Šef Delegacije EU i specijalni predstavnik EU u BiH Luiđi Soreka (Soreca) napisao je kolumnu u kojoj se osvrnuo na dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora.Kolumnu prenosimo u cijelosti:-	Prije dvije godine, dana 21. marta 2024. godine, Evropsko vijeće dalo je zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora s Bosnom i Hercegovinom. U danu ispunjenom optimizmom, znamenitosti širom zemlje bile su osvijetljene bojama zastave Evropske unije, uz nadu o novom početku.Pristupni pregovori, kao strukturisani proces između Bosne i Hercegovine i EU, i dalje predstavljaju najbolju priliku za dugoročna, sveobuhvatna rješenja izazova koji već dugi niz godina koče Bosnu i Hercegovinu. Pregovori su najefikasniji način za jačanje funkcionisanja demokratskih institucija države, osiguravanje vladavine prava i radikalno unapređenje životnog standarda, kao što je to bio slučaj u svakoj drugoj zemlji na putu ka članstvu.Dvije godine kasnije, umjesto novog početka koji bi pomogao da se ubrza iskorištavanje značajnog, neiskorištenog potencijala Bosne i Hercegovine, čini se da je na pomolu još jedna propuštena prilika.Stav Evropske unije je jasan – želimo Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji. Međutim, ne možemo željeti članstvo ove zemlju više nego što to žele domaće vlasti. Isto tako, moramo jasno naglasiti da propuštene prilike imaju svoju cijenu.Rizici nečinjenja za Bosnu i Hercegovinu više nisu apstraktni: sporije evropske integracije, propuštene reforme, izgubljene šanse za ekonomski i politički napredak te zaostajanje za susjedima. I dalje se propuštaju rokovi povezani s Reformskom agendom Plana rasta. Sada postoji vrlo realan rizik da ćemo, nažalost, svjedočiti umanjenju sredstava izdvojenih za Bosnu i Hercegovinu u iznosu do 976,6 miliona eura prijeko potrebnih investicija u okviru Plana rasta. Taj novac bi mogao napraviti ogromnu razliku za građane. Neiskorištavanje takvih prilika je neobjašnjivo, pa čak i neodgovorno.U trenutnom, izrazito nestabilnom i neizvjesnom geopolitičkom okruženju, postoji snažan zamah ka proširenoj Evropi u kojoj cvjetaju mir, stabilnost i prosperitet. Neke zemlje kandidati, u regionu i šire, iskoristile su ovaj novi geopolitički kontekst za značajne iskorake na svom evropskom putu, dok druge, poput Islanda, ozbiljno razmatraju ponovno pokretanje pristupnih pregovora. Nažalost, isti nivo političke volje i ambicije izostaje u Bosni i Hercegovini.Koristi napretka na evropskom putu su opipljive i značajne. Zemlje članice ili one koje su trenutno predvodnice na putu ka članstvu nisu posmatrale izgradnju funkcionalnih institucija, jačanje vladavine prava i borbu protiv korupcije kao „zahtjeve iz Brisela“, već kao temelje države koja funkcioniše u interesu vlastitih građana. Bez toga, ekonomski rast ostaje nedovoljan, povjerenje javnosti slabi, a mladi ljudi nastavljaju odlaziti. Plan rasta za Zapadni Balkan, čiji je ključni dio Reformska agenda, predstavlja značajnu priliku za produbljivanje ekonomske integracije s Evropskom unijom, na primjer kroz pridruživanje Jedinstvenom području plaćanja u eurima (SEPA), čime bi se drastično smanjili troškovi prekograničnih transfera. Sveobuhvatne reforme unaprijedit će poslovno okruženje i privući investicije. Građani Bosne i Hercegovine zaslužuju iste standarde i prilike kao građani širom Evropske unije.Smatramo da je sada pravo vrijeme za političku volju i djelovanje vlasti. Izborna godina ne bi smjela biti izgovor za nedjelovanje. Istinska posvećenost osiguravanju koristi članstva u EU za građane zahtijeva da reforme povezane s EU budu visoko među političkim prioritetima.U protekle dvije godine jeste ostvaren određeni napredak. Nakon značajnog kašnjenja, Reformska agenda je konačno usvojena. Međutim, usvajanje na papiru ne znači i provedbu u praksi. Ključni koraci i dalje nisu završeni, uključujući ratifikaciju Sporazuma o Instrumentu i Sporazuma o zajmu, koji, iz imenovanje koordinatora za Reformsku agendu, čine pravni osnov za bilo kakve isplate. Upravo iz tog razloga, čak ni predfinansiranje u okviru Plana rasta u iznosu od 68 miliona eura, na koje Bosna i Hercegovina ostvaruje pravo, još uvijek nije dostupno.EU ističe svoju punu podršku i pomoć na evropskom putu Bosne i Hercegovine, ali ne može biti zamjena za domaće liderstvo. Politički akteri u zemlji su to i ranije pokazali, uključujući period uoči odluke Evropskog vijeća prije dvije godine, da kada postoji politička volja, mogu postići konsenzus i iznaći rješenja u korist svih. Vrijeme je da se ta politička volja ponovo pronađe – navodi se u kolumni.&nbsp;

Stav Evropske unije je jasan – želimo Bosnu i Hercegovinu u Evropskoj uniji, navodi Soreka 

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Devetogodišnja Sarajka Nia Avdić već sada ima planinarsku biografiju o kojoj mnogi odrasli mogu samo sanjati. Ova hrabra djevojčica, zajedno s roditeljima Naidom i Aldinom, nedavno je osvojila Kilimandžaro, najviši vrh Afrike visok 5.895 metara, još jednom pomjerivši granice i pokazavši da ljubav prema planinama ne poznaje godine.&nbsp;Nia je na planinu prvi put došla kada je imala samo mjesec. Od tada su njeni roditelji, i sami zaljubljenici u prirodu i sport, pažljivo prilagođavali planinarske avanture njenom uzrastu. Već s osam mjeseci Nia je bila na Pirinejima na vrhu višem od 3.000 metara, što je bio tek početak njenog planinarskog puta. Njena upornost i ljubav prema planinama brzo su postali prepoznatljivi.&nbsp;Sa samo osam godina uspjela je osvojiti vrh Toubkal u Maroku, visok 4.167 metara, čime je postala najmlađa državljanka Bosne i Hercegovine koja je stigla na taj vrh. Ipak, porodica Avdić ove godine napravila je još veći korak.&nbsp;Uspon na Kilimandžaro bio je novi izazov, ali i dokaz koliko su disciplina, priprema i zajednička porodična podrška važni za ostvarivanje velikih ciljeva. Nia je taj izazov savladala hrabro i s osmijehom, noseći sa sobom uspomene koje će pamtiti cijeli život.&nbsp;Iako još dijete, Nia već pokazuje izuzetnu snagu karaktera i odlučnost. Na planinama, gdje su potrebni strpljenje, izdržljivost i hrabrost, ona uspješno savladava sve prepreke i dokazuje da godine nisu barijera kada postoji snažna volja. Njena priča inspiracija je mnogima – podsjetnik da se snovi ostvaruju uz trud, podršku i ljubav prema onome što radimo.&nbsp;Za Niu Avdić planine su odavno postale više od hobija – one su dio njenog odrastanja i identiteta.

Nia je na planinu prvi put došla kada je imala samo mjesec

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske, koja je formalno sazvana kako bi se raspravljalo o osudi i zabrani promovisanja ideologije i simbola NDH te ustaške, nacističke i fašističke ideologije, javnost je, očekivano, dobila nešto sasvim drugo.Umjesto ozbiljne rasprave o totalitarnim ideologijama, sjednica se pretvorila u demonstraciju historijskog revizionizma i političke improvizacije. U polemici s delegatom SDP-a Mirsadom Duratovićem, šef Kluba SDS-a Ognjen Bodiroga odlučio je otići korak dalje – ne samo relativizirati četničke zločine i veličati četnički pokret nego i otvoreno braniti narative koji nemaju nikakvo uporište u relevantnoj historiografiji.Tako smo, između ostalog, mogli čuti da je čuveni Valter Perić u Sarajevu bio četnik iz Beograda, da bitka na Sutjesci “ne postoji” i da su četnici zapravo bili regularna vojska, a ne pokret čiji su zločini dokumentovani u brojnim historijskim izvorima. Ukratko: kompletan paket mitova, poluistina i potpunih nebuloza, izrečen bez ikakvog osjećaja odgovornosti.Vladimir Perić Valter nije bio nikakav četnik, nego jedan od ključnih ljudi partizanskog ilegalnog pokreta u okupiranom Sarajevu, član Komunističke partije i organizator otpora protiv nacista i njihovih saradnika. Poginuo je 1945. u završnim operacijama za oslobođenje grada i proglašen je narodnim herojem. Njegova uloga nije stvar interpretacije, nego historijske činjenice koja je višestruko dokumentovana – u arhivima, svjedočenjima i ozbiljnoj historiografiji.Pa odakle onda priča o “četničkom Valteru”?Iz klasične zamjene teza. Da, postojao je i drugi čovjek s nadimkom “Valter” – četnički oficir Žarko Todorović iz Beograda u kojem je djelovao i u Drugom svjetskom ratu, ali on nije imao nikakve veze ni sa Sarajevom ni sa onim Valterom iz filma (a koji je uglavnom plod čiste umjetničke slobode fikcije).Naravno, to nije spriječilo srpski „Telegraf“ da 2013. objavi senzacionalistički tekst da je upravo Todorvić „pravi Valter“ po kojem je snimljen čuveni film. U tabloidnoj verziji historije to nije ništa neobično: uzme se ime, izbriše kontekst, malo se slaže, malo se nakiti i onda se cijela priča preokrene.Problem nastaje, međutim, kad tabloidi postanu izvor znanja i informisanja onih koji hoće da vode državu.Dobro je ovdje kamen na kamenu.

Od lažnog Valtera do stvarnih gluposti u Narodnoj skupštini RS

Seks, droga, Bodiroga

S aktuelnom vlašću opozicionim strankama i ne treba previše političkog umijeća, truda i visprenosti da se u izbornoj godini nametnu kao alternativa postojećem neznanju, bahatosti i haosu. Naprotiv, dovoljno je pratiti odluke koje donosi, rezultate kojih nema, zaokrete koje pravi, porediti stavove ujutro i popodne, pa u apsurdnim situacijama i svojevrsnoj tragikomediji koju živimo samo pravovremeno reagirati.Upravo tako su postupili funkcioneri stranaka opozicije u RS, nakon što se premijer tog entiteta ili barem osoba koja se tako predstavljala jučer probudila s mišlju da je ponedjeljak idealan dan za podnošenje ostavke. Drugi put. I pritom da poruči kako tim činom aktuelni režim pokazuje političku snagu i ozbiljnost?! U samo nekoliko rečenica obrazloženja ove odluke Savo Minić je nekoliko puta šokirao javnost. Ne trepnuvši je izjavio da se na ovakav potez odlučio “kako bi se obezbijedio legalitet i legitimitet ove vlade”, pa prosta logika nameće zaključak da ova dosadašnja nije bila ni legalna ni legitimna. Kao ni ona prva, na koju se već zaboravilo.Začešljao se Minić i za još jedan pokušaj, treću sreću da, ovaj put valjda po slovu ustava i zakona preuzme fotelju u kojoj mu se ne da da zanoći. Sada bi ga za mandatara konačno trebao imenovati predsjednik entiteta - Siniša Karan, za razliku od dosadašnjih pokušaja, kada su to činili bivši predsjednik Milorad Dodik, kojem je presudom Suda BiH oduzet mandat i zabranjeno mu političko djelovanje, ili v.d. predsjednika Ana Trišić-Babić, koja za takvu odluku također nije bila ovlaštena.Svaki put ostavka iz neustavno zaposjednutog kabineta premijera RS stiže u trenutku kad sudije Ustavnog suda BiH presaviju tabak da daju ocjenu ustavnosti njegovog imenovanja. I svaki put zvaničnici RS pomisle, a neki uz širok osmijeh i izgovore, kako su domišljatim manevrima preduhitrili suce. Hoće li i kada neko biti procesuiran i kažnjen zbog kaubojskih imenovanja i poigravanja s procedurama u vremenu kada vlast sasvim sigurno ima prečih poslova i obaveza prema građanima, pitanje je na koje na kraju niko i ne odgovori.Nakon što je NSRS usvojila ostavku Save Minića, očekuje se da za mandatara bude predložen Savo Minić. Komentarima da bi pred ovakvim scenarijima i nenadmašni „Nadrealisti“ mogli oboriti pogled, te da bi vlada na čelu s Minićem mogla imati više nastavaka od “Rokija”, jednog od najpoznatijih filmskih serijala u historiji svjetske kinematografije, nema se šta dodati.

U samo nekoliko rečenica obrazloženja ove odluke Savo Minić je nekoliko puta šokirao javnost

I nakon Save – Savo

Kada se govori o najvećim sportistima koje je Bosna i Hercegovina ikada imala, ime Edina Džeke stoji pri samom vrhu. Dijamant nije samo vrhunski golgeter, nego i simbol jedne generacije, čovjek koji je godinama nosio reprezentaciju na svojim leđima i u najtežim trenucima ulijevao vjeru navijačima da je moguće napraviti veliko djelo. Njegov put od sarajevskih terena do najvećih evropskih stadiona ostaje jedna od najljepših fudbalskih priča koje je ova zemlja ispričala.Džeko je tokom karijere izgradio reputaciju napadača svjetske klase, a brojke same govore koliko je trajao i koliko je značio. Za reprezentaciju Bosne i Hercegovine upisao je više od 140 nastupa i više od 70 pogodaka, što dovoljno govori o njegovoj veličini i kontinuitetu na najvećoj sceni. Ipak, njegov utjecaj nikada se nije mjerio samo golovima, nego i harizmom, liderskom ulogom i činjenicom da je generacijama mladih fudbalera pokazao da se iz Bosne i Hercegovine može stići do samog vrha evropskog i svjetskog fudbala.Zbog svega što je dao klupskom i reprezentativnom fudbalu, Edin Džeko odavno je prerastao okvire običnog sportiste. On je ponos Sarajeva, Bosne i Hercegovine i svih onih koji su kroz njegove golove, pobjede i kapitenske trenutke osjećali posebnu emociju. Zato njegov 40. rođendan nije samo lični jubilej jednog velikana, nego i povod da mu cijela zemlja kaže – sretan rođendan najvećem.

Kapiten Zmajeva ulazi u petu deceniju života, nadamo se da će uskoro slaviti novi plasman na Svjetsko prvenstvo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

Po Ustavu, vanjsku politiku Bosne i Hercegovine bi trebalo voditi Predsjedništvo BiH, koristeći Ministarstvo vanjskih poslova i diplomatsku mrežu kao glavne alate. U stvarnosti se te ustavne odredbe ne poštuju.Milorad Dodik do podne vuče ka Sjedinjenim Američkim Državama, a popodne ka Rusiji. Tročlano Predsjedništvo BiH se ne može dogovoriti ni o jelovniku. Ministarstvo vanjskih poslova, koje je po Ustavu tek izvođač radova, demonstrira da se vanjska politika može krojiti i bez Predsjedništva BiH.Uz to, jedina smo država u Evropi koja nema Zakon o vanjskim poslovima. Nakon duže od dvije decenije, zapeo je na usaglašavanju u Parlamentu, pred entitetskim vetom i strahom Republike Srpske od prenosa nadležnosti na državni nivo.Bez pravila o napredovanju, edukaciji i disciplinskoj odgovornosti diplomata, političke stranke lakše trguju, i u diplomatska predstavništva imenuju osobe bez diplomatskog iskustva i obrazovanja. Nerijetko i one pod istragama i sa sumnjivim diplomama, koje padaju na sigurnosnim provjerama zemlje domaćina.Nižu se skandali na štetu države, poput izdavanja viza Sirijcima i Iračanima, bez neophodnih sigurnosnih provjera, ili one kad je sin ambasadora slupao službeno auto i pobjegao. Nestajale su i desetine hiljada KM iz naših ambasada, kroz nezakonite transakcije.Stoga ne čudi da je vanjska politika BiH puna hijerarhijskih rupa, u kojima su stranački apetiti jaki, a državni interesi nebitni. Naša diplomatija nam često donosi više štete nego koristi, svedena na nivo poligona za političku trgovinu i prepucavanja.Političari svih profila na međunarodnoj sceni iznose lične, a ne usaglašene stavove institucija, a međunarodni rejting BiH jedva da i postoji. Bez zakona da spriječi anarhiju i soliranje funkcionera na međunarodnoj sceni, ostat ćemo na svjetskoj pozornici tek nebitni posmatrač koji najviše šteti sebi.&nbsp;

Zakon o vanjskim poslovima kao žrtva entitetskog veta

BiH diplomatija

Bh. fudbal dobija novu sudijsku snagu. Armin Kukić posljednjih sedmica sve češće potvrđuje da pripada vrhu domaćeg suđenja, a nastupi u velikim derbijima pokazuju da ima potencijal da u narednim godinama preuzme još značajniju ulogu.U derbiju na Grbavici između Željezničara i Borca Kukić je vodio utakmicu mirno, sigurno i autoritativno. Bez nepotrebnog isticanja držao je meč pod kontrolom, a ključni trenutak dogodio se u finišu kada je Sijariću pokazao drugi žuti, odnosno crveni karton, ostajući pribran i u završnici susreta.Ovo mu je bio drugi veliki derbi u samo 15 dana. Prethodno je sudio i susret Borca i Sarajeva u Banjoj Luci, gdje je također pokazao da može odgovoriti pritisku utakmica visokog rizika, uprkos određenim pritužbama iz bordo tima. Upravo su takvi mečevi često najteži test i za mnogo iskusnije arbitre, ali Kukić je pokazao da posjeduje osjećaj za igru, autoritet i dosljedan kriterij.Rođen 18. novembra 1989. godine, Kukić se nalazi u godinama koje se za sudije smatraju idealnim – dovoljno iskusan da razumije ritam velikih utakmica, a istovremeno dovoljno mlad da može još dugo napredovati.Bosanskohercegovačko suđenje godinama je imalo oslonac u Irfanu Peljti, koji je izgradio status najboljeg domaćeg arbitra, ali sve više nastupa Armina Kukića, kao i nekoliko mlađih sudija poput Nihada Ljajića, ulijeva optimizam da iza njega dolazi nova generacija spremna za velike izazove.

Odlično iznio derbi Željezničara i Borca u WWin ligi Bosne i Hercegovine

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Vlada Federacije BiH nema viziju održivog ekonomskog razvoja, već funkcioniše na principu „novi dug za tekuće potrebe“. To je pokazala i krajem februara, novim zaduženjem putem emisije trezorskih zapisa od 400 miliona KM za finansiranje tekućih troškova.Stručnjaci upozoravaju da ovo nije razvojno zaduženje, već isključivo mjera za održavanje likvidnosti budžeta. Vlada čak četvrtinu ovogodišnjeg budžeta, ili gotovo 2,3 milijarde KM, planira finansirati novim dugom. Ne za refinansiranje postojećeg, već za tekuću potrošnju.To je recept za fiskalnu propast, po uzoru na porodicu koja bezbrižno diže nove kredite da kupi skuplju limuzinu i ode na luksuzniji godišnji odmor, a već je preopterećena starim kreditima.Zaduženje od 400 miliona je tek prvi paket, a Vlada će do kraja godine otići na Londonsku berzu po još 800 miliona. Sad je već svima jasno da Federalna vlada ide istim putem kojim je prije nekoliko godina prošla Vlada Republike Srpske, zbog čega su je oštro kritikovali.Struktura novih zaduženja dodatno razotkriva kratkovidost, jer su izdaci razdijeljeni po rokovima od šest mjeseci do deset godina. Dominira kratkoročno „gašenje požara“.Gotovo sve vladine trezorske zapise su očekivano kupile banke. To pokazuje da banke preuzimaju teret, dok Vlada stvara privid stabilnosti. Banke znaju da će od države sigurno naplatiti dug, dok Vlada zna da dugove neće plaćati ministri nego svi građani.Prošlogodišnje zaduženje trezorskim zapisima od 685 miliona KM, potvrđuje trend rasta javnog duga bez ikakve strategije za povećanje produktivnosti ili investicije. Ovakav model kratkoročnog preživljavanja dok dug raste, nije samo neodrživ, on je opasan i neodgovoran.

Federalna vlada ide stopama Vlade Republike Srpske, koju je oštro kritikovala

Opasno i neodgovorno zaduživanje

U svijetu pozorišta rijetko se pojavi režiser čiji svaki potez odjekuje snagom vizije i preciznošću izvođenja, a Andrej Cvetanovski upravo je takva ličnost. Njegovo ime posljednjih dana zasluženo privlači pažnju publike i kritike, a posljednji dokaz njegovog majstorstva vidjeli smo u premijeri predstave „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ u Narodnom pozorištu Sarajevo.Sve reprize već su odavno rasprodane, što samo potvrđuje koliko publika prepoznaje njegov talent i sposobnost da svaki scenski detalj pretvori u nezaboravno iskustvo.Cvetanovski je dokazao da razumije suštinu drame, ali i kompleksnost klasičnih djela. U njegovoj režiji, napeta priča Agate Kristi (Agatha Christie) dobila je potpuno novu dimenziju – svaki lik, svaki dijalog i svaki pokret na sceni postali su instrument u orkestru napetosti i misterije. Njegova sposobnost da izvede predstavu u kojoj prostor, svjetlo i muzika rade u savršenoj harmoniji s glumcima, svjedoči o njegovoj dubokoj posvećenosti umjetnosti i detaljima.Pod njegovim rukovodstvom, čak i već poznate i voljene priče dobijaju svježinu i originalnost. Andrej Cvetanovski zna kako da publiku povede na putovanje kroz emocije, intrige i napetost, ali i da svaki gledalac osjeti jedinstvenu atmosferu koju stvara njegov scenski rukopis. Njegova režija ne samo da respektuje izvornu priču, nego je oplemenjuje – dodajući vizuelnu raskoš, precizno tempiranje i dramaturšku dubinu koja rijetko koga ostavlja ravnodušnim.Ono što posebno odlikuje Cvetanovskog jeste njegova sposobnost da okupi vrhunske saradnike i stvori tim koji zajedno radi ka jedinstvenom cilju – publici pružiti predstavu koja će dugo ostati u pamćenju. Saradnja sa scenografima, kostimografima i muzičarima, pod njegovim vođstvom, pokazuje kako spoj talentovane ekipe i jasne vizije može dati vrhunski rezultat.Publika to prepoznaje – pune dvorane, ovacije i rasprodane reprize samo su potvrda da je Andrej Cvetanovski uradio odličan posao.&nbsp;

Cvetanovski: Predstava „Ubistvo u Orijent Ekspresu“ rasprodana

Reditelj krimi predstave rađene po romanu Agate Kristi

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Kompletna javnost u BiH je vidno razočarana nakon što apsolutno niko nije snosio bar onu najosnovniju, moralnu odgovornost nakon što je mladića Erdoana Morankića usmrtilo vozilo javnog gradskog prijevoza – tramvaj.I kada treba da se ušlihta javnosti, tu je, ko drugi nego majstor spina Elmedin Konaković.Danima je šutio, a kada je čuo šta misle ljudi, izjavio je da smatra da Nihad Uk ne treba da dolazi na posao, aludirajući na to što će Vlada u tehničkom mandatu ostati do izbora. Naravno, nije spomenuo svoje ministre koji sjede u toj istoj Vladi i imaju mnoštvo aferima, nego ovakvim izjavama samo pokušava izigravati opoziciju, kao da sve što se dešava nema nikakve veze s njim, niti strankom koju vodi.A ima itekakve, iako je on državni ministar, njegovo kadroviranje se vidi po svim nivoima vlasti, pa pokušava „nasilu“ postaviti za direktora Međunarodnog aerodroma Sarajevo Dinu Selimovića, svog dobrog prijatelja i savjetnika u Ministarstvu, iako ne ispunjava uslove.Nije tajna da on vedri i oblači ovim kantonom više od 10 godina, još od vremena dok je bio u SDA, pa tako i danas iz fotelje predsjednika NiP-a.Nije mu gadljivo ni to što SDP-ov Nadzorni odbor GRAS-a odbije ostavku SDP-ovog direktora GRAS-a, jer zna da bi onda došlo na red i njegovo kadroviranje.Konaković svakim potezom dokazuje da je majstor manipulacije - dok pred kamerama glumi moralnu brigu, iza zatvorenih vrata nameće svoje kadrove i lične interese. Njegova riječ ne znači ništa ako se ne uklapa u lični plan moći, a svaka njegova izjava služi samo da zamagli činjenice i zbuni javnost. I dok javnost traži odgovornost i pravdu, Konaković neumorno gradi sistem u kojem je on uvijek nepogrešiv, a svi drugi zamjenjivi.

Kada je čuo šta građani misle, izjavio je da Uk ne treba dolaziti na posao, amnestirajući njegove ministre koji su u tehničkom mandatu

Majstor šlihtanja i spinovanja

Već danima traje jedna neobična politička drama: predsjedavajući Predstavničkog doma FBiH Dragan Mioković obilazi medije, daje izjave, piše statuse, objašnjava, apeluje, kukumače, upozorava i samo što ne zaplače. Radi čega? Zbog mogućnosti vlastite smjene na današnjoj sjednici.Ne nudi pritom neke naročito uvjerljive argumente protiv, niti pokušava objasniti zašto bi njegovo ostajanje na funkciji bilo od presudnog značaja za građane Federacije. Ne. Uglavnom nam samo daje do znanja da ga sve to jako pogađa i da je svako ko bi digao ruku za njegovu smjenu – u najmanju ruku nečovjek, a vjerovatno i politički izdajnik.Gleda čovjek i ne može da se ne zapita: je li moguće da nekoga baš toliko pogađa gubitak funkcije, i to u ovim godinama?U bh. politici smo vidjeli svašta. Ljudi su gubili izbore, padale su vlade, smjenjivali su se premijeri, ministri i direktori. Obično bi to trajalo jedno popodne, eventualno dva dana medijskih reakcija, pa bi život išao dalje. Ali ovo je, čini se, poseban slučaj. Teško je sjetiti se da je ikada neko ovako emotivno reagovao na mogućnost da više neće sjediti u predsjedavajućoj stolici.Usput se pojavila i zanimljiva linija odbrane. Naime, sada odjednom slušamo kako bi smjena Miokovića otvorila vrata strašnom scenariju u kojem HDZ preuzima sve institucije. Apokalipsa, praktično.Problem je samo jedan mali detalj: isti taj HDZ je koalicioni partner Naše stranke.Štaviše, kada je trebalo izabrati Marina Vukoju u Ustavni sud, ruka Dragana Miokovića nije pokazivala nikakve znakove straha od te strašne dominacije HDZ-a. Naprotiv – uredno je bila podignuta. Tada HDZ očito nije bio prijetnja demokratiji, nego sasvim prihvatljiv partner u vlasti.Ali politika zna biti vrlo fleksibilna disciplina. Kada je vlast sigurna, koalicioni partner je partner. Kada je funkcija ugrožena, isti taj partner postaje prijetnja državi, demokratiji i političkom poretku.U međuvremenu, ako se pogleda sam učinak Miokovića kao predsjedavajućeg, teško je reći da je riječ o mandatu koji će se pamtiti po institucionalnom preporodu. Predstavnički dom je pod njim radio kako je radio: sporo, često haotično, uz sumnjivo poznavanje pravilnika i pokušaje blokiranje po vlast neugodnih rasprava poput one povodom afere „Spengavanje“. Ništa spektakularno. Ali ni naročito impresivno.Pa ipak, gledajući ovu količinu javne patnje, medijskih nastupa i dramatičnih upozorenja, čovjek se gotovo mora smilovati.Zato jedan skroman apel zastupnicima: ne dirajte nam Miokovića.Nemojte čovjeku nanositi toliku duševnu bol. Nije humano. Ipak je to stariji gospodin, koji je očito razvio duboku emocionalnu vezu sa svojom funkcijom.A svi znamo da su neke veze u životu jednostavno – teško raskidive.

Ipak je to stariji gospodin, koji je očito razvio duboku emocionalnu vezu sa svojom funkcijom

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić je osnivač Udruženja „Pomozi.ba“, jedne od najaktivnijih humanitarnih organizacija u Bosni i Hercegovini. Kroz godine, Karalić je inicirao i realizirao brojne projekte i humanitarne misije, s posebnim fokusom na pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva, uključujući porodice u socijalnoj potrebi, bolesne i izbjeglice. Njegova vizija je uvijek bila jasna – organizovati i mobilisati zajednicu, kako bi pomoć stigla do onih kojima je najpotrebnija. Svoj humanitarni put Elvir je započeo kroz male lokalne akcije prikupljanja pomoći za porodice u nevolji, a s vremenom je njegov rad prerasao u organizovane projekte širom države. „Pomozi.ba“ danas organizuje akcije prikupljanja hrane, odjeće, lijekova i školskog pribora, a posebno je poznata po hitnim humanitarnim misijama tokom prirodnih katastrofa i kriznih situacija. Osim materijalne pomoći, Karalić i njegov tim posvećeni su pružanju podrške i informisanju javnosti o socijalnim problemima te promovisanju kulture solidarnosti i humanosti. Za svoj dugogodišnji doprinos i izuzetne rezultate u oblasti humanitarnog rada, Elvir Karalić je nominovan za Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva, koja se dodjeljuje istaknutim pojedincima, grupama i kolektivima za značajna ostvarenja i izuzetne uspjehe u političkom i društvenom životu. Ova nominacija predstavlja priznanje za sve njegove napore i kontinuiranu posvećenost pomaganju drugima, te potvrdu da humanitarni rad u BiH ima svoje lidere koji mijenjaju živote nabolje.

„Pomozi.ba“ humanitarna misija

Karalić: Pomoć najugroženijim kategorijama stanovništva

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

U Bosni i Hercegovini se ovog marta vodi tihi, administrativni rat za – istinu. Uvođenje biometrijskih skenera na biračka mjesta nije samo tehničko, već i političko pitanje. Skeniranje otiska prsta svakog birača, njihovih ličnih karata i ispunjenih listića, imaju potencijal da preporode izbore u BiH.Ako budu instalirani prije oktobarskih izbora, izgubit će smisao izreka da nije bitno ko za koga glasa, već ko broji glasove. Što prije uvedemo novu tehnologiju, to ćemo prije pobijediti staru korupciju.Lupeži u biračkim odborima neće više imati šansu da dodaju glasove svojim, a otimaju glasove drugim strankama, koristeći niz provjerenih načina, koji su poznati svima osim domaćem pravosuđu. Postat će napokon važno ko je za koga glasao.Jovan Kalaba, predsjednik Centralne izborne komisije BiH (CIK), u nedavnom intervjuu „Avazu“ ogolio je suštinu problema, rekavši da nabavku skenera sabotiraju svi, a najviše politika.Milorad Dodik preko posilnih ministara u državnoj vlasti,čini sve da sveže ruke i noge zaposlenicima CIK-a, uskraćujući im novac i stručne kadrove za uvođenje biometrije. Ni ostale stranke na vlasti nisu mnogo kooperativnije, iako su im usta puna EU integracija.Angažovane su i firme, takozvani „profesionalni žalitelji“, koji su se javili na tender iako ne ispunjavaju nijedan uslov iz javnog poziva. Tu su samo da sabotiraju i odugovlače proces. Tu su da pišu žalbe i zloupotrebljavaju Zakon o javnim nabavkama BiH, kako bi, za početak, ukrali vrijeme.Sve je angažovano kako bi bar još jednom u svoje kutije ubacili glasove mrtvih i apolitičnih. Kako bi bar još jednom pronosali vreće s listićima kroz mračne sokake, a glasove prebrojali na svoj način.Ako, uprkos svemu, CIK uspije uvesti novu tehnologiju, u oktobru ćemo imati poštenije izbore. Ako pak CIK izgubi utrku s vremenom, opet će se glasati po starom, uhodanom receptu. Ukrast će još jedan mandat i još četiri godine naših života.&nbsp;

Nova tehnologija protiv stare korupcije

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik je tihim, ali veoma sigurnim koracima počeo graditi svoju priču u Lensu, a posljednjih nekoliko nastupa pokazali su zašto se u Bosni i Hercegovini s razlogom vjeruje u njegov veliki potencijal. Mladi stoper, koji je prošle zime iz Sarajeva stigao u Francusku, dugo je čekao pravu priliku, a kada ju je konačno dobio – nije je propustio.Čelik je u posljednjim utakmicama pokazao mirnoću, disciplinu i zrelost koja nadilazi njegove godine. Posebno je važno što je minutažu iskoristio na način koji nije prošao nezapaženo, ni u klubu, ni van njega.Nagrada za strpljenje, rad i iskorištenu šansu stigla je u vidu poziva selektora A reprezentacije Bosne i Hercegovine Sergeja Barbareza za utakmice baraža za Svjetsko prvenstvo. Dodatnu težinu cijeloj priči daje i činjenica da je Barbarez lično pratio Čelika na jednoj od utakmica u Francuskoj, što jasno govori koliko je njegov razvoj ozbiljno skeniran.

Nakon transfera je “nestao”, a sada je opravdao ukazano povjerenje i naći će se u avionu Zmajeva

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Osnivačica Udruženja „Dajte nam šansu“ Ines Kavalec čini ono što je slobodno može nazvati herojstvom u današnje vrijeme beznađa, boli i osjećaja napuštenosti od društva. Njen sin Daris preminuo je prije tri godine, ali njegova životna priča ostala je temelj njenog djelovanja. U ovoj hrabroj ženi probudio se glas da se nešto mora mijenjati. I poslušala ga je.Prvih pet godina Darisovog života kao djeteta s teškoćama u razvoju, za Ines su bile teške godine tokom kojih je shvatila da je roditelj djeteta s teškoćama u razvoju napušten od društva i jedini oslonac su drugi roditelji i razmjena iskustava.Svoju životnu nedaću pretvorila je u snagu, bunt i sistemsku borbu za prava porodica koje su godinama bile prepuštene same sebi. Iz lične borbe jedne majke nastala je priča koja danas mijenja živote, udruženje koje ne brine samo o djeci, nego o porodici u cjelini. Udruženje koje je inicirala, simboličnog naziva „Dajte nam šansu“, danas okuplja i podržava 1.030 porodica.Priča Ines Kavalec nije samo priča o gubitku, već o hrabrosti da se lična bol pretvori u pokret koji danas pruža podršku hiljadama ljudi i djece iz drugih porodica.

„Dajte nam šansu“ mijenja živote

Kavalec: Ono što vas ne ubije, to vas ojača 

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Predstavnici sindikata uposlenih u državnim institucijama i policijskim agencijama danas će odrediti datum protesta ispred Parlamentarne skupštine BiH. Sudeći po najavama, bit će to dan održavanja prve naredne sjednice Doma naroda, kada će članovi sindikata ispred zgrade čekati izjašnjavanje o izmjenama i dopunama zakona o plaćama u institucijama BiH. Rijetki su primjeri tako drske prevare i pljačke, kakvu na svojoj koži već godinama osjeti gotovo 23.000 uposlenih u institucijama države.Nakon što Vijeće ministara BiH donese odluku o povećanju njihovih plaća, ona ostaje mrtvo slovo na papiru, jer se veće osnovice primjenjuju tek nakon usvajanja budžeta za tekuću godinu. Usvajanje budžeta, suprotno zakonu, redovno kasni, plaće ostaju na nivou prethodnih, a planirana sredstva se preusmjere. Državnim institucijama, posebno policijskim agencijama, već nedostaju stotine službenika, odliv kadrova se nastavlja, jer plaće u entitetskim MUP-ovima značajno su veće, pa se ovakav odnos s pravom tumači i kao nastavak pokušaja da institucije na državnom nivou budu potpuno urušene. Šta god da je pozadina, ovako više ne može, poručuju sindikati, a koliko je stanje alarmantno ilustriraju i najave prijedloga da se, tokom sjednice Doma naroda, izlazi iz zgrade blokiraju sve dok se delegati ne izjasne o predloženim izmjenama zakona.Dokaz da je aktuelna vlast potpuno pogubljena i nekompetentna je i najava prijevoznika da će 23. marta ponovo blokirati granice prema Hrvatskoj. Prijevoznici iz naše zemlje pod najvećim su udarom pravila 90/180, nakon što je Srbija, naprimjer, uspjela dogovoriti privremena rješenja za transport roba preko Mađarske. Umjesto da su u Briselu, vlasti iz Sarajeva poručuju da “nema brzih rješenja”, uprkos informacijama da se svakodnevno s granica vraćaju desetine vozača, da roba ostaje “zarobljena”, dok gubici domaće ekonomije rastu.Uz već kontinuirane proteste mladih i sve domaće izazove, a s obzirom na posljedice rata na Bliskom istoku, enorman rast cijena goriva i plina i očekivana lančana poskupljenja, umjesto već najavljenog “vrućeg”, po svemu sudeći očekuje nas “vrelo proljeće”. Osim kulminacije nezadovoljstva u društvu, ono bi trebalo donijeti i konačan odgovor može li aktuelna vlast ponuditi rješenje za barem jedan u mnoštvu problema.

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Seks, droga, Bodiroga

I nakon Save – Savo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Majstor šlihtanja i spinovanja

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Nezadovoljstvo raste

Kolumne

Dvije godine nakon zelenog svjetla za otvaranje pristupnih pregovora – ima li u Bosni i Hercegovini i dalje političke volje za napredak na evropskom putu?

Nia Avdić: Djevojčica koja je s devet godina osvojila najviši vrh Afrike

Seks, droga, Bodiroga

I nakon Save – Savo

Edin Džeko: Sretan rođendan najvećem

BiH diplomatija

Armin Kukić: Sudijska budućnost

Opasno i neodgovorno zaduživanje

Andrej Cvetanovski: Potez koji je publiku vratio u pozorište

Majstor šlihtanja i spinovanja

Ne dirajte nam Miokovića

Elvir Karalić: Nominovan za Šestoaprilsku nagradu

Utrka biometrije i izborne krađe

Nidal Čelik: Iskoristio šansu

Ines Kavalec: Iz boli stvorila pokret

Nezadovoljstvo raste