Agata Kristi (Agatha Christie), književnica kriminalističkih romana u kojima je glavni junak detektiv Herkul Poaro (Hercule Poirot) putnica, istraživačica i majka.Rođena u mjestu Tourquay, u jugozapadnoj Engleskoj, 15. septembra 1890. godine bila je najprodavaniji romanopisac svih vremena.Ono što je bilo neobično za ta vremena jeste da se školovala kod kuće. Učitelji su joj bili otac i majka koja je bila odlična pripovjedačica. Njena majka nije željela da njena kćerka nauči čitati dok ne napuni osam godina, ali budući da je Agata bila jedino dijete u kući iz dosade je naučila čitati već sa pet godina.Poznata je po svojim kriminalističkim romanima, njih čak 66 koliko ih je napisala i 14 kratkih priča, ali i najduže prikazivanoj drami na svijetu "Mišolovka". Njene knjige su prodane u preko milijardu primjeraka na engleskom jeziku, a isto toliko ih je prodano na svjetskim jezicima.

"Šta sada da kažem sa svojih 75 godina? Hvala Bogu za moj divan život i svu ljubav koju sam imala", kazala je svojevremeno Agata.
Odakle je crpila kreativnost
Sve priče koje bi pročitala od trilera pa i poezije upijala je i pohranjivala u svoju maštu. Izmišljala bi potom imaginarne prijatelje, igrala se sa svojim životinjama, pohađala časove plesa i počela da piše pjesme još dok je bila dijete.
Sa svojih 15 godina pohađala je časove klavira i pjevanja. S obzirom na zavidne uspjehe koje je postizala mogla je biti vrhunska pijanistica, ali zbog njene stidljivosti to ipak nije bilo moguće.
Od svoje 18-te godine počela je pisati kratke priče. Godine 1914. se prvi put udala nesretno za narednika Arčibalda Kristija (Archibalda Christieja), pilota Kraljevskog zračnog korpusa. S njim je dobila kćerku Rozalind (Rosalind), a razveli su se 1928. godine.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata radila je u bolnici, a zatim u ljekarni. To je utjecalo i na njena djela: mnoga ubistva izvršena su otrovom.&nbsp;1930. godine Kristi se ponovno udala za katolika Sir Maxa Mallowana, britanskog arheologa 14 godina mlađeg od nje.

Putovanja s njim poslužila su joj kao inspiracija za knjige s radnjom na Bliskom Istoku. Druga djela, kao "Ten Little Indians" smjestila je u okolicu Torquaya, gdje je rođena. 
Godine 1970. odlikovana je redom Britanskog Imperija i mogla je nositi titulu Dame (ženski ekvivalent Sira). 
Agata Kristi preminula je 12. januara
 1976. u 85. godini života. Također, u 85. godini preminula je i njena jedina kćerka Rozalind.

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Predstava "Jedvanosimsoboakalomistobo", koja je u oktobru premijerno izvedena na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), postigla je veliki uspjeh i na gotovo svakom igranju sala bude puna.&nbsp; 
Bavi se aktualnom temom odlaska mladih iz BiH, a tekst potpisuju Nejra Babić i Aleš Kurt, koji je i reditelj predstave.

<h2>Obradovati druge
</h2>

- Poslije premijere dobila sam najljepšu čestitku od svog profesora Almira Imširevića, a to je da sam „naučila obradovati druge". Taj uspjeh mi znači toliko da shvatiš da ipak ima smisla baviti se onim što voliš, okružen ljudima koji isto tako vole i rade svoj posao, i da publika to uvijek na kraju prepozna. Jer trebao bi ih radovati svaki odlazak u teatar - kazala je Babić.


Ističe da je tekstu prethodila anketa u kojoj je 627 osoba odgovorilo na pitanje koja bi to sjećanja stavili u „kofer" i ponijeli sa sobom da sutra odlaze iz BiH. 


- Opširnost i emotivnost koju smo dobili kao odgovore na pitanje bili su jasan dokaz kolika nas se ova tema zapravo tiče. S jedne strane, dobili smo poetične odgovore pune ljubavi prema domovini, a s druge ogorčenost i želju za odlaskom. Sve to je poslužilo kao inspiracija za nastanak teksta - rekla je Babić.


Dodala je da je to jedna od onih predstava za koju svaki gledalac može sam, iz vlastitog iskustva, dopisati bar još jednu scenu.


- Ali, na kraju je onakva kakva treba da bude, nepretenciozna u izrazu, zabavna iako se bavi posljedicama apsurdnosti društva u kojem živimo. Na činjenici da postoji publika koja tri mjeseca nakon premijere drugi put gleda predstavu zahvalna sam, prije svega, glumcima i njihovoj nevjerovatnoj energiji - govori Babić.


Negdje tamo


Smatra da su stanovnici BiH vrlo svjesni u kakvom okruženju žive.


- Postoje razni uzroci odlaska. Kao najčešći se navode loša ekonomska situacija, što, naravno, može biti jedan od razloga, ali mislim da nije osnovni. Nezadovoljstvo onim što smo postigli u životu i ideja da ćemo „negdje tamo" brže i lakše postići sve ono što nismo ovdje, jedna je od mogućih ideja zbog koje mladi napuštaju BiH. Brže i lakše nećemo sigurno. Želim da vjerujem da će oni koji se iskreno posvete onome što rade uspjeti bilo gdje. Naravno da sam poželjela otići, ali kada nađete sredinu u kojoj je inspirativno raditi, kao što sam je ja pronašla u SARTR-u, i pri tome radite svoj posao, ideju o odlasku odložite za kasnije - naglašava Babić.


Premijera "Narodne drame"&nbsp; 

Babić nam je kazala da trenutno radi na predstavi „Narodna drama" Olge Dimitrijević u režiji Bobana Skerlića, a da je premijera zakazana za 27. januar u SARTR-u, dok će reprizna igranja biti 28. i 31. januara. 


- Tekst govori o ljubavi između dvije žene kao i slobodi vlastitog izbora. Zanimljiva poetika teksta zahtijeva i rad s kompozitorom, tako da je posebno inspirativno sarađivati s Irenom Popović-Dragović, pa se nadamo da će i publika uživati - ističe Babić.

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Poznati reditelj i dekan Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu Pjer Žalica u svojoj biografiji ima upisana dva sjajna igrana filma, "Kod amidže Idriza" i "Gori vatra". Film „Žaba“, za koji je s Elmirom Jukićem napisao scenarij, osvaja publiku.&nbsp; 
Žalica najavljuje novi film „Praznik rada“, a također, nakon višegodišnje pauze, odlučio je režirati i u pozorištu. Tako da će uskoro uslijediti probe za Čehovljeve „Tri sestre“ u Kamernom teatru 55.

U intervjuu za „Dnevni avaz“ Žalica je govorio o novom filmu, Akademiji, saradnji s Jukićem, a dotakao se i trenutne društvene situacije.

<h2>Mahala Bjelave</h2>

Počinje li uskoro snimanje "Praznika rada" ili...?


- Ovo „ili“ na kraju vašeg pitanja uvijek postoji. I kad je sve spremno i sutra trebate početi nešto, može sve da se poremeti. Ima dosta takvih iskustava. Ali, ako uporno i ozbiljno radite, onda maksimalno umanjujete šanse da se desi neko „ili“, koje ni tada nije isključeno. Scenario sada ide iz verzije u verziju iz koje se svaka doima kao zadnja, a onda vam se učini da nešto može drugačije, bolje, i mijenjate. Bar ja tako radim. Tako da sada imam, mislim, četvrtu konačnu verziju scenarija, koliko će ih biti, ne znam. „Gori vatra“ je imala 11 verzija.


Možete li nam otkriti djelić radnje?


- Film se događa danas na Bjelavama, mahali iz koje potječem i za koju sam, uz Ilidžu, na kojoj sam proveo mladost, jako vezan. Usred priprema za tradicionalni prvomajski dernek najomiljenijeg komšiju u mahali, u vrlo agresivnoj akciji, uhapsi specijalna policija. Mahala sazna da je razlog hapšenja navodni ratni zločin. To podijeli komšiluk i pokrene pitanja na koja nije lako odgovoriti. Mi kakvi jesmo, i u takvim situacijama smo duhoviti, tako da u filmu ima dosta humora, temeljenog na nimalo smiješnoj pretpostavci.


Zašto ste napravili tako dugu pauzu kada je režija u pitanju?


- Nisam siguran da je neko baš tako željno čekao neku moju novu režiju, kad nekoga nema, naprosto ga zaboravite. To što ovolike godine nisam režirao dugometražni igrani film, stvar koju najviše volim da radim u životu, i mislim da ne radim loše, to me užasno frustrira. Doduše, u tom periodu sam kao reditelj angažovan u razvoju više projekata, u Bosni, Srbiji i Hrvatskoj. Napisao sam scenarije, projekati su dobijali i finansijsku podršku, ali nisu realizovani. Zašto se to desilo, nije pitanje za mene, nego za producente, pa ipak ja se, bez obzira na to što formalno nisam odgovoran, osjećam loše što tih filmova nije bilo, osjećam se kao da sam za nešto kriv. Zato sam sada pokrenuo projekat koji je potpuno moja odgovornost i koji radim s prijateljima iz BiH i regiona. Ako propadne, samo sam ja kriv. Koliko god bilo riskantno, dobro se osjećam u toj poziciji.


Fantastični ansambl
U Kamernom teatru 55 režirat ćete predstavu "Tri sestre".&nbsp; 

- Radim Čehova zato što me to zanima, provocira, što mislim da mogu nešto reći. Naročito mi je inspirativan rad u Kamernom teatru, jer sam lično vezan za njega, ali prije svega zbog fantastičnog glumačkog ansambla. "Tri sestre" je klasični Čehovljev tekst koji poručuje da život ne može da se sanja nego mora da se živi. Podjelu sam napravio, svi glumci su iz Kamernog, nema gostiju.


Očekujete li da se, generalno, ljudi počnu mijenjati i da situacija krene nabolje?


- Nije većina kriva, manjina je kriva. Oni koji vode narod, oni su odgovorni. A većina kao većina - prilagođavat će se vođena potrebom za sigurnošću i stalno poticana strahom. Ne vjerujem da se ljudi tako lako mijenjaju, ali mogu da koriguju svoje stavove, da promijene ponašanje, da bolje razumiju šta znači odgovornost i opšte dobro. Ukoliko manjina koja vlada bude spremna na tu vrstu korekcije, mislim da možemo ubrzano krenuti naprijed. Ali, već ovih prvih dana u godini samo čujemo i čitamo neke prijetnje: ako ovi ovo, mi ćemo ono, spremni smo za svaki scenario, imamo odgovor, to ne može tako, ustavno je, nije ustavno... To je sve jalovo i opasno, jer se ne bavi životom, nego nekim kvaziprincipima i kvazi višim ciljevima. A onda život umire. U izbornoj godini na brdovitom Balkanu je teško očekivati bolje, ali ja se ipak nadam da će biti bolje.


Uspjesi daju snagu

- Naravno da je naporno biti na čelu Akademije, ali je i izazovno i uzbudljivo, a bude i uspjeha koji vas obraduju, ohrabre i daju snage da se ide dalje. Najvažnije je da studenti imaju dobre okolnosti da rade, da pratimo vrijeme i trendove u kojim živimo i zadržimo fantastični nastavni kadar koji imamo. Prioritet u narednom periodu je završetak nove zgrade, koja predstavlja potpuno novi potencijal, ne samo za Akademiju. Ne potcjenjujem podršku koju imamo, ali nama nekako sve to izgleda sporo i nedovoljno odlučno. Nadam se da će u ovoj godini izgradnja dobiti zamah i adekvatnu finansijsku podršku koji će omogućiti da se radovi završe do naredne zime. To nije lako, ali mislim da je moguće. 


Ožiljci opasni po život


Koliko je radnja filma "Žaba", za koji ste, uz Elmira Jukića, napisali scenarij, danas aktuelna?


- Nažalost, to će uvijek biti aktuelna tema, jer ljudi neprestano prolaze kroz stresne i strašne događaje koji im, iako izvuku živu glavu, ostave ožiljke opasne po život i mentalno zdravlje.

Reditelj Pjer Žalica o novom filmu i predstavi, stanju u BiH, Akademiji... Sve oko nas je jalovo i opasno

Film „Karaula“ u režiji Rajka Grlića, snimljen 2006. godine, prva je regionalna koprodukcija nakon raspada Jugoslavije. Toni Gojanović u „Karauli“ je odigrao glavnu ulogu vojnika i doktora Siniše Siriščevića, a ostala su upamćena i sjajna ostvarenja Emira Hadžihafizbegovića, Bogdana Diklića, Sergeja Trifunovića.

Nakon punih deset godina Toni je ponovo u Sarajevu, a domaćin mu je vlasnica agencije „Zona“ Anila Gajević. Naravno da je posjetu iskoristio i da se susretne s Emirom Hadžihafizbegovićem, producentom Ademirom Kenovićem, a u ponedjeljak je uživao u džez svirci u jednom sarajevskom klubu.

<h2>Mnogo godina
</h2>

Ovaj rođeni Šibeničanin napravio je višegodišnju pauzu od glume, a kako je u razgovoru za „Dnevni avaz“ kazao, trenutno živi i radi u Njemačkoj. Također, otkrio nam je razlog dolaska u bh. prijestonicu, ali prisjetio se i snimanja „Karaule“. 


- Povod dolaska u Sarajevo je dogovor za saradnju s agencijom „Zona“, ali i da vidim neke drage ljude koje sam upoznao prije mnogo godina. Prije svega tu je Ademir Kenović, s kojim sam imao predivnu saradnju na „Karauli“. Svakako jedan od razloga je i Sarajevo, koje mnogo volim i poželio sam da vidim ovaj grad – govori nam Gojanović.


Postoje naznake da bi uskoro mogao biti angažiran na nekom od bh. projekata. 



- Meni je „Karaula“ ostala u posebnom sjećanju. Bio sam student glume i dobiti tako mlad u tako snažnom projektu ulogu od ogromnog je značaja. Bila mi je čast, odgovornost i radost igrati u „Karauli“. Onda prijateljstva koja su tada začeta nastavljena su, a traju i danas. Prije nekoliko dana bio sam kod Ademira, razgovarali smo i prisjetili se nekih lijepih vremena, što je za mene dragocjeno – kaže Gojanović.

Posao glumca



Od Hadžihafizbegovića je, ističe, naučio šta je posao glumca i kako ga treba raditi. 



- S Emirom je bilo divno raditi. On je veliki glumac od kojeg sam puno naučio, gledajući njega i prateći šta radi, upijao sam sve, svaki pokret. Bio mi je primjer pravog glumca i pokazalo se da sam bio u pravu. Biti u društvu glumaca poput Emira, Sergeja Trifunovića, Bogdana Diklića bilo je nevjerovatno – govori Gojanović. 



Ne želim nagađati



Toni Gojanović nakon Sarajeva putuje u Zagreb, a svakako u skorije vrijeme priželjkuje neku novu ulogu. 



- Znate kako je u glumi, tek kada nešto bude konkretno, može se o tome govoriti, a ovako ne želim nagađati. Iskreno, nadam se da će se neki budući projekti ostvariti i biti uspješni – kaže Gojanović.

Zvijezda filma „Karaula“ Toni Gojanović u bh. prijestonici: Poželio sam divno Sarajevo

U okviru manifestacije "Ledena čarolija" u organizaciji Općine Novo Sarajevo danas je postavljena izložba Muzeja Sarajeva pod nazivom "Sarajevo 1878-1918" koja će trajati do 13. januara.

Kustos Muzeja Sarajevo Muamer Šehović kazao je da je izložbom predstavljeno 40 godina austrougarske vladavine u Sarajevu.

- Slike predstavljaju prikaz života u Sarajevu, prelaz iz osmanskog u austrougarsko doba, te političke prilike koje su dovele do promjena na svim poljima - političkom, ekonomskom, privrednom, kulturnom – kazao je Šehović.

Naglasio je da je Austro-Ugarska tokom vladavine na poseban način oblikovala i višestruko dala pečat svakodnevnom životu i historiji, kazavši da je Sarajevo ubrzo od šehera postalo evropski grad, temeljno mijenjajući svoj arhitektonski, privredni, društveno-politički i kulturni izgled.

- Početak kraja ovog historijskog perioda je atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju te početak Prvog svjetskog rata koji je trajao od 1914. do 1918. godine. Najbolji pokazatelj toga vremena su brojni stambeno-komunalni objekti, industrijski pogoni, zdravstvene, kulturne i vjerske institucije – kazao je Šehović.

Svi posjetioci "Ledene čarolije" Općine Novo Sarajevo imat će priliku obići izložbu "Sarajevo 1878-1918" na otvorenom i uz pojašnjenje kustosa muzeja saznati više o tom periodu koji je na poseban način obilježio historiju grada Sarajeva.

Na "Ledenoj čaroliji" izložba "Sarajevo 1878 - 1918"

Izložba savremene japanske umjetnosti ''Zimski vrt" bit će otvorena večeras u Umjetničkoj galeriji BiH sa početkom u 19 sati, u organizaciji Ambasade Japana u BiH.Izložba predstavlja 35 djela (crteži, slike, skulpture, video) 14 mladih japanskih umjetnika koji su stvarali od 1990. do 2010. godine.- Poruka izložbe se svodi na iskorištavanje nezadovoljavajuće društvene situacije na najbolji mogući način kroz male, gotovo neprimjetne detalje svakodnevnice. Tako jedan Bosanac može naučiti, šaljivo govoreći, da umjesto što svaki dan okrivi stanje u državi zbog toga što mu prozor propušta zrak, iskoristi nešto što mu leži bespotrebno u kući da zatvori na kreativan i lijep način tu rupu u prozoru, ili da svaki dan snimi onog lika što ga budi vikom ispod prozora i napravi YouTube video od tih snimaka - kazali su za Avaz.ba iz Ambasade Japana u BiH.

Značaj izložbe za bh. publiku
Dodali su i to da se putem ove izložbe može naučiti sagledati negativni aspekt svakodnevnice na nov, vragolast i uzbudljiv način, a samom promjenom perspektive mijenja i utisak da je taj aspekt zapravo negativan.
Ta mala promjena u sagledavanju situacije naročito je korisna za budućnost javnog mijenja u BiH, jer promjenom perspektive u malim stvarima možemo promijeniti način na koji gledamo na velike stvari, kazali su iz Ambasade Japana.
- Možemo naučiti da budemo jedan "Zimski vrt" i inkorporiramo mali mikrokosmos unutar vještačke i naizgled nenastanjive sredine - zaključili su.

Micropop savremene japanske umjetnosti&nbsp;Savremena umjetnost se svodi na individualnu ekspresiju, odnosno izražaj unutrašnjeg bića, a u tome smo svi sličniji nego što isprva možda mislimo. 
- Naročito kada posmatrate micropop (koji je tematika ove izložbe) možete primijetiti da je umjetnost koja teži ka oslobađanju unutrašnjeg poimanja svijeta u formi takoreći neiskvarenoj od strane društvenih i političkih utjecaja prisutna u svim modernim društvima - zaključili su organizatori izložbe.
Izložba će biti postavljena do 24. januara u Umjetničkoj galeriji BiH.

Večeras otvaranje izložbe savremene japanske umjetnosti "Zimski vrt"

Stanovnike sela Kuskoj, na turskoj obali Crnog mora, obradovala je vijest da je UNESCO na Listu nematerijalne kulturne baštine uvrstio jezik zviždanja, ili ptičiji jezik, koji su njihovi preci razvili prije skoro pola milenija.
Inspirirani cvrkutom ptica, mještani su prije 500 godina razvili sistem komuniciranja sa udaljenim komšijama tako što su zviždali slogove turskih riječi. 

Zahtjev za uvrštavanje tog jedinstvenog jezika na UNESCO listu podnesen je 2016. godine, a radosna vijest je u Kuskoj stigla prošlog mjeseca, sa sastanku UNESCO-a u Južnoj Koreji.&nbsp;&nbsp; 
- Ptičiji jezik je sada na UNESCO listi i naš san je ostvaren. Nadali smo se tome i nismo se razočarali. Zahvalni smo svima koji su pomogli na ovom projektu. Sada će sve biti lakše, a na pomen ptičijeg jezika, ljudi će odmah pomišljati na Giresun, Čanakči i Kuskoj - izjavio je predsjednik Udruženja za promociju jezika zviždanja Seref Koček. 

Područje na kome je prije pola milenija nastao ptičiji jezik odlikuje se brdovitim i nepristupačnim krajolicima, pa su upravo zbog toga ljudi imali potrebu da razviju način komuniciranja na daljinu. Govorimo o periodu kada nije bilo struje, pa su mještani inspiraciju nalazili u cvrkutu ptica.&nbsp;&nbsp; 
Seljani su koristili taj način komunikacije da jedni druge obavijeste o posjetama, da zatraže ili ponude pomoć, ili da jednostavno pozovu komšiju na čaj, a da ne moraju satima da hodaju do njega. 

U početku su to bile jednostavne poruke, ali se tokom godina jezik zviždanja toliko razvio da su mještani počeli da sklapaju složene rečenice i da vode razgovore zviždanjem.

U turskom području Kuskoj govore ptičijim jezikom koji je uvršten na listu UNESCO-a

Simfonijski orkestar Mostar održao je večeras u Mostaru "Novogodišnji koncert", po uzoru na onaj u Beču koji se još od 1939. izvodi 1. januara svake godine. Na programu su se našla djela oca i sina Štrausa (Strauss) te nezaobilaznog Mocarta (Mozart), dvije uvertire, valceri i polke, a orkestrom je dirigirao bečki dirigent dalmatinskih korijena Đuzepe Terca (Giuseppe Terza).
Direktorica Simfonijskog orkestra Mostar Snježana Zovko istakla je kako orkestar na ovaj način, zajedno sa prijateljima, želi građanima Mostara i Hercegovine prirediti nezaboravnu večer.&nbsp; - Želja nam je vratiti ugled i čast koju je Simfonijski orkestar imao prije dvadeset i više godina, ali glavna misao vodilja bila je potpomoći kandidaturu Grada Mostara za evropsku prijestolnicu kulture 2024. Godine, a kako drugačije pripomoći toj lijepoj ideji nego glazbom - kazala je u svom obraćanju direktorica Zovko.
Na koncertu, kojeg je pratio veliki broj Mostaraca, nastupilo je četrdesetak glazbenika iz Mostara i cijele Hercegovine, Sarajeva, Dubrovnika, Zagreba, Rijeke, Varaždina, Čakovca i Osijeka.

Simfonijski orkestar Mostar održao 'Novogodišnji koncert' po uzoru na bečki

Elmir Jukić (46), koji je javnosti u regionu poznat po režiji hit serijala "Lud, zbunjen, normalan", u 2017. režirao je i svoje prvo dugometražno ostvarenje „Žabu“.&nbsp;&nbsp; 
Film je nastao prema istoimenoj, kultnoj predstavi Kamernog teatra 55 koja deceniju puni dvorane, zbog koje publika, kako često stoji u opisu ovog komada, u svojevrsnom emocionalnom rastrojstvu zaboravlja kapute, torbe i ostale lične stvari. 

Uzbudljiv put

“Žaba“ govori o brici Zeki, bivšem borcu s PTSP-om, koji poziva brata Bracu i prijatelja Švabu na Bajram. Namjerava da iskoristi praznično raspoloženje te brata, kockara i alkoholičara, nagovori da se promijeni. Braco ga ne želi slušati i ne shvata priču ozbiljno... Glavne uloge utjelovili su Emir Hadžihafizbegović, Mirsad Tuka i Aleksandar Seksan. 

Jukić je prethodne godine režirao i TV seriju „Ne diraj mi mamu“ prema scenariju Feđe Isovića. Također, publiku u našoj zemlji, ali i regionu, obradovat će nešto sasvim novo - serija „Hilmijin konak“, koji će obuhvatiti epohu Drugog svjetskog rata. 

U razgovoru za „Dnevni avaz“ Jukić je otvoreno govorio o nastajanju „Žabe“, uspjehu predstave, saradnji s Isovićem, a otkrio nam je i koliko mu nagrade znače. 

- Ko god kaže da mu nagrade nisu važne - laže. Ne mislim da su ultimativna potvrda vrhunskog dosega filma, ali su važne za distribuciju, naredne projekte, a i hrane ego - pojašnjava Jukić. 

Koliko se film generalno razlikuje od predstave, s obzirom na to da je priča na platnu ispričana na malo drugačiji način?

- Prije svega, od početka sam znao da ne želim snimati predstavu, već se vratiti u dramu Dubravka Mihanovića i krenuti ispočetka. Bile su mi važne dvije stvari - da dodatno izgradim veze između likova, ali i da ih dodatno opteretim, svakog iz njegovog problema i karaktera. Tako da Braco ima i zdravstveni problem, koji je direktna posljedica odluke da krije da je ostao bez posla, Zeko pored svog problema brine i za mačku, otjerao ju je nekoliko puta iz radnje pa osjeća odgovornost za njeno stradanje. Švabo se iznenada susreće sa siledžijom koji je na početku filma prebio starca. Bracina bolest će biti most koji će na kraju snažno sugerirati da će se braća pomiriti, prevazići problem. Mislim na posljednju scenu u kojoj Zeko od prodavača kupuje knjigu o ljekovitom bilju, tražeći lijek za brata. “Žaba” je vrlo tanana priča, sve je na mikro nivou pa sam pokušao tražiti, kopati po likovima, po svim onim epizodama koje se u drami spominju i važan su dio priče, a nikad se ne vide.

Predstava "Žaba" godinama puni pozorišta gdje god da igra. Koja je tajna uspjeha ovog komada?

- Nema tajne, stvari su vrlo jednostavne. „Žaba“ pokreće emocije, publika priču prepoznaje kao svoju, identificira se i upravo zbog toga skupa s glumcima prolazi vrlo uzbudljiv, često ne samo gledalački put. 

Nekoliko epizoda za seriju "Ne diraj mi mamu", za koju potpisujete režiju, snimljeno je u Sarajevu. Kada će publika ispred malih ekrana imati priliku saznati čime ste se ovaj put pozabavili?

- Emitiranje je planirano za proljeće. Strašna je ekipa okupljena, od Branka Đurića Đure i Renea Bitorajca pa do Admira Glamočaka, Anđelke Prpić, Jasne Diklić i Dragana Marinkovića Mace, tako da imamo puno razloga za optimizam. Vjerujem da ćemo tu priču nastaviti snimati dalje.

Pod okupacijom

Krajem februara treba početi i snimanje nove serije "Hilmijin konak".

- Radnja serije se dešava u Sarajevu pod okupacijom 1941. godine. Dobro se zezamo sadašnjim prilikama iz pozicije Drugog svjetskog rata. Zapravo, kao i danas, puno je tu priče o nacionalnim interesima, visokim moralnim i političkim principima, a iza svega je samo potreba da se kontroliraju pozicije vlasti i s tih pozicija tokovi novca.

Pratite li stanje u društvu i kako biste ga okarakterizirali? 

- Nemoguće je, a bilo bi i neodgovorno ne pratiti šta se dešava oko mene. Mislim da sve stane u dvije riječi, depresija i defetizam. Naravno, ima i drugačijih primjera, ali se tu radi o individualnim postignućima.

U projektu do kraja

S Feđom Isovićem realizirate izuzetno uspješne projekte. Čime ovaj dvojac posebno osvaja publiku? 

- Uvijek smo u projektu do kraja, bez zadrške, i taj se angažman prepoznaje. Osim toga, Feđa je duhovit pisac, uzbudljive mašte i velikog znanja. 

Traumom je obilježen cijeli svijet

Kakva su Vaša očekivanja kada su u pitanju projekcije „Žabe“ na festivalima?

- „Žaba“ je, prije svega, sjajna priča, nevjerovatno mi je da je Dubravko, pišući zagrebačku božićnu priču, napisao nešto što je u svojoj suštini tako sarajevsko. Zapravo, to je dokaz univerzalnosti dramskog teksta kojeg je lako adaptirati u bilo koji traumom obilježen prostor, a to je danas, nažalost, gotovo cijeli svijet. Zbog toga mislim da je naša priča razumljiva i važna svugdje.

Elmir Jukić: Danas sve stane u dvije riječi - depresija i defetizam

Vrlo profesionalan na pozorišnoj sceni, a vrlo samozatajan privatno, sarajevski glumac Muhamed Hadžović (33) uspješno je 2017. priveo kraju. Mnogo je ambicija i poslovnih izazova za njega, kako nam je kazao, u narednom periodu.&nbsp; 
Uloga Vedrana

- Moram priznati da sam zadovoljan godinom koja je iza mene. Privatno sam dosta toga uradio, a što se poslovnih stvari tiče, ne bih ni na tom polju ništa mijenjao. Serija „Below the surface“, u kojoj sam glumio, trenutno se emitira na BBC-ju i doživljava ekspanziju – kaže Hadžović te dodaje da ima dosta ponuda o kojima još razmišljam. 

Kada je riječ o prošloj godini, ponosan je na film „Dobar dan za posao“, koji je radila produkcija „Obala Art Centar“, a režirao Slovenac Martin Turk.

- To je vrlo zanimljiva priča o čovjeku koji pokušava da nađe posao u BiH. Ja igram Vedrana, vrlo zanimljivu ulogu, i uživali smo. Premijera je će biti na 24. Sarajevo Film Festivalu, a završetak filma planiran je za maj 2018. Također, jedva čekam da počnemo raditi predstavu „Tri sestre“ prema tekstu Antona Pavloviča Čehova, koju će režirati Pjer Žalica. Posebno mi je drago što će se Pjer vratiti i režirati malo više u pozorištu. Riječ je o ansambl predstavi koja je poznati Čehov klasik, jer mislim da nam treba malo više klasika – smatra Hadžović.

Sve je dostupno

Hadžović nam priznaje da inozemna karijeri nije njegov cilj te da je jako vezan za Kamerni teatar 55 i rodno Sarajevo.

- Danas je tržište takvo da nije važno gdje živiš, jer sve je blizu i dostupno. Putem linka sve se završi, ne moram nigdje ići da bih uspio. Odrastao sam u Sarajevu, volim ovaj grad, volim BiH i planiram ostati ovdje. Nema potrebe da radim u inozemstvu, da idem u neku žižu, kad sve što mi treba, mogu završiti u BiH. Vezan sam jako za pozorište, ono mi je vrlo važno, važnije i od filma i tu se najviše pronalazim i mislim da imamo najbolje pozorište na svijetu – kazao je Hadžović.

Volim čuvati privatnost&nbsp;
- Ne volim se eksponirati bez ikakvog razloga, to mi je degutantno. Volim da ostanem kakav jesam, imam svoj krug prijatelja i to je to. Mnogo toga danas čovjek izgubi u ovom svijetu, gdje su nam mjere vrijednosti rijaliti programi. Ne može čovjek normalnim radom napraviti neki uspjeh. Volim da sačuvam svoju privatnost, iako je borba, jer ljude sve živo zanima – kaže Hadžović.

Brojke

2005.
godine najbolji student Odsjeka za glumu za ulogu Astrova u „Ujka Vanja“
2010.
godine najbolji mladi glumac na „Susretima pozorišta BiH Brčko“ za ulogu u predstavi „Sarajevska pozorišna tragedija“
2012.
godine najbolji glumac festivala „Mostarska liska“&nbsp;

Muhamed Hadžović, sarajevski glumac, iskreno: Ne moram ići iz BiH da bih uspio

Narodno pozorište Sarajevo kao poklon na početku nove kalendarske godine ljubiteljima teatra nudi priliku da po promotivnoj cijeni kupe ulaznice za komedije koje će biti izvedene u mjesecu januaru, ali i većinu drugih predstava.&nbsp;&nbsp; Ulaznice za sve kategorije koštaju 10 KM, a publika će imati priliku da uživa u komičnoj Donicetijevoj operi „Viva la Mamma“ u režiji Aleksandra Nikolića, koja će na sceni NPS, biti izvedena u utorak, 9. januara 2018. godine. Dan poslije u srijedu 10. januara pogledajte dramu „Sve se nekako preživi osim smrti“ u režiji Dine Mustafića. U petak 12. januara, zabavite se gledajući našu hit komediju „Balkanski špijun u Sarajevu“ rađenu prema tekstu Dušana Kovačevića, u adaptaciji i režiji Sulejmana Kupusovića. Ugodan vikend provedite u Narodnom pozorištu Sarajevo i pogledajte Nušičevu komediju „Ožalošćena porodica“ u režiji Ahmeda Imamovića. Predstava će biti izvedena u subotu, 13. januara. 2018. godine.
Utorak 16. januar, rezervisan je za ljubitelje baleta. Tu noć Balet NPS, izvest će „Alisu u zemlji čuda“ u koreografiji i režiji Aleksandra Ilića. U srijedu 17. 01. očekuje nas drama nastala u koprodukciji East West Centra i Narodnog pozorišta Sarajevo „Otkrivanje žene“ prema tekstu Harisa Pašovića, koji potpisuje i režiju. U Petak 19. januara na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo bit će izvedena naša komedija „Hamlet u selu Mrduša Donja ili Hamlet zna što narod ne zna“ u adaptaciji i režiji Sulejmana Kupusovića.
Sva izvođenja počinju u 19.30 sati. 
Ulaznice možete rezervisati na www.nps.ba ili ih kupiti na biletarnici Narodnog pozorišta Sarajevo, koja radi u dva termina od: 9:00 – 11: 30 sati i 15:30 – 19:30 sati.

Promotivne cijene: Sjajna prilika za odlazak u Narodno pozorište Sarajevo

Prije nekoliko dana, tačnije 22. decembra, navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Šibe Krvavca. U Sarajevu, gradu u kojem je rođen, umro je 11. jula 1992. godine. 

Rijetko ko ne zna čuvenu rečenicu: „Das ist Valter“ iz još čuvenijeg Šibinog ostvarenja iz 1972. godine „Valter brani Sarajevo“. Valter i Šiba odavno su dio historije BiH.

On je umjetnik koji je dao nemjerljiv doprinos kako bh. tako regionalnoj i kinematografiji jugoistočne Evrope, a tome u prilog govori činjenica da je bio i ostao uzor mladim rediteljima. Također, generacije koje tek dolaze s velikom strašću gledaju kultne filmove ovog neprikosnovenog reditelja.

Udruženje reditelja i rediteljica BiH (URiR) i ove godine je posebnim programom pod nazivom „Dan Hajrudina Šibe Krvavca“ obilježilo rođendan jednog od najvećih bh. filmskih autora. Mnogi se slažu da je Šiba jedini reditelj akcionih filmova na našim prostorima u punom smislu te riječi, tvorac i svojevrstan predstavnik cijelog jednog filmskog žanra, poznatog kao “partizanski vestern”.

Snimio je značajna igrana ostvarenja - “Diverzante”, “Most”, “Valter brani Sarajevo”, koji i danas, bez obzira na to što su snimljeni prije više od 30 godina, predstavljaju kontinuitet modernog filmskog izraza, kao i kultno blago naše zemlje.

Tokom obilježavanja Šibinog rođendana u kinu „Meeting Point“ upriličena je projekcija dokumentarnog filma „Golim rukama“, nakon čega se direktor URiRBiH-a Dino Mustafić obratio prisutnima s izvještajem o radu na monografiji o Šibi Krvavcu.

Veliki uzor



Kako je za „Dnevni avaz“ kazao, dužnost Udruženja je da se sjećaju autora kao što je bio Šiba.

- U narednom periodu sve ćemo činiti da se sjećamo značajnih autora koji su zadužili bh. kinematografiju i koji su nam darovali filmove koji pripadaju našem kulturno–historijskom naslijeđu, filmove uz koje smo sazrijevali i rasli, te znali napamet određene dijaloge, i često ih citiramo u životu. Ti filmovi su, na neki način, gradili naš odnos prema svijetu, gradu i zemlji u kojoj živimo. Šiba Krvavac svima je bio veliki uzor, strasni filmadžija i neko ko je svojim opusom, ali i životnom biografijom, pokazao mladim ljudima s koliko motiva, volje i želje se može baviti umjetnošću, ne odvajajući nijednog trenutka ličnu etiku od estetike u filmovima – pojašnjava Mustafić.

Dodaje da je Krvavac bio vrlo otvoren i volio je raditi s mladim ljudima, pa im je nesebično pomagao da se školuju.

- Bio je čovjek koji je na općem planu zadužio autore, jednostavno ljudina. Njegovi filmovi su imali veliki odjek u bivšoj jugoslavenskoj kinematografiji i u inozemstvu, zapravo filmovi su proživjeli ispit vremena. Prema onome što je on radio ni u jednom momentu ne možete biti ravnodušni – kaže Mustafić.

Glumačka majka

Aljoša Vučković bio je jedan od aktera kultne „Partizanske eskadrile“, a naš poziv ga je obradovao pa se rado prisjetio saradnje s Krvavcem.

- Normalno da se sjećam Šibe. On je bio glumačka majka, obožavao je glumce i znao je raditi s njima. Tematski je bio malo ispred svog vremena, a to što je radio, radio je s puno ljubavi i žara. Ne postoji glumac koji se ne bi mogao sjetiti perioda i saradnje s Krvavcem, jer to su bili divni trenuci, i bilo je izazov raditi s takvim rediteljem, posebno za glumce mlađe generacije. To je značilo mlad si, a već imaš status dobrog glumca – prisjeća se Vučković.

Ponekad su se, navodi, družili i privatno, a kada je u pitanju takav čovjek, ističe, samo po dobrom se može pamtiti.

- Šiba je bio čudo, posjedovao je taj nevjerovatni sarajevski šarm i znao je da drži pažnju. Jednostavno, bio je kombinacija profesionalnosti i dobrog čovjeka i znao je svakom da priđe, a sve ove osobine činile su ga velikim – kaže Vučković i dodaje da mu predstavlja veliku čast što je bio dio glumačke podjele „Partizanske eskadrile“, a s druge strane žali što nije učestvovao u još nekim njegovim projektima.

Udovica velikog reditelja Ešrefa Krvavac podijelila je s nama sjećanje na supruga.

- Drago mi je da je taj dan ponovo obilježen i da Šiba nije skroz pao u zaborav. Skoro mjesec realizatori monografije su dolazili kod mene kako bi našli stvari koje sjećaju na njega. Iskreno, i meni je u interesu da sve bude kako treba. Svakog 22. decembra bude mi teško, ali osjećam se i ponosno. Toliko toga finog ima što je ostavio iza sebe. Kada je osvanuo 22. decembar, sa sjetom sam se sjetila njegovog lika, pa sam listala od početka do kraja naš život. Bila sam malo i neraspoložena, ali vrijeme se ne može vratiti. Bio je čovjek kakav se rijetko rađa, privatno mi je mnogo pomogao i podržavao me kroz život – kaže Krvavac.

Omot za monografiju radio Anur Hadžiomerspahić&nbsp; 
Monografija o Hajrudinu Šibi Krvavcu je u završnoj fazi.

- Dobrim dijelom je predstavljena javnosti, a predvodi je naš kolega Nebojša Jovanović. Dizajn za monografiju radio je nedavno preminuli Anur Hadžiomerspahić, pa će to na neki način biti jedan momento i njemu. Imamo veliki dio filmova i djela kojima ćemo, vjerovatno, moći obogatiti ovu monografiju – pojašnjava Mustafić.

Das ist ŠIBA: Navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Krvavca

Na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) ponovo će biti izvedena predstava “Jedvanosimsoboakalomistobo”, reditelja Aleša Kurt.&nbsp;&nbsp; Ova predstava na repertoaru je 5. i 6. januara od 20 sati. 
U predstavi igraju: Maja Salkić, Mirela Lambić, Ana Mia Milić, Alban Ukaj, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Saša Krmpotić i Lejla Čaušević. Dramaturgiju potpisuje Dubravka Zrnčić-Kulenović i Nejra Babić. Kostimografiju potpisuje Melisa Musić Ajkunić, a scenografiju Vedran Hrustanović. Muziku za predstavu su radili Damir Nevesinjac i Basheskia.

- Moja sreća u svemu tome je što tekst nisam pisala sama nego zajedno sa rediteljem Alešom Kurtom koji je davao ideje i smjernice snalaženja u ludilu tema kojima bi se mogli baviti. Krenuli smo od pokušaja definiranja toga ko smo zapravo, da bi prešli na postratni period i beskonačnu tranziciju i došli u sadašnjost u kojoj dosta vremena provodimo na šalterima, nezaposleni i umorni čekajući da nam padnu avioni sa neba kako bi pobjegli iz domovine. Jer istina je da je vrlo često jedva nosimo sebe a kamo li situaciju u kojoj se nalazimo. Ali, ne možemo svi ni otići. Onima koji ostaju, čestitamo na postojanju - kazala je Nejra Babić, autorica teksta.&nbsp;&nbsp;

Na sceni SARTR-a: “Jedvanosimsoboakalomistobo” 5. i 6. januara

Predstava "Otkrivanje žene", u režiji Harisa Pašovića, sinoć je izvedena u Narodnom pozorištu Sarajevo (NPS).&nbsp;Izvedbom ovog komada 2017. godina u "Kući na obali" uspješno je završena, a, kako su nam kazali iz NPS-a, veliko zadovoljstvo predstavlja im to što je sala pozorišta bila puna do posljednjeg mjesta.&nbsp;&nbsp; -	Ovo je ujedno i posljednja ovogodišnja predstava. No, već u januaru za svoju vjernu publiku pripremili smo sjajan repertoar uz smanjenje cijene ulaznica za predstave. Karte za komedije su po 1O KM, kao i za većina ostalih predstava – saopćili su iz NPS-a.&nbsp;&nbsp;

Brojna publika pratila "Otkrivanje žene"

Sutra, 26.decembra od 18,30 sati na sceni JU BKC u Gračanici počinje urnebesna komedija “Dženo,dženo Romanite (Biće, biće romski narod”. Glumaču ekipu čini šest gračaničkih Roma, pojačani sa dvojicom mladića Bošnjaka.&nbsp;Ahmet Mehić glumi zajedno sa svoje dvoje djece.&nbsp;Ideja je krenula od Gračanke Seade Delić iz projekta “Jačanje uloge MZ” koju podržava UNDP odnosno vlade Švicarske i Švedske.&nbsp;A, onda je etablirana rediteljica koja je komedijom “Skidajte se do kraja” potukla sve rekorde u posjetama pozorištu, u svom gradu, pa “Maratonci trče počasni krug”, Mjuzikl na muziku grupe Gvin itd, Mirela Trepanić okupila Rome i krenula u mukotrpan posao, napraviti komediju, oslikati romski život, njihovu pjesmu, njihov govor, ponašanje i njihove dobrote.
U pomoć su pristigli i predsjednik KUD-a “Adem Alić”Miralem Džaferović, prof, muzike Miralem Mejremić, koreograf Senad Grbešić, te već spomenuta Seada Delić, poznata modrna kreatorka u ulozi kostimografa.
Karte za sutrašnju premijeru su "planule", a prodaju se i za dvije reprize, 27.12. i 8.1. naredne godine.
Jedan od glumaca Ahmet Mehić, kaže da nema tremu, te da jedva čeka da “istrči” na pozornicu i da sa svojim Romima pokaže šta zna i umije. Obećao je samouvjereno da će se konačno razbiti sve predrasude u ovim ljudima, koji vole igru, pjesmu, veselje i svoj jezik.

Sutra na sceni BKC Gračanica urnebesna romska predstava “Dženo, dženo Romanite”

Foto: M. Kadrić

Dodjelom nagrada večeras je u Kamernom teatru 55 završen 2. festival "Dani Jurislava Korenića". Festival je tokom osam dana trajanja ponudio osam predstava iz regiona, a žiri, u sastavu Nebojša Glogovac, Dragan Komadina, Vedran Fajković, Larisa Sarajlić-Ramović i Elma Berberović, odlučio je ko su najbolji. 
Na završnici „Dana Jurislava Korenića“ dodijeljena je i nagrada „Dnevnog avaza“, najtiražnijeg lista u Bosni i Hercegovini. Nagrada pod nazivom „Avazov zmaj“ za najbolju predstavu pripala je „Knjizi mojih života“, koja je rađena u produkciji Kamernog teatra 55. Ovo priznanje uručila je urednica rubrike Kultura u „Dnevnom avazu“ Larisa Sarajlić-Ramović.&nbsp;&nbsp; Glumačko ostvarenje
Kokanu Mladenoviću pripala je nagrada za najbolju režiju za predstavu „Jami distrikt“, koja je ujedno proglašena i najboljom predstavom festivala.&nbsp; &nbsp; Nagrada za najbolje glumačko ostvarenje „Žan Marolt“ otišla je u ruke Marka Petrića za ulogu u predstavi „Tesla Anonimus“, dok su kolektivnu nagradu za najbolju glumicu festivala osvojile Isidora Simijonović, Jelena Graovac i Nina Nešković iz komada „Jami distrikt“. 
Promovirane knjige Također, dodijeljeno je i specijalno priznanje za najbolji tekst, a prema odluci žirija, to je zaslužila predstava „Sinovi umiru prvi“, koja je nastala prema tekstu Mate Matišića. 
Drugo izdanje festivala, kao i prethodne godine, pratio je program u okviru kojeg su promovirane knjige. Nakon uručenja nagrada, direktor ove pozorišne kuće Emir Hadžihafizbegović obratio se prisutnima, kazavši da je sretan što je uspješno završen festival koji je ljubiteljima pozorišta i ove godine ponudio bogat program, te je naglasio da je ovaj festival kolektivna pobjeda Kamernog teatra 55.

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Reditelj Pjer Žalica o novom filmu i predstavi, stanju u BiH, Akademiji... Sve oko nas je jalovo i opasno

Zvijezda filma „Karaula“ Toni Gojanović u bh. prijestonici: Poželio sam divno Sarajevo

Na "Ledenoj čaroliji" izložba "Sarajevo 1878 - 1918"

Večeras otvaranje izložbe savremene japanske umjetnosti "Zimski vrt"

U turskom području Kuskoj govore ptičijim jezikom koji je uvršten na listu UNESCO-a

Simfonijski orkestar Mostar održao 'Novogodišnji koncert' po uzoru na bečki

Elmir Jukić: Danas sve stane u dvije riječi - depresija i defetizam

Muhamed Hadžović, sarajevski glumac, iskreno: Ne moram ići iz BiH da bih uspio

Promotivne cijene: Sjajna prilika za odlazak u Narodno pozorište Sarajevo

Das ist ŠIBA: Navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Krvavca

Na sceni SARTR-a: “Jedvanosimsoboakalomistobo” 5. i 6. januara

Brojna publika pratila "Otkrivanje žene"

Sutra na sceni BKC Gračanica urnebesna romska predstava “Dženo, dženo Romanite”

"Jami distrikt" najbolja predstava, "Avazov zmaj" za "Knjigu mojih života"

Kultura

Kraljica krimi-romana: Prošle su 42 godine od smrti najpoznatije književnice Agate Kristi

Autor teksta Nejra Babić o "Jedvanosimsoboakalomistobo": Ideju o odlasku iz BiH sam odložila

Reditelj Pjer Žalica o novom filmu i predstavi, stanju u BiH, Akademiji... Sve oko nas je jalovo i opasno

Zvijezda filma „Karaula“ Toni Gojanović u bh. prijestonici: Poželio sam divno Sarajevo

Na "Ledenoj čaroliji" izložba "Sarajevo 1878 - 1918"

Večeras otvaranje izložbe savremene japanske umjetnosti "Zimski vrt"

U turskom području Kuskoj govore ptičijim jezikom koji je uvršten na listu UNESCO-a

Simfonijski orkestar Mostar održao 'Novogodišnji koncert' po uzoru na bečki

Elmir Jukić: Danas sve stane u dvije riječi - depresija i defetizam

Muhamed Hadžović, sarajevski glumac, iskreno: Ne moram ići iz BiH da bih uspio

Promotivne cijene: Sjajna prilika za odlazak u Narodno pozorište Sarajevo

Das ist ŠIBA: Navršila se 91 godina od rođenja velikog bh. reditelja Hajrudina Krvavca

Na sceni SARTR-a: “Jedvanosimsoboakalomistobo” 5. i 6. januara

Brojna publika pratila "Otkrivanje žene"

Sutra na sceni BKC Gračanica urnebesna romska predstava “Dženo, dženo Romanite”

"Jami distrikt" najbolja predstava, "Avazov zmaj" za "Knjigu mojih života"