Merima Lepić-Redžepović jedno je od najprepoznatljivijih lica savremene bosanskohercegovačke glumačke scene. Od prvih, dječijih, koraka na sceni, pa sve do statusa članice dramskog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo od 2014. godine, njen umjetnički put obilježen je posvećenošću, disciplinom i snažnom scenskom energijom. Publika je pamti po nizu upečatljivih pozorišnih uloga, kao i po nastupima u domaćim filmovima i serijama, u kojima je uvijek donosila autentičnost i glumačku zrelost.Danas je, između ostalog, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo ponovo gledamo u predstavi „Konačari“, komadu koji izaziva snažne emocije i otvara važna društvena pitanja. Tim povodom, razgovaramo s istaknutom bh. glumicom o njenom stvaralaštvu, procesu pripreme uloga, iskustvu rada na „Konačarima“, ali i izazovima s kojima se kultura suočava. <h2>Saživjeti se s ulogom</h2>„Konačari” se vraćaju pred publiku. Šta se u Vama promijenilo između prve izvedbe i ove današnje? Je li uloga „srasla“ zajedno s Vama ili joj se vraćate kao potpuno druga Merima?- Mislim da kako rastemo kao ljudska bića, tako rastu naše uloge. Kao glumica, uvijek se trudim posmatrati svijet oko sebe i njegove devijacije, ali i one plemenite stvari. Scena to uvijek prepozna i osjeti pa vjerujem da to dajem i publici. Uloga Sanje mi je sigurno jedna od dražih. Sanja je jedna jaka i čestita žena koja nije svoje snove napuštala tako lako. Vjerovala je da ljubav pokreće svijet kao i Merima, tako da smo se saživjele. Ono što me dodatno inpsirisalo su moji partneri na sceni. Neizmjernim bogatstvom smatram raditi sa starijim kolegama poput Kaće Dorić, Izudina Bajrovića. Inpiriše me njihova etika i žar koji je nenadmašiv. Za mene je to istinski teatar. Kao neka duševna posvećenost koju smatram nužnom za stvaranje. Marko Misirača je također jedan teatarski gospodin koji nas je lijepo i tanano vodio. Vedran Đekić i ja dugo radimo skupa, ali mislim da partnerska igra koju imamo u „Konačarima“ je ovaj put bila kao zatvaranje kruga. Naravno da mi drago što sam za ovu ulogu ove godine dobila nagradu u Jajcu, našem najstarijem festivalu, te što je to prepoznala i publika. Tako da mislim da se ne vraćam nesto drugačija, možda samo s dodatnom radošću s kojom ću da igram.Kroz ovaj projekt, ali i kroz ostale, postoji li neka mala, skrivena emocija ili nijansa koju publika možda ne primijeti, a Vama je glumački ključna?- Mislim da ne postoji emocija koju publika ne primijeti. Ono što date publika uzima, ali i ono što ne dajete. Publika je partner i meni je najvažnija. Kao glumici meni je važan proces, jer kroz njega učim o sebi i o drugima. Postoji mnogo kolega i koleginica koje su mi donijeli glumački procesi i koje sam upoznala bolje i oduševila se njihovom ličnošću. Zato je ovaj poziv bogatstvo. Širite svoje vidike, čitate mnogo, tražite i "kopate" kako biste pokušali da mijenjate svijet. Ne živeći u iluziji da ćete ga popraviti do kraja, ali da ćete s odgovornošću odakle govorite, a to je scena, podstaknuti na nešto bolje. I onda dođe izvedba i vaša publika koja sve vidi. Meni je tada bitna samo istina i radost igre, a publika to sve osjeća bez dileme.<h2>Bez očekivanja</h2>Šta je najneugodnija, najizazovnija ili najneočekivanija stvar koju ste o sebi naučili zahvaljujući ovom poslu?- Ovaj posao je izazovan. Traži mnogo i ne garantuje vam ništa. Imate samo sebe kao instrument s kojim radite posao. Probate u hladnom, zagušljivom, prašnjavom, snimate na minusu, u blatu. Jednostavno, ozbiljno se razbolite. Tako da ono što sam spoznala je da je život bez prevelikih, pa možda bilo kakvih očekivanja mnogo važan. O sebi sam spoznala da sam u stanju da živim i volim to što radim, bez očekivanja. Možda sam se zato ovoliko pronašla u toj radosti.Postoji li nešto što biste voljeli da publika ponese kući nakon svake nove izvedbe — nešto što nije emocija, nego misao?- Svaku predstavu igram s nadom da ima onaj jedan koji nakon predstave odlazi s drugačijom mišlju i pogledom na svijet oko sebe. Volim da radim predstave koje se bave onim što živimo. Onim što nas okružuje, ne ostavlja ravnodušnim. Teatar ne daje rješenja, ali propituje. Vjerujem još u moć teatra. Zasigurno nećemo promijeniti ovaj pomahnitali svijet koji je već odavno na rubu svake etike i ljudskosti. Ali vjerujem da pozorište nudi katarzu koja nas oplemenjuje, ne ostavlja ravnodušnim. A to je danas važan način, kada smo se zaglavili u vremenu u kojem niko nikoga niti sluša niti vidi. Osim filtera kroz koje se provučemo da bismo nekome dokazali da smo lijepi i uspješni. Savršeni, a nismo i ne trebamo biti. Pozorište nudi drugačiji nivo svijesti i sigurna sam da je tako i s „Konačarima“.<h2>Očuvanje svijesti </h2>Glumci često kažu da uloga bira njih, a ne obrnuto. Možete li izdvojiti saradnju koja je ostavila poseban trag na Vas — i postoji li neka koju još priželjkujete?- Svaka saradnja ostavi traga na vama. I dobra i ona koju nazivamo lošom. Loša je sigurno i važnija jer to služi za korekciju i popravke. Veliki dojam su na mene ostavili procesi u kojima je bilo puno podrške, ljubavi i poštovanja. Sreća takvih je bilo mnogo. Radila sam sa izvrsnim rediteljima koji su mi otkrivali jedan novi svijet poput Kokana Mladenovića, Dine Mustafića, Marka Misirače, Paolla Magellija, Sulejmana Kupusovića, Jasmile Žbanić, Lajle Kaikčije, Lee Delong... Sve su to veliki svjetovi kako ljudski tako rediteljski u kojma sam imala priliku da stvaram s lakoćom koja nije apriori jednostavna. Glumci su krhka bića i u Šekspirovo (Shakespeare) vrijeme oni su bili hronika jednog vremEna. Zato je ta lakoća s kojim vas vode takvi ljudi neprocjenjiva. Ima mnogo divnih umjetnika s kojima bih voljela da radim. Selma Spahić, Nermin Hamzagić s kojim sam radila kao vrlo mlada glumica, Danis Tanović, Boris LijeŠević... Mnogo ih je čiji rad cijenim i toliko smo plodno tlo puno kvalitetnih umjetnika i umjetnica da nije moguće nabrojati. <h2>Bez kulture nema jedne države</h2>- Moja želja je da se kultura prepozna kao mjesto ulaganja. Stalno ponavljamo kako bez kulture nema jedne države, ali i to više izgleda ne odjekuje. Izgubimo li svijest o tome koliko je važno imati pozorište, balet, biblioteke, muzeje, televiziju, obrazovanje koje nas osposobljava, čemu se možemo nadati mi, naša djeca, unuci? Svi smo krivi, ali neko mora da bude i odgovoran – kaže Redžepović.Moja želja je da se kultura prepozna kao mjesto ulaganja.

Mislim da ne postoji emocija koju publika ne primijeti

Lepić-Redžepović: Uloga Sanje mi je sigurno jedna od dražih

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

Bosanskohercegovačka akademska umjetnica Hanna Dujmović godinama pomjera granice svojim upečatljivim i emotivnim stvaralaštvom. Nedavno je ostvarila izuzetan međunarodni uspjeh, otvorivši izložbu u veličanstvenom ambijentu Palais de l’Europe, sjedištu Vijeća Evrope. Njen ciklus „Theatrum imaginativum“ istražuje fine niti koje povezuju sjećanje i imaginaciju, stvarno i simboličko, intimno i univerzalno.<h2>Unutrašnje poglavlje</h2>Ubrzo nakon toga, u Historijskom muzeju Bosne i Hercegovine, predstavila je samostalnu izložbu „Nostalgija djetinjstva“, koju je sarajevska publika doživjela kao pravi scenski spektakl. Večer je započela kratkim haiku performansom kojim je umjetnica povezala motive i emocije jedanaest izloženih radova, dok je posebno oduševljenje izazvala virtualna projekcija — rezultat saradnje s kreativnim programerom Harisom Hadžićem. Kroz VR iskustvo, posjetitelji su mogli zakoračiti u animirani svijet njenih slika, što je mnoge ostavilo bez daha.O izvorima inspiracije, radu na međunarodnoj sceni i povezanosti s domovinom, Dujmović govori u iskrenom razgovoru za „Dnevni avaz“.- Osjećam duboku zahvalnost za sve što se odvilo u proteklom periodu. Svaka izložba za mene je poput otvaranja unutrašnjeg poglavlja pred drugim ljudima i nikada ne znam kako će ono biti pročitano – započela je mlada umjetnica te opisala nezaboravna iskustva u proteklom periodu: Nakon izložbe u Strasbouru, potpuno novi ciklus, nastao tokom ove godine, izložila sam u Historijskom muzeju BiH. Publika u Sarajevu me kao uvijek pozitivno iznenadila, mada mislim da sam ovaj put i ja njih pozitivno iznenadila s jednim nesvakidašnjim, teatralnim, otvaranjem izložbe. Svijet i Evropa su divni, ali izlagati i dijeliti svoj rad s bliskim i poznatim ljudima je prava magija.

Pokušala nam je otkriti i gdje crpi najveću inspiraciju tokom stvaranja.- Pitanje koje je jednostavno, a odgovor se uvijek i konstantno mijenja i postaje s vremenom komplikovaniji. Ako se osvrnem isključivo na sadašnji trenutak, mogu reći da inspiraciju crpim iz perioda mog ranog djetinjstva, te iz ondašnjih interijera i predmeta koji polako izmiču kolektivnom sjećanju, a oblikovali su cijele generacije i pravce u umjetnosti, muzici, teatru, modi – opisala je Dujmović.<h2>Uprkos degradiranju</h2>Kako kaže, umjetnost svako doživljava na svoj način, pa joj nije cilj da kroz djela prenosi samo jednu poruku.- Ne volim zatvarati svoja djela u jednu poruku. Umjetnost mi je uvijek djelovala kao prostor slobode, i za mene, i za onoga ko posmatra. Ja u rad unosim svoje misli, svoje tišine, svoje nemire, svoje nježnosti, svoja sjećanja i boli, ali kada djelo jednom napusti moj prostor, ono prestaje biti samo moje. Postaje ogledalo onoga ko ga gleda. I to je, po meni, najljepši dio, što ista slika može biti različita istina za svakoga – rekla nam je Dujmović.Izazovi za umjetnike u Bosni i Hercegovini su neizostavni, ali ona iz njih nastoji izvući najbolje. Kaže nam da je izazovno, ali se trudi da u svim preprekama na koje nailazi pronađe motivaciju za dalji razvoj, kako bi u budućnosti napravila neku promjenu za generacije koje dolaze.Ista slika može biti različita istina za svakoga, poručuje ona.

U rad unosim svoje misli, svoje tišine, svoje nemire, svoje nježnosti, svoja sjećanja i boli, priča bh. umjetnica

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

Nakon mnogo rada, struke, velikog angažmana ljudi iz kulturnog miljea, 4. decembra navršila se godina otkako se bosanskohercegovačka neprolazna gradska pjesma sevdalinka našla na listi UNESCO-a.&nbsp;Ta vijest u bh. javnosti, koliko god bila značajna, prošla je nekako tiho, da ne kažemo nezapaženo, a u biti velika je to stvar bila, pogotovo kada se zna da se sevdalinka u BiH baštini skoro četiri stoljeća.<h2>Generacije čuvara</h2>Do sada su na UNESCO-ovoj listi upisani „Zmijanjski vez“, „Konjičko drvorezbarstvo“, „Branje trave ive na Ozrenu“, „Običaji košenja na Kupresu“ i „Uzgoj konja lipicanera“.Kako je često znao kazati etnomuzikolog mr. Damir Galijašević, direktor Fondacije „Sevdah“, koja okuplja mlade talente sevdaha, sevdalinka je prošla kroz brojne transformacije, ali je opstala putujući i živeći u svakom vremenu.

- Danas je možemo posmatrati kao vjerodostojan dokument o životu bosanskog čovjeka, sreće i nevolje, tuge i radosti, okupacije i borbe za slobodu. Svi segmenti života satkani su u njenim stihovima i kajdama. Četiri stoljeća „sevdisanja“, sevdalinka je upisana na UNESCO-ovu listu nematerijane kuturne baštine čovječanstva. A u ta četiri stoljeća stalo je hiljade pjevača, autora, zapisivača i istraživača - kaže Galijašević.Danas se smjenjuju generacije čuvara sevdalinke. Na koncertu „A po čemu da se prepoznamo“ u Sarajevu, bila je prilika da se upoznaju, vide i čuju mladi talentovani izvođači sevdalinke koji su pjevali pjesme sve starije od jednog stoljeća, među njima i šest etnomuzikologa.Sevdalinku su pjevali Zanin Berbić, Alma Subašić, Safet Bučo, Melika Karić, Hamza Šantić, Nejla Keškić-Muzaferija, Memnum Muzaferija, Namir Mašić i Kenan Kantardžić, uz muzičku pratnju orkestra Fondacije „Sevdah“ pod rukovodstvom Damira Galijaševića.<h2>Legende sevdaha</h2>Iste večeri, 4. decembra, također povodom godišnjice upisa sevdalinke na UNESCO-ovu listu, održan je koncert „Sevdahom se Mostar okitio“. Uz tradicionalnu pjesmu u Narodnom pozorištu Mostar priređena je i izložba sevdalinke „Nasljeđe koje pjeva“. Ideja je potekla od Miralema Gluhovića, da se grad svjetlosti, grad kamena i mostova na na Neretvi opet nađe u zagrljaju sevdalinke. Za to su se pobrinuli solisti: Nusret Omerika, Esma Džiho, Elmedin Balalić, Adi Mrkan, Ale Kasumović, Mustafa Omerika, Ibrica Puce, Hasiba Agić, Zulfo Bota, Mirsada Mekić, Mesud Kreštalica, Zulfija Tahirović, Adnan Delić i Namik Husnić.

„U srcu Bosne - u srcu svijeta“, nazvan je koncert koji je u prepunoj velikoj sali BKC-a Tuzla organiziralo udruženje „Sevdalija“, čiji vrijedni članovi na svoj način promoviraju pjesmu sevdalinku. Predsjednik Udruženja, sada već afirmisani pjevač Džavid Pamuković na koncert je doveo Esada Kovačevića, dvostrukog pobjednika lukavačkog festivala „Lukavac slobodi pjeva“ 1995. godine pjesmom „Sevdisanje“, Hajrudina Udvinčića Hazreta, Mehmedaliju Dropića, Fahrudina Barića, Vokalni ansambl BKC-a Tuzla te Izvornu grupu zurle i bubanj. Izvođače u Tuzli pratio je orkestar Abaza Bijedića.- To što se sevdalinka našla u porodici UNESCO je nešto zašto smo se godinama borili i izborili. To je priznanje našoj državi, našoj baštini i tradiciji. Svjesni smo da se više nikada neće roditi legende sevdaha kao što su bili: Safet, Zaim, Meho, Zekerijah, Beba, Zehra, Zora, Nada, Nedžad, Muhamed, Hanka, Himzo, Nedeljko i mnogi drugi, kojima je sevdalinka bila život, ali na nama je da se borimo, da mladim generacijama prenesemo i svoje pjevačko i stvaralačko znanje. I da naglasim, koncerti koje organiziramo povom 4. decembra imaju osnovni cilj da ustanovima „Dan sevdalinke u BiH“ - kaže Pamuković.<h2>Izložba sevdalinke</h2>U Narodnom pozorištu Mostar priređena je i izložba sevdalinke „Nasljeđe koje pjeva“.&nbsp;

Ideja je potekla od Miralema Gluhovića, da se grad svjetlosti, grad kamena i mostova na Neretvi opet nađe u zagrljaju sevdalinke.

Prošla kroz brojne transformacije, ali je opstala putujući i živeći u svakom vremenu

S koncerta „A po čemu da se prepoznamo“

Godina od upisa sevdalinke na nematerijalnu baštinu UNESCO-a: Koncerti sevdaha u prepunim 
dvoranama u Tuzli, Sarajevu i Mostaru

Komemoracija Irfanu Horozoviću održat će se u ponedjeljak, 8. 12. 2025. godine u 10.30 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture, Društva pisaca u Bosni i Hercegovini i PEN centra u Bosni i Hercegovini kao ključnih institucija čiji je član i saradnik bio Horozović. Dženaza i ukop održat će se isti dan u 13.30 sati na Gradskom groblju „Bare“ u Sarajevu.Irfan Horozović preminuo je 2. 12. 2025. godine u Sarajevu, a rođen je 27. 4. 1947. godine u Banjoj Luci, gdje je završio osnovu školu i gimnaziju. Studirao je i diplomirao komparativnu književnost i južnoslavenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje cjelovitije započinje svoj književni rad.Bio je jedan od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, vrstan pripovjedač, romansijer, dramski pisac, pjesnik i esejist, kao i pisac za djecu i mlade, ostvarivši izrazito bogat i raznolik autorski opus, počevši od radiodrame Šesta smrt Benjamine Talhe (1968) i pjesničke zbirke Zvečajsko blago (1969), pa sve do posljednjeg romana Snježni tigar skače kroz vatreni obruč (2022). Među njegovim djelima posebno se ističu pripovjedačka zbirka Talhe ili šedrvanski vrt (1972), romani Rea (1987) i Kalfa (1988), potom pripovjedačke zbirke Prognani grad (1994) i Bosanski palimpsest (1995), romani Berlinski nepoznati prolaznik (1998) i Filmofil (2000) te naročito roman Imotski kadija (2000), odnosno romani William Shakespeare u Dar es Salaamu (2002) i Psi od vjetra (2003), pripovjedačka zbirka Beskrajni zavičaj (2005) i druga djela ostvarena u različitim žanrovima.

Preminuo veliki bosanskohercegovački književnik Irfan Horozović

Književno stvaranje Irfana Horozovića imalo je vrlo važnu ulogu u razvoju savremene bošnjačke i bosanskohercegovačke književnosti, naročito u kontekstu poetike visokog modernizma i postmodernizma te otvaranja domaće književne prakse za nove i drugačije tematske interese i književne prosedee. Za svoj književni rad bio je nagrađen brojnim književnim nagradama i priznanjima, uključujući Nagradu grada Banje Luke “Veselin Masleša” (1980), Nagradu Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1988), Nagradu za najbolju knjigu za djecu u Bosni i Hercegovini (1987), Nagradu Društva pisaca Bosne i Hercegovine (1998), Nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore (2003), Nagradu “25. novembar” za životno djelo (2017) te niz drugih nagrada i priznanja. Djelo Irfana Horozovića uvršteno je i u prestižnu kanonsku ediciju Bošnjačka književnost u 100 knjiga u izdanju Bošnjačke zajednice kulture.

Bio je jedan od najznačajnijih bošnjačkih i bosanskohercegovačkih pisaca, vrstan pripovjedač, romansijer, dramski pisac, pjesnik i esejist

Poznat termin komemoracije i dženaze bh. književniku Irfanu Horozoviću

Na redovnoj izbornoj Skupštini Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva (SPKD) "Prosvjeta" Gradski odbor Mostar, koja je održana u petak navečer u Vladičanskom dvoru u Mostaru, za predsjednicu Društva u naredne četiri godine ponovo je izabrana novinarka Sanja Bjelica Šagovnović.U Upravni odbor Društva izabrani su Duško Kojić, Vladenka Milović, Danilo Golo, Branka Medan, Gorica Rašović, Vanja Bjelica Čabrilo, Bosiljka Grčić, Radislav Tubić, Nemanja Šagovnović i Njegoš Veljančić, saopćili su iz SPKD "Prosvjeta" GO Mostar.U Nadzorni odbor izabrani su Tamara Bošković, Sretenka Ćihorić i Zlatko Serdarević.Bjelica Šagovnović naglasila je da je mostarska "Prosvjeta", zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvenom opštinom Mostar, nosilac svih kulturnih i obrazovnih aktivnosti srpskog naroda u Mostaru, te da je po svom radu i djelovanju postala prepoznatljiva u široj javnosti."Mostarska 'Prosvjeta', zahvaljujući entuzijazmu ljudi okupljenih oko našeg Društva zaista ima zapažene rezultate rada. Istakla bih 'Prosvjetinu' školu srpskog jezika, istorije i kulture, kao dopunsku nastavu za srpsku djecu koja ne mogu pohađati nastavu na svom maternjem jeziku, zatim 'Prosvjetinu' stipendiju `Vladimir Ćorović', 'Šantićeve večeri poezije', Božićni koncert, a tu su još brojne značajne aktivnosti po kojima smo prepoznatljivi", navela je ona.Prema njenim riječima, "Prosvjeta" nastoji da očuvanjem srpske kulture i stvaranja novih vrijednosti gradi istinsku multietničku sliku Mostara i bude mjesto okupljanja i susreta.

U Nadzorni odbor izabrani su Tamara Bošković, Sretenka Ćihorić i Zlatko Serdarević

Sanja Bjelica Šagovnović ponovo izabrana za predsjednicu mostarske "Prosvjete"

Sarajevski ratni teatar (SARTR) večeras, u 20.00 sati, prikazuje dramu “Prst” kosovske spisateljice Doruntine Basha.Režiju potpisuje Sabrina Begović Ćorić, a igraju Selma Alispahić, Amila Terzimehić i Ana-Mia Milić.Ova priča nije vezana isključivo za Kosovo, već za cijeli prostor Balkana, a njena univerzalnost komunicira i dalje, te se odnosi na aktuelno pitanje pozicije žena u savremenom društvu.Na sceni Bosanskog kulturnog centra Sarajevo večeras, u 20.00 sati, bit će upriličena komedija “Priče i pjesme” autora Zorana Kesića. “Priče i pesme” je humoristička priredba koja kombinira elemente stand-up komedije, pozorišta, improvizacije, kabaretskog programa s izvođenjem pjesama i interakcije s publikom.

Na sceni BKC-a Sarajevo večeras komedija “Priče i pjesme” Zorana Kesića

U SARTR-u večeras drama „Prst“

Multimedijalni centar kulture CZK, organizira "RedCabaret" - muzički performans zavodljive scenske poetike, koji će premijerno biti izveden 20. i 21. decembra u 20. sati. Na repertoaru su najpoznatiji songovi iz svjetske literature muzičkog teatra ali i oni posvećeni, ljepoti zime, praznika i druženja. Uz klavirsku pratnju dirigenta i pijaniste Bakira Samardžića pet solistica kabarea među kojima su Melisa Hajrulahović Tomić, Hana Zrno, Irma Mulić, Sara Vojičić i Alma Ferović Fazlić, izvest će neke od velikih svjetskih hitova poput "Let is snow", "Mr. Sandman", "Dancing queen" i drugih. - Nakon višegodišnjih izvedbi kabarea "Mjuzikl novog svijeta", "Nowadays", "Ženske priče" i "At the Ballet", peti po redu jubilarni "RedCabaret" donosi priču o ljubavi, nezgodama, sreći, nadi i onoj romantičnoj energiji, koja uvijek lebdi nad decembrom. Sve skupa je konceptualno uvezano u jednosatnu neprekidnu muzičku cjelinu, kojom proslavljamo sve one trenutke, koji su nas oblikovali proteklu godinu i nježne uspomene koje dijelimo s voljenima - rekla je muzička rediteljica kabarea Alma Ferović Fazlić.Kreativni tim čine i glumac Emir Fejzić, dizajner zvuka Momo Lađević, make up artist Berina Čolić, foto i video kreatorica Amna Geljo. Vizuelni identitet kabarea osmislila je Agencija Komitet, a performans se realizira u okviru umjetničkog programa iMTM Sarajevo 2025., uz podršku Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Federalnog ministarstva kulture i sporta.Uz obavezan dress code smart casual - Black&amp;Red, ulaznice za oba igranja mogu se rezervisati putem email-a cabaret@mtm.ba, a preuzeti u prostoru CZK 15. decembra od 16.30 do 18.30 sati. Broj mjesta je ograničen, a nakon izvedbe "RedCabaret" druženje se nastavlja u prostoru RedRoom iMTM-a Sarajevo.&nbsp;

Na repertoaru su najpoznatiji songovi iz svjetske literature muzičkog teatra ali i oni posvećeni, ljepoti zime, praznika i druženja

Jubilarni "RedCabaret" uskoro u Multimedijalnom centru kulture - CZK

Treći međunarodni festival dječije muzike Sarajevo „Kids Star“ bit će održan 13. decembra u Domu mladih Skenderija, u orgaizaciji Udruženja za očuvanje i razvoj umjetnosti „Artista“. Na pozornici će 20 izvođača iz BiH, Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Slovenije i Ukrajine u kategorijama: Male i Mlade zvijezde, pokazati svoj talenat, energiju i ljubav prema muzici.Članovi žirija i ove godine su profesori Selma Verem, Ivan Perković i Zlatko Duraković.U revijalnom dijelu programa nastupat će prošlogodišnje pobjednice u obje kategorije, balerine Udruženja „Art Corner“, najmlađi bh. bend Frtutma KIDS uz pratnju hora OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“, kao i Čapljinske mažoretkinje, koje su prošle godine stvorile nezaboravnu atmosferu.Ovogodišnji Festival će ugostiti specijalne goste čiji identitet ostaje tajna. Jedno je sigurno – njihov nastup će zapaliti scenu i oduševiti sve prisutne.Inače, ove godine Festival traje od 12. do 14. decembra. Prvog dana djeca će učestvovati u radionicama sa profesorima muzike i plesa. Radionice služe da se izvođači pripreme za nastupe, ali i da nauče nove vještine i uživaju u druženju.Navečer za sve učesnike organiziran je disco night, gdje će djeca plesati i zabavljati se u pravom festivalskom duhu. U subotu učesnici će imati priliku da obilaze Sarajevo, upoznaju njegovu historiju i ljepotu, prije nego što se svi ponovo okupe za finalnu noć u kojoj obećavaju dosta zabave i iznenađenja, najavljeno je iz Udruženja „Artista“.Međunarodni festival dječije muzike Sarajevo “Kids Star” 2025. su podržali: Ministarstvo kulture i sporta KS, Grad Sarajevo, Federalno ministarstvo kulture i sporta, Ministarstvo za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS, AMUS, AIS, Općina Novo Sarajevo i Općina Stari Grad.Sarajevo „Kids Star“ – festival talenata i radosti počinje u 18 sati, ulaz je besplatan.

Članovi žirija i ove godine su profesori Selma Verem, Ivan Perković i Zlatko Duraković

Međunarodni festival dječije muzike Sarajevo 

Festival dječije muzike Sarajevo Kids Star 13.decembra u Skenderiji

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras, u 19.30 sati, bit će upriličen bh. mjuzikl “Sarajevo moje drago”. Autor teksta i muzike je Zlatan Fazlić, dirigent i aranžer Ranko Rihtman, a režiju potpisuje Dino Mustafić.Priča “Sarajevo moje drago” je originalna, a sve muzičke numere su nove, napravljene ciljano za ovo muzičko-scensko djelo. U mjuziklu učestvuju brojne umjetnice i umjetnici: Ermin Bravo, Aldin Omerović, Sanjin Arnautović, Nedim Šuvalija, Haris Bidžan, Issa Osmić, Armin Omerović, Marko Mirković, Alen Hadžić Morris, Tarik Mulaomerović, Franko Bralo, Anastasija Dunjić, Iva Prgić, Sara Seksan, Nikolina Vujić, Andrea Aković, Vedrana Božinović, Mediha Musliović, Aleksandar Seksan, Mirvad Kurić, Izudin Bajrović, Rijad Ljutović, Merima Lepić Redžepović, Iman Bubić, Mona Muratović i Lejla Hakalović, te Balet i Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu uz pratnju Sarajevske filharmonije.

Sve muzičke numere su nove, napravljene ciljano za ovo muzičko-scensko djelo

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl "Sarajevo moje drago"

Njegove slike nisu puki portreti, niti pokušaji realističnog bilježenja likova. One su susret energije, simbola i unutrašnjih svjetova. Boris Vinčar, umjetnik iz Bihaća, izgradio je vizuelni rukopis koji se teško može uporediti sa bilo kojim trendom na domaćoj sceni. U njegovim radovima lica ostaju tiha, gotovo monokromatska, dok boje oko njih eksplodiraju i nose priču. O tome kako je nastao njegov slikarski svijet, šta žena znači u njegovom opusu i zbog čega vjeruje da je boja jezik snažniji od riječi, govori u razgovoru za "Avaz".

Vaš stil nosi prepoznatljivu mješavinu pop-arta, simbolizma i snažnih kolorističkih kontrasta. Kako ste došli do tog vizuelnog jezika, je li on rezultat intuitivnog procesa ili dugog unutrašnjeg traganja?Do mog vizuelnog jezika nisam došao odjednom, niti sam sebi zadao neki cilj kako nešto mora izgledati. To je bio dug proces, prvenstveno vođen iskustvom i energijom koju sam godinama skupljao, kako u umjetnosti, tako i u poslu kojim se bavim skoro cijeli život, tj. u montaži i televiziji. Rad s kadrom i svjetlom naučio me važnosti kompozicije i sposobnosti da iz mase informacija izdvojim ono što je bitno. Mislim da se upravo ta selekcija vidi u mojim slikama - lice je monokromatsko, gotovo asketsko, dok boje oko njega eksplodiraju. Pop-art mi je dao hrabrost da koristim čiste, jake površine i da razmišljam o slici kao o objektu koji komunicira odmah, bez pripreme i suvišnih objašnjenja. Simbolizam mi je dao potrebnu dubinu da prikažem da unutar kompozicije postoji nešto što nije očigledno, nešto što se otkriva tek kada posmatrač sliku gleda malo duže. Između ta dva pola, direktnog i skrivenog, nastao je moj vizuelni jezik.Mogu reći da intuicija vodi proces, ali je oblikovana dugim unutrašnjim traganjem i pokušajima uspostave ravnoteže između figurativnog i apstraktnog. Tek kada sam prihvatio da ne moram slijediti nijedan trend, pravilo ili školu, stvari su počele sjedati na svoje mjesto.U vašim portretima žene nisu samo likovi, već gotovo arhetipovi snage i elegancije. Kada slikate ženu, šta zapravo pokušavate zabilježiti ? Da li njen lik, njenu energiju ili nešto treće, što se možda ne vidi golim okom?Žena u mojim radovima nikada nije samo portret - ona je figura, znak, simbol. Kada počnem raditi portret, polazim od lica, a onda istražujem koji osjećaj to lice u meni pokreće. To može biti energija, stav, mirnoća ili napetost, nešto što nije ucrtano u crte lica, nego u unutrašnji ritam osobe. Zato radim monokromatska lica, jer ne želim da fizionomija preuzme priču. Lice je tihi centar slike, ali je boja ta koja govori. Žena u mojim radovima ne pripada jednom vremenu ni jednom prostoru. Ona je arhetip. Figura snage, elegancije, ali i unutrašnje borbe. Svaka nosi nešto mitsko, ne u smislu fantazije, nego unutrašnje ozbiljnosti i samosvijesti. Kada slikam, tražim onu jednu liniju ili površinu koja otkriva najviše. Ponekad je to oštar rez boje na rubu lica, ali najčešće su to oči čiji pogled gleda kroz posmatrača, a ne u njega. U tim nijansama krije se ono što mene zanima, energija koja stoji između osobe i simbola. U svojim slikama pokušavam uhvatiti i lik, i energiju, i ono treće što je u prostoru između njih. To treće je često najvažnije.

Vaša tehnika je neuobičajena i rijetka u našem prostoru. Šta vas motivira da ostanete vjerni originalnosti i ne uklopite se u mainstream tokove? Kako izgleda trenutak kada odlučite da „prekršite pravilo“ i slijedite potpuno vlastitu intuiciju?Moja tehnika se razvijala upravo zato što nikada nisam bio previše zainteresovan za ono što je trenutno popularno. Polako se razvijala iz studioznog proučavanja stripa 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća, pop-arta, futurizma i apstraktnog slikarstva. Dolazim iz medija u kojem se trendovi smjenjuju ogromnom brzinom i koji često zahtijevaju konformizam. Umjetnost mi je uvijek bila prostor u kojem mogu raditi suprotno, gdje mogu pobjeći od očekivanog i izgraditi prostor u kojem je autentičnost važnija od ukusa trenutka. Motiviše me osjećaj da slike moraju nositi moj vlastiti rukopis. Ako bih imitirao nešto što već postoji, izgubio bih razlog da uopće slikam. Zato se ne uklapam u mainstream , ne iz otpora, nego zato što ne osjećam da mu pripadam.

U vašim radovima boja nije samo estetski element, već gotovo jezik. Kada birate paletu za jedan portret, birate li boju prema emociji modela, vlastitom unutrašnjem stanju ili poruci koju želite poslati?Boja je za mene sredstvo komunikacije jednako važno kao i figura, možda čak i važnije. Često kažem da su boje tekst, a lice samo okvir oko kojeg gradim radnju. Kada biram paletu, nikada ne polazim od pravila o harmoniji ili komplementarnosti. Polazim od emocionalnog tona koji osjećam dok razmišljam o slici. Ponekad je izbor boje direktno vezan za energiju žene koju predstavljam. Ali vrlo često paleta odražava i moje vlastito stanje, ono što sam u tom trenutku, bez obzira na model ili motiv. Boja je i način da prenesem poruku koju ne želim izgovoriti figurativno. Na primjer, jedna slika može imati mirno lice, ali oko njega boje koje se sudaraju, što otkriva unutrašnji konflikt ili napetost. Druga može imati minimalnu paletu da naglasi tišinu, a treća eksploziju boja da izrazi živost. Za mene je boja jezik koji govori prije, jače i dublje nego forma.Umjetnici često govore da slika nastaje iz onoga što čovjeka najviše tišti ili inspiriše. Šta je u vašem slučaju ta unutrašnja sila , da li vas vodi lična priča, iskustvo, nešto što želite promijeniti u društvu ili možda potraga za ljepotom koja nadilazi svakodnevicu?Sve ove stvari me pokreću, ali nijedna sama za sebe nije dovoljna da bi nastala slika. Moj rad je rezultat nakupljenog iskustva, profesionalnog, emotivnog i životnog. Kao neko ko je proveo decenije u medijima, vidio sam mnogo intenzivnih, dramatičnih i teških situacija. Kada slikam, tražim način da se odmaknem od te realnosti i da iz sebe izvučem nešto što nije samo refleksija, nego i transformacija iste. Lična priča je tu - temelj iz kojeg dolazi motiv da radim. Ti radovi me vode duboko u moj unutrašnji svijet. Ne slikam da bih sebe objasnio, nego da otvorim prostor u kojem i drugi mogu pronaći nešto svoje. Da, postoji i potreba da kroz sliku ponudim alternativu svakodnevnoj težini. Ne bijeg, nego nešto poput vizuelnog predaha, trenutak u kojem se nešto lijepo i snažno može susresti s posmatračem. To je potraga za ljepotom koja nije dekoracija, nego stanje, nešto što nadilazi dan, buku i pritisak.Za kraj: Ko je Boris Vinčar, kako biste sebe opisali?Boris Vinčar je čovjek koji se cijeli život kreće kroz slike, bilo da su to kadrovi na televiziji ili lica na platnu. Ja sam neko ko radi tiho, uporno i strpljivo. Nemam potrebu da budem glasniji od svoje umjetnosti; vjerujem da slike govore jasnije od mene. Kao umjetnik, pokušavam spojiti iskustvo koje nosim iz montaže ; preciznost, ritam i dramaturgiju s izrazom koji je intuitivniji i slobodniji. Kao slikar, trudim se da svaki rad bude autentičan, da imam vlastiti vizuelni potpis i da ostanem vjeran onome što osjećam, čak i kada to znači ići protiv očekivanja.Kao osoba, vjerujem u jednostavnost, tihu snagu, ozbiljan pristup radu i posvećenost koja se ne vidi na prvi pogled, ali se prepozna na platnu. Nisam neko ko traži etikete ni definicije. Ako bih se morao opisati jednom rečenicom, to bi bilo: „Ja sam pripovjedač koji govori bojom.“

Tek kada sam prihvatio da ne moram slijediti nijedan trend, pravilo ili školu, stvari su počele sjedati na svoje mjesto

Eksplozija boja i tišina lica: Slikarski potpis Borisa Vinčara

Specijalno izdanje programa "Dan ljudskih prava“ Sarajevo Film Festivala, bit će održano u kinu Meeting Point u srijedu i četvrtak, 10. i 11. decembra, a u programu su dva filma s početkom u 18 sati. Ulaz na projekcije je besplatan.<h2>Filmski program&nbsp;</h2>Sarajevo Film Festival sa svojim partnerima tradicionalno u decembru posebnim filmskim programom obilježava Dan ljudskih prava, prikazujući filmove autorica i autora koji kameru koriste ne samo kao sredstvo bilježenja stvarnosti, već i kao alat za doprinos prostoru slobode i borbe za jednakost i ljudska prava.Ove godine u programu su dva filma koja su na ovogodišnjem Sarajevo Film Festivalu bila u Takmičarskom programu - dokumentarni film. To su filmovi "Cuba i Alaska“ Yegora Troyanovskog i "Bosanski vitez“ Tarika Hodžića, uz koje će biti održane i panel-diskusije."Cuba i Alaska“ na 31. Sarajevo Film Festivalu zabilježio je regionalnu premijeru. Publika će ga u kinu Meeting Point imati priliku pogledati u srijedu, 10. decembra u 18 sati. Film prati najbolje prijateljice Cubu i Alasku, duhovite bolničarke na ukrajinskim linijama fronta.Njih dvije dijele svakodnevnicu svih vojnika, što se duže bore za Ukrajinu, to više blijede i gube se njihove veze s prijateljima, porodicom i njihovom prošlošću. S ratom tako duboko ukorijenjenim u njima, mogu li se ikada vratiti svom starom životu, pitanje je koje ovaj film postavlja.Projekcija filma je omogućena uz podršku Fonda za izgradnju mira generalnog sekretara Ujedinjenih nacija (PBF) u okviru inicijative „Žene vode na putu mira i sigurnosti u Bosni i Hercegovini“ koju zajednički provode UN Women, IOM i UNFPA u partnerstvu sa Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice BiH.Film "Bosanski vitez“ Tarika Hodžića (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, 2025, 79 min.) premijerno je prikazan na 31. Sarajevo Film Festivalu i bio drugi najbolje ocijenjen dokumentarni film po odluci publike. Publika će u kinu Meeting Point ovaj film imati priliku pogledati u četvrtak, 11. decembra u 18 sati.Film prati Seada Delića koji je tokom rata u BiH pobjegao na slobodnu teritoriju Srebrenice, gdje se pridružio vojsci i 1995. preživio genocid. Nakon rata odselio je u Ameriku i ispunio svoj dječački san da postane vozač kamiona.<h2>Novi život&nbsp;</h2>Uprkos činjenici da je izgradio novi život, prošlost nastavlja da ga proganja. U potrazi za odgovorima o vlastitom identitetu, uranja u historiju srednjovjekovne Bosne, posjećuje tvrđave, gradove i stećke. Ta strast njegovom životu daje novi smisao, a poštivanje bosanskog naslijeđa postaje njegova misija.Projekcija se održava uz podršku Ambasade Švicarske u Bosni i Hercegovini. Nakon projekcije slijedi razgovor o filmu, u kojem sudjeluju reditelj Tarik Hodžić, producent Adnan Ćuhara, ambasador Švicarske u BiH Gabriele Derighetti i savjetnica za kulturu Ambasade Švicarske Sanela Ademović.Decembarski program Sarajevo Film Festivala u kinu Meeting Point nastavlja se posebnim programom sa filmskim projekcijama i panelima 12., 13. i 14. decembra u 18 sati, u organizaciji WARM fondacije u saradnji sa Sarajevo Film Festivalom.Program potiče etički dijalog i dublje razumijevanje globalnih sukoba, donoseći moralnu jasnoću i hrabru viziju pravednijeg svijeta.Broj mjesta u kinu Meeting Point je ograničen, a besplatne ulaznice preuzimaju se u kinu sat vremena prije početka projekcije, saopćeno je iz Meeting Pointa.

Sarajevo Film Festival sa svojim partnerima tradicionalno u decembru posebnim filmskim programom obilježava Dan ljudskih prava

U kinu Meeting Point 10. i 11. decembra filmski program SFF-a posvećen Danu ljudskih prava

Narodno pozorište Sarajevo sa ponosom objavljuje da je u mjesecu decembru rasprodano rekordnih osam naslova u kapacitetu od 432 mjesta, a publika ima mogućnost kupovine ulaznica za još sedam naslova.Kuća na Obali do kraja decembra ljubiteljima teatra donosi novogodišnja uzbuđenja, izvrsne naslove, mjuzikl i vrhunske koncerte.Iz pozorišta pozivaju da uživate u spektakularnim pozorišnim naslovima za koje je još uvijek postoji mogućnost kupovine ulaznice: hit predstava „Konačari“, operni spektakl „Noć kompozitora XX stoljeća“, Nušićeva „Protekcija“, opera, napisana za dramski ansambl, spoj je sapunice i reality showa, uz muzičku mješavinu baroka, folka i rock'n'rolla „Seljačka opera“, predstava o Sarajevskoj hagadi „Sarajevski trgovac“, predstava „Sve se nekako preživi, osim smrti“ reditelja Dine Mustafića te autorski projekat Danila Marunovića „Hasanaginice“.

Opera "Tvrtko, kralj bosanski" osvojila publiku Narodnog pozorišta Sarajevo

Naslovi koji su rasprodani od početka mjeseca decembra su: prva bosanskohercegovačka kraljevska grande opera „Tvrtko, kralj bosanski", kompozitora Ammara Jažića, komedija „Balkanski špijun u Sarajevu“, mjuzikl koji obara rekorde „Sarajevo, moje drago“ autora Zlatana Fazlića, a koji će igrati u dva termina, dramska predstava „Uhvati zeca“, zimska baletna čarolija „Krcko Oraščić“ koja će biti izvedena u četiri termina.Svi detalji dostupni su na zvaničnim platformama NPS, a ulaznice su dostupne putem njihove web stranice, platforme www.karter.ba ili direktno na blagajni NPS.&nbsp;

Kuća na Obali donosi novogodišnja uzbuđenja, izvrsne naslove, mjuzikl i vrhunske koncerte

Rekordan decembar: Osam rasprodanih predstava, dostupne ulaznice za još sedam naslova

U Narodnom pozorištu Sarajevo večeras, u 19.30 sati, bit će upriličen bh. mjuzikl “Sarajevo moje drago”. Autor teksta i muzike je Zlatan Fazlić, dirigent i aranžer Ranko Rihtman, a režiju potpisuje Dino Mustafić.Priča “Sarajevo moje drago” je originalna, a sve muzičke numere su nove, napravljene ciljano za ovo muzičko-scensko djelo. U mjuziklu učestvuje velika glumačka ekipa vrhunskih domaćih pozorišnih umjetnika, te Balet i Hor opere Narodnog pozorišta u Sarajevu.Sarajevski ratni teatar (SARTR) večeras, u 20.00 sati, prikazuje dramu “Moj sin samo malo sporije hoda” Ivora Martinića. Reditelj je Ivan Plazibat, a uloge tumače: Jasna Diklić, Snežana Bogićević, Mirela Lambić, Sead Pandur, Jasenko Pašić, Adnan Kreso, Džana Džanić, Matea Mavrak i Enes Kozličić.

SARTR prikazuje dramu „Moj sin samo malo sporije hoda“

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl “Sarajevo moje drago”

Program Narodnog pozorišta u Mostaru u decembru počet će u petak kada je na rasporedu predstava „Hasanaginica“ autora Mirze Begovića.Riječ je o koprodukcijskom projektu Narodnog pozorišta u Mostaru, Narodnog pozorišta Tuzla i Bosanskog narodnog pozorišta Zenica, dok je nositelj projekta i producent BKC „Alija Izetbegović“ Kalesija.Glumačku postavu čine Adna Kaknjo, Irfan Kasumović, Faketa Salihbegović-Avdagić, Nusmir Muharemović, Emir Sejfić, Mirza Ćatibušić, Zerina Mujkić i Nermin Hodžić.Nakon toga, u srijedu, 10. decembra, na repertoaru je gostujuća predstava „Hoću kući“, koja se bavi pitanjem doma, pripadnosti i granica, onih vidljivih, ali i nevidljivih, a autorski je projekt Davora Golubovića i Irfana Ribića, u režiji Saše Peševskog.Nadalje, na maloj sceni Studio 64 NPM-a, u petak, 12. decembra, bit će odigrana predstava „Ludilo u ...“autora Eugena Ionesca, u režiji Gorana Damjanca. U predstavi igraju Nikolina Marić, Vedran Vilogorac i Damir Čobo.Komedija „Bajka o pozorištu“ autora Vladimira Đurđevića, u režiji Ferida Karajice, bit će odigrana na Velikoj sceni NPM-a u petak, 19. decembra. Riječ je satiričnoj komediji koja na duhovit način ukazuje na stvarnost savremenog društva, s posebnim fokusom na zanemareni položaj kulture i pozorišta.Pred kraj mjeseca, u subotu, 20. decembra, na Velikoj sceni NPM-a bit će održan koncert za sve mališane „Mravko Travko“.

Glumačku postavu čine Adna Kaknjo, Irfan Kasumović, Faketa Salihbegović Avdagić, Nusmir Muharemović, Emir Sejfić, Mirza Ćatibušić, Zerina Mujkić i Ner

"Hasanaginica" otvara decembarski program

Bosanskohercegovački film "Paviljon", reditelja Dine Mustafića, bit će prikazan na uglednom 24. izdanju Evropskog filmskog festivala Cinedays, koji se održava od 3. do 10. decembra u Skoplju. Film je uvršten u program kao jedan od regionalno najistaknutijih projekata nastalih u koprodukciji sa makedonskim filmskim ekipama.- Čast mi je što će "Paviljon" biti prikazan na festivalu Cinedays, koji je važna regionalna platforma za savremeni evropski i regionalni film. Film je nastao kroz snažan koprodukcijski model, koji za nas bh. autore ima presudnu ulogu – on nam omogućava kreativnu razmjenu, stabilnije produkcijske uslove i veću vidljivost u regionalnom filmskom prostoru. Zahvaljujem festivalu na pozivu i radujem se susretu s publikom u Skoplju - poručio je reditelj.&nbsp;Inače, reditelj Dino Mustafić, čiji je rad već prepoznat na međunarodnoj sceni, u "Paviljonu" donosi snažnu, društveno angažiranu priču, realizovanu uz učešće regionalne glumačke i autorske ekipe. Prikazivanje filma u Skoplju predstavlja još jedan važan međunarodni iskorak u festivalskoj distribuciji ovog ostvarenja.

Specijalna nagrada žirija dodijeljena je kompletnom glumačkom ansamblu filma "Paviljon" reditelja Dine Mustafića

Ovogodišnji Cinedays održava se pod sloganom "Vidimo se s druge strane", uz specijalnu posvetu Davidu Lynchu i fokus na savremena evropska ostvarenja. Festival donosi više od 60 filmova raspoređenih u tematske programske selekcije, a "Paviljon" se ističe kao dio selekcije koja promoviše regionalnu saradnju i filmske autore s prostora bivše Jugoslavije.Festival Cinedays važi za jedan od najznačajnijih filmskih događaja u Sjevernoj Makedoniji, sa bogatim programom, jakim međunarodnim gostima i fokusom na promociju evropskog i regionalnog filma. Projekcija "Paviljona" otvara dodatni prostor za afirmaciju savremenog bosanskohercegovačkog filma pred publikom i stručnjacima iz regije.Podsjetimo, distribucija filma "Paviljon" već je započela u Kanadi, a uskoro će, nakon Bosne i Hercegovine i Hrvatske, krenuti i u ostalim zemljama Zapadnog Balkana.

Ističe se kao dio selekcije koja promoviše regionalnu saradnju i autore s prostora bivše Jugoslavije

"Paviljon" Dine Mustafića na programu 24. Evropskog filmskog festivala Cinedays u Skoplju

Humanitarni koncert "Prava stvar - Tribute to Čola", u sklopu projekta Udruženja Ruku na srce "Nijedno dijete bez paketića" bit će održan u Bosanskom kulturnom centru (BKC) Sarajevo 10. decembra s početkom u 20.30 sati umjesto u JU Centru kulture i mladih Općine Centar (CKM).Zbog nepredviđenih tehničkih problema u objektu CKM realizacija svih događaja u ovom prostoru privremeno je onemogućena.BKC Sarajevo se ovom prilikom pridružuje kao partner ovoj humanitarnoj inicijativi.Podsjetimo, JU CKM, bend "Prava stvar – Tribute to Čola" i Udruženje Ruku na srce su udružili snage u okviru velike akcije "Nijedno dijete bez paketića", kojom se već petnaest godina prikupljaju novogodišnji paketići za djecu iz porodica slabijeg materijalnog stanja. Sav prihod od prodaje ulaznica namijenjen je podršci ovom projektu.Bend "Prava stvar - Tribute to Čola" okuplja dvanaest muzičara uz gudački kvartet koji zajedničkim izvođenjem hitova Zdravka Čolića stvaraju bogat i slojevit koncertni doživljaj. Njihov program spaja energiju pop i rock muzike s toplinom gudačkih instrumenata, donoseći publici prepoznatljive melodije u novim, dinamičnim aranžmanima.Humanitarna akcija "Nijedno dijete bez paketića" do sada je omogućila podjelu više od 20.000 paketića mališanima širom Bosne i Hercegovine, čime je postala jedna od najprepoznatljivijih volonterskih inicijativa u zemlji.Ulaznice po cijeni od 20 KM dostupne su na biletarnici CKM (Jelića 1) radnim danima od 10 do 16 sati. Organizatori napominju da su sve već kupljene ulaznice i dalje važeće, bez potrebe za zamjenom te zahvaljuju na razumijevanju i strpljenju.&nbsp;

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

Godina od upisa sevdalinke na nematerijalnu baštinu UNESCO-a: Koncerti sevdaha u prepunim dvoranama u Tuzli, Sarajevu i Mostaru

Poznat termin komemoracije i dženaze bh. književniku Irfanu Horozoviću

Sanja Bjelica Šagovnović ponovo izabrana za predsjednicu mostarske "Prosvjete"

U SARTR-u večeras drama „Prst“

Jubilarni "RedCabaret" uskoro u Multimedijalnom centru kulture - CZK

Festival dječije muzike Sarajevo Kids Star 13.decembra u Skenderiji

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl "Sarajevo moje drago"

Eksplozija boja i tišina lica: Slikarski potpis Borisa Vinčara

U kinu Meeting Point 10. i 11. decembra filmski program SFF-a posvećen Danu ljudskih prava

Rekordan decembar: Osam rasprodanih predstava, dostupne ulaznice za još sedam naslova

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl “Sarajevo moje drago”

"Hasanaginica" otvara decembarski program

"Paviljon" Dine Mustafića na programu 24. Evropskog filmskog festivala Cinedays u Skoplju

Humanitarni koncert "Prava stvar – Tribute to Čola" održat će se u BKC-u

Kultura

Glumica Merima Lepić-Redžepović o daskama koje život znače: Teatar ne daje rješenje, ali propituje

Hanna Dujmović o prostoru slobode i iskrenosti: Dijeliti svoj rad s bliskim ljudima je prava magija

Godina od upisa sevdalinke na nematerijalnu baštinu UNESCO-a: Koncerti sevdaha u prepunim dvoranama u Tuzli, Sarajevu i Mostaru

Poznat termin komemoracije i dženaze bh. književniku Irfanu Horozoviću

Sanja Bjelica Šagovnović ponovo izabrana za predsjednicu mostarske "Prosvjete"

U SARTR-u večeras drama „Prst“

Jubilarni "RedCabaret" uskoro u Multimedijalnom centru kulture - CZK

Festival dječije muzike Sarajevo Kids Star 13.decembra u Skenderiji

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl "Sarajevo moje drago"

Eksplozija boja i tišina lica: Slikarski potpis Borisa Vinčara

U kinu Meeting Point 10. i 11. decembra filmski program SFF-a posvećen Danu ljudskih prava

Rekordan decembar: Osam rasprodanih predstava, dostupne ulaznice za još sedam naslova

U Narodnom pozorištu večeras mjuzikl “Sarajevo moje drago”

"Hasanaginica" otvara decembarski program

"Paviljon" Dine Mustafića na programu 24. Evropskog filmskog festivala Cinedays u Skoplju

Humanitarni koncert "Prava stvar – Tribute to Čola" održat će se u BKC-u