U Galeriji Bosanskog kulturnog centra u Sarajevu večeras je otvorena izložba skulptura akademskog kipara Enesa Sivca. Izložba je izazvala veliku pažnju, a zvanično je otvorio glumac Miki Trifunov.Enes Sivac rođen je 5. marta 1966. godine u Sarajevu. Godine 1985. završio je Školu primjenjenih umjetnosti u Sarajevu. Iste godine upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu i diplomira 1991. godine na Odsjeku kiparstva u klasi profesora Alije Kučukalića. Sivac je izlagao na više grupnih i samostalnih izložbi u zemlji i svijetu (Japan, SAD, Italija, Finska, Francuska, Slovenija, Njemačka, Hrvatska). Radio je između ostalog i na restauraciji Šarene džamije u Travniku, Katedrale u Sarajevu i Medrese u Mostaru. Rad mu je uvršten u kolekciju ARS AEVI Sarajevo. Donedavno je radio i kao docent na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu. Izložba će biti otvorena 10 dana.

Izložba će u BKC-u biti otvorena 10 dana

Otvorena izložba skulptura Enesa Sivca

Na današnji dan prije tačno 100 godina u Visokom je rođen Zaim Muzaferija, bosanskohercegovački filmski, televizijski i pozorišni glumac. U nekoj oficijelnoj varijanti to bi bio početak ovog teksta, ali suštinski rečeno danas se navršava stoljeće od rođenja Zaima Muzaferije, glumčine, koji nije bio glumac po struci, i profesora francuskog i njemačkog jezika, koji je ostavio neizbrisiv trag na bosanskohercegovačku kinematografiju, piše Anadolija.<h2>Više od stotinu uloga</h2>Iako je penziju stekao kao profesor, Muzaferija je ostvario više od stotinu uloga na filmu, televiziji i u teatru, za koje je višestruko nagrađivan, i zbog čega se s pravom može reći da je čovjek koji je obilježio kako bosanskohercegovačku, tako i jugoslovensku kinematografiju. Glumom se prvo bavio amaterski, a njegov "profesionalni" debi je bio u filmu "Uzavreli grad" (1961) Veljka Bulajića i već sa prvim filmom osvaja specijalnu nagradu na festivalu u Puli i afirmira se kao epizodista. Među više od stotinu ostvarenih uloga, Muzaferija nije krio da su mu najdraže uloge bile u filmovima "Žena s krajolikom" Ivice Matića i "Ovo malo duše" Ademira Kenovića.-	Ima dosta značajnih uloga, i kad se taj film prikazuje mene to puno ne interesuje. Ali, ako se daje „Žena s krajolikom“ i „Ovo malo duše“, te filmove mogu uvijek ponovo gledati - rekao je Muzaferija u jednom od posljednjih intervjua, 2002. godine.Kako je uloga djeda Jusufa u filmu "Ovo malo duše" bila jedna od Muzaferijinih omiljenih, time je i autor ovog filma Ademir Kenović pravi sagovornik za 100-godišnjicu rođenja visočkog glumca. Muzaferija je inače glumio u tri Kenovićeva filma, najprije u "Ovo malo duše" (1986), potom u "Kuduzu" (1989) i na kraju u "Savršenom krugu" (1997).<h2>Kenović: Bio je glumac velikih kreacija</h2>-	Zaim Muzaferija je bio divan čovjek - prvo je što je Kenović rekao za Anadoliju, prisjećajući se Zaima Muzaferije te je nastavio: „On, iako nije bio profesionalni glumac, kako se to često kaže, bio je glumčina. Na neki način, ja volim reći i osjećati da je bio zaista moj blizak prijatelj. Mislim da je velika stvar što je on uopšte postojao.“Kenović dalje navodi kako je Muzaferija, prije svega, bio ozbiljan čovjek.

- Ozbiljno se pripremao za sve što je radio. Bio je profesor jezika i dobro je vladao našim jezikom i svim našim jezicima i njihovim nijansama koje su se govorile na našim prostorima - kaže Kenović, dodajući da je saradnja s Muzaferijom bila istinsko zadovoljstvo.Dodaje da ga je Muzaferija uvijek najprije pitao da li želi čuti šta on misli ukupno o svim detaljima, mimo onoga što je bila njegova konkretna uloga.<h2>Stari klasični film</h2>- On je tome pristupao kao ozbiljni jezičar koji mi je skretao pažnju na svaki detalj koji se izgovara u filmu. Po tome se onako najviše sjećam početka saradnje. Onda se on, na neki način, pretvarao u taj lik. Meni je bilo neopisivo zadovoljstvo imati ga u timu - kaže Kenović.Na pitanje koliko mu kao autoru filma znači Muzaferijina izjava da je "Ovo malo duše" bio jedan od njegovih najdražih filmova, koji je uvijek rado iznova mogao pogledati, Kenović odgovara kako i sam kao autor taj film doživljava upravo kao što ga je doživljavao i Zaim Muzaferija.- Taj film gledam isto kao neki stari klasični film koji je nekada neko napravio i to je jedini film ustvari koji gledam onako neopterećeno, bez treme, jer to je „nečije“, ta priča je sama sebe stvorila - pojašnjava Kenović.Na kraju dodaje kako se uvijek rado sjeti momenata sa snimanja njihovog posljednjeg zajedničkog projekta.<h2>Udahnuti život</h2>- Kada smo radili zadnji film „Savršeni krug“ i kada sam rekao ekipi da zovu Zaima da dođe na set, oni su mi rekli da je u bolnici. Rekao sam da samo odu i kažu da ćemo raditi. Onda je on došao i rekao: „Bio sam u bolnici, ali kad sam čuo da radiš film nekako su me počeli svrbiti tabani. Sve sam mislio da ćeš me zvati“. Doveli su ga u kolicima, radili smo onu scenu na tavanu s golubovima. Rekao sam da je u redu, radit ćemo s kolicima. Međutim, počele su probe i on je počeo ubrzo trčati za golubovima, što je na neki način bilo potvrda koliko je to njemu značilo, šta mu je to davalo i kako mu je udahnulo život - priča Kenović.

Na pitanje da li je "pravedno" kada se govori o Muzaferiji u prvi plan isticati to da je bio epizodista ili sporedni glumac, Kenović daje jasan odgovor:- Nema malih i velikih uloga, nema sporednih i glavnih uloga, imaju samo velike i male kreacije. On je uvijek pravio velike kreacije. On je bio veliki glumac, glumac velikih kreacija. Sretni smo što smo imali takvog čovjeka kao svog.<h2>Neobična i posebna ličnost</h2>Muzaferija je bio neobična pojava. Ono što bi se na neki način moglo istaknuti kao njegova najupečatljivija osobina bila bi zasigurno njegova maksimalna posvećenost u svemu što je u životu radio, bilo da se radi o glumi, profesorskom pozivu, poljoprivredi, uzgoju meda ili nešto drugo.- Sve pokušavam raditi sa svom ljubavlju i predajem se potpuno tome, imam tremu za sve čemu pristupam. Prije toga razmišljam i previše dugo, namećem sebi neke teme, alternative, da li ovako ili onako. Sve radim sa svojim punim snagama, mogućnostima, darom ako ga ima, fizičkom i duhovnom snagom, svemu proklanjam mnogo vremena - kazao je Muzaferija, također u intervjuu 2002.Muzaferiji je sve što je u životu radio bilo podjednako važno. Tako nije bilo moguće ni čuti da je Muzaferija forsirao ili isticao svoj profesorski poziv u odnosu na glumu ili obrnuto. Ti različiti identiteti kod Muzaferije nikada se nisu sukobljavali, naprotiv, nadopunjavali su jedan drugoga, da bi u konačnici činili Muzaferiju posve neobičnom i posebnom ličnošću. Muzaferija je čak pronalazio zajedničke tačke između glume i poziva prosvjetnog radnika, što potvrđuje i u razgovoru za Radio Vrnjačka Banja iz 1990. godine, za koji je govorio kao gost tamošnjeg festivala:- Profesura je također jedna vrsta glume, namještanja i svog položaja, i svog vanjskog izgleda, odjevanja, umivanja, češljanja, naročito onog što treba da kaže. Zar to nije dosta slično s nastupom glumca, jer i tu i za katedrom čovjek dobije, tamo iz udžbenika, ovdje iz knjige snimanja ili scenarija, ono što kaže. Sad samo ostaje profesoru kako da to kaže, kako da to saopšti, prenese, ne samo do ušiju, i do očiju, nego i do srca i duše, do cijelog čovjekovog bića.<h2>Sporedne uloge odgovaraju</h2>U istom razgovoru s novinarom Zoranom Rajićem, Muzaferija odgovara na pitanje vezano za to da se mahom u filmovima pojavljivao kao epizodist, sporedni glumac, gdje je rekao:- One (sporedne uloge) meni odgovaraju, to je moj domet, ja i sam ne vjerujem da bih mogao nositi neku ulogu kroz cijeli film, to je pitanje unutarnje snage. Ovo je sasvim dovoljno za moju poziciju u životu, kao profesora, mislim da je čak i previše. Ako se stiče utisak da sam filmski glumac, a ja to nisam, onda možete zamisliti koliko je to za mene veliko. Ja sam danas penzioner iz škole.<h2>"Moj krug se zatvara"</h2>Od 1995. Zaim Muzaferija se ponovo vraća amaterizmu i nastupa u TV-filmu "Bajram", a ubrzo zatim je u pozorišnoj predstavi "1001 bošnjački dan" svoga sina Jesenka Muzaferije, obilježio je 60 godina umjetničkog rada. Definirajući to u svom posljednjem intervjuu, koji je dao za list "Oslobođenje", jednom jedinom rečenicom:- Moj krug se zatvara.Samo četiri mjeseca poslije, 5. novembra 2003. godine Zaim Muzaferija je umro u krugu svoje porodice u Visokom.Osim glumom Muzaferija se bavio i pisanjem poezije. Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu pisao je dnevnik i poeme o ratu koje je recitovao širom svijeta, u Londonu, Milanu, Amsterdamu, Nurnbergu te istovremeno pomagao na razne načine borcima Armije BiH u i oko Visokog.U Visokom se od 2003. godine redovno održava manifestacija "Dani Zaima Muzaferije".

 Iako je penziju stekao kao profesor, Muzaferija je ostvario više od stotinu uloga na filmu, televiziji i u teatru, za koje je višestruko nagrađivan

Ademir Kenović povodom 100 godina od rođenja Zaima Muzaferije: Bio je glumčina

Premijera operte u dva čina „Orfej u podzemlju“ kompozitora Žaka Ofenbaha (Jacques Offenbach), u režijskoj postavci Nine Kleflin, bit će izvedena u petak, 10. marta, u 19.30 sati. U predstavi učestvuju solisti i hor Opere Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), Balet Narodnog pozorišta, te Sarajevska filharmonija, kojom će dirigirati maestro Ognjen Bomoštar. U jednoj od glavnih uloga - Euridike naći će se prvakinja Sarajevske opere Aida Čorbadžić i Tamara Štrelov-Tabulov, koja je za „Dnevni avaz“ govorila o ovom djelu, Sarajevu i pozorištu.<h2>Isti dirigent</h2>Ono što je zanimljivo jeste da je „Orfej u podzemlju“ prvi put izveden prije 33 godine na sceni NPS-a, tačnije 9. novembra 1990., a upravo Štrelov-Tabulov bila je dio te postave, a igrala je Dijanu.- Radimo režijske probe, zajedno s orkestarskim. Velika je to organizacija. Treba organizovati hor, orkestar, soliste, svaki detalj. Imamo dvije podjele. Aida i ja se mijenjamo, svaka ima svoje probe. Radnja je vrlo živahna, svašta se dešava. Pjevač, zapravo, govori, pjeva, pleše i glumi, što je vrlo zahtjevno i naporno. Ali je i lijepo, to je naš posao – istaknula je Štrelov-Tabulov.Tamara je, inače, iz Splita, ali živi i radi u Italiji, u Rimu. Ipak, ističe kako se u NPS-u rodila kao umjetnik.- Presretna sam što sam ovdje. Već na Akademiji sam debitirala u NPS-u u ulozi Amora u djelu „Orfej i Euridika“, a onda sam imala niz uloga. Pred sam rat 1990. godine pjevala sam ulogu Dijane u „Orfeju u podzemlju“, a protagonista onoga što danas radim tada je bila Gertruda Munitić. Sada se vraćam u Sarajevo, i to poslije velikog gala koncerta 2016. godine povodom 70 godina rada Sarajevske opere. U Sarajevu imam stan i bez Sarajeva ne mogu. Tako da je ove godine ispala prilika da se radi „Orfej u podzemlju“. Predložili su mi da radim ulogu Euridike, što sam rado prihvatila. I uživam – kazala nam je Štrelov-Tabulov.

Svjesna da su se vremena promijenila te da NPS ima nove generacije pjevača, ali dirigent, maestro Ognjen Bomoštar, kaže nam, dirigirao je „Orfejom“ i prije 33 godine.<h2>Predviđa uspjeh</h2>- Ovaj „Orfej“ je puno savremeniji, moderniji. Mislim da vrijeme donosi puno toga. Prošlo je dosta vremena od te ’90. I tada je naš „Orfej“ bio veoma lijep, ali u odnosu na ovaj je zastario. Ide se uvijek naprijed. Meni se čini da će ovo zaista postići veliki uspjeh pred sarajevskom publikom. Mi se tokom proba smijemo jedni drugima. Postoje i malo provokativnije scene, možda će za sarajevsku publiku biti malo slobodnije, erotičnije. To ćemo još vidjeti. Ali zaista se zabavljamo, uživamo u kompletnom procesu – rekla je Štrelov-Tabulov.Priznala je da joj se desi da se budi po noći pokušavajući se sjetiti neke arije iz predstave te bude primorana da ustane i podsjeti se.- Totalno sam u ulozi. Živim je van scene. Interesantno je postati neko drugi na izvjesno vrijeme. I sada se sjećam, kada sam pripremala Luciju di Lamermor (Lucia di Lammermoor) u Splitu, njenog ludila, doživljavala sam to duboko. Kada sam poslije proba izlazila iz HNK u Splitu, hodala sam kao poluluda ulicama. Mislim da smo svi mi umjetnici takvi. Kada radimo ulogu, saživiš se s tim, živiš s njom dok je ne naučiš, dok ti ne legne na grlo, kako se kaže u pjevačkom žargonu, dok je ne apsorbiraš potpuno – zaključila je Štrelov-Tabulov.<h2>Zima i snijeg</h2>- U Sarajevu sam od 15. januara. Lijepo mi je, radim posao koji volim, ne mogu da se žalim. A tu je i snijeg. Volim zimu i snijeg. Svi mi se čude što dolazim zimi u Sarajevo, kada su bljuzgavica i snijeg, a ja to izuzetno volim. Sve mi se poklopilo. Ostajem do 15. marta. Čekaju me obaveze, 18. marta već imam jednu travijatu u Rimu. Ide se dalje. Nadam se da ću se u Sarajevo vratiti za druge predstave - istaknula je Štrelov-Tabulov.

Protagonista onoga što danas radim tada je bila Gertruda Munitić

Tamara Štrelov-Tabulov za "Avaz": Interesantno je postati neko drugi

Udruženje reditelja u Bosni i Hercegovini oglasilo se povodom reakcije Ambasade Rusije na predstavu "Idiot" Narodnog pozorišta Sarajevo u režiji Selme Spahić.- Koliko god zvuči bizarno, Ambasada Ruske Federacije u BiH je objavila svoju kritiku za predstavu "Idiot", koju je prema motivima istoimenog romana Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, u Narodnom pozorištu Sarajevo, režirala Selma Spahić, rediteljica i profesorica na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu. Da se ruska ambasada zadržala na pozorišnoj kritici, ovaj čudni događaj bi bio samo neobičan potez nekog ambasadinog službenika. Ali ruska ambasada je odlučila da našoj koleginici objasni šta smije, a šta ne smije da radi u pozorištu; iz kakve porodice ona dolazi; u kojem rodu treba da bude ime njene profesije i da li smije da govori o bombardovanom pozorištu u Mariupolju. Povrh svega, naša je koleginica upozorena da može da režira Dostojevskog samo onako kako se režira u Rusiji i kako se režiralo u Sovjetskom savezu. Nije problem samo u tome što je ruska ambasada zaboravila da je Danil Harms davno napisao pripovijetku, remek djelo, "Starica" koja je parodija na roman "Zločin i kazna" F.M. Dostojevskog.Problem je što je ruska ambasada zaboravila da rediteljice i reditelji u ovoj zemlji, ma kako ona bila i posna i bosa, mogu režirati šta hoće i kako hoće. Da je kod nas umjetnost slobodna. Kao što bi umjetnost trebala biti slobodna u svakoj zemlji. S obzirom da ova intervencija protiv naših umjetnika dolazi iz zemlje iz koje umjetnici bježe, jer neistomišljenici završe u zatvoru ili skončaju otrovani ili pod čudnim okolnostima, mi saopštenje Ambasade Ruske Federacije smatramo prijetnjom - navodi se u saopćenju Udruženja reditelja u Bosni i Hercegovini.

Problem je što je ruska ambasada zaboravila da rediteljice i reditelji u ovoj zemlji mogu režirati šta hoće i kako hoće, navode u saopćenju

Oglasili se iz Udruženja reditelja u BiH

Udruženje reditelja u BiH: Saopštenje Ambasade Rusije smatramo prijetnjom

Predstava "Ubit ću se, majke mi!" je izvedena u Domu mladih. Dvorana je bila ispunjena do posljednjeg mjesta, a publika je predstavu ispratila ovacijama i aplauzima.&nbsp;Ova komedija koja progovara o sudbini žene koja se nalazi na životnoj prekretnici. Vodeći publiku kroz smiješne i teške situacije, bolje i lošije dane, kroz život u njegovoj srži ostavljajući ipak nadu i optimizam kao jedino moguć izlaz iz svih nedoumica koje nam se nameću. Stojanka je obična žena iz unutrašnjosti, žena sa svakidašnjim problemima koja i pored svega nikada nije odustala od želje da postane uspješna, ne birajući sredstva ni okolnosti.Ta odlučnost i spremnost na podnošenje žrtve radi uspjeha nikada nisu gurnule u stranu njenu iskonsku potrebu da kroz život, bez obzira na sve, korača uzdignute glave. Ova, urnebesna komedija, ispričana u je u ispovjednom obliku kroz monolog, a ulogu Stojanke na maestralan način igra Jovana Petronijević.

Ova komedija koja progovara o sudbini žene koja se nalazi na životnoj prekretnici

"Ubit ću se, majke mi!" oduševila publiku

U Bosanskom narodnom pozorištu Zenica je u petak, 3. marta u 19 sati premijerno izvedena predstava za djecu „Avanture malog Zvjezdana“ prema tekstu Ludvíka Středa, u režiji Željka Miloševića i u produkciji Dječije, omladinske i lutkarske scene Bosanskog narodnog pozorišta Zenica. Prva reprizna izvedba ove predstave će biti izvedena u subotu, 4. marta u 11 sati u Bosanskom narodnom pozorištu Zenica. Prema riječima reditelja Željka Miloševića: „Odrastati srećan velika je, ako ne i najveća vrijednost koju može život da nam podari. Da bi se to izistinski i dogodilo, tj. ostvarilo naše srećno odrastanje, potrebno je mnogo lijepih stvari da se sretne i umnoži na raskrsnici vremena u kojem počinje ulica putovanja koju odabere naše djetinjstvo i život. Na tom putovanju svako od nas uči, pa i onda kada preskače lekcije, da se za mnogo toga treba potruditi, a da nam za taj trud i osobnu dobrotu dolaze najljepše nagrade. A šta bi to drugo bilo ako ne ljubav i prijateljstvo. Baš o tome priča naša predstava za djecu 'Avanture malog Zvjezdana'. Čin pozorišta je neopterećen ulogom autoriteta predavača. Nasuprot, mi koristimo najače oruđe učenja – igru i vodimo vas kroz priču o vrlinama koje se spoznaju i stiču, ali i koje uvijek možemo unapređivati. Nadamo se da ćete, dragi mali drugari, iz naše scenske igre, ugrabiti zrno svjetlosti i utkati ga u lijepo i srećno odrastanje. Naš Zvjezdan povešće nas i ukazati na taj put. Put kroz dio njegove ulice djetinjstva.“U predstavi igraju: Anđela Ilić, Lana Zablocki, Adna Kaknjo i Adem Smailhodžić. Scenografiju i kostimografiju predstave potpisuje Sabina Trnka, a scensku muziku Abidin Čolaković i Alen Ruvić. Za koreografiju je bio zadužen Semir Šerić.&nbsp;

U predstavi igraju: Anđela Ilić, Lana Zablocki, Adna Kaknjo i Adem Smailhodžić

Premijerno izvedena predstava za djecu "Avanture malog Zvjezdana"

Premijera dokumentarnog filma „Zagonetka Alagić – General koji je uspijevao nemoguće" bit će upriličena 10. marta u Travniku i 11. marta u Ključu i Sanskom Mostu.Riječ je o filmu poznatog novinara, publiciste i autora dokumentarnih filmova Avde Huseinovića. Povod za film je 20. godišnjica smrti legendardnog generala Mehmeda Alagića, koji je bio komandant 3. i 7. korpusa Armije RBiH.U nastavku pogledajte trailer.

Povod za film je 20. godišnjica smrti legendardnog generala Mehmeda Alagića

Objavljen trailer filma Avde Huseinovića o legendarnom generalu Mehmedu Alagiću

&nbsp;Nakon što je doživio šest izdanja na bosanskom jeziku, te izdanja na turskom i albanskom, roman Ruždije Adžovića objavljen je u Americi i na engleskom jeziku ("Necklace from Sanliurfa").Prevodilac je prof. dr Pashko Camaj, univerzitetski profesor iz Njujorka, koji je zaslužan i za izdavanje Adžovićevog romana na albanskom jeziku.Roman je dostupan u štampanom i on-line izdanju, a može se naručiti preko "Amazona" i još 27 drugih popularnih platformi.<h2>Sama krči svoj put</h2>Autor Ruždija Adžović ne krije zadovoljstvo što je njegov roman "Ogrlica iz Šanliurfe" doživio i izdanje na engleskom jeziku, i to u Americi.- Ovo je još jedna potvrda da "Ogrlica iz Šanliurfe" sama krči svoj put, stigavši do američkog, turskog i albanskog tržišta. Za autora je to veliko priznanje i potvrda da njegovo djelo ipak nešto vrijedi. Englesko govorno područje je ogromno. Nadam se da će ovaj moj roman, nakon objavljivanja na engleskom jeziku, doseći do što većeg broja čitalaca - kazao je Adžović.Kako je i najavio, izdanje na engleskom jeziku posvetio je gradu Šanliurfi, na jugoistoku Turske i njegovim građanima, koji su stradali u nedavnom razornom zemljotresu.- Moj roman vezao me za Šanliurfu za čitav moj život. Teško sam doživio vijest o stradanju Turske i Sirije u zemljotresu, a najviše me pogodilo što ni Šanliurfa nije pošteđena u toj katastrofi. Zato, u znak solidarnosti sa Šanliurfom i svim njenim građanima ovo izdanje mog romana na engleskom jeziku posvetio sam upravo njima - poručio je Adžović.<h2>Uskoro na francuskom i azerbejdžanskom</h2>Prema njegovim riječima, postoje nagovještaji da će njegov roman uskoro doživjeti izdanje i na francuskom i azerbejdžanskom jeziku.Inače, protekle dvije godine su bile veoma plodonosne za Adžovićev književni i publicistički rad. U tom periodu, u izdanju "Buybooka", objavljena je njegova knjiga "Tunjo", o akademiku Muhamedu Filipoviću.Završio je knjigu sličnog formata o akademiku, pjesniku i filmskom scenaristi Abdulahu Sidranu i njeno objavljivanje se očekuju u narednih mjesec, dva.Adžović je i autor monografije "Merhamet 100 godina - Rođen iz duše naroda", koja je objavljena krajem januara ove godine. Uskoro završava i svoj novi roman, radnog naslova "Sjena Sergeja Jesenjina".- Sa nestrpljenjem očekujem objavljivanje knjige o Abdulahu Sidranu. Bez lažne skromnosti, očekujem da će ova knjiga biti veoma čitana u čitavom regionu - naglasio je Adžović.

Roman je dostupan u štampanom i on-line izdanju, a može se naručiti preko "Amazona" i još 27 drugih popularnih platformi

Roman Ruždije Adžovića "Ogrlica iz Šanliurfe" objavljen u Americi na engleskom jeziku

Austrijski kulturni forum Sarajevo i Kuma International najavili su izložbu "Labors of Care" koja će biti otvorena u Sarajevu 8. marta 2023. na Međunarodni dan žena u 19:00 sati u Galeriji savremenih umjetnosti Manifesto. Izložba prikazuje radove tri bosanskohercegovačke umjetnice koje trenutno žive u Beču: Smirne Kulenović, Sanje Lasić i Nataše Mackuljak. U sklopu saradničkog umjetničko-istraživačkog projekta, umjetnice zajednički reinterpretiraju historijske i savremene feminističke narative vezane za ideje otpora, rada i brige.<h2>Uloga žena u BiH</h2> Izložba istražuje zajedničku tačku presjeka u radu umjetnica koja pokriva teme kao što su uloga žena u Bosni i Hercegovini, njihov doprinos društvu i izazovi s kojima su se suočavale kroz historiju. Čini to poređenjem umjetničkih pozicija triju generacija umjetnica koje su migrirale u Austriju tokom tri različita desetljeća i društveno-političkih okolnosti: dok se rad Sanje Lasić bavi tradicionalnim ženskim radom i vizualnim naslijeđem, Nataša Mackuljak se pobliže bavi ženskim antifašističkim otporom tokom Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, a Smirna Kulenović fokusira se na kolektivno djelovanje i zbrinjavanje nakon rata u BiH.Nakon izložbe slijedi radionica “Redrawing the bosnian ćilim” Sanje Lasić 10. marta u Galeriji savremenih umjetnosti Manifesto s početkom u 18:00 sati. Zajedno sa učesnicima/ama, umjetnica će istraživati elemente ženskog rada vezane za proizvodnju vizualne kulturne baštine, zavjetovane tradicionalnim bosanskim ćilimima. <h2>Učešće besplatno</h2>Učešće na radionici je besplatno i broj je ograničen na 10 učesnika/ca od 18 i više godina. Registrovati se možete putem sljedećeg linka: <a href="https://docs.google.com/forms/d/e/1FAIpQLSfnHWwuu4xyGKLkQI2lHK1xZGNcGLe288b73vXbtW6fewmehw/viewform">https://forms.gle/6PeKvGaRMQs5ZatU9 </a>Nataša Mackuljak (1977.) je multimedijska umjetnica, izvedbena umjetnica, socijalna radnica i aktivistica čiji se rad bavi migracijom, prekarijatom i rodom. Studirala je multimedijske nauke i tehnologiju na Univerzitetu društvenih nauka u gradu Udine te postkonceptnu umjetničku praksu na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. 1990-ih bila je uključena u feminističke antiratne inicijative u Jugoslaviji: Žena u crnom u Beogradu i Dunavske mirovne grupe u Vukovaru. Trenutno je na doktorskom studiju na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču kod prof. Marine Gržinić. Izvršna je direktorica Transkulturalnog festivala za umjetnost i aktivizam „Wienwoche“. Sanja Lasić (1987.) je vizualna umjetnica, izvedbena umjetnica i socijalna radnica. Magistrirala je umjetnost i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču i diplomirala slikarstvo i vizualne umjetnosti na Novoj akademiji likovnih umjetnosti u Milanu. Radi s videom, performansima i crtežom kako bi stvorila vrlo intimne intervencije na identitet, sjećanje, pripadnost i traumu. Njezin najnoviji istraživački i umjetnički projekt "Sevdah izgubljenog identiteta" istražuje muzičku i vizualnu kulturnu baštinu svoje domovine. Umjetnica nastoji razumjeti povezanost osobne i kolektivne historije vezane uz bivšu Jugoslaviju, rat u Bosni i Hercegovini 1990-ih i njezin poslijeratni identitet.Smirna Kulenović (1994.) je transdisciplinarna medijska umjetnica, istraživačica, režiserka i predavačica sa sjedištem u Beču, Austrija. Magistrirala je interaktivnu izvedbenu umjetnost na Univerzitetu za umjetnost i dizajn u Linzu. Njezina praksa usmjerena je na transdisciplinarni performans, umjetnost/nauku, participativnu i javnu umjetnost kao metode bavljenja kulturnim, osobnim i okolišnim utjelovljenjima identiteta i sjećanja u postkriznim društvima. Trenutno radi kao predavačica na više univerziteta, a izlagala je radove i držala predavanja na mnoštvo univerziteta i instituta kao što su Yale School of Architecture (SAD), Courtauld Institute of Arts London, Careof Milan, Atelier Concorde Paris i drugi.

Izložba prikazuje radove tri bosanskohercegovačke umjetnice koje trenutno žive u Beču: Smirne Kulenović, Sanje Lasić i Nataše Mackuljak


Austrijski kulturni forum Sarajevo organizira izložbu "Labors of Care"

Uz zvuke najpoznatijih djela klasične muzike u izvedbi svjetskih umjetničkih imena, 29. Sarajevske večeri muzike se već tradicionalno vraćaju na veliku scenu Sarajeva u maju 2023. godine. Manifestacija će biti održana od 13. do 25. maja.-&nbsp; Okupljeni oko zajedničkog cilja da bh. publici u svakom izdanju pružimo životnu priliku da prisustvuju nastupima vodećih muzičkih umjetnika današnjice, ali i potaknemo razvoj profesionalizma domaćih izvođača i kompozitora, 29. SVEM ponovno nudi iznimno bogat koncertni program. U impozantnom ambijentu koncertne dvorane Narodnog pozorišta Sarajevo, publika će i ovoga puta imati priliku da potraži kartu više kako bi prisustvovala koncertima pijaniste Simona Trpčeskog prefinjene izražajnosti i virtuoznosti koja ga je hitro lansirala u svjetski vrh pijanizma, te koncertu zatvaranja koji će biti održan u čast 100 godina Sarajevske filharmonije na kojem će nastupiti jedan od najvećih klarinetista današnjice – Andreas Ottensamer, koji već godinama ne napušta sami vrh liste svjetskih klarinetista. Pored koncerata za solistu i orkestar, pri ovogodišnjem Festivalu će se održati i niz koncerata za kamerne sastave vrhunskih izvođača u koncertnoj dvorani Cvjetko Rihtman, počevši koncertom violistice Etleve Karadže i pijanistice Sonje Radojković, zatim gudačkog kvarteta SA Sinfonietta, te RomAn Dua - poručili su iz organizacije SVEM-a.

Manifestacija u Narodnom pozorištu Sarajevo od 13. do 25.maja

29. Sarajevske večeri muzike: Bogat program

U organizaciji Udruženja za zaštitu kulturne baštine BiH “Isa-beg Ishaković” i JU Muzej Sarajeva, a pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva, danas je u sarajevskom Brusa bezistanu otvorena Izložba “Utemeljitelj” posvećena nasljeđu Isa-bega Ishakovića. Izložbu je otvorio Jasmin Ademović predsjedavajući Gradskog vijeća Grada Sarajeva, a postavka će biti izložena do 15. marta ove godine. Autori Izložbe Mirsad Avdić, muzejski savjetnik, Adnan Muftarević, muzejski savjetnik, Moamer Šehović, muzejski savjetnik, Indira Kučuk – Sorguč, viša kustosica i Hamdija Dizdar, viši kustos, su na 22 panela i pet kubusa sa predmetima iz tog perioda ispričali priču o urbanim počecima i nastanku Sarajeva.<h2>Izloženi eksponati iz osmanskog perioda&nbsp;</h2>Prisutnima su se obratili Samir Avdić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, Hamdija Dizdar, direktor JU Muzej Sarajeva, i Armin Čelik iz Udruženje za zaštitu kulturne baštine Isa-beg Ishaković.U okviru izložbe izloženi su eksponati iz osmanskog perioda koji su vezani za razvoj Sarajeva i to iz oblasti graditeljstva i urbane infrastrukture, nauke, zanatstva, trgovine i simbola državne vlasti. Izložbom „Utemeljitelj“ potvrđuje se i afirmira ličnost osnivača Sarajeva Gazi Isa-bega Ishakovića, i želi se široj javnosti predstaviti njegov historijski značaj i uloga u urbanom nastanku i razvoju „najljepšeg među gradovima“, kako su Sarajevo opisali brojni putopisci.<h2>Poziv da dođu u što većem broju</h2>- U više od hiljadu godina dugoj povijesti Bosne jedna od najznačajnih ličnosti zasigurno je Isa-beg Ishaković. Ono po čemu treba donositi sud o Isa-begu jeste njegova dalekovidost da svojim djelovanjem uspostavi jedan od najznačajnijih gradova na Balkanu - Sarajevo. Iz ove prespektive možemo reći da je donio odličnu geostratešku odluku gdje podići novi grad. Isa-beg Isaković je zasigurno uz Gazi Husrev bega najveći vakif u Sarajevu. Za njega se veže početak izgradnje čaršije kao središta trgovačkog i zanatskog života u gradu Sarajevu. Tu je i prva džamija podignuta još i prije samog osnivanja grada, kao i mlinovi na Mošćanici koji su dali ekonomski zamah gradu. Izložba “Utemeljitelj” je odlična prilika da se širi auditorium upozna sa više detalja o urbanom početku razvoja našeg glavnog grada - kazao je Armin Čelik ispred Udruženja za zaštitu kulturne baštine Isa-beg Ishaković.Muzej Sarajeva i Udruženje Isa-beg Ishaković pozivaju građane Sarajeva i ostale posjetioce da dođu u što većem broju i uvjere se u veličinu i značaj vakufa Isa-bega Ishakovića.&nbsp;

U više od hiljadu godina dugoj povijesti Bosne jedna od najznačajnih ličnosti zasigurno je Isa-beg Ishaković

Izložba o naslijeđu Isa-bega Ishakovića 

Otvorena Izložba o naslijeđu Isa-bega Ishakovića - "Utemeljitelj"

“Simfonijski orkestar danas košta manje od nogometaša; kakvo naslijeđe očekujemo da ostavimo našoj djeci? Kultura ne postoji da bi ostvarila profit, postoji da bi se ljudi obrazovali. Ako se to ne promijeni, u budućim generacijama prevladavat će površni i vrlo opasni ljudi.”Riječima slavnog maestra Mutija, koji će uskoro po treći put biti dirigent jednog koncerta u Sarajevu, želim potaknuti sve ljude i institucije iz BiH da doprinesu uspješnom obilježavanju 100. godišnjice od nastanka Sarajevske filharmonije, njenog 100. rođendana.<h2>Impresivni rezultati</h2>Sarajevska filharmonija, kao najstarija muzička institucija i trenutno jedini ozbiljan profesionalni orkestar u BiH, zajedno sa svim svojim umjetnicima i uposlenicima, treba da bude u svakom pogledu u ovoj 2023. godini u epicentru domaće, ali i svjetske pažnje. A put Sarajevske filharmonije nije bio nimalo jednostavan…Iako osnovana 1923. godine, po prvi put je zvanično registrirana 1994. godine, kada su stalno zaposlenje dobili prvi muzičari i kada su se počeli nabavljati prvi instrumenti za orkestar. Pored borbe za puko preživljavanje ansambla, vodila se i borba za publiku, da se muzika koju izvodi Sarajevska filharmonija predstavi širem krugu građana - ne samo Sarajeva i BiH, već i van granica naše zemlje, uvijek njegujući i muzička djela domaćih kompozitora. Posebno se ustrajalo u tome da Sarajevska filharmonija ostane samostalni pravni subjekt - javna ustanova u okviru Ministarstva kulture i sporta Vlade Kantona Sarajevo i da je ne zadesi sudbina Simfonijskog orkestra, Plesnog orkestra i Velikog narodnog orkestra muzičke produkcije RTVBiH, kao i Operskog orkestra, koji su ugašeni i vjerovatno više nikad neće djelovati. Zašto svi trebamo ove godine podržati Sarajevsku filharmoniju?Zato što je samo u periodu 1993-2007. godine gostovala (cijeli orkestar ili manji kamerni sastavi) u više od 20 zemalja svijeta, uključujući 7 koncerata u SAD, 7 u Austriji i više od 50 koncerata u 17 gradova nama prijateljske Italije. Sarajevskoj publici dovela je više od 220 umjetnika iz 33 zemlje svijeta. Ovom prilikom spomenut ću samo neke: Zubin Mehta, Riccardo Muti, lord Yehudi Menuhin, Johannes Wildner, Maxim Vangerov, Thomas Hampson, Jose Van Dam, Mary Wilson, Ivry Gitlis, Rudolf Kherer, Ruggero Raimondi, Cecilia Gasdia, Oskar Danon, Stefan Milenković, Neal Gittlemen, Eric Breton, Charles Ansbacher, Gary Brain, Heinrich Klug, Ruben Dalibaltayan, Jon Kimura Parker, Ejin Nimura, Vjekoslav Šutej, Arve Tellefsen, Geir Henning Braaten, Riccardo Giovannini, Jorg Demus, Jasminka Stančul, Valter Dešpalj, Aleksandar Melnikov, Sergej Kravčenko, Jovan Kulundžija, Janice Weber, Miha Pogačnik, Ljiljana Nestorovska, Bernarda Fink Insko, Petya Ivanova, Krunoslav Cigoj, Janez Lotrič, Edmondo Rahme, Gianluca Zampieri, Mojca Zlobko Vajgl, Astrit Selita, Igor Malinovski, Dragana Del Monako, Janis Vakarelis, Sanja Kerkez…Dva puta Sarajevska publika je mogla da uživa u zvucima Stradivarijusovih violina na koncertima kad su svirali jedan od najvećih violinista Ivry Gitlis i Antonio De Lorenzi, tadašnji zvanični svirač violina Muzeja violina iz Kremone. Mislim da ne postoji niti jedan umjetnički ansambl u BiH koji ima ovakve impresivne rezultate, kako na domaćem tako i na internacionalnom planu.No, okrenimo se budućnosti. Šta je Sarajevskoj filharmoniji potrebno da se svrsta u velike evropske orkestre?Prije svega to su materijalne i kadrovske potrebe, ali i koncertna dvorana s pratećim sadržajima.I poslije skoro 30 godina od postignutog mira u BiH, orkestar nije popunjen, jer jednostavno nemamo naših mladih muzičara. Ovo je i najozbiljnije pitanje budućnosti ne samo filharmonije već uopšte muzičke kulture u BiH, a koje ne smije biti stvar pojedinaca ili jedne institucije, već jednog tijela koje će trasirati budućnost muzičkih kadrova.

<h2>Koncertna dvorana</h2>Već 20 godina govorimo o koncertnoj dvorani. To je strateško pitanje ne samo filharmonije, već grada Sarajeva, Federacije BiH i cijele BiH. Izgubilo se mnogo vremena, a koliko znam i potrošilo mnogo novca na projekt koncertne dvorane koja bi se gradila pod zemljom. Sam način dosadašnjeg vođenja ovog projekta bez stručnih ljudi iz BiH, muzičara koji će je koristiti, bez uzimanja u obzir naše realnosti (Ne postoji niti jedna koncertna dvorana pod zemljom na ovom svijetu - zašto onda baš kod nas da bude? Ko bi održavao jednu takvu dvoranu, čak i pod pretpostavkom da bi nam neko finansijski pomogao u njenoj izgradnji?). Navedimo primjer koncertne dvorane u Hamburgu, gdje je prvobitno vrijeme izgradnje s 3 godine prolongirano na 7 godina, a cijena izgradnje sa 37 miliona eura uvećana nevjerovatnih 10 puta. A Hamburg je ipak Njemačka.Vrijeme je da se konačno sjedne za sto pa i o kadrovima i o dvorani razgovara potpuno realistično, odgovorno, sa spremnošću za pohvale, kritike i kompromise. Da li je možda rješenje koncertne dvorane rekonstrukcija i uređenje Doma Armije BiH, BKC-a, Doma mladih Skenderija ili…? Zbog svega navedenog puhnimo svi zajedno u jedra Sarajevske filharmonije.<h2>Novi direktor</h2>Ponovni dolazak maestra Rikarda Mutija (Riccarda Mutia) u Sarajevo je znak da novi direktor Sarajevske filharmonije prof. Vedran Tuce može, zna i hoće da sarajevskoj publici vrati istinski velike i najznačajnije svjetske umjetnike.&nbsp;

 Iako osnovana 1923., po prvi put je zvanično registrirana 1994., kada su stalno zaposlenje dobili prvi muzičari i kada su se počeli nabavljati prvi i

Zašto svi trebamo ove godine podržati Sarajevsku filharmoniju

Edhem Mulabdić je bio najvažnije ime bošnjačkog preporoda. Bio je prije svega prosvjetitelj, a onda i uspješan književnik. Svoj prosvjetiteljski rad prenosi i na književno stvaralaštvo.Rođen je 1862. godine u Maglaju, a umro je 29. januara 1954. u Sarajevu. <h2>Vrijeme nauke</h2>Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman.&nbsp;– Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak, svoj šuhret, ugled, moć i sve svoje branili mačem, danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. Nauka nam to može očuvati, pa ako mi ne budemo valjani te se ne prihvatimo za nju, niko nam neće biti kriv ako sva ta dobra izgubimo i ona pređu u tuđe ruke, u ruke onoga koji je za vremena prihvatio nauku – napisao je Edhem Mulabdić u svom romanu "Zeleno busenje".

"Nova vremena" je roman manjeg značaja, ali neosporan dokument za izučavanje tog dijela historije. Mulabdić je i prvi bošnjački novelist, sa zbirkom novela "Na obali Bosne". Mnoštvo članaka i didaktičkih tekstova ostalo je rasuto po časopisima koje je pisac uređivao ili u njima sarađivao.Veoma značajan Mulabdićev doprinos bošnjačkoj kulturi bio je rad u časopisima "Gajret" i "Behar", u kojima je, između ostalog, sakupljana i publicirana građa za bošnjačku usmenu književnost. <h2>Kultni časopis</h2>Zajedno s reisul-ulemom Džemaludin-efendijom Čauševićem, Safvet-begom Bašagićem, Huseinom Đogom Dubravićem i drugima Mulabdić je, 1927. godine, pokrenuo kulturni časopis muslimana Bosne i Hercegovine "Novi Behar".Pod optužbom za verbalni delikt tokom ratnih godina s NDH (Nezavisna Država Hrvatska) Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu pušten krajem marta 1946. godine. <h2>Ostao bez ičega</h2>Kako je zapisao Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, službe i bilo kakvih prihoda. Do smrti je živio u siromaštvu, oviseći o milostinji nekolicine prijatelja, koji su mu pomagali koliko su mogli, da ne umre u potpunoj bijedi i gladi, a najviše mu je pomagao naš istaknuti historičar i još jedan velikan Hamdija Kreševljaković.Ime ovog velikana danas nose četiri osnovne i jedna srednja škola u BiH, te ulice u Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Brčkom i Tešnju.&nbsp;

Roman "Zeleno busenje" slovi kao najznačajnije djelo ovog autora, ali i kao prvi bošnjački roman

Edhem Mulabdić: Bio je najvažnije ime bošnjačkog preporoda, a umro u siromaštvu

U Bošnjačkom institutu u Sarajevu jučer je otvorena manifestacija „Gradimir Gojer – pola stoljeća u teatru i književnosti“. U čast ovog priznatog pozorišnog reditelja, književnika i kritičara postavljena je i izložba koja je prikazala bogat umjetnički opus ovog rođenog Mostarca koji je život proveo u Sarajevu.

<h2>Grad u srcu</h2>- Osjećam se sarajevski, ja sam Sarajlija ostao i tijelom i dušom. I kad sam van Sarajeva, ja sam u Sarajevu jer Sarajevo je u mom srcu, ono je izgradilo moju karijeru i to se ne zaboravlja - rekao nam je Gojer. Jučer je prošetao sarajevskim ulicama nakon dvije godine te nam je u neformalnom razgovoru otkrio da nije bio oduševljen onim što je vidio, a na naš upit koliko smo danas izgubili sebe, kaže “puno”.- Puno smo izgubili sebe, sada govorim kao Sarajlija, nije stvar u ruralizaciji grada, nego je stvar u tome što mlade generacije koje dolaze ne shvataju dubinu “sarajevštine”. Mi moramo biti dostojni svojih predaka, veličanstvenog Mula-Mustafe Bašeskije, za čiji sam ljetopis predložio, a što nikad, naravno, u Sarajevu nije usvojeno, da se štampa i dijeli svim učenicima osnovnih škola - istakao je Gojer. <h2>Bogat opus</h2>Otvorenju su prisustvovale brojne ličnosti iz kulturnog, diplomatskog i javnog života Bosne i Hercegovine.Svetlana Broz je za ovu priliku stigla iz Beograda te je pročitala pismo Esada Durakovića, koji je trebao otvoriti manifestaciju, ali je zbog više sile bio spriječen da to učini. Inače, iza Gojera je bogat umjetnički opus, angažman i doprinos kulturi naše zemlje.

Prošetao sarajevskim ulicama nakon dvije godine te nam u neformalnom razgovoru otkrio da nije bio oduševljen onim što je vidio 


Gradimir Gojer za "Avaz": I kad sam van Sarajeva, ja sam u Sarajevu

U Narodnom pozorištu večeras je održan koncert Sarajevske filharmonije pod nazivom "Slušaj drugačije". Publika nije propustila priliku čuti mnoštvo instrumentalnog kolorita u zanimljivim kompozicijama Matijasa Artera (Mathias) iz Švivarske, koji je ujedno bio i solista koncerta na oboi i lupofonu. Dirigent je bio Slaven Kulenović.

Dirigent je bio Slaven Kulenović

Gost iz Švicarske na koncertu "Slušaj drugačije"

Ansambl Narodnog pozorišta Mostar i prvakinja Kamernog teatra 55 Gordana Boban učesnici su humanitarne akcije za Tursku i Siriju koju je pokrenulo Narodno pozorište Mostar.- Pored ljubavi prema pozorišnoj umjetnosti, pokazujemo empatiju prema onima kojima je pomoć trenutno najpotrebnija. Stoga Vas pozivamo da nam se pridružite na predstavi "Zbogom, Kalifornijo!" autorice Emine Kovačević u režiji Lajle Kaikčije, u petak, 24. februara u 20 sati, da zajedničkim snagama pošaljemo sliku empatije i humanosti - stoji u pozivu mostarskog Narodnog pozorišta."Zbogom, Kalifornijo!" je mostarska predstava o odlasku i ostanku, o prošlosti i budućnosti, o ljubavi. U predstavi igraju Gordana Boban (k.g.), Jasmin Krpo, Emir Spahić, Fatima Kazazić Obad, Emir Sejfić, Ajla Hamzić i Ali Kamer Aksoy (k.g.).Cijena ulaznice iznosi 10 KM, a prikupljena sredstva od kupljenih ulaznica bit će donirana za narode Turske i Sirije.

Otvorena izložba skulptura Enesa Sivca

Ademir Kenović povodom 100 godina od rođenja Zaima Muzaferije: Bio je glumčina

Tamara Štrelov-Tabulov za "Avaz": Interesantno je postati neko drugi

Udruženje reditelja u BiH: Saopštenje Ambasade Rusije smatramo prijetnjom

"Ubit ću se, majke mi!" oduševila publiku

Premijerno izvedena predstava za djecu "Avanture malog Zvjezdana"

Objavljen trailer filma Avde Huseinovića o legendarnom generalu Mehmedu Alagiću

Roman Ruždije Adžovića "Ogrlica iz Šanliurfe" objavljen u Americi na engleskom jeziku

Austrijski kulturni forum Sarajevo organizira izložbu "Labors of Care"

29. Sarajevske večeri muzike: Bogat program

Otvorena Izložba o naslijeđu Isa-bega Ishakovića - "Utemeljitelj"

Zašto svi trebamo ove godine podržati Sarajevsku filharmoniju

Edhem Mulabdić: Bio je najvažnije ime bošnjačkog preporoda, a umro u siromaštvu

Gradimir Gojer za "Avaz": I kad sam van Sarajeva, ja sam u Sarajevu

Gost iz Švicarske na koncertu "Slušaj drugačije"

Narodno pozorište Mostar u humanitarnoj akciji za narode Turske i Sirije

Kultura

Otvorena izložba skulptura Enesa Sivca

Ademir Kenović povodom 100 godina od rođenja Zaima Muzaferije: Bio je glumčina

Tamara Štrelov-Tabulov za "Avaz": Interesantno je postati neko drugi

Udruženje reditelja u BiH: Saopštenje Ambasade Rusije smatramo prijetnjom

"Ubit ću se, majke mi!" oduševila publiku

Premijerno izvedena predstava za djecu "Avanture malog Zvjezdana"

Objavljen trailer filma Avde Huseinovića o legendarnom generalu Mehmedu Alagiću

Roman Ruždije Adžovića "Ogrlica iz Šanliurfe" objavljen u Americi na engleskom jeziku

Austrijski kulturni forum Sarajevo organizira izložbu "Labors of Care"

29. Sarajevske večeri muzike: Bogat program

Otvorena Izložba o naslijeđu Isa-bega Ishakovića - "Utemeljitelj"

Zašto svi trebamo ove godine podržati Sarajevsku filharmoniju

Edhem Mulabdić: Bio je najvažnije ime bošnjačkog preporoda, a umro u siromaštvu

Gradimir Gojer za "Avaz": I kad sam van Sarajeva, ja sam u Sarajevu

Gost iz Švicarske na koncertu "Slušaj drugačije"

Narodno pozorište Mostar u humanitarnoj akciji za narode Turske i Sirije