Trojka, predvođena SDP-om BiH, Našom strankom i Narodom i pravdom, totalno je pogubljena. To su pokazali posljednji slučaj iz Gradačca i protesti koje je organizirala ni manje ni više nego gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić?! Prvi put u modernoj povijesti ove zemlje vlast je bila ta koja je organizirala proteste, čak i pročitala zahtjeve. Kome? Zašto? Šta radi gradonačelnica Karić, šta radi potpredsjednik FBiH Igor Stojanović? Jedna dijeli baklave, drugi objavljuje selfije. Kome protestiraju, kome šalju poruke!? Narod zbunjen, javnost ogorčena. Znaju li konačno da više nisu opozicija?Kakva je uloga i SDP-ovog člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, kome i zašto mjesecima piše kilometarska saopćenja, šta je do sada konkretno uradio? Hiljade je pitanja, nijednog odgovora.Digla se kuka i motika ko ruši Srđana Mandića iz Općine Centar, šta hoće rijaliti političar Irfan Čengić, čovjek koji iskače iz paštete i želi biti načelnik Starog Grada? Kako i zašto je to zaslužio, šta je, osim zakupljenih Facebook objava, uradio? Trojka je sve ono što je tvrdila da je radila SDA, koja nas je 30 godina harčila, nastavila raditi. Usporena, bezidejna, o jadu se zabavila. Bave se trivijalnim stvarima, o konkretnim ništa. Vozovi im prolaze, oni spavaju!

Ne mogu se dogovoriti ni oko dana žalosti. Sramota je čekati pet dana da se oglasiš o tragediji, u što se ne ubrajaju isprazni Facebook statusi. Zašto su čekali da ih namagarče ministri iz RS kada je Vlada FBiH trebala i morala isti dan proglasiti dan žalosti u FBiH. Zašto nije, za čije interese?Dok država gori i milion je problema, pojedini ministri iz Vlade FBiH su na godišnjim odmorima. I Vlada KS ista. Premijer Nihad Uk, nedorastao zadatku, posjećuje Općine, planine, slika se na crvenom tepihu, a grad zatrpan smećem i u jeku ljetne sezone liči na gradilište.Sve su oči uprte u SFF, a kada se ugase svjetla i žohari preplave ulice, vratimo su u realnost.Ministar Adnan Šteta šeta, dijeli slike o kilometrima pruge koju gradi treću godinu. Ministar policije Admir Katica rado je viđen gost po eventima, a policija hoda gola, bosa i poderana. Najavljivao kamere, helikoptere… Nigdje ništa osim storija na Instagramu.Za Nikšićev kabinet svi se pitaju šta radi.Nešto, istina, rade, ali šta? Bojažljivo čekaju, niko ne zna šta i koga, a vrijeme im curi… Polako, ali itekako curi. Rudari su ljuti, inflacija ne prestaje, konkretnih mjera nema.Do tada u SDA likuju. S pravom!

Trojka je sve ono što je tvrdila da je radila SDA, koja nas je 30 godina harčila, nastavila raditi

Crveni za trojku

Hrvatska rediteljica Vanja Juranić je, u okviru programa Open Air u Ljetnom kinu Stari Grad, projekciju filma "Samo kad se smijem" posvetila stradaloj Nizami Hećimović. - Malo sam potresena. Nizama, ovo je projekcija posvećena tebi - poručila je Juranić. Kroz svoju karijeru rediteljice Vanja je više puta govorila o problematici nasilja nad ženama te je upravo njen film „Samo kad se smijem“ inspiriran nemilim dešavanjima na području regiona. Konkretno, kontroverzni slučaj Ane Magaš bio joj je inspiracija tokom pisanja scenarija. Film govori o Tini koja živi u naizgled idiličnom braku u gradu na jadranskoj obali. Ona je domaćica koja brine o šestogodišnjoj kćerkici, dok njen suprug Frane zarađuje za porodicu. Njihov odnos počinje se mijenjati kada Tina izrazi želju da završi fakultet koji je napustila zbog trudnoće. Na projekciji filma uspješna rediteljica osvrnula se na tragediju u Gradačcu te pokazala gest humanosti i posvetila projekciju Nizami. Juranić je rođena 1974. godine u Zagrebu i potpisuje filmove “Zagreb Cappuccino”, “Samo kad se smijem”, “On the Square”, “Vidimo se u Sarajevu” i druge.

Hrvatska rediteljica na SFF-u osvrnula se na tragediju u Gradačcu

Vanja Juranić: Za tebe, Nizama

Dodikovi ministri u Vijeću ministara BiH Nenad Nešić i Staša Košarac (kojeg je supruga optuživala za nasilje) odbili su glasati za odluku da se u Bosni i Hercegovini proglasi dan žalosti zbog stravičnog ubistva tri osobe u krvavom pohodu nabildanog pomahnitalog monstruma. Čak ni nevini ljudski životi, ni tragedija koja je morala potresti svakog čovjeka sa zrnom empatije nisu Dodiku dovoljan razlog da se ne bavi političkim igrarijama i provokacijama.Naravno, motiv je jasan – pokazati da BiH nije država, nego „zajednica entiteta“, i da nema pravo na svoje odluke, nego da to pripada isključivo entitetima.

U tome svemu mu, što je najveća žalost, asistiraju diletanti s kojima dijeli vlast. Naime, Dodik se potrudio da RS prethodno proglasi Dan žalosti, samim tim obesmišljavajući proglašavanje na nivou cijele države, i pritom je zajedljivo, cinično pozvao Nermina Nikšića da isto učini i u Federaciji BiH.I, uistinu, skandalozna je, nedopustiva, neodgovorna i jadna činjenica da vlasti u većem entitetu, ni nakon četiri dana, nisu proglasile dan žalosti, niti je iko otišao u Gradačac, niti se iko previše uzbuđivao zbog masakra u Gradačcu. Protagonisti trojke imali su ovih dana preča posla – šepuriti se po crvenom tepihu Sarajevo Film Festivala i veselo se ceriti u kamere.A Dodiku zaista i nije teško igrati se takvim političkim diletantima.

RS proglasila Dan žalosti zbog masakra u Gradačcu pa cinično prozvala vlasti u FBiH da učine isto

Dodik se igra trojkašima

Strah, razočarenje, sram, gađenje... Ne znam šta bih prije izabrala da opišem kako se osjećam pri pomisli na Nizamu. Lijepu, mladu, s očaravajućim osmijehom. Majku. Koliko puta smo rekli nikad više? Koliko puta smo ponovili isprazne fraze, bez ikakvog rezultata? A zašto? I nadležni, kao i mi, obični, nevidljivi građani. Dosta je više presipanja iz šupljeg u prazno dok nizame ovog svijeta trpe nasilje, a djeca ostaju bez majki.Naš spisak "nikad više" postaje sve duži. Poslije Dženana, Davida, male Džejne, doktorice Azre, studentica Selme i Edite ..., sada i Nizame. Zar nije jasno poslije toliko smrti, mahom mladih ljudi koje je, želim da vjerujem, čekala blistava budućnost, da naš pravosudni sistem jednostavno ne funkcionira?Kako je žena koja nije zabranila Nerminu da priđe Nizami postala sutkinja koja, očigledno, prepisuje rješenja sa starih slučajeva? Ime je namjerno izostavljeno! Koliko moraš biti umrtvljen, umišljen, nezadovoljan da ni posao za koji si plaćen ne obavljaš kako treba? Koliko te treba boljeti briga za tuđu nesreću, a ovdje ne govorimo o empatiji, već obavezi koju snosiš kao nosilac titule "sudija", da tek tako odbiješ zahtjev MUP-a TK? I samo se nemojte braniti onom da je Nizama povukla izjavu. Dovoljno vam to govori koliko je i ona bila nesigurna u to može li je pravosuđe zaštititi.

To je jedan korak koji je vodio ka tragediji. Da on nije napravljen, možda bi Nizama, ali i dvojica muškaraca koja su u petak ubijena još bili živi. Možda Nizamina kćerka ne bi sada bila na milost i nemilost državnog sistema!Drugi korak je navodna policajka koja je otkrila Nerminu da je prijavljen za nasilje. Odmah oduzeti svaki čin koji ima ako, pobogu, imate još imalo moralnosti. Odmalena nas uče da su policajci zaštitnici. Pa kako je jedna od vas postala mač u rukama dželata? Ni ovdje se ime osobe namjerno ne navodi, nema potrebe.Kako će se ijedna žena poslije Nizame osjetiti sigurnom da bi svog nasilnika prijavila ako oni koji je trebaju zaštititi ustvari stanu na njegovu stranu? Na ovaj ili onaj način.Propusta je ovdje mnogo, i previše. I vrijeme je da se počnu rješavati. Svako djelo nosi svoje posljedice. Za početak kaznite odmah ove koji su glavu na drugu stranu okrenuli i htjeli zadovoljiti svoje neke potrebe. To je najmanje što možete, jer Nizaminu krv svi redom na rukama nosite (nosimo)!

Kako će se ijedna žena poslije Nizame osjetiti sigurnom da bi svog nasilnika prijavila ako oni koji je trebaju zaštititi stanu na njegovu stranu

Koliko još "nikad više"

U vrijeme kada se brojni Bosanci i Hercegovci olako odriču bh. državljanstva i pasoša, Bono Voks (Vox) je s crvenog tepiha 29. Sarajevo Film Festivala poručio da je ponosan što posjeduje pasoš naše zemlje. Svjetska muzička zvijezda oduševila je javnost kada se pojavila na otvorenju SFF-a te je još jednom poslala snažnu poruku iz BiH. Kao protagonista filma „Poljubite budućnost“ Bono Voks je stavio do znanja da prošlost i sve ono što se dešavalo u gradu pod opsadom nije zaboravljeno, ali da se treba gledati naprijed, u budućnost. Svojim dolaskom još jednom je pokazao svoje veliko prijateljstvo sa Sarajevom i Bosnom i Hercegovinom.Bono Voks je rođen 10. maja 1960. godine u Irskoj. Jedan je od najpoznatijih muzičara današnjice, frontmen je grupe U2. On svoju slavu i popularnost koristi da skrene pažnju svjetske javnosti na mnoge probleme u svijetu.Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu Bono Voks je BiH posjećivao u najtežim danima, a ostat će u historiji upisano da je prvi poslijeratni koncert u Sarajevu održala grupa U2 na stadionu Koševo u septembru 1997. godine. Na taj način je održao obećanje koje je dao tokom rata u Sarajevu.

Na otvorenju SFF-a poručio da je ponosni vlasnik pasoša Bosne i Hercegovine

Bono Voks: Dokazani prijatelj Sarajeva

Tri života ugašena su tokom krvavog pohoda monstruma iz Gradačca koji je, nakon što je shvatio da neće uspjeti pobjeći, pred policijskim službenicima izvršio samoubistvo. Prethodno je pretukao i brutalno likvidirao suprugu, njeno ubistvo uživo prenosio putem Instagrama, a potom hladnokrvno ubio još dvije, a ranio tri osobe. Svirepo višestruko ubistvo ponovo je šokiralo BiH i po ko zna koji put otvorilo brojna, uvijek ista pitanja. Pitanja koja trebamo postaviti samima sebi, a potom svima čiji je posao da brinu o sigurnosti građana ove zemlje. Ovaj put ta pitanja ne mogu ostati bez odgovora, jer ova zemlja i u miru gubi svoje ljude, a prosječan stanovnik BiH konstantno živi s traumama. Dok istražitelji postepeno sklapaju mozaik strave i užasa, čak i prije službenih informacija, nije teško zaključiti da bh. institucije padaju na istim ispitima. Prema dostupnim informacijama, počinilac višestrukog ubistva odranije je poznat policiji. Osuđivan je u više navrata za pokušaj ubistva, ugrožavanje sigurnosti i nasilničko ponašanje. U svom posljednjem javljanju putem društvenih mreža priznao je da je i ranije ubijao. Višestruko osuđivana osoba bila je na slobodi i posjedovala oružje. Prijavljivana je za nasilje u porodici, prijetila da će počiniti zlo, ali je i dalje bila na slobodi.

Sve to su opasnosti na koje su i mediji, eksperti za sigurnost, kompletna javnost, zbog sličnih zločina i kod nas i u regionu, upozoravali u bezbroj navrata do sada. Zašto se nasilnici, posebno povratnici u izvršenju teških krivičnih djela, drastičnije ne kažnjavaju, zašto se i po izlasku iz zatvora na njih ne primjenjuje drugačiji režim, kako se može desiti da posjeduju oružje, zašto se njihove prijetnje ne shvataju ozbiljno, a istrage iz formalnih razloga obustavljaju? Zašto se blagonaklono gleda na uvrede, prijetnje i promociju nasilja i na društvenim mrežama, pa i poruke podrške tog taloga našeg društva kakve je za vrijeme svog pohoda ubica dobivao?U državi koja nikada u svojoj historiji nije imala više policijskih agencija, sudova svih nivoa, pa i centara za socijalni rad, zdravstvenih i drugih ustanova, vrijeme je da se konačno nešto promijeni i da se na ovakva iskušenja sistemski, planski i trajno odgovori. Ili da priznamo da smo se pretvorili u Divlji zapad, gdje više nije pitanje hoćemo li, već kada ćemo svjedočiti ili i sami biti žrtve nekog pomahnitalog kabadahije.

Ovaj put pitanja ne smiju ostati bez odgovora, jer ova zemlja i u miru gubi svoje ljude, a prosječan stanovnik BiH konstantno živi s traumama

Ista pitanja

O nelogičnostima u troškovima reprezentacije i javnim nabavkama kantonalnog preduzeća "Sarajevogas", s direktorom Edisom Bakovićem na čelu, koji sve više isplivavaju načistac, pozabavit će se i Ured za korupciju Kantona Sarajevo, a vjerovatno će i pravosudne institucije imati pune ruke posla. O tome kako je upravljao „Sarajevogasom“ govori i to da je reprezentacija ovog preduzeća koštala građane prošle godine čak 27.190 KM, dok je za preostalih šest kantonalnih preduzeća ukupno koštala 30.167 KM. Za prvih šest mjeseci ove godine ovo sarajevsko preduzeće kupovalo je stotine kilograma voća, na hiljade litara soka od narandže, kisele vode i vode te još 400 flaša ostalih napitaka.Za to vrijeme „Sarajevogas“ je imao ogroman pad dobiti te nisu uspjeli završiti brojne projekte. Kompanija je 2021. imala dobit od 1,2 miliona KM, a 2022. je poslovala s dobiti od 77.808 KM. Dobit u prvih šest mjeseci 2023. iznosila je 1,6 miliona KM, dok je u istom periodu prošle godine bila 2,1 milion KM.U međuvremenu, direktor je podnio ostavku, no zbog prljavih političkih trgovina Baković bi trebao biti nagrađen pozicijom izvršnog direktora „BH-Gasa“.Nad „Sarajevogasom“ ingerencije ima zastupnik u Skupštini KS Damir Marjanović, koji se pokazao kao jedan od najvećih uhljeba koje je izrodila politika u Bosni i Hercegovini.U politici se pojavio kao mladi naučnik, moderni profesor, od kojeg su očekivanja bila velika, a on se najčešće opredjeljivao za bježanje od odgovornosti. Kao nezavisni zastupnik je dobro trgovao svojim zastupničkim mjestom, pogotovo u prošlom mandatu, kada je njegova ruka bila presudna u vremenu mijenjanja vlasti između šestorke/četvorke/trojke i SDA. Inspekcije su provjeravale i zapošljavanje njegove supruge na Prirodno-matematičkom fakultetu.Ministar komunalne privrede, infrastrukture, prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša Almir Bečarević rekao je da je Marjanović utjecao na to da Hase Tirić bude izabran za v. d. direktora “Sarajevogasa”. Sve to dolazi u periodu kada se počinje pregovarati o tome da trojka izbaci Stranku za BiH iz Vlade KS, a u čemu im je potrebna pomoć Damira Marjanovića.

Dok je „Sarajevogas“ bilježio ogromne gubitke, on je pare građana trošio na sokove i voće

Edis Baković: Marjanovićev kriminalni direktor

Često sam prepričavala, pa ću i ovog puta, kako je, prije nekoliko godina, jedna imućna gošća iz Njemačke bila u bh. prijestonici u vrijeme trajanja Sarajevo Film Festivala i – ostala je bez teksta. Rekla mi je tada da je obišla skoro cijeli svijet, ali da ovakvu atmosferu nigdje nije vidjela. - Ovdje ima više turista nego na Floridi - ustvrdila je tada.SFF jeste veliki filmski brend, ali je i mnogo više od filma. U danima kada se održava Festival, cijelo Sarajevo postaje dio tima, građani su i organizatori, i volonteri, i dobri domaćini.

Za veliki uspjeh Festivala bilo je veoma važno i to što su ga ljudi prigrlili kao nešto svoje i što nisu osjetili da je to elitistička manifestacija miljama udaljena od običnih građana i ulica glavnog grada.U tim danima se svi trude biti gostima grada pri ruci, pomoći, dati informaciju – šta god da treba, naši ljudi su tu.Da se vratim na gošću iz Njemačke i njen doživljaj Festivala. Ona tih dana nije pogledala niti jedan film, ali nju je oduševilo sve ono što se dešavalo na ulicama grada, oduševili su je ljudi i sve ono što bh. prijestonica ima u svom najboljem izdanju. I ove godine ponovo dolazi.Festival jeste filmski, ali je mnogo više od toga. Dakle, dobro došli u Sarajevo!

U danima kada se održava SFF cijeli grad postaje dio tima, građani su i organizatori, i volonteri, i dobri domaćini

Sve spremno za 29. Sarajevo Film Festival

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević je bila jedina predstavnica Bosne i Hercegovine na minulom Svjetskom biciklističkom prvenstvu održanom u Škotskoj. Uprkos napornoj utrci na zahtjevnoj stazi, Njemčević je na sjajan način predstavila našu zemlju. Iako je loše startala utrku, Njemčević je za dlaku izmakla medalja i treće mjesto. Na kraju je osvojila četvrto mjesto i ponovo obradovala svoju državu. To joj je donijelo novih 180 bodova na UCI svjetskoj rang-listi te je tako zadržala prvu poziciju na Svjetskoj maraton ranking listi.Dolazi iz Bosne i Hercegovine, zemlje koja ne ulaže ni u šta dobro, kamoli sport, a u leđa joj gledaju takmičarke iz Njemačke, Švicarske, Francuske, koje imaju mnogo bolje uvjete.Naredno takmičenje za Lejlu je Svjetski kup u Francuskoj, gdje će imati priliku da odbrani poziciju lidera Svjetske serije.Lejla Njemčević rođena je 19. juna 1994. godine u Udinama. Takmiči se u kategorijama planinskog i drumskog biciklizma. Prva je biciklistkinja iz BiH koja je potpisala ugovor za profesionalni biciklistički tim. Ovim se sportom počela baviti sa 15 godina u Klubu brdskog biciklizma ''Plus''. Višestruka je šampionka BiH i Balkana.

Dolazi iz BiH, a u leđa joj gledaju takmičarke iz Njemačke, Švicarske, Francuske...

Njemčević: Zadržala prvo mjesto na UCI rang-listi

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Dok se u javnom prostoru vode polemike hoće li počiteljski most do ujutro izdržati, koliko je Nedim Sladić kriv za snijeg u avgustu, a profesori i akademici samo što se za kragne ne uhvate raspravljajući ko smo i kako nam je ime, suštinski problemi građana nekako su u drugom planu. Kao da smo navikli da cijene goriva rastu, potrošačka korpa košta više od 2.800 KM, da za rast plaća u državnim službama i komisijama uvijek postoji razlog, a za one radničke nikog i nije briga. Slušajući i gledajući izvještaje o hapšenjima načelnika sarajevskih općina i pretumbavanju parlamentarnih većina u nekima od njih, profesor Filozofskog fakulteta UNSA-e Salih Fočo pokušava skrenuti pažnju na jedan od, vjerovatno, gorućih problema u državi, u kojoj je vlast do te mjere postala mila da se već odavno ne biraju sredstva kako bi se došlo do nje. A kako bismo, barem na lokalnom nivou, izbjegli da načelnici i gradonačelnici na tim pozicijama provedu 12, 16, 22 godine – rekord neprikosnoveno drži načelnik Teočaka koji bi iduće godine trebao proslaviti jubilej, tri decenije na čelu Općine – Fočo predlaže jednostavno rješenje – ograničavanje mandata na najviše dva. Nisu problem dugovječnost i vitalnost čelnih ljudi lokalnih zajednica, već praksa po kojoj vlast, nakon određenog vremena, samoj sebi postane svrha. Uostalom, funkcionerima koji u kabinetima puste bagremovo korijenje treba omogućiti da svoje sposobnosti pokažu i na nekom drugom mjestu, a ne sputavati ih zakonom koji im omogućava da u istoj fotelji ostanu doživotno.

- Tako dug period obnašanja funkcije dovodi do velike personalne moći nad drugim procesima i idejama, pa i političkim opcijama i programskim ciljevima. To za posljedicu ima privatizaciju funkcije i raznih izbornih manipulacija koje su do perfekcije usavršili takvi načelnici - argumentirano obrazlaže profesor Fočo, podsjećajući da dugogodišnji načelnici mijenjaju i stranke i uvjerenja, samo ne i težnju da ostanu gdje jesu.Primjenom ovakvog rješenja vjerovatno bismo rjeđe svjedočili predizbornim asfaltiranjima, paketima, slikanjima, korupciji, zloupotrebama i pritiscima svake vrste, priliku bi možda dobili novi, svježiji, sposobniji i inovativniji, sredstva bi se trošila racionalnije i adekvatnije, a i međuljudski odnosi, lišeni ucjena, bili bi mnogo bolji.

Rekord neprikosnoveno drži načelnik Teočaka koji bi iduće godine trebao proslaviti jubilej, tri decenije na čelu Općine

Bagremovo korijenje

Kada govorimo o ženskoj košarci, prva asocijacija nam je bosanskohercegovačka legenda Razija Mujanović. Nema nam niko veći od popularne Raze. Jeste čuvena Mujanović visoka dva metra, ali je bila još veća košarkašica i još je bolji čovjek. Mnogi su upoznati s njenim nemjerljivim doprinosom, kako košarci tako i sportu u Bosni i Hercegovini. Kada bismo krenuli sipati hvalospjeve na račun njene vrhunske karijere, trebalo bi nam nekoliko dana. Kolege s BHRT-a su se dale u jedan vrlo zahtjevan projekt – snimili su dokumentarni film o čuvenoj Razi „Velika Raza“, sa zadatkom da u nešto više od sat obuhvate toliko stvari. Nebrojeno puta se moglo svjedočiti Razijinoj istinskoj strasti i ljubavi prema košarci, ali i njenoj domovini Bosni i Hercegovini. Četverostruki evropski klupski prvak, srebrena s Olimpijskih igara, svjetskih i evropskih prvenstava s reprezentacijom bivše Jugoslavije, zlato s Mediteranskih igara sa selekcijom Bosne i Hercegovine te čak 13 titula nacionalnih prvenstava, avanturistički i hrabri poduhvati u WNBA ..., sve je to pošlo za rukom Raziji Mujanović.Tri puta je bila proglašena za najbolju igračicu Evrope po izboru uglednog „Gazzetta dello Sporta“, a kao šlag na tortu primljena je u Kuću slavnih. Dokumentarni film koji je legendarna Mujanović i zaslužila ostat će vječno svjedočanstvo o sportskoj i ljudskoj figuri i inspiracija novim generacijama.Razija Mujanović rođena je 15. aprila 1967. u Čeliću. U karijeri je igrala za Jedinstvo Aida, Dorna Godela, Pul Komense, Sao Paulu, Detroit Šok, Vićencu, Mesinu, Seltu, Barcelonu, Komo, Zagreb i Ragušu. Danas je team menadžerica ženske reprezentacije BiH.

Dokumentarni film kao vječno svjedočanstvo o legendi

Razija Mujanović: Velika Raza

Omalovažavaju zbog "tamo neke fotografije", riječi su Radovana Viškovića, premijera RS, na vijest da je, umjesto žrtve "Oluje", objavljena fotografija žene koja je protjerana iz Žepe 1995. godine, u naručju s tada tromjesečnom kćerkicom Nerminom. Bruka i sramota. Neviđena. Iz Vlade RS krivicu su prebacili na kompaniju iz Srbije koja je, kako tvrde, bila zadužena za organizaciju događaja.Iz Srbije su, pak, priznali krivicu. Višković, međutim, tvrdi da je svaka suza suza, ali o klasičnoj podvali, teškoj greški, ni riječi.I nije to tamo neka fotografija, kako reče Višković, nego fotografija srebreničkih majki koje su, s djecom u naručju, bježale od Karadžićevih i Mladićevih koljača i sijača smrti u Podrinju.

U RS, umjesto priznanja greške, za sve su optužili sarajevske medije koji su ukazali na podvalu. Što su ukazali na činjenicu da je beba s fotografije, danas žena, raskrinkala laži iz RS.Čak se i Milorad Dodik ušutio, isti onaj koji je fotografije Nermine i njene majke Sabine podijelio na Twitteru i držao govor kako su ubijena djeca žrtve „Oluje“.Ljudski je griješiti, ali je ljudski i priznati grešku. Očekivalo se to od Vlade RS, ali i Vlade Srbije.Umjesto toga, jadikovanje, optužbe, prebacivanje odgovornosti i minimiziranje cijelog slučaja.Navikli smo na laži, ali nećemo šutjeti na podvale.

Ljudski je griješiti, ali je ljudski i priznati grešku. Očekivalo se to od Vlade RS, ali i Vlade Srbije

Dodik: Iza njega fotografija protjeranih Bošnjaka iz Žepe

Podvala i sramota

Muzička zvijezda Zdravko Čolić na subotnjem koncertu u Travniku ostavio je publiku bez daha. O tome kolika je Čola legenda, govori činjenica da je 10.000 ljudi, od onih najstarijih pa do najmlađih, iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine došlo da sluša neprevaziđene hitove. Čak ni loše vrijeme nije uspjelo spriječiti raju da dođu i uživaju. Pjesme koje su se našle na repertoaru koncerta, koji je trajao skoro tri sata, pjevali su uglas, a gromoglasni aplauz uslijedio je nakon izvedene pjesme "Stanica Podlugovi" i stihova da je "čekao za Travnik vezu". Zdravko Čolić je rođen 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo je proveo na Grbavici. Karijera popularnog Čole traje već duže od 50 godina, punio je mnoge arene i stadione, a publika ga uvijek dočeka s oduševljenjem. Iako živi u Beogradu, više puta je isticao kako je srcem vezan za rodno Sarajevo. U braku je s Aleksandrom i imaju dvije kćerke Unu i Laru.

Više od 10.000 ljudi, od onih najstarijih pa do najmlađih, iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine došlo je slušati neprevaziđene hitove

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek. Ne može se to više nikako drugačije ni nazvati ni tumačiti. Od balkanskih lidera smo do sada navikli na sve i svašta: korupciju, kriminal, nacionalizam, laži, širenje mržnje. Samo, rijetko ko je, uključujući i one direktno odgovorne za ratne zločine, bio spreman toliko se nisko spuštati da, nakon što su pobijeni, koristi svaku priliku da verbalno i politički urinira po žrtvama ratnih zločina. Nakon što je predstavnicima trojke javno opsovao Srebrenicu, Dodik je odlučio da soli i drugu najveću bošnjačku ranu - Prijedor. U gradu u kojem je u prvim mjesecima rata na najbrutalniji način ubijeno više od 3.000 Bošnjaka, Dodik je odlučio organizirati obilježavanje stradanja Srba u „Oluji“ u susjednoj Hrvatskoj.No, ni tu skandali nisu stali pa se tokom Dodikovog govora u Prijedoru pojavila fotografija protjeranih Bošnjaka koja je uslikana 26. jula 1995. nakon pada Žepe. Osim što je odlučio vrijeđati bošnjačke žrtve, i organizatori su bošnjačke žrtve odlučili da podvaljuju kao srpske, što, dakako, nije neka novost kada je u pitanju velikosrpska falsifikatorska propaganda.

No, pored toga što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS, koji je odavno pogubio sve moralne, političke i ljudske kompase, savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“. Naime, Srbi protjerani iz Hrvatske njemu su samo potrošno sredstvo koje koristi za najprizemnije političke provokacije, manipulacije i trgovine. Jednako onako kao što ih je iskoristio Slobodan Milošević, koji je, nakon što ih je nahuškao na rat i pobunu, na kraju ostavio na milost i nemilost Hrvatskoj vojsci i Tuđmanu.Kao što će i Dodik, da bi se očajnički zadržao na vlasti i u svojim rukama sačuvao pozicije moći, biti spreman RS i srpski narod u BiH gurnuti u politički ambis, dužničko ropstvo i međunarodnu izolaciju. A u tom cilju, ako procijeni da će pomoći, neće prezati ni od najbrutalnijeg ponižavanja bošnjačkih žrtava. Neljudske psihopate nama vladaju.

Osim što ponižava bošnjačke žrtve, lidera RS savršeno nije briga, naravno, ni za srpske žrtve u „Oluji“

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović briljirao je u pobjedi svog Igmana iz Konjica na gostovanju kod Zvijezde 09 u drugom kolu Premijer lige BiH (4:3). Sjajni Hebibović je s kapitenskom trakom oko ruke i tri pogotka predvodio Konjičane do trijumfa na njihovom premijernom nastupu ove sezone, s obzirom na to da nisu igrali meč prvog kola. Iskusni krilni fudbaler je u razmaku od samo 12 minuta, od 30. do 42., postigao čak tri pogotka.Bila je to utakmica života za Hebibovića. Rijetko kada dolazi u situaciju da se upiše u strijelce. Poznat je kao „radilica“, zahvalan fudbaler kojeg vole treneri. Oko njega nema mnogo galame, on šuti i vrijedno radi. Često je radio onaj „prljavi“ posao, pa je bio i u sjeni junaka kojima su Hebibović i njemu slični ostavljali onaj lakši dio posla. Zaslužio je Hebibović da se o njemu priča. Postigao je četvrti najbrži het-trik u historiji Premijer lige. Brži su bili jedino Nemanja Bilbija (5 minuta), Mladen Petričević (7) i Elvir Čolić (8).Anel Hebibović rođen je 7. jula 1990. godine u Konjicu. Karijeru je počeo u Igmanu, a prije nego što se vratio u matični klub, nastupao je još za GOŠK, Velež, Sarajevo i Olimpik.

Zahvalan fudbaler koji je zaslužio da se o njemu priča

Anel Hebibović: Utakmica života

Prednacrt zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije BiH, a o kojem bi Vlada FBiH trebala raspravljati ujesen, usvojen je prije nekoliko dana. Između ostalog, prednacrt podrazumijeva zatvaranje objekata u trgovini nedjeljom i u vrijeme praznika. Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako. Već danima na društvenim mrežama traju duge rasprave o ovom pitanju, a u koje se uključio i resorni ministar Amir Hasičević, ali i brojni drugi političari i ekonomisti.Razlog za to je taj što ovo nije samo socijalno nego i ideološko pitanje.Na jednoj strani su liberali, koji su protiv bilo kakvih restrikcija i ograničenja u bilo kojem segmentu. Osim toga, oni ovom problemu pristupaju najčešće posmatrajući isključivo ekonomski pristup, odnosno da ovo podrazumijeva gubitke i smanjenje prihoda, dok zabranu rada nedjeljom nazivaju demokršćanskom budalaštinom, koja ima pokriće jedino u religiji. Liberali su u modernom svijetu stalno važili i za one koje zastupaju interese kapitala.

Na drugoj strani su socijalisti, koji su u svojim principima za što veća prava radnika i zanemaruju ekonomski aspekt. Oni u ovom vide priliku da radnici imaju jedan dan za porodicu, jer ih „poslodavci ionako izrabljuju i jer ionako rade više nego što trebaju“.No, u pravu nisu niti jedni niti drugi i istina je negdje između. Što se tiče stajališta liberala, potpuno je netačno tvrditi da će na ekonomiju utjecaj imati zabrana rada. Ljudi neće prestati kupovati sve što su kupovali samo zato što je to zabranjeno nedjeljom. Građani će više kupovati ostalim danima i samim tim će im biti potrebno više uposlenika za preostale dane i do otkaza neće doći.Socijalisti u startu imaju pogrešnu metu. To što kod pojedinih loših poslodavaca radnici rade više nego što je dozvoljeno neće se riješiti time što neće raditi nedjeljom. Zakoni su vrlo jasni po pitanju toga koliko je dozvoljeno raditi i jedini problem je njihova (ne)primjena.Ono što je dodatni paradoks je to da su kadrovi Naše stranke predlagači ovog zakona, jer su oni već dugo bili etablirani kao jedina liberalna stranka u BiH. Kako su se oni našli u ovom neobranom grožđu, to jeste u prijedlogu koji bi bio idealan za neku socijaldemokratsku ili socijalističku stranku, a u konkretnom slučaju za njihovog koalicionog partnera SDP, nije baš najjasnije.

Iako je riječ o naizgled benignom prijedlogu, koji ne bi trebao proizvesti veće reakcije, ispostavilo se da nije tako

(Ne)radni dan nedjeljom izazvao mnogo polemike

Crveni za trojku

Vanja Juranić: Za tebe, Nizama

Dodik se igra trojkašima

Koliko još "nikad više"

Bono Voks: Dokazani prijatelj Sarajeva

Ista pitanja

Edis Baković: Marjanovićev kriminalni direktor

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Bagremovo korijenje

Razija Mujanović: Velika Raza

Podvala i sramota

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije

Kolumne

Crveni za trojku

Vanja Juranić: Za tebe, Nizama

Dodik se igra trojkašima

Koliko još "nikad više"

Bono Voks: Dokazani prijatelj Sarajeva

Ista pitanja

Edis Baković: Marjanovićev kriminalni direktor

Dobro došli u Sarajevo!

Lejla Njemčević: Nepokolebljiva Bosanka

Bagremovo korijenje

Razija Mujanović: Velika Raza

Podvala i sramota

Zdravko Čolić: Dočekao "Travnik vezu"

Dodik je nečovjek

Anel Hebibović: Utakmica života

Nedjelja u raljama ideologije