Kao što su i najavili, radnici Nacionalne i univerzitetske biblioteke (NUB) BiH jučer su obustavili svoj rad, jer su dovedeni do situacije kada šamaranje mrtvog konja više nema nikakvog smisla.Brojni su problemi s kojima se suočava ova institucija, no jedan je onaj bazični: naime, ova institucija - koja ne može sama ubirati pare - godišnje iz budžeta dobije svega oko 200.000 KM, a za normalan rad treba barem osam puta toliko.I dok nadležni političari nevoljko i po službenoj dužnosti prebacuju lopticu s jednih na druge, institucija koja je preživjela i spaljivanje Vijećnice prije 32 godine stavlja ključ u bravu.No, to je jedini prirodan i očekivan ishod u državi kakva je BiH. Naime, šta će nam knjige? Ko ovdje čita knjige?Govorimo o državi u kojoj samo 30 posto stanovništva kaže da čita knjige (od kojih dobar dio laže). Govorimo o državi u kojoj se prosječno čita 10 knjiga godišnje (i to pogrešnih). Govorimo o državi u kojoj više od milion stanovnika ima samo završenu osnovnu školu.I koga bi trebalo tačno zabrinuti što se gasi nešto što izdaje i čuva knjige?Možda vajne ministrice sa svim tim DIF-ovima i diplomama sa Sokoca i iz Travnika? I to nakon naporne sedmice na crvenima tepisima, na dernecima, prijemima i koktelima.Uostalom, upravo nam je crveni tepih poslao jasnu i nedvosmislenu poruku da su zanimanja poput pisca, naučnika, istraživača gotovo pa sramotna u ovom društvu i gradu. Što bismo mlade opterećivali tim glupostima.Cijenjena zanimanja su, brate, supruga političara, sin tajkuna, influenser... Tome se treba posvetiti. U tome je budućnost.

Cijenjena zanimanja su, brate, supruga političara, sin tajkuna, influenser...

Nacionalna i Univerzitetska biblioteka Sarajevo

A i šta će nam te knjige

Nova era, ona pod vodstvom Arnea Slota u redovima Liverpula, započela je trijumfalno, ali činjenica je da se neke stvari neće promijeniti lako. Iako se spominjao odlazak nakon što je Jirgen Klop (Jurgen Klopp) spakovao kofere i otišao, Mohamed Salah i dalje igra. I ono još važnije, barem za navijače Liverpula, niže nevjerovatne uspjehe.Nešto što mu i dalje ide od ruke, a zbog čega može i dobiti nadimak Gospodinom Enfild je postizanje golova na kultnom stadionu. U pobjedi nad Bornmutom, koji mu je također stara mušterija, upisao je jedan pogodak i zabilježio krajnje veličanstven statistički podatak.U 128 nastupa u Premijeršipu na ovom stadionu Egipćanin je uspio postići 93 gola i upisati 35 asistencija, što dovodi do nezapamćenog statističkog podatka - Salah u prosjeku na utakmici u Premijeršipu bilježi učešće u golu.Salah je od dolaska u Liverpul izrastao u jednog od najboljih napadača današnjice. I to je činjenica - šefovi struke se mijenjaju, ali njegov uspjeh na travnjaku kultnog stadiona ne.

Šefovi struke se mijenjaju, ali njegov uspjeh na travnjaku kultnog stadiona ne

Mohamed Salah: Gospodin Enfild

Danas je Dan žalosti u Federaciji. Razlog je tragedija u Sanskom Mostu, koja se, da svima bude jasnije, desila prije sedam dana. Ali, Vlada FBiH je tek nakon pet dana odlučila da proglasi Dan žalosti. I da, nismo vidoviti, ali ni sami ne znamo zašto je Vlada čekala pet dana da nam kaže da moramo baš danas tugovati. Neki će, opozicija, reći zbog Sarajevo Film Festivala. Možda, ko će ga više znati u državi selebriti ličnosti.U Sarajevu među elitom i vlastima već odavno ništa nije normalno. Oni su i dalje u zanosu plesa i partija. Od tamo nekog premijera Nikada Uka, mladolikog selebritija, koji ne zna jel' došao ili pošao, do ministara u Vladi, Admira Katice i Kenana Magode.Jedan je ministar unutrašnjih poslova, ali voli crveni tepih i sve što vole mladi, a drugi je ministar kulture.I mora biti kulturno osviješten. I sve je to lijepo, samo da nije tamo negdje za Vladu KS, miljama daleko prolupali domar uzeo pušku i ubio tri osobe. Brutalno. Kalašnjikovom. Sasuo gotovo šaržer. I dok je Sanski Most tugovao i tuguje, Sarajevo je plesalo. Ministri su se smijali. Jer, Sanski Most je daleko, kao što je bio prošle godine Gradačac. I tada, dok je Tuzlanski kanton oplakivao Nizamu Hećimović i oca i sina Čengiz, Sarajevo je plesalo. Crveni tepih je bio nikad crveniji.Neki će reći sramota, drugi, pa život ide dalje. Grad mora da živi. Živimo od Festivala!? I bla bla bla.. Međutim, nekom se obraz treba crvenjeti više nego crveni tepih. Da sve bude bolnije, u Sarajevu je prošle sedmice ubijena još jedna žena. I MUP KS, taj isti Katica, danima su šutjeli. Dali šturu informaciju da je uhapšen ubica, a sakrili da ga nisu uhapsili tamo gdje su mislili, nego su ga našli slučajno u KCUS-u.No, danas će ministar Katica na jednoj televiziji, pet dana nakon ubistva i nakon što su prošli sarajevski glamur i parti, reći da mu je žao, da je Sarajevo, ipak, siguran grad i da se ubistva dešavaju. Samo se neće smijati kao na tepihu, bit će, nadamo se, ozbiljan.

U Sarajevu među elitom i vlastima već odavno ništa nije normalno. Oni su i dalje u zanosu plesa i partija

Crveni obraz na crvenom tepihu

Transfer Ermedina Demirovića iz Augsburga, gdje je blistao u prošloj sezoni, u Štutgart bio je jedan od najvećih u Bundesligi. Dugo se čekalo na realizaciju, zatezalo se s ciframa. Hoće li, neće li... Na kraju, transfer vrijedan više od 20 miliona eura je kompletiran, a BiH će imati još jednog reprezentativca u Ligi prvaka.Međutim, kad je došlo vrijeme za igru, nije dugo trebalo Demiroviću da opravda cifru plaćenu za njega. Dvije minute – toliko je trebalo da „Zmaj“ zatrese mrežu Frajburga. Na debiju, na gostujućem terenu. O tome kakav je pogodak zabio, tek se mogu pisati epovi. Nakon akcije poslije kornera, lopta je ubačena u šesnaesterac, a Demirović, u stilu najboljih golgetera, „makazicama“ matira golmana.Debiju je nedostajala pobjeda da bi bio iz snova, ali sigurno je pozitivan početak za napadača naše reprezentacije, koji će imati priliku zaigrati i na najvećoj sceni u svijetu fudbala – Ligi prvaka. Kada taj trenutak dođe, vjerujem, barem prema onome što je Ermedin pokazivao dosad, bit će spreman. A onda, dragi čuvari mreža, nije grijeh primiti gol od napadača ove klase. Jednostavno, niste ni prvi, a ni posljednji golman, kojem će Demirović upropastiti sat, dan ili sedmicu i obradovati svoje navijače. Činio je to prije, činit će i u budućnosti. Previše je dobar da se ne bi obistinilo.

Dvije minute su bile dovoljne da se prikaže navijačima u najboljem svjetlu

Ermedin Demirović: Hladnokrvni golgeter

Legendarni švedski stručnjak Sven-Goran Erikson (Eriksson) bori se s terminalnim karcinomom gušterače, koji mu je dijagnosticiran u januaru ove godine.U svojim javnim nastupima Erikson je priznao da mu nije preostalo mnogo, a sada je poslao i oproštajnu poruku. U dokumentarcu, smrtno bolesni Šveđanin otkrio je kako se nosi s trenutkom koji proživljava, s obzirom na to da mu nije ostalo previše vremena.- Imao sam dobar život. Mislim da se svi i dalje plašimo dana vlastite smrt, ali i to je dio života. Moraš da naučiš da to prihvatiš. Nadam se da će na kraju ljudi reći - da, bio je dobar čovjek. Moj život je bio kao bajka - rekao je Erikson.Imao je i san koji je ispunjen. Maštao je da vodi Liverpul, a kada su „Redsi“ čuli da legendarni trener na samrti to želi, brže-bolje su mu to i omogućili. Bio je trener Liverpulovih legendi u humanitarnoj utakmici protiv Ajaksovih velikana. Enfild je Eriksona dočekao ovacijama i ganuo ga do suza.Sven-Goran Erikson rođen je 5. februara 1948. godine. Na 5. februar su rođeni Kristijano Ronaldo (Cristiano), Nejmar (Neymar), Karlos Tevez (Carlos)..., pa fudbalski svijet zaboravi na Eriksona. Međutim, švedski stručnjak je ostavio trag u svijetu fudbala. Vodio je Geteborg, Benfiku, Romu, Fiorentinu, Sampdoriju, Lacio, Mančester siti, Lester, Gvanžu, Šangaj SIPG, te reprezentacije Engleske, Meksika, Obale Slonovače i Filipina.

Legendarni Šveđanin ostavio dubok trag, a sada je objavio oproštajnu poruku

Erikson: Dijagnosticiran mu terminalni karcinom gušterače

Sven-Goran Erikson: Živio bajku

Jezivo trostruko ubistvo desilo se u srijedu u Sanskom Mostu, kada je domar Opće gimnazije Mehemed Vukalić odlučio da iz automatskog oružja ubije troje kolega - direktora Nijaza Halilovića, sekretaricu Nisvetu Kljunić i profesoricu engleskog jezika Gordanu Midžan.Nakon toga je pokušao i sebi presuditi, no bezuspješno. On je operiran u UKC-u RS i, prema navodima ljekara, u svjesnom je stanju.Ipak, ono što je "paralo“ oči je spora reakcija Vlade Federacije BiH. Iako se ubistvo desilo u 10 ujutro, tek u poslijepodnevnim i večernjim satima počela su prva oglašavanja zvaničnika. I to sporadična, na profilima i stranicama na društvenim mrežama. Službeno saopćenje nismo dočekali.Valjda nisu smatrali dovoljno važnom ovu tragediju da bi trebali stati s kupanjem na moru i da barem pokažu malo saosjećanja.Uostalom, i premijer i ministri imaju osobe koje su zadužene za odnose s javnošću i ne mora se direktno članovima Vlade ometati mir kako bi se nešto napisalo.Da je postojalo barem malo empatije s porodicama stradalih, isti dan bi se sazvala hitna telefonska sjednica Vlade i proglasio dan žalosti. No, vjerovatno je procjena da bi to ugrozilo turizam zbog održavanja Sarajevo Film Festivala.Tako da će se vjerovatno čekati subota, odnosno kraj SFF-a, pa je reakcija spora, jer i ministri planiraju da prođu crvenim tepihom. Pokušat će se, vjerovatno, kao što se inače radilo kad su se procesi razvlačili, donijeti odluka na državnom nivou, ali će uslijediti blokade iz RS. Onda će danas, vjerovatno, Vlada FBiH donijeti odluku da subota ili oba dana vikenda budu proglašena danima žalosti.I ne, nije problem u organizatorima Sarajevo Film Festivala, oni će uraditi onako kako se odluči. Da se proglasi dan žalosti, oni bi postupali u skladu s tim, ali pošto ni ministre ni premijera ne zanima, ni niko drugi neće reagirati.

Ministri nisu smatrali dovoljno važnom ovu tragediju da bi prekinuli kupanje na moru i poslali barem saopćenje

Ljudi ginu, vlast se kupa

Zvijezde sijaju čak i u jednostavnim, radnim kombinacijama, jer da biste to bili, morate imati nešto mnogo vrednije i od najskupljih modnih kreacija. Pokazala je to šetnja crvenim tepihom Sarajevo Film Festivala američke glumice Meg Rajan (Ryan), dobitnice „Počasnog Srca Sarajeva“. Mnogo duže od aplauza i ovacija kojima je dočekana odzvanjat će njene poruke Sarajlijama i Bosancima i Hercegovcima, direktne, iskrene i važne. - Hvala vam na vašim srcima. Hvala na vašem primjeru. To je Sarajevo. Ima više mu*a od ostalih. Sada, bilo ko, bilo gdje ko trpi bilo kakvu vrstu nasilja ili opresiju i osjeća se usamljeno, može se ugledati na ovo mjesto i vas kao primjer. Vi ste dokaz da je raznolikost moć i da nas umjetnost povezuje bez ikakvih prepreka. Nema razdvajanja. Umjetnost, a ne rat - poručila je Rajan.Meg Rajan rođena je 19. novembra 1961. u Ferfildu. Diplomirala je novinarstvo, ali su je talent i sudbina vodili ka Holivudu. Zbog uloga u velikom broju filmskih ostvarenja tog žanra prozvana je kraljicom romantičnih komedija.&nbsp;

Vi ste dokaz da nas umjetnost povezuje bez ikakvih prepreka

Meg Rajan: Raznolikost je moć

Kada je pomahnitali ubica Nermin Sulejmanović 11. avgusta 2023. godine ubio troje ljudi i još troje ranio, a dio svog monstruoznog zločina, ubistva supruge Nizame Hećimović, prenosio uživo na društvenim mrežama, svi smo rekli "nikad više“.I policija, i razne vlade, i ministri, komesari, razni dužnosnici, narod, udruženja, ovakva i onakva, osudili su zločin takmičeći se ko će riječima, kobajagi, pokazati veću empatiju. I ko će što uvjerljivije kazati da će iz svoje nadležnosti uraditi sve što može da se krvavi avgust iz Gradačca 2023. nikada više ne ponovi.Ponovio se samo godinu i deset dana poslije. Jučer je pomahnitali ubica Mehemed Vukalić ubio troje ljudi koje je veoma dobro poznavao. Kao i u slučaju Nizame Hećimović, koja je plakala, molila, prijavljivala, policiji, sudu da je monstrum Nermin proganja, i Mehemed je odavao znakove nasilničkog ponašanja. Prijetio je, bio ratoboran, imao problem s troje ljudi koje je brutalno pobio.Pojedini mediji objavili su da je čak zvao novinare da im se požali na direktora i koga već... I sve zbog glupe i, gledajući iz ovog rakursa, apsolutno nevažne disciplinske prijave. I opet se otvara milion pitanja. Otkud Mehemedu automatska puška? Otkud mu municija? Otkud Mehemed, koji je, eto, sve do jučer ujutro bio miran kao bubica - kada je ciknuo i odlučio pobiti troje ljudi - uopće u školi? Ko je takvog čovjeka zaposlio u školu?Mehemedu je mjesto bilo u ustanovi za liječenje, a ne u školi s djecom! Ili nije imao ko procijeniti da je Mehemed tempirana bomba ili pak nešto treće? Mnogo pitanja, odgovora opet neće biti, kao ni lani. Opet će se svi ibretiti nekoliko dana, klanjat će se dženaze, obaviti sahrane i nikome ništa.Do novog monstruma poput Nermina Sulejmanovića ili Mehemeda Vukalića!&nbsp;

Otkud Mehemedu automatska puška? Otkud mu municija

Krvavi avgust

S nekih gotovo 150 političkih stranaka, Bosna i Hercegovina na papiru izgleda kao svojevrsni El Dorado pluralizma. Naravno, to je mnogo više odraz politike kao unosnog biznisa uhljebljivanja i haotičnosti političkog sistema nego što vi u konačnici zaista imate izbora između ideja. No, stvari izgledaju još i gore kad zađete u suštinu politika tih stranaka. Naime, tu onda shvatite da neke razlike i nema.RS ima nekolicinu stranaka, pozicioni i opozicioni blok, ali tu značajnijih razlika nema. Sve stranke su srpsko-nacionalne, sve su konzervativne, sve su slijepo odane Srpskoj pravoslavnoj crkvi i nijedna ne propituje vladajući ideološki narativ.Među hrvatskim glasačkim tijelom suvereno dominira konzervativni i demokršćanski HDZ, a neuspješno mu pokušavaju parirati istoimena stranka s dodatkom 1990. (što govori dovoljno koliko je idejno različita) i niz strančica poput republikanaca, koji protiv HDZ-a nastupaju argumentima da nije dovoljno radikalan u svojim politikama.Bogdu više ideološkog pluralizma ima na prostorima pretežno nastanjenim Bošnjacima. Pored niza nacionalno-konzervativnih stranaka (SDA, NiP, SBiH, NES), ostao je SDP, nekoć stranka lijevih vrijednosti i multietničkog karaktera, u kojoj je ovog prvog sve manje, a drugog još manje, te Naša stranka kao jedini i mali zagovornik liberalnih politika i vrijednosti u društvu.Pretjerano bolja situacija nije ni po pitanju medija i akademske zajednice. I dok je krajem devedesetih i početkom dvijehiljaditih i postojala neka zaostavština drugačijih ljudi i ideja naslijeđenih iz bivše države, sve tri nacionalističke snage na svom komadu teritorije pobrinule su se da ih među novim generacijama bude što manje.Ako bi se ti drugačiji glasovi ponovo čuli i na bilo koji način propitali vladajući narativ, tu su armije "aktivista“ i organizacija da dignu dreku i ušutkaju te ljude. A epilog je podijeljena država u tri nacionalistička tora, svaki sa svojim dominantnim narativom, međusobno zakrvljeni i puni mržnje. "A gdje ćemo, djeco, i ja i vi, nama srce kuca za sve njih“.

A gdje ćemo, djeco, i ja i vi, nama srce kuca za sve njih

S jedne od sjednica Predstavničkog dom Parlamentarne skupštine BiH

Zaokruženi torovi

Umjetnost putuje sporije od metaka, kazao je poznati palestinski reditelj Elija Sulejman (Elia Suleiman), koji je samo jednom rečenicom vjerodostojno opisao svijet u kojem živimo. Autor višestruko nagrađivanih filmova ovogodišnji je dobitnik „Počasnog Srca Sarajeva“, priznanja koje mu je na 30. Sarajevo Film Festivalu uručeno za izuzetan doprinos afirmaciji i razvoju filmske industrije. Ipak, u sjeni ovog jedinstvenog kulturnog događaja, u srcu Sulejmana, ali i svih ljudi kojima je ljudski život iznad svega, tinja i boli bol Palestine i genocida koji traje pred očima svijeta.U Sarajevu se osjećao gotovo kao kod kuće, pa je i našoj novinarki otkrio da ima osjećaj kao da je u posjeti svojoj nani. Važno je dići glas protiv okupacije Gaze, poručio je, istaknuvši kako kontinuitet proizvodi nadu, ali i da okupacija nikada nije trajala vječno.- Mi smo slični ljudi. Historija ovog prostora nije toliko različita od naše - poručio je Elija Sulejman.Elija Sulejman je rođen u Nazaretu. Prve, višestruko nagrađivane, kratke filmove snimio je dok je živio u Njujorku od 1981. do 1993. godine. Njegov dugometražni igrani prvijenac “Chronicle of a disappearance” proglašen je najboljim filmom Filmskog festivala u Veneciji 1996. “ Sulejman trenutno živi u Parizu, umjetnički je savjetnik Filmskog instituta u Dohi i priprema svoj novi igrani film.

Mi smo slični ljudi, historija ovog prostora nije toliko različita od naše, poručio je Sulejman

Elija Sulejman: Srce Palestine

Almin Karamehmedović je godinama jedan od najboljih televizijskih producenata na svijetu, a sjajni rad krunisao je novim fantastičnim uspjehom - zvanično je imenovan za predsjednika "ABC Newsa“.Riječ je o jednoj od dvije najveće TV mreže u Sjedinjenim Američkim Državama. A na njenom čelu je Bosanac, Sarajlija. Što bi se reklo: "Svjetski, a naš!“Godinama je bio na poziciji izvršnog producenta emisije "World News Tonight“ u američkom "ABC Newsu“, a u nekoliko navrata je bio nominiran za prestižnu nagradu Emi. Osvojio je brojne nagrade, a sada se očekuje da će "ABC News“ pod njegovim vodstvom dostići nove visine.Preživio je i proživio rat u BiH, a upravo to iskustvo, kako je i sam rekao, učinilo ga je prvenstveno boljim čovjekom, a potom i producentom. U svom gradu je gledao strance koji dolaze pomoći, a onda je i sam postao stranac koji je izvještavao iz drugih zemalja zahvaćenim ratom. Izvještavao je i upozoravao svijet na strahote kroz koje je to stanovništvo prolazilo.Od kada se pridružio "ABC Newsu“ 1998. godine, Karamehmedović je bio uključen u mnoga prva djela: 2001. je bio jedan od prvih novinara koji je dobio pristup Tora Bori u Afganistanu, gdje se skrivao Osama bin Laden, a 2003. se pridružio američkoj vojsci. Bio je u Iraku, Sudanu, Južnom Libanu...Karamehmedović je diplomirao na Univerzitetu Grinvič u Londonu. Prema dostupnim podacima, živi sa suprugom Amelom i sinom Džejkom (Jake) u Raju, gradu u američkoj saveznoj državi Njujork.

Postao predsjednik jedne od dvije najveće TV mreže u Americi

Almin Karamehmedović: Svjetski, a naš!

Informacije o statusu najvažnijih državnih institucija, koje su iz godine u godinu sve dramatičnije, kao da nikoga pretjerano ne uzbuđuju. Stalna borba i oštre opstrukcije svakom povećanju budžeta rezultiraju sve lošijim uvjetima rada i sve dubljim jazom između broja uposlenih i broja radnih mjesta predviđenih sistematizacijom i objektivnim potrebama. U temama koje je "Avaz“ objavio posljednjih dana, iz Saveza sindikata policijskih organa u BiH upozorili su da samo u redovima Granične policije BiH nedostaje više od 700 službenika. Do Nove godine falit će ih i 1.000 jer zakon kojim se još sposobni i relativno mladi kadrovi penzioniraju dosljedno se primjenjuje. Granica šuplja kao švicarski sir, migrantska kriza uveliko traje, ali kao da se ne želi policajcima koji to žele omogućiti da nastave da rade.To bi barem ublažilo problem, dok se konkursima i obukama kadeta pokušava sustići veliki zaostatak. Uvjeti rada na većini graničnih prijelaza poznati su svima, nažalost i strancima, kojima je teško shvatiti bruku s kontejnerima na granici i činjenicu da ova zemlja ni tri decenije od rata nije uspjela izgraditi kvalitetnije objekte, infrastrukturu, saobraćajnice.Druga šokantna informacija stigla nam je iz Uprave za indirektno oporezivanje BiH. Od ukupno 3.319 potrebnih u ovoj instituciji trenutno radi samo 2.337 radnika. Samo u prošloj godini UIO je ostala bez više od 10 posto uposlenih. Ovakvo stanje uzrokovano je dugogodišnjim nemarom i neradom, činjenicom da državu sljeduje kusur nakon što entiteti podijele prihode, ali i upornim nastojanjima da se država BiH i njene institucije dovedu na rub opstanka.

U redovima Granične policije BiH nedostaje više od 700 službenika, u UIO blizu 1.000

Granična policija: Nedostaje veliki broj radnika

Urušavanje države

Mirnu i pomalo depresivnu nedjelju potpuno drugačijom učinila je vijest s Evropskog prvenstva u maratonu u danskom Viborgu, na kojem je najbolja bh. biciklistkinja Lejla Njemčević osvojila srebrenu medalju. Radi se o najvećem uspjehu bh. biciklizma i prvoj medalji za Bosnu i Hercegovinu na evropskim prvenstvima u historiji.Na stazi dugoj 85 kilometara Njemčević je sprintom u finišu u cilj ušla nakon Roze van Durn iz Nizozemske, tri sekunde prije Italijanke Klaudije Pereti. U prvom javljanju nakon silaska s pobjedničkog postolja Lejla je iskazala ponos i radost. - Imamo konstantnu sezonu, stalno osvajamo podije, tako da me raduje što sada imamo Svjetsko prvenstvo i posljednji Svjetski kup, oba u Americi - kazala je Njemčević.Njemčević je ove godine osvojila i 21. titulu BiH, nedavno je na najpopularnijoj utrci u Švedskoj – Cyklovasan zauzela drugu poziciju, a očekuje je posljednja utrka Svjetskog kupa u SAD na kojoj će se odlučiti ukupna pobjednica Svjetske serije. Lejla je trenutno na liderskoj poziciji.Lejla Njemčević rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Ovim se sportom počela baviti s 15 godina u Klubu brdskog biciklizma “Plus”.

Imamo konstantnu sezonu, stalno osvajamo podije

Lejla Njemčević: Historijsko srebro za BiH

Prije nešto više od 400 godina Đordano Bruno (Giordano) spaljen je na lomači nakon što je odbio odreći se svojih uvjerenja da se Zemlja okreće oko sunca, što se tada, u vremenu dominacije Katoličke crkve, smatralo teškom uvredom prema Bogu i vjeri koja se kažnjavala smrću.Na kraju se ispostavilo da, uprkos onome što Katolička crkva tvrdi da piše u Bibliji, Zemlja jeste okrugla, a Brunov slučaj smatra se prekretnicom u historiji slobodne misli i novih nauka.Prekretnicom bez koje, vrlo izvjesno, danas ne bismo imali kompjutere, električne automobile i vakcine koje nam produžuju život, nego bismo probleme i dalje rješavali spaljivanjem ljudi na lomači i prolijevanjem krvi.Prije pedesetak godina beskrajno talentirana ekipa „Monty Python“ snimila je film „Life of Brian“, kontroverznu, ali i urnebesno smiješnu parodiju na život Isusa Krista, koja je uzburkala svjetsku javnost, posebno kršćanske vjernike.Danas se ovaj film smatra kultnim djelom, a ismijavanje vjere i njenih dogmi sastavni je dio mnogih stand-up nastupa širom slobodnog svijeta.U slobodnom društvu imate pravo vjerovati u šta hoćete, ali isto tako i drugi ljudi imaju pravo da kritiziraju vaše vjerovanje, ne slažu se s njim ili da ga ismijavaju.Vaše vjerovanje i vaša osjećanja nisu i ne smiju biti nadređena pravu drugih ljudi da misle i govore. Ono što je vama sveto, nije i drugim ljudima i nemate pravo svoje svetinje nadređivati tuđim slobodama. Ako želite živjeti u slobodnom društvu.Pojedine političke partije, zeleni derivati i drugi omikroni smatraju da bi se pojedinci trebali suzdržavati od svega onoga što vrijeđa njihova vjerska osjećanja. Jednako kao što smatraju da svoj djeci tokom ramazana treba biti (u)skraćeno obrazovanje, htjeli to oni ili ne.Ali zato ne smatraju da se ne bi, primjerice, trebala vrijeđati i osjećanja ateista kada razni vjerski propovjednici tri konfesije u BiH o ateizmu govore sve najgore. Ta vrsta slobode govora im je dobrodošla. S druge strane, sve što vrijeđa njihova nježna osjećanja je govor mržnje i od njega bi se "trebalo suzdržavati“.

Smijemo li govoriti i misliti ukoliko to vrijeđa nečija osjećanja

Đordano spaljen u Sarajevu

Sarajevo Film Festival. Sedam dana blještavila i umjetnosti, dani kada grad živi 1.000 na sat. Sve je puno, ulice, kafići, ćevabdžinice, buregdžinice... Ne može muha da prođe Ferhadijom, ulicom Branilaca, Titovom... Sve vrvi.Jede se i pije, gledaju filmovi.... I sve je divno i krasno. Nema ni smeća, nema ni pasa lutalica. Grad je sve podredio SFF-u i tako i treba da bude. Ali ne treba samo sedam dana u sedmici Sarajevo biti u fokusu regiona, i to samo zbog SFF-a.Istina, za vrijeme SFF-a, regionalni mediji bruje o Sarajevu. Živ je sarajevski duh. Grad film. Turista je na stotine hiljada. Arapa, istina, najviše. Oni i ne znaju da je SFF. Njima su važni SCC i Trebević. Ali, ima drugih. I ne dolaze samo zbog SFF-a niti „ludog“ provoda.S druge strane, kada prođe 23. avgust, kada se ugasi blještavilo, vratimo se svi u realnost. U grad u kojem je fajront poslije ponoći, grad u kojem nema muzičkih događaja, nema svjetskih zvijezda, nema pravih kulturnih dešavanja. Ali, ima žohara, ima smeća. Nema vode, nekad ni struje.Pogledamo Sarajevo i vidimo realnost. Od sarajevskog duha se ne živi, prave muzičke zvijezde nas kilometrima zaobilaze. U posljednjih pet godina, osim nekoliko poznatih DJ-jeva, nema nikoga.Sarajevom haraju lokalni izvođači i s tim smo se pomirili.Oni koji nešto treba da urade od Sarajeva prave kasabu. Promoviraju ćevape kao pravi sarajevski brend. S baklave se prešlo na ćevap, a tražit će se i zaštita somuna.Dok se mi bavimo ćevapima i somunima, prolaze vozovi.Jer, Sarajevo nije samo SFF, niti ćevap i burek.

Kada prođe 23. avgust, kada se ugasi blještavilo, vratimo se svi u realnost

Sedam dana

"Najgori transfer, Murinjova greška, Realov veliki promašaj...“, tako su španski mediji pisali o Luki Modriću 2012. godine nakon što je napravio transfer iz Totenhema vrijedan 40 miliona eura.Sada, 12 godina kasnije, Luka Modrić ispisao je historiju Real Madrida, postavši najtrofejniji igrač „Kraljevskog kluba“ svih vremena. Trofej UEFA Superkupa poslije pobjede nad Atalantom (2:0) je ukupno 27. titula koju je Modrić osvojio kao igrač Reala.Zvuči nestvarno, ali to je Modrić za kojeg su iskorišteni svi hvalospjevi. Sjajni hrvatski veznjak je iz kluba ispratio čitavu kolonu legendi Reala, od Kristijana Ronalda (Cristiano), Ikera Kasiljasa (Casillasa)... do Serhija Ramosa (Sergio), Tonija Krosa (Kroos), Karima Benzeme i Nača Fernandeza (Nacho) s kojim je doskoro dijelio vrh vječne liste najtrofejnijih „Kraljeva“ (26).Modrić će u septembru proslaviti 39. rođendan, a dočekat će ga kao fudbaler ni manje ni više nego Real Madrida. Osvojio je sve što je mogao osvojiti - čak šest Liga prvaka, četiri titule prvaka Španije uz mnoštvo kupova i superkupova, a kruna velike karijere zasigurno je nagrada za najboljeg igrača 2018. godine.Tako je Modrić prekinuo dominaciju Kristijana Ronalda i Lionela Mesija (Messi), nešto što nije uspjelo ni Zlatanu Ibrahimoviću, Nejmaru (Neymar), Andresu Iniesti i mnogim drugim... Modrić je svjetska zvijezda. Ne pravi nikakav cirkus i ne ističe se ničim osim igrom. Pravi je čarobnjak s loptom i zasigurno jedan od najvećih s ovih prostora, ali i na svijetu, svih vremena.Rođen je 9. septembra 1985. godine u Zadru. Ranije je igrao za Dinamo Zagreb, Zrinjski, Inter iz Zaprešića i Totenhem, a već je poznata njegova priča o životu u izbjeglištvu.

S 39 godina uspio je ispisati historiju Reala

Modrić: Osvojio sve što je mogao osvojiti

A i šta će nam te knjige

Mohamed Salah: Gospodin Enfild

Crveni obraz na crvenom tepihu

Ermedin Demirović: Hladnokrvni golgeter

Sven-Goran Erikson: Živio bajku

Ljudi ginu, vlast se kupa

Meg Rajan: Raznolikost je moć

Krvavi avgust

Zaokruženi torovi

Elija Sulejman: Srce Palestine

Almin Karamehmedović: Svjetski, a naš!

Urušavanje države

Lejla Njemčević: Historijsko srebro za BiH

Đordano spaljen u Sarajevu

Sedam dana

Luka Modrić: Čarobnjak iz Zadra

Kolumne

A i šta će nam te knjige

Mohamed Salah: Gospodin Enfild

Crveni obraz na crvenom tepihu

Ermedin Demirović: Hladnokrvni golgeter

Sven-Goran Erikson: Živio bajku

Ljudi ginu, vlast se kupa

Meg Rajan: Raznolikost je moć

Krvavi avgust

Zaokruženi torovi

Elija Sulejman: Srce Palestine

Almin Karamehmedović: Svjetski, a naš!

Urušavanje države

Lejla Njemčević: Historijsko srebro za BiH

Đordano spaljen u Sarajevu

Sedam dana

Luka Modrić: Čarobnjak iz Zadra