Za samo osam mjeseci ove godine vodom najbogatija država Balkana i jedna od bogatijih u Evropi izdvojila je više od 200 miliona KM za uvoz - vode.&nbsp;Šokantni podaci koje je "Avaz“ dobio od Uprave za indirektno oporezivanje BiH još jedan su u nizu dokaza naivnosti građana ove zemlje, koji već decenijama, umjesto vlastitih, grade tuđe fabrike i ekonomije drugih, uglavnom susjednih, zemalja.U više od 166 miliona litara koje smo kupili svrstane su prirodne, vještačke, mineralne, gazirane, sa šećerom i bez, „mućkalice“ s aromama i dodacima i bez njih, ali u suštini radi se o vodi, koja praktično teče ispod naših prozora. Pored domaćih voda, čistih, zdravih, svjetskim zlatnim medaljama nagrađivanih, pored one iz BiH koja je bila službena voda američkog predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton), slađom i kvalitetnijom nam se čine one iz komšiluka, pa i sa svih strana svijeta. A u manjim ili većim količinama vodu, s aromama ili bez, uvozimo i iz Egipta, Tajlanda, Vijetnama, Južne i Sjeverne Koreje, Japana...U isto vrijeme, s niskim plaćama i penzijama, u jednoj od najsiromašnijih zemalja Evrope, prosječan bh. građanin bori se kako da sa svojim primanjima sustigne mjesečnu potrošačku korpu. Penzioneri s razlogom očekuju veće penzije, a radnici plaće. U potrazi za poslom i boljim životom desetine hiljada mladih odlaze iz države. Zato je, pored onih u vladama, na svakome od nas i o posljedicama ekonomske naivnosti trebamo razmisliti svaki put kad s trgovinskih polica posegnemo za proizvodom koji nije proizveden u BiH.

Za samo osam mjeseci ove godine vodom najbogatija država Balkana i jedna od bogatijih u Evropi izdvojila je više od 200 miliona KM za uvoz - vode

Ekonomsko samoubistvo

Nakon Sergeja Barbareza, Edina Džeke i Vedada Ibiševića, Bosna i Hercegovina ponovo ima jednog rasnog golgetera koji je strah i trepet po protivničke ekipe u Bundesligi. Njegovo ime je Ermedin Demirović, a sada prijeti i Real Madridu.Demirović je za vikend, u razmaku od svega tri minute, postigao dva gola za svoj Štutgart i donio mu pobjedu protiv Borusije Menhengladbah. Na najbolji način najavio je utakmicu Lige prvaka, a Štutgart igra ni manje ni više nego protiv najjačeg kluba – Real Madrida.Aktuelni prvak Evrope je ovog ljeta doveo i Kilijana Mbapea (Kylian Mbappe), ali španski mediji se s razlogom pribojavaju Demirovića. „Demirović upozorava Madrid“, naslov je poznatog španskog sportskog lista AS.I da, ako su u Realu pametni, a sigurno da jesu, neće olako shvatiti Demirovića. U suprotnom će „Zmaj“ kazniti „Kralja“. Baš onako kao što je kaznio i sjajan nizozemski tandem Virdžil Van Dajk (Virgil Van Dijk) – Matijs De Ligt (Matthijs) igrajući za reprezentaciju. Ove sezone je odigrao pet utakmica u svim takmičenjima i dao četiri gola uz jednu asistenciju.Ermedin Demirović rođen je 25. marta 1998. godine u Hamburgu, Njemačka. Dan pred svoj 23. rođendan debitirao je za reprezentaciju BiH, za koju je sakupio 28 nastupa i dao dva gola. Ponikao je u HSV, a igrao još za Lajpcig, Deportivo Alaveš, Sošo, Almeriju, Sent Galen, Frajburg i Augsburg.

Protiv Menhengladbaha dao dva gola u tri minute, a sada slijedi Liga prvaka

Ermedin Demirović: "Zmaj" prijeti "Kralju"

Fudbaleri Notingem Foresta slavili su protiv Liverpula na kultnom Enfildu i tako prekinuli post dug 55 godina. Od posljednje pobjede do danas promijenilo se mnogo stvari. Sam Notingem je osvojio nekoliko trofeja u Ligi prvaka, trofeja engleskog prvenstva, ali su i ispali u Čempionšip. Nije ni Liverpul ono što je bio tih godina – dominantna sila, ali u ovom trenutku su i dalje jedan od najboljih engleskih klubova.Ipak, vrijeme da se prekine niz je došlo, a zasluga, prije svih fudbalera, pripada Nunu Espiritu Santu. Portugalac je uspio da okonča „medeni mjesec“ na kojem su Arne Slot i „Redsi“ uživali u prethodnim sedmicama. Defanzivna postavka je izgledala kao neprobojni bunker pred napadima zvijezda Liverpula. Na kraju su i golom Hadson Odoija (Hudson) uspjeli odnijeti puni plijen. Ponovo, iz akcije kreirane prema receptu Espirita Santa.Portugalski stručnjak je nekoliko puta bio trener u Engleskoj. Doduše, s različitim uspjesima. S Vulverhemptonom je čuda pravio, da bi mu to „sredilo“ posao u Totenhemu. Nakon kratke epizode u sjevernom Londonu, uputio se u Saudijsku Arabiju, gdje je vodio Al Itihad. Međutim, svađa s Karimom Benzemom bila mu je posljednji ekser u kovčegu.Sada, Nuno Espirito Santo se vratio u Englesku, preuzeo Notingem i čini se da će još jednom napraviti čudo i izgledati mnogo bolje nego što bi trebalo.

U Arabiji je bio izopćen, ali se čini da je Engleska njegov teren

Nuno Espirito Santo: Trenerska klasa

Prosto je nevjerovatno da 11 godina nakon ubistva Emira Džinića u Tuzli, kada su ranjeni Amir Hodžić i njegov brat Nail, još nema pravosnažne presude u ovom predmetu.Za ovaj slučaj Kantonalni sud u Tuzli osudio je braću Mehić, koji stoje iza zaštitarske agencije „Flek“ iz Tuzle, te Amira Lisičića Švabu, ali i Denisa Rahmanovića i Merseda Mehanovića.Da stvar bude bizarnija, Damir Mehić Bibi je bio u bjekstvu nakon potvrđivanja optužnice, kada je uhvaćen na Jahorini.Ipak, bez ikakvog razumnog objašnjenja pušten je da se brani sa slobode. Naravno, uoči izricanja presude ponovo je pobjegao, a lociran je prošle godine na beogradskom aerodromu pod lažnim imenom.Amir Hodžić, koji je u pucnjavi ostao bez oka, i njegov brat Nail sada su u strahu. I ne samo oni, nego i brojni građani Tuzle, koji dobro znaju ko su ovi opasni momci i koliko su ljudi u crno zavili.Amir Mehić, iako je osuđen na 11 i po godina prvostepeno, pušten je uz kauciju iz zatvora. Sada se predstavlja kao ugledni biznismen, a kompanija mu ima milionske dobiti. Istina, prepisao ju je na člana porodice.Kako je uopće moguće da neko ko je osuđen na dvocifren broj godina zatvorske kazne bude pušten uz kauciju? Ovo je pitanje koje je postavio Amir Hodžić u razgovoru za „Dnevni avaz“.Govorio je i da su mu nudili novac kako bi povukao svoje izjave protiv kriminalne grupe.S obzirom na to da se na presudu čeka ovoliko dugo i da je proces izgledao često kao farsa, postoji opravdan strah da će ova ekipa proći nekažnjeno ili s mizernim kaznama. Kantonalni sud je svoje rekao, a za malo pravde se čeka konačna odluka Vrhovnog suda FBiH.O tome kakva smo država možda i najbolje govori to što je uopće tema rasprava da bi ubice, kriminalna banda, možda mogli izaći na slobodu, jer, eto, znaju neke ljude.

Kako je uopće moguće da neko ko je osuđen na dvocifren broj godina zatvorske kazne bude pušten uz kauciju

Ubice šeću, građani strahuju

Vlade Sladoje želi biti novi načelnik Kalinovika, a na plakatu na kojem poziva na "mobilizaciju" pozira u uniformi srpske vojske.Ako je htio privući pažnju, Sladoje je zaista uspio u svom naumu, ali pitanje je kako će CIK reagirati na ovu provokaciju ili šta bi to već trebalo biti. Sladoje je&nbsp; i osvjedočeni simpatizer lika i djela presuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića, koji je također iz Kalinovika.Eh sad, ovakav „performans“ možda i ne bi previše čudio da dolazi od kandidata Stevandićeve stranke, možda čak i nekog novopečenog Dodikovog junoše, ali Sladoje je kandidat PDP-a, stranke za koju mnogi žele vjerovati da je „proevropska“ i „umjerena“, ili barem bi to tako trebalo zvučati na brojnim okruglim stolovima međunarodne zajednice na kojima učestvuje njihov predsjednik Branislav Borenović.Uostalom, to je ista ona stranka iz koje dolazi Draško Stanivuković koji garantuje da će pod njim Banja Luka biti srpski nacionalni bastion patrijarhalizma i tradicionalizma ili njihova bivša članica Jelena Trivić kojoj je uzor Draško Stanivuković.I to je opozicija u RS. Ali vrlo lako može biti i SNSD, SDS, SP, DNS ili bilo koja druga stranka. Svi sukobi su interni i interesni – sve ideologije su iste.U RS to podrazumijeva srpski nacionalizam - red četništva, red pravoslavlja, red konzervativizma, red rusofilije.U Hrvata ionako jedna stranka dominira uz 2,3 manje sa, zapravo, identičnom ideologijom.Na većinski bošnjačkim područjima još ima ponekih natruha idejnog pluralizma, ljevice i desnice, liberalizma i konzervativizma, mada sve manje, posebno među mlađim generecijama, gdje je sve prisutniji model političara koji nudi ponešto za svakog, bez dovođenja u pitanje „bazičnih istina“ većinskog naroda kojem se obraćaju.Fukujamin „kraj historije“ i postideološko društvo, koji su u ostatku svijeta propali, u BiH su ostvareni, samo naša postideologija nije liberalna demokratija – nego općeprihvaćene nacionalističke ideologeme. Naša propast s njima je neupitna, ali njena brzina zavisit će od onih koji joj se budu suprotstavljali. A njih je, da se razumijemo, sve manje.

On je u PDP-u, ali vrlo lako može biti i u SNSD-u, SDS-u, SP-u, DNS-u ili bilo kojoj drugoj stranci

Sladoje od Kalinovika

Zašto nismo već dio evropske porodice zvane Evropska unija? Zašto kaskamo za skoro svim zemljama regiona na tom putu, a jedno vrijeme su nas domaći političari okarakterizirali kao "šampione“?Odgovor je jedan - to bi značilo dovesti u red institucije, odnosno vrlo transparentno bi radile, što bi smanjilo ako ne i gotovo ukinulo mogućnosti za kriminalna djela, korupciju i vođenje onom parolom "ruka ruku mije“.Ne odgovara im, skoro nikome na našoj političkoj sceni. Neki su primorani, ne bi li dobili priliku da učine nešto za građane, da čine usluge drugima, jačima. Drugi samo to i znaju. Ima i onih trećih koji se ne bave time, realno. No, koliko su takvi popularni u našem društvu?E, zato pojedini hoće da "razapnu strance“, kako ih nazivaju, kada upru prstom u (ne)djelo, stranku ili političara. Zato prozivaju još aktuelnog američkog ambasadora Majkla Marfija (Michael Murphy) jer ne dozvoljava Miloradu Dodiku i njegovim sljedbenicima da šire laži i uništavaju Bosnu i Hercegovinu iznutra. Ma, nije samo Dodik.Sjetite se kako je vrla i časna stranka Bošnjaka SDA reagirala kada je Amerika uvrstila Osmana Mehmedagića Osmicu na crnu listu, kako su napali Ambasadu SAD, s Marfijem na čelu. Jer, je l', nije im se svidjelo što su dirnuli u bliskog podanika Bakira Izetbegovića. Koprcali su se i kada je Ambasada jasno i glasno optužila SDA da pokušava blokirati i ometati istrage o korupciji.A, jesmo naivni. Pa ko ne bi branio ono od čega živi?S druge strane, Dodik i dodikovci Marfija nazivaju nepoželjnim i tvrde da on ne zastupa Sjedinjene Američke Države, odnosno da radi po svom.Vjerujem da se raduju njegovom odlasku nakon isteka mandata. No, kako li će se obračunavati s novim ambasadorom kojeg je predložio američki predsjednik Džo Bajden (Joe Biden), Daglasom D. Džonsom (Douglas D. Jones)? Nije još ni došao u BiH (iako je ranije već bio, pa čak i govori naš jezik), jasno je poručio da neće dozvoliti da BiH rastrgaju i da će pri tome koristiti sve instrumente koji su mu na raspolaganju kako bi pomogao u ostvarenju želja građana BiH da ta država bude stabilna i napredna, u porodici euroatlantski integriranih država. Najavio je i suprotstavljanje malignim i destabilizirajućim utjecajima iz Rusije i Kine, realnim silama svijeta, a ne da ustukne pred Dodikom ili čak Izetbegovićem, petim, desetim.Oni su prijatelji građana Bosne i Hercegovine, ne političara. I ambasadori češće učine više za našu domovinu nego mi sami.Zna Džons gdje dolazi, vrlo dobro zna. I znat će kako nastaviti raditi u interesu, prije svega, SAD, ali i građana ove zemlje.

Džons najavio suprotstavljanje utjecajima iz Rusije i Kine, realnim silama svijeta, a ne da ustukne pred Dodikom ili čak Izetbegovićem

Borba SAD za BiH

SAD će koristiti sva sredstva u zaštiti euroatlantskih integracija BiH, kao jedinog puta naše zemlje ka boljoj budućnosti, ali i višegodišnja ulaganja SAD u BiH. Poručio je to, u obraćanju pred američkim Kongresom, novi ambasador SAD u BiH Daglas Džons (Douglas D. Jones). Džonsa je na ovu dužnost predložio predsjednik SAD Džo Bajden (Joe Biden), a od njenog preuzimanja dijeli ga još samo potvrda Kongresa.Džons je kazao da će koristiti sva sredstva, uključujući i podršku bonskim ovlastima visokog predstavnika u BiH, jer je BiH ključni dio plana SAD za mir u Evropi, te najavio da će se suprotstaviti malignim i destabilizirajućim utjecajima Rusije i Kine koji, kako je kazao, prijete da rastrgaju BiH. U tom kontekstu najavio je nastavak pritiska i sankcija za predsjednika RS Milorada Dodika i sve koji ugrožavaju mir i teritorijalni integritet BiH.Osim što dokazuju kontinuitet američke vanjske politike, pa možda i sve manje strpljenja za prijetnje cjelovitosti i miru u BiH, ovakve poruke političarima situaciju u našoj zemlji čine umnogome stabilnijom.Radi se o najviše rangiranom američkom diplomati koji u Ambasadu SAD u BiH dolazi s pozicije zamjenika pomoćnika državnog sekretara u Birou za evropska i euroazijska pitanja pri američkom Stejt departmentu.

Najavio da će se suprotstaviti malignim i destabilizirajućim utjecajima Rusije i Kine

Daglas Džons: BiH ključ mira u Evropi

Euforija s početka godine, izazvana posjetama visokih zvaničnika NATO-a i snažnim porukama podrške BiH, njenoj cjelovitosti i suverenitetu, naglo je splasnula, a poruke da je BiH na vratima članstva ostale su da lebde u zraku. Najave zvaničnika RS da će NATO put BiH biti zaustavljen očigledno su i ostvarene, jer usvajanje Godišnjeg programa reformi kasni, a neispunjene obaveze se više i ne spominju.Zato ne čude, već treba da zabrinu, oštre kritike ambasadora SAD u BiH Majkla Marfija (Michael Murphy), koji često pokazuje više brige i odgovornosti za budućnost ove zemlje od domaćih zvaničnika. Kazao je ono što vlasti znaju, ali nerado o tome govore - BiH ne ispunjava svoju zadaću. Za članstvo u NATO savezu same težnje nisu dovoljne, članstvo se ne daruje, već ga je potrebno zaslužiti. Pri tome, rezultatima se ne mogu pohvaliti ni aktuelna vlast, ni opozicija koja dijeli lekcije i na ovoj temi prikuplja jeftine poene, iako ni do danas nikome nije jasno zašto je prije nekoliko godina, kada je imala vlast, jasno trasirani NATO put usmjerila na “saradnju s NATO-om”.U svjetlu globalnih sigurnosnih izazova i nove podjele svijeta, članstvo BiH u NATO-u mnogi smatraju važnijim ili barem neodvojivim od onog u EU, s kojim se također mučimo. Od članstva u NATO-u dijele nas dva koraka, na koja je još u aprilu ukazao generalni sekretar Alijanse Jens Stoltenberg - građani i vlasti moraju pokazati želju da budu dio NATO saveza i nastaviti s reformama koje nas tamo vode. Ne postoje važniji vanjskopolitički ciljevi, o benefitima po sigurnost, ekonomiju i bolji život svih građana ne treba više trošiti riječi, pa bi članstvo u NATO-u i EU u svakom momentu moralo biti prioritet izvan i iznad svih predizbornih i dnevnopolitičkih sukobljavanja.&nbsp;

Euforija s početka godine, izazvana posjetama visokih zvaničnika NATO-a, naglo je splasnula

Integracije na čekanju

Iako su nakon odigranih susreta Lige nacija u fokusu javnosti više drama porodice Anela Ahmedhodžića i neigranje Dennisa Hadžikadunića, ne treba tako lako zaboraviti na fenomenalnu partiju Nikole Vasilja.Naš čuvar mreže bio je glavni razlog radovanja „Zmajeva“ na kraju susreta. Vasilj je odigrao najbolju utakmicu u dosadašnjoj reprezentativnoj karijeri te je svojim paradama zaustavio razjarene Mađare, koji su u Budimpešti htjeli oprati obraz poslije sramote iz Diseldorfa.Međutim, nisu računali na to da će golman „Zmajeva“ biti i više nego raspoložen da odbrani sve što oni upute ka njemu. Od rikošetiranih udaraca, preko snažnih pokušaja glavom, pa sve i do najbolje prilike na susretu u 89. minuti, kada je napadač Mađarske Adam Martin ostao sam kao duh u našem šesnaestercu, Vasilj je bio na vrhuncu zadatka.Upisao je još jednu fenomenalnu odbranu i donio našoj reprezentaciji prvi bod u eri Sergeja Barbareza, kao i šansu da za mjesec osiguramo barem treće mjesto u grupi i izborimo plej-in za ostanak u A-diviziji Lige nacija.

Bez sjajnih reakcija u nekoliko navrata, "Zmajevi" bi se ponovo vratili pognute glave

Nikola Vasilj: Heroj iz Budimpešte

Fudbaleri Slovenije jedan su od najvećih hitova u svijetu fudbala u proteklim mjesecima. Nakon sjajnog nastupa na Euru, koje su okončali u osmini finala, kada je ih je favorizirani Portugal izbacio tek nakon izvođenja jedanaesteraca, Slovenci su i Ligu nacija započeli sjajno, a predvodi ih fenomenalni napadač Benjamin Šeško.Čudo od djeteta se već više od godinu spominje kao potencijalna kupovina nekih od najvećih svjetskih i evropskih klubova, a utakmicom protiv Kazahstana pokazao je jasno i zašto. Het-trikom je unakazio kazahstansku odbranu, pa su ga mediji brže-bolje prozvali „čudovištem“.Čudno bi bilo da nisu. Nisu imali rješenje za njegove poteze, što se najbolje pokazivalo kada bi krenuo u trk. U pojedinim trenucima činilo se da ga ni taksijem ne bi stigli. Kao brzi voz bi protutnjao pored njih i onda, u stilu najboljih golgetera, matirao nemoćnog čuvara mreže kazahstanske selekcije.Inače, Šeškovi roditelji porijeklom su iz Doboja, ali njega niko nikad nije kontaktirao kako bi zaigrao za našu reprezentaciju. Nažalost, jer ovakvi igrači se ne rađaju često. Ipak, to nas ne treba sputavati da uživamo u fudbalskom majstorstvu koje on pokazuje bilo za RB Lajpcig ili slovensku reprezentaciju na sedmičnoj bazi.

U pojedinim trenucima se činilo da ga rivali ni taksijem ne bi stigli

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Posljednjih mjeseci, ma vala i godina, nema napadanijeg političara od Elmedina Konakovića. Otkako je odlučio napustiti dinastiju i osnovati NiP, SDA mašinerija upregla je sve medijsko-obavještajno-botovske resurse kako bi ga diskreditirala.Među teškim optužbama koje neumorno sipaju na njegov račun spadaju i one da je član narkokartela, saradnik hrvatske obavještajne službe, izdajnik, munafik, strani plaćenik, a u trenucima posebne razdražljivosti ne libe se udarati na porodicu i najbliže.Ipak, niti jedna od ovih uvreda ili optužbi nije ni približno uvredljiva ili ponižavajuća kao ono što je Konakoviću u ponedjeljak priredio Jasmin Ademović, „odmetnuti“ šerif Općinskog odbora NiP-a Centar.Naime, Ademović je u stranačkim prostorijama ugostio (i tako indirektno podržao) kandidata DF-a, SDA i Stranke za BiH za načelnika Općine Centar Dennisa Gratza. U društvu Gratza bila je i njegova desna ruka iz DF-a (a nekoć i Naše stranke) Albin Zuhrić, koji mjesecima unazad na društvenim mrežama Konakovića naziva šefom narkokartela i izdajnikom.Jalovi su bili pokušaji Konakovića da stvari skrene na humor, postavljajući pitanja DF-ovcima kako im odjednom ne smeta „saradnja s narkokartelom“.Na obraz i principe deeflija svakako ne treba trošiti lijepe, a kamoli ružne riječi. Njima je to stran pojam, a njihovim glasačima svakako nebitno, jer se zadovoljavaju time da povremeno opale nekoga „po prstima i nosu“, dakako, samo verbalno.Konakoviću je mnogo veći problem što mu osobe koje ga optužuju da je narkodiler sjede drito u centrali centralne općine njegove stranke, sve sa od uha do uha nasmijanim Jasminom Ademovićem, koji mu šalje jasnu poruku da ga ne šljivi ni dva posto te da će ga iznutra razoriti.Stoga, ako je dosad i mogao tolerirati sina odmetnutog i to pripisivati lokalnim općinskim razmiricama, poslije ove demonstracije sile postoje samo dvije mogućnosti - ili da postupi kao lider stranke i stvari dovede u red ili da ne učini ništa i potvrdi ono što se u čaršiji mjesecima unazad špekulira - da stranku ne vodi Dino, nego „otac“.

Niko Konakovića nije ponizio onako kako je to u ponedjeljak učinio Ademović junior

Boss ili hadžija

Otkud Ibri Berilu tolike pare? Otkud Ibrahimu Hadžibajriću? Otkud ovom, otkud onom... Svi se ibrete, a svi znaju. Nešto nagađaju, nešto znaju preko poznanika, nešto, bogami, i iz prve ruke. Teško se ovim posljednjim.Iako nije savršena, Bosna i Hercegovina jeste pravna država, sa svim zakonima i sudovima. Sve to treba usavršavati, od slova na papirima do ljudi, ali to je neki drugi par cipela.No, da se vratimo na najsvježiji primjer - načelnika Općine Trnovo Ibru Berila. Oduzeta mu je imovina vrijedna tri miliona KM. On je doslovno shvatio onu „ruka ruku mije“, pa je davao dozvole za gradnju na državnom zemljištu, a, pošto zakonski nije smio biti nagrađen u bilo kojem obliku, vlasnik mu dade apartman na Bjelašnici u vrijednosti od 212.000 KM. Eto, to nije mito. A ni korupcija.I ljudi se ibrete, a koliko je takvih primjera. Šta sve izađe navidjelo kada se malo po površini zagrebe, ne mogu ni zamisliti šta bi bilo da se dublje kopa.BiH je mala, pa kako se ne bi u jednom gradu znalo za nedjela načelnika ili bilo koga s malo političke moći. Što bi rekli, mahala. Ali policija ne može djelovati na osnovu mahalskih priča, već pažljivo i strpljivo pripremati teren i prikupljati dokaze. A oni pod lupom, ne sluteći šta ih čeka, grabe još koju hiljadarku, desetine, stotine hiljada KM ili čak milione. Jer, može im se.Sve do jednom.Koliko je tek sakrivenih računa, neprijavljenih nekretnina, prljavih para od mita i korupcije. A skoro svi, kada im zatreba (čitaj: kada se bliže izbori), pozivaju se na vjeru, poštenje i integritet. A čini se da nikada nisu pročitali osnovne definicije toga.&nbsp;

Koliko je tek sakrivenih računa, neprijavljenih nekretnina, prljavih para od mita i korupcije

A gdje su milioni?

Hrvatski fudbaleri, nakon neuspjeha protiv Portugala, morali su doći do trijumfa u Opus Areni u Osijeku protiv selekcije Poljske. Napadali su „Vatreni“, nekad s više, nekad s manje muke, ali su znali da je pobjeda jedina opcija za njih na ovom susretu.I na kraju su došli do slavlja, minimalnim rezultatom, a sve je bilo djelo mađioničara Luke Modrića. Igrala se 52. minuta susreta kada je dosuđen slobodan udarac za Hrvatsku na dvadesetak metara od poljskog gola.Modrić je uzeo kratki zalet i fenomenalno plasirao loptu u dalji ugao, nemoguće za golmana da uhvati.Još fascinantnije je kad se uzme u obzir da gol direktno iz slobodnog udarca nije postigao više od 16 godina, još dok je bio igrač zagrebačkog Dinama.U međuvremenu, između utakmice i objave ovog teksta, Luka je napunio 39 godina. Veteran, iako su ga nekoliko dana pred utakmicu pljuvali brojni navijači jer, prema njihovom mišljenju, „vrijeme je za mlađe“, još pokazuje da može, iako odavno ne mora da igra za reprezentaciju.Ne čuva noge da bi produžio klupsku karijeru. Ne izbjegava „nebitne“ utakmice. Uvijek je tu i spreman je da vas nauči fudbalsku lekciju, pogotovo kad se opustite i ne pazite.

Veteran odavno ne mora, ali još može da vodi „Vatrene“

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Fudbalska reprezentacija Bosne i Hercegovine upisala je još jedan poraz. To je u posljednjim mjesecima, ponajviše od početka kvalifikacija za Euro, postala normalna stvar. Ipak, nije sve tako sivo.Mladi krilni napadač Esmir Bajraktarević uspio je unijeti živost i pokazati da će biti dašak nade za budućnost bh. fudbala, barem što se tiče reprezentativnog nivoa.Rođen u porodici Srebreničana, koji su se silom prilika preselili u SAD, Bajraktarević već duži period blista za Nju Ingland Revolušn u MLS-u. Upisao je on i debi za Sjedinjene Države, pa je tako BiH umalo ostala bez još jednog talenta. Srećom, taj susret je bio prijateljski, pa smo dobili još vremena da ga „ukrademo“ nazad.Debitirao je protiv Nizozemske ušavši u igru u 68. minuti utakmice. Pet minuta kasnije, asistencija. I to ne bilo kome, svom idolu iz djetinjstva, u čijem dresu je šutirao na gol u viralnom videu, Edinu Džeki. Naš kapiten je brže-bolje pritrčao da mu čestita. A, kako ne bi, pa Bajraktarević je ušao i unio živost u izmrcvarenu igru naše selekcije, a onda još i poljubio grb na dresu.Ovaj 19-godišnjak bi uskoro mogao put Evrope i na klupskom nivou, jer ovakvog dragulja, barem što se BiH tiče, odavno nismo imali.

U sivilo zvano fudbalska reprezentacija BiH mladi ofanzivac unio je živost

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Dok vodostaji rijeka u BiH i regionu padaju na kritične nivoe, a korita nekih od njih ostaju potpuno suha, ekološki aktivisti i građani od Une do Neretve i Sutjeske pokušavaju se izboriti s pošašću u obliku hidrocentrala.Vođeni pohlepom i željom da iz općeg dobra, uz što manje rada i ulaganja što više strpaju u vlastiti džep, novopečenim „investitorima“ ni ušća rijeka, ni nacionalni parkovi, ni hektari šuma, ni netaknuta priroda, ni budućnost generacija ... nisu sveti! Za zarobljavanje rijeka u cijevi i njihovo usmjeravanje prema turbinama, kako bi svojom snagom proizvodile struju, ne treba biti posebno talentiran, znao bi to svaki stanovnik i najudaljenijeg sela, ali i pored toliko mogućnosti za ulaganje i dokazivanje vlastite investitorske mudrosti i sposobnosti juriš tajkuna na vodu, kao najveće nacionalno blago koje još imamo, ne prestaje. I trajat će sve dok se bagerima na iskrčenim šumskim prostranstvima i tek iskopanim putevima suprotstavljaju samo osviješteni aktivisti i mještani, kojima je rijeka mnogo više od megavata, a ne političari, zakoni i sistem.Umjesto trenutne i trajne zaštite ranjene prirode, reakcija ili nema ili stižu tek kad bude pričinjena dodatna šteta.A dovoljno je izgovoriti: „Voda“, pa da svaka pomisao na njeno skrnavljenje bude zaustavljena u korijenu. Ili se zamisliti nad apokaliptičnim prizorima iz korita Ibra u Srbiji ili Orljave u Hrvatskoj i suzama stanovnika s njihovih obala. Nisu samo klimatske promjene, a i za njih je odgovoran čovjek, dovele do gašenja života u pojedinim rijekama. Proizvod je to i višedecenijskog nemara prema prirodi. Uzalud stručnjaci upozoravaju koliko je sječom šume smanjen dotok površinskih voda u rijeke, kakve su posljedice neplanske eksploatacije šljunka, izgradnje na obalama rijeka i jezera, različitih načina zagađenja izvora i vodotokova, neracionalne potrošnje i gubitaka na vodovodnim mrežama.Iako se to u BiH, zemlji s velikim hidropotencijalom, možda čini nevjerovatnim, redukcije u pojedinim gradovima mogu biti tek najava ozbiljnih nestašica pitke vode. Zato se nešto, konačno, mora poduzeti.&nbsp; &nbsp;

Vođeni pohlepom i željom da iz općeg dobra, uz što manje rada i ulaganja, novopečenim „investitorima“ ni ušća rijeka nisu sveta

Poslušani građani: Zabranjena gradnja hidroelektrane na Uni

Juriš na rijeke

U moru sivih vijesti koje ispunjavaju našu svakodnevicu, Bosna i Hercegovina se, ipak, posljednjih dana imala čemu radovati. Proslavili smo medalje naših fenomenalnih sportista, koji su zaslužili maksimalnu podršku, i to ne samo od javnosti već od svih nivoa vlasti.Šta više reći o reprezentaciji Bosne i Hercegovine u sjedećoj odbojci. Koliko puta se već proslavio trijumf „Zlatnih ljiljana“, kojima se podrška vlasti mjeri u promilima.Međutim, heroj ovogodišnjeg izdanja Paraolimpijskih igara u Parizu je Ismail Barlov.Veličanstven, čudesan, iznad svih nivoa ljudskog poimanja, a govorimo o dječaku, koji je tek zakoračio u svoje tinejdžerske godine.Iako vrlo mlad, uspio je napraviti veliku stvar i ujediniti, makar na tren, ovu u mnogočemu rascjepkanu državu. Na jedan moment nisu bili bitni naši političari i ko je šta kome kazao, ko je koga nazvao „kretenom“...Snimak iz Pariza kako slavi osvajanje srebrene medalje s ostalim bh. paraolimpijcima je dovoljan da vam bude toplo oko srca.Ali, možda i najvažnije, da vas nauči jednu izuzetno važnu životnu lekciju – predaja, jednostavno, nije opcija. Sreća trenutaka poput onih koje su doživjeli naši sportisti u Parizu vrijedi koliko i zalaganje. Čak i da nisu došle medalje kao nagrada.Mada, kako to inače i biva kod nas, rijetko ko bi ih se i sjetio u tim trenucima. Ali ovo je sada vaš moment, vaše vrijeme za slavlje. Niko vam nije ništa poklonio i, ma koliko pričali, neće.Stoga, majstori, naklon do poda.

Ekonomsko samoubistvo

Ermedin Demirović: "Zmaj" prijeti "Kralju"

Nuno Espirito Santo: Trenerska klasa

Ubice šeću, građani strahuju

Sladoje od Kalinovika

Borba SAD za BiH

Daglas Džons: BiH ključ mira u Evropi

Integracije na čekanju

Nikola Vasilj: Heroj iz Budimpešte

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Boss ili hadžija

A gdje su milioni?

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Juriš na rijeke

Naklon do poda

Kolumne

Ekonomsko samoubistvo

Ermedin Demirović: "Zmaj" prijeti "Kralju"

Nuno Espirito Santo: Trenerska klasa

Ubice šeću, građani strahuju

Sladoje od Kalinovika

Borba SAD za BiH

Daglas Džons: BiH ključ mira u Evropi

Integracije na čekanju

Nikola Vasilj: Heroj iz Budimpešte

Benjamin Šeško: Slovensko "čudovište"

Boss ili hadžija

A gdje su milioni?

Luka Modrić: Fudbalski čarobnjak

Esmir Bajraktarević: Dašak nade

Juriš na rijeke

Naklon do poda