoliko dana.I zaista, jeste to pogrešno tumačenje, no njegova konstatacija nije uopće tačna. Božo Vrećo je prihvaćen u Sarajevu kao egocentrična pojava, slobodno šeće ovim gradom, pravi nastupe koji imaju veliki odziv, a onda pokušava praviti žrtvu od sebe.Možda pravljenje žrtve ne bi bilo toliko sporno da nije riječ o jednom takvom osjetljivom pitanju kao što je sevdalinka.Iako je sevdalinka nerazdvojiv dio bošnjačke muzičke i kulturne tradicije, popularna je i kod Srba i Hrvata, a brojni muzičari koji se povezuju sa sevdalinkom bili su nebošnjaci: Nada Mamula, Zora Dubljević, Jozo Penava, Slobodan Lalić, Rade Jovanović, a Nedeljko Bilkić je bio interpretator Šantićeve "Emine".Čak je legendarna Josipa Lisac izvodila pjesmu "Omer Beže", a Jadranka Stojaković "Što te nema". Kao što je uočljivo, riječ je o osobama koje su mnogo veće legende od Bože Vreće.I ne, nikome nije smetalo što su oni izvodili sevdah, postali su čak i simbol te muzike, ali Božo Vrećo pokušava kreirati od sebe izuzetak, praveći od Sarajeva ono što su ranije političari zlonamjerno nazivali "Teheranom".

Brojni muzičari koji se povezuju sa sevdalinkom bili su nebošnjaci

Izigravanje žrtve

Za tri dana, 14. decembra, tačno će biti 30 godina otkako je Kris Dejl (Chris Dale) s bendom "Skunkworks“ i legendom metal muzike Brusom Dikinsonom (Bruce Dickinson) svirao u opkoljenom Sarajevu.Zvuci njegove bas gitare i danas mnogima odjekuju u ušima, jer je ovaj nastup bio jedna od rijetkih svijetlih tačaka tokom četverogodišnjeg konstantnog bombardiranja grada, pucanja iz snajpera, gladi i žeđi. Muzičari su s UN-ovim pripadnicima ušli, a kasnije i izašli, iz Sarajeva i u krcatom Bosanskom kulturnom centru održali svirku za pamćenje. Mogla je biti i posljednja u njihovim tada mladim životima, jer snajperisti oko Sarajeva nisu inače birali svoje žrtve.Nisu samo svirali, obilazili su grad, koliko se to dalo. Posjetili su djecu čiji su roditelji ubijeni i osjećali krivicu što ne mogu više pomoći, nesvjesni koliko je ljudima tog grada sam njihov dolazak značio. Dao im je nadu, vjeru da će preživjeti i da postoji život izvan sarajevskih podruma.Možda bi i pomogli više u smislu nekog novca, hrane, vode, da su znali da dolaze u ratnu zonu.Dejl je tada imao 27 godina i vrlo iskreno je u razgovoru za "Avaz" kazao da je bio neinformiran, samim tim nespreman za sve što je vidio u Sarajevu. Smrt, glad, razoren grad i nepodnošljiva ljudska patnja. Svjestan da je danas pametniji, rekao je kako nije više ni mlad ni lud da bi ponovio isto.Tokom tri decenije nije pričao ono što su Bosanci i Hercegovci htjeli čuti – da je sa Sarajevom bila ljubav na prvi pogled. Jer nije. Bio je to užas. Ali 20 godina poslije jeste se zaljubio u ovaj grad i često dolazio. Ovog 13. decembra ponovo će i zasvirati.Ipak, hvala mu za 1994. godinu. I njemu i ostatku ekipe koja je došla.

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Žali Bože naroda

Alen Jusupović: Pomjera granice

Transport na koljenima

Alija Ramakić: Heroji su među nama

Iz šupljeg u prazno

Povratak Sirijaca u domovinu

Denis Huseinbašić: Vodi "Jarčeve" ka Bundesligi

Okreće se kolo sreće

Dino Beganović: Krupni koraci

Podijeljena nacija

Izigravanje žrtve

Kris Dejl: Vjera u život van podruma

Kolumne

Feđa Dudić: Gospodin trener

Zar je važno ko je kriv

Zoran Kašćelan: Vraća stari sjaj Bosne

Miro Jandrić: Drugom ostvario san!

Žali Bože naroda

Alen Jusupović: Pomjera granice

Transport na koljenima

Alija Ramakić: Heroji su među nama

Iz šupljeg u prazno

Povratak Sirijaca u domovinu

Denis Huseinbašić: Vodi "Jarčeve" ka Bundesligi

Okreće se kolo sreće

Dino Beganović: Krupni koraci

Podijeljena nacija

Izigravanje žrtve

Kris Dejl: Vjera u život van podruma