Ovisnost, poremećaji hranjenja, poteškoće u učenju, agresivnost, nesigurnost i nisko samopoštovanje dokazane su posljedice neadekvatnog odgoja u najranijoj dobi djeteta.&nbsp;&nbsp;
Prve godine života dramatično utječu na to koliko će djeca biti uspješna u životu: od dobrog zdravlja i snalaženja u školi do osjećaja samopoštovanja i socijalnih vještina.

Mozak malog djeteta razvija se nevjerovatnom brzinom, a nervne veze koje su u tom periodu potaknute interakcijom s najbližim osobama ostaju za cijeli život. 

U prvim godinama definira se i opća emocionalna stabilnost te osjećaj povjerenja prema drugim ljudima, što čini osnovu svih kasnijih važnih odnosa s vršnjacima, odraslima i partnerom, pa čak i s vlastitom djecom. 

Iako svako dijete slijedi svoj ritam razvoja, brojna istraživanja pokazuju da je najbrži razvoj djeteta upravo do treće godine života. To je vrijeme velikih prilika za svako dijete, ali i period kada je te prilike moguće upropastiti.

Otkriće topline, ljubavi i intimnosti

U trenucima zajedničkih osmijeha roditelji i beba zaljubljuju se još više. Otkrivaju i produbljuju svoju intimnost, a moći biti intiman temelj je svih budućih odnosa. 

Iz intimnosti beba uči da su toplina i ljubav mogući, da odnosi s ljudima mogu donositi radost, a to je osnova za nastavak učenja privrženosti. 

Emocije i postupci 

U tim trenucima beba je u stanju odgovarati na pitanja "šta", "gdje" i "zašto", uživa u raspravama, logički iskazuje svoje stavove i počinje dugo putovanje prema sve višim nivoima apstraktnog mišljenja. 

Tokom ove faze dijete postaje još više verbalno. U izražavanju emocija još se oslanja na geste - posebno kada je riječ o ljutnji i agresiji.

Formiranje naravi i osjećaja za sebe

Dijete se sve složenije izražava i postaje kreativno. Prema gestama svojih roditelja može saznati je li na sigurnom ili mu prijeti opasnosti, je li prihvaćeno ili odbijeno, cijenjeno ili poniženo. 

Prije nego što se do neke mjere služi govorom, dijete i njegovi roditelji ipak vode dijaloge o važnim životnim temama. Dijete tako formira osobine svoje naravi.

Djeca se rađaju s velikim potencijalima, ali i s velikim potrebama. U prve tri godine razvijaju temelje ličnosti i svoje budućnosti

I prije nego što ono progovori, dijete i roditelji vode „dijaloge“

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Nakon što je prošla traumu rođenja, beba se pokušava izboriti s navalom poticaja. Ne zaboravite da jedini način na koji beba zna komunicirati s vama jeste plač. S bebom možete komunicirati glasom ili dodirom.&nbsp;&nbsp;
Sve bebe vole biti u naručju svoje mame, da ih miluje, ljubi, mazi, masira i ljuška. Prema tome, ne uskraćujte bebi ljubav, jer joj nije lako naviknuti se na ovaj svijet. 

Oni imaju oči samo za vas 

Vid novorođene bebe je mutan. Pošto je razdaljina od oko 30 centimetara ona na kojoj beba vidi, ona može vidjeti vaš lik samo kada je držite blizu sebe. 

Naučnici su dokazali da novorođene bebe više vole vidjeti ljudski lik od bilo čega drugog. Prema tome, dajte im mogućnosti da vas gledaju s male udaljenosti, kako bi brže i lakše zapamtile vaš lik.

Učenje počinje odmah 

Možda ćete primijetiti kratke vremenske intervale kada je novorođenče izrazito mirno. Ovo je pravo vrijeme za učenje. Koristite ove periode da se bolje upoznate sa svojom bebom - pričajte joj, pokazujte razne stvari, obiđite kuću pokazujući joj slike na zidovima. 

Ali, ukoliko sve to radite, a beba izgleda nezainteresirano, kao da vas i ne primjećuje, nemojte navaljivati. Možda je samo pospana ili je prešla u fazu aktivne opreznosti (kada "radi" na novim psihičkim trikovima). 

Čak i ovako rano bebe mogu raspoznavati likove i gestikulirati intiutivno - ponekad ih čak i imitirati. Dajte šansu bebi da imitira vaš izraz lica tako što ćete joj se primaći i rugati (isplaziti jezik) ili dići i spustiti obrve nekoliko puta. 

Zatim to ponovite, pa dajte bebi malo vremena da ponovi ono što ste uradili. Čak i ako vas ne može imitirati, vjerujte da nije daleko od toga - i da uči. 

Igra novorođenčeta 

Razne igračke s jakim kontrastom boja i knjige sa slikama beba privući će pažnju novorođenčeta. Također, pažnju će mu privući i njegov odraz u ogledalu, tako da možete pored njega staviti nelomljivo staklo ili ga držati u krilu dok se fenirate ili slično. 

Mnoge igračke koje su zanimljive bebi, koje se njišu iznad kreveca i sviraju, mogu pomoći u usavršavanju koordinacije pokreta ruke, šake i prstiju, a i ležanje u krevecu učinit će znatno zanimljivijim. 

Prvih nekoliko mjeseci beba neće pomjerati ruke u namjeri da dohvati određeni predmet, to dolazi kasnije, nakon dva mjeseca. 

Svaka beba je nešto posebno

Svaka beba je jedinstvena i što se tiče psihičkog razvoja, svaka se sreće s određenim psihičkim prekretnicama kada za to dođe vrijeme, a razni "vodiči" kroz razvoj bebe mogu vam reći samo šta vaša beba ima potencijala da dostigne - ako ne odmah, onda uskoro. 

Ako je rođena prije vremena 

Ukoliko je beba rođena prije vremena, imajte na umu da će joj gotovo uvijek trebati više vremena da uradi nešto što njeni vršnjaci već mogu. Liječnici generalno procjenjuju razvoj prerano rođenog djeteta od vremena kada je trebalo biti rođeno regularno i ocjenjuju njegov razvoj prema tome.

Osnovno o bebinom vidu, učenju, igri...

Kad plače, beba zapravo priča

Znamo da naši maleni nisu baš anđeli, ali postoje loše navike koje uznemiravaju i nerviraju roditelje. Ukoliko i vaše dijete ima neku ružnu naviku, za početak, nemojte se previše nervirati. U većini slučajeva, ovakve navike su dio određenih faza u odrastanju i nisu povod za paniku.&nbsp;&nbsp;
Šta je uopšte navika? Navika je obrazac ponašanja koji se ponavlja i osoba koja ima određenu naviku najčešće toga nije ni svjesna. Mala djeca su nesvjesna ružnih navika koje imaju, zato su roditelji obavezni pomoći im u rješavanju ovog problema. 

Evo pet najčešćih ružnih dječijih navika te pet manje-više uspješnih načina odvikavanja: 

Grickanje noktiju

Jedna od najčešćih dječijih navika je grickanje noktiju. Neka istraživanja pokazuju da od 30 do 60 posto djece uzrasta od tri do pet godina voli grickati svoje nokte. Ukoliko se na vrijeme ne zaustavi, ova loša navika prati dijete i tokom školskog perioda. 

Tokom ranih godina života i dječaci i djevojčice podjednako upražnjavaju ovu lošu naviku, ali kako odrastaju, dječaci su uporniji u grickanju noktiju i teže od toga odustaju nego djevojčice. 

Uvrtanje kose&nbsp;
Ukoliko vaše dijete voli uvrtati kosu, onda sigurno imate djevojčicu. Većina djece koja vuku, uvrću ili stežu svoju kosu su ženskog spola. Ova navika se najčešće javlja u ranim godinama života i veliki broj djece koja se vole na ovaj način igrati, odustanu od te aktivnosti u ranom školskom periodu. 

Djeca koja se do tog perioda ne uspiju riješiti ove navike, jednostavno moraju poraditi na modifikaciji ponašanja, naravno uz pomoć roditelja. 

Čačkanje nosa

Čačkanje nosa je navika koja se razvija u ranim godinama života i traje najduže od svih. Ukoliko vam je teško u to povjerovati, onda vam predstavljamo rezutate jednog istraživanja iz 1995. godine: gotovo 91 posto odraslih osoba čačkalo je redovno svoj nos, a čak osam posto ljudi izjavilo je da jede ono što iz nosa izvadi! 

Djeci je zanimljivo čačkati nos, a ponekada to rade iz dosade. Kada imaju zapušen nos, pokušavaju se osloboditi neprijatnog osjećaja čačkanjem nosa. Odbacivanje ove navike trebalo bi sprovoditi istrajno i uporno. 

Sisanje palca

Deca najčešće sisaju palac, a to se događa zbog programiranih pokreta koji su nastali u periodu kada su bila novorođenčad. Poznato je da bebe vole stavljati svoje prse u usta, a najviše palac. Neka djeca sišu i druge prste ili čak čitavu šaku! 

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama kroz koje prolazi. 

Zadržavanje daha

Zadržavanje daha može predstavljati noćnu moru za roditelje. Međutim i ova navika smatra se uobičajenom za malu djecu. Ona se uglavnom razvija između šestog i osamnaestog mjeseca života i najčešće traje do šeste ili sedme godine. 

Zadržavanje daha je refleksna radnja koja prethodi plaču usljed manje povrede, nastupa bijesa, straha ili frustracije. 

U početku dijete toliko plače da se zacrveni u licu. U opasnim slučajevima, može zadržati dah dovoljno dugo da dođe do gubljenja svijesti. Ovakve situacije su više neprijatne za roditelje, nego što su opasne za djecu. 

Za roditelje je važno da razmišljaju o tome kako se postavljaju u situacijama kada je dijete uplašeno ili histerično. Oni bi trebali postaviti jasne granice koje će djeca naučiti poštovati. 

Dobra vijest

Dobra vijest je da većina loših navika vremenom nestane. Neki roditelji se zbog ovakvog ponašanja djece previše nerviraju, dok su drugi tolerantniji. U većini slučajeva, ukoliko roditelj ignorira djetetovu lošu naviku, ono će vremenom i samo odustati od nje, najčešće zato što ju je preraslo. 

Pravila za roditelje

Međutim, ukoliko mislite da morate pomoći djetetu da se riješi neke loše navike, možete uraditi sljedeće: 

- Smireno istaknite šta vam se ne dopada u dječijem ponašanju: Ovaj pristup može se koristiti kod djece stare do tri godine i može pomoći djetetu da postane svjesno određene loše navike. 

Možete reći: "Ne dopada mi se kada grizeš nokte, to ne izgleda lijepo. Da li bi mogao/mogla pokušati prestati"?
 
Najvažnije je da sljedeći put kada vidite dijete da radi istu stvar, ne kažnjavate ga i ne ružite. 

- Uključite dijete u proces odvikavanja od loše navike: Ukoliko vaše četverogodišnje dijete dođe kući uplakano zbog toga što su ga djeca u vrtiću ismijavala zbog sisanja palca, morate razumjeti da je to djetetov poziv upomoć, koju mu vi kao roditelj možete pružiti. 

- Jasno pokažite kakvo ponašanje očekujete: Kada vidite da vaše dijete gricka nokte, umjesto da mu kažete "nemoj grickati nokte", probajte sa "hajde da zaposlimo ove prstiće". Tako ćete odvući djetetovu pažnju na nešto drugo, a to će mu poslužiti i kao podsjetnik za drugi put kada bude grickalo nokte. Uključite dijete u neku kućnu aktivnost, poigrajte se neke igre s prstićima...

- Uvijek pohvalite dijete kada pokaže samokontrolu: Naprimjer, možete pomoći vašoj djevojčici da nalakira nokte za nagradu što ih više ne gricka. Ili, svaki put kada vaš mali dječak odustane od sisanja palca, možete ga nagraditi malim poklonom (simboličnim) i, naravno, pohvalom.

Sisanje palca pomaže djetetu da se smiri. Međutim, ukoliko dijete staro četiri godine svakodnevno sisa palac, možda se radi o nekim poteškoćama sa zubima ili određenim psihološkim poteškoćama

Grickanje noktiju jedna je od ružnih navika

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Nekoliko je znakova kojima vam dijete govori da vas neizmjerno voli:&nbsp;&nbsp; 
1. Beba vas gleda pravo u oči - ona se ustvari trudi zapamtiti vaše lice. Ona ne razumije svijet koji je okružuje, ali zna da ste joj baš vi važni i veoma potrebni. 

2. Beba misli na vas čak i kada niste pored nje. Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi. 

3. Vaše malo dijete pravi nered i ljuto je. Od vas traži da riješite problem, a to znači da ste samo vi osoba od povjerenja. 

4. Kada padne i udari se ili kada je tužno, dijete trči ka vama tražeći utjehu. Mala djeca, uzrasta od dvije do tri godine, ne mogu do kraja razumjeti značenje riječi "volim te", ali njihova djela govore više od riječi. 

5. Vaš predškolac vam poklanja cvijet koji je sam ubrao, srce koje je sam nacrtao, svjetlucavi kamenčić iz bašte ili neku drugu sitnicu. 

6. Vaš predškolac traži od vas dozvolu ili odobrenje da nešto uradi. Počinje bivati kooperativniji u kućnim poslovima. Često tokom dana traži priliku da vas impresionira.

Između sedmog i dvanaestog mjeseca beba će početi okretati glavu tražeći vas i nasmiješit će se kada bude vidjela kako ulazite u prostoriju u kojoj se i ona nalazi

Kako nam beba pokazuje ljubav

Čak i kada dijete nema jasne simptome bolesti, roditeljski instinkt obično upozori da se nešto s njim dešava: Beba je blijeda, često mijenja raspoloženje ili plače češće nego inače.&nbsp;&nbsp;
Sve to, naravno, može biti posljedica probavnih problema ili izbijanja zuba, ali to ne znači da su ove dvije neprijatne situacije uvijek odgovor na sve. Jer, izbijanje zubića može izazvati probleme na desnima, ali nikada neće prouzrokovati visoku temperaturu. 

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo... 

Šta mu je 

Većina roditelja zna tačno šta je s djetetom i šta mu nedostaje. Također, roditelji, uglavnom, dobro procijene treba li bebu voditi liječniku ili ne. Ipak, nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci. 

Prije svega, ne zaboravite: Što manje dijete, to veći oprez! Kad god ste nesigurni, pozovite liječnika i opišite mu simptome. To je lakše nego kasnije razbijati glavu zbog učinjenog previda.

Temperatura i grlo

Ako mislite da djetetu nije dobro i željeli biste spriječiti razvoj bolesti, pregledajte ga prvo sami. Prvi korak je, naravno, mjerenje temperature. Ako je ona povišena, razbolijevanje je vjerovatno na pomolu. 

Kod male djece infekcije grla su vrlo česte. Dakle, broj dva na listi šta treba pregledati je svakako grlo. Ali, ne pokušavajte pregledati grlo bebe mlađe od godinu. To prepustite liječniku. 

Ako je dijete dovoljno veliko da razumije šta tražite od njega, postavite ga nasuprot izvoru svjetlosti i recite mu ili pokažite da širom otvori usta (uz čuveno "kaži aaa..."). Ako mu je grlo crveno ili je na bilo koji način promijenilo izgled, pronašli ste krivca. 

Žlijezde i osip

Organizam na razne infekcije reagira stvaranjem dodatnih bijelih krvnih zrnaca. Ona su neka vrsta "specijalaca" u tijelu. Provjerite zato da li je u "fabrikama" koje proizvode ove male ratnike povećana proizvodnja. 

To ćete uraditi tako što ćete ispipati nježno obod donje vilice djeteta, sve do njenog spoja s vratom. Ako je u tom predjelu bilo šta natečeno, vjerovatno je riječ o limfnim žlijezdama koje upravo naoružavaju dijete za borbu protiv neprijateljski raspoloženih elemenata. 

Još jedan čest simptom nekoliko infektivnih dječijih bolesti je osip. A prva mjesta na kojima se on javlja su grudi i koža iza ušiju. 

Simptomi

Najčešći simptomi bolesti kod djece su: 

- Povećana tjelesna temperatura; 

- Plač i preosjetljivost; 

- Povraćanje i proljev,

- Odbijanje hrane i pića; 

- Upaljeno grlo; 

- Osip, svrab; 

- Uvećane žlijezde na vratu ili na spoju donje vilice s vratom. 


Znaci za uzbunu

Pozovite liječnika odmah ukoliko dijete: 

- Diše veoma ubrzano, bučno ili otežano; 

- Ima konvulzije; 

- Padne u nesvijest; 

- Osjeća jaku bol koja ne prestaje; 

- Ima groznicu; 

- Ima osip ili ravne ljubičaste ili tamnocrvene tačkice na koži;

- Vrišti od bolova i preblijedi kada vrišti.

Sve simptome kod djece koja još nisu navršila godinu treba uzeti krajnje ozbiljno, jer se male bebe lako razbole. Tu i minute mogu biti ključne. Kada je riječ o nešto starijoj djeci, možete biti malo opušteniji, ali samo malo...

Nikad ne možete biti dovoljno oprezni kada je riječ o maloj djeci

Mala beba nije mala briga

Razdražljivo, nametljivo i napadački raspoloženo dijete uništava sve što mu dođe pod ruku, viče i sprovodi svoje hirove umjesto da mirno objasni svoj stav. Ne radi se o običnoj živahnosti, već o pravoj agresivnosti.&nbsp;
Tokom prvih godina života djeci je teško savladati te impulse. Jedan od glavnih zadataka roditelja je usmjeravanje na samokontrolu i umjerenost. 

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom. Agresivnost je jača i vidljivija u razdoblju u kojem ono još nije naučilo govoriti i raste do trenutka u kojem nauči komunicirati na korektan način. 

Čim dijete postigne cilj da ga razumiju, najčešće nasilno ponašanje zamjenjuju riječi.

Do 6. mjeseca 

U prvom periodu života jedini način komunikacije je plač, koji dijete često koristi bez jasnog razloga: plače i kada je potpuno zdravo i kada ga ne treba presvući, kada mu nije hladno, niti vruće, niti je gladno, niti žedno. Dijete u toj fazi počinje pokazivati i druge znake razdražljivosti.

- Kako pomoći

Roditelji trebaju često maziti bebu, držati je na rukama i pričati joj. U tom razdoblju zaštitničko ponašanje i mamina briga umiruju i opuštaju. 

&nbsp;Od 8. do 10. mjeseca 

Dijete prolazi fazu NE. Ono pokušava nametnuti vlastitu volju i ne prihvata kompromise. Ako želi držati neku igračku, plače i vrišti dok ne dobije ono što želi. Stvarno poprima ponašanje pravog "malog tiranina" koji zabrinjava i uznemirava roditelje.

- Kako pomoći

Ne treba udovoljavati svakom njegovom prohtjevu samo da bi se smirilo. Na taj način pojačava se njegov egocentrizam, koji se ostvaruje u namjeri da uvijek bude u centru pažnje. Možete pokušati skrenuti pažnju igrajući se s njim ili gledajući crtani film. 


Od 1. do 2. godine 

Dijete kreće u period socijalizacije, izlazi iz porodičnog kruga i upoznaje nove prijatelje. Ali, stupanje u kontakt s drugima, bilo djecom ili odraslima, za njega predstavlja guranje, štipanje i udaranje nogom. 

Ne trebate se brinuti, riječ je o pomalo primitivnom načinu, vrlo raširenom u tom uzrastu za pokazivanje interesa prema nekome ili nečemu. 

- Kako pomoći

Treba jasno i odlučno razgovarati s djetetom i objasniti mu da mora naučiti kontrolirati svoju snagu kako ne bi povrijedilo ostalu djecu. Treba mu objasniti da život s drugima sigurno donosi i neka odricanja, koja će biti nadoknađena druženjem s vršnjacima. 

Treća godina 

Dijete počinje graditi svoj identitet, ali njegova posebnost još se izražava uglavnom instinktivnim ponašanjem. Ustvari, dijete reagira na posebno agresivan način na normalne događaje koje tumači kao izazove. 

Ako mu mama kaže da ugasi televizor, dijete počinje vikati, bacati predmete koji su mu u rukama, a ponekad i opsuje.

- Kako pomoći

U tim slučajevima dijete se osjeća nemoćno, razočarano i poraženo pred situacijama s kojima se ne zna suočiti, osim naglim i prepotentnim ponašanjem. Trebate mu mirno pričati i uvjeriti ga da ponekad treba prihvatiti male kompromise.

Značaj porodičnih odnosa 

Uprkos dobrim namjerama, agresivnost nikada potpuno ne nestaje, već se pojavljuje u raznim situacijama koje je stimuliraju. Ipak, porodično okruženje ima jak utjecaj na agresivno ponašanje djeteta. Agresivno ponašanje posebno mogu izazvati sljedeće tri situacije: 

- Loš primjer u porodici

Ako je svakog dana dijete svjedok burnih razgovora između mame i tate, ako njihov normalan način razgovora uključuje provokacije, prkošenja, psovke, dijete će ponoviti istu šemu agresivne komunikacije i izvan kuće. Dijete postaje uvjereno da je korištenje nasilnih metoda jedini način za postizanje onoga što želi. 

- Zabrane i ograničenja

Ponekad se odgoj sastoji od previše zabrana. Ta situacija može izazvati jaku frustraciju djeteta koje onda razvija agresivne impulse.

- Pretjerano tolerantan stav roditelja

Pokazalo se da su djeca previše popustljivih roditelja agresivnija od djece roditelja koji znaju dobro procijeniti kada treba biti strog. Djetetu nisu dostupna pravila ni model na koja bi se oslonilo svaki put kada treba izabrati kako će se ponašati. Roditeljsko popuštanje pred njegovom agresijom ohrabruje ga da zadovolji svoje želje na najbrži i najdirektniji način.


Izbjegnite greške

1. Nemojte koristiti fizičke kazne. Šamar djetetu koje je udarilo prijatelja izaziva opet agresivnost, jer povećava bijes i frustraciju. 

2. Nemojte ismijavati. Tada se dijete ljuti, osjeća se krivim i neprimjerenim, ali, također, osjeća i mržnju koja je prethodnica nasilja. 

3. Nemojte etiketirati. Ako ga uvijek nazivate bezobraznim, navodite ga na identificiranje s tim karakteristikama i ono nema mogućnost izlaska iz te šeme. 

4. Nemojte vrijeđati. Uvrede koje se pripisuju djeci su etikete koje je teško eliminirati. Dijete se osjeća nedostojnim ljubavi roditelja i gubi povjerenje u sebe. 

5. Nemojte se osjećati krivim. Razumljivo je da vas razbjesni agresivno dijete. Morate učiniti veliki napor kako biste kontrolirli vlastite reakcije i kako ne biste uzvratili agresivno.

Tokom prvih godina života djeci je teško savladati agresivne ispade

Ponašanje djeteta mijenja se zajedno sa njegovim uzrastom

Kada dijete postane agresivno

1. Moja beba je ružna&nbsp;&nbsp;
Buduće mame u časopisima i na televiziji viđaju slike slatkih, lijepih i rumenih beba. A, kada im u porodilištu donesu njihovu prinovu, ugledaju smežurano i crveno lice. 

- Većina novorođenih beba ne izgleda privlačno iz sasvim jednostavnog razloga - kosti lobanje nisu sasvim sastavljene, jer kako bi se inače tokom porođaja njena glava mogla prilagoditi obliku porođajnog kanala i tako lakše doći na svijet. 

Osim toga, zbog tečnosti koja se akumulira ispod bebine kože, oči izgledaju natečene što licu daje "žablji" izgled. Međutim, sve su to pojave koje nestaju već nakon desetak dana i tada se "ružno pače" počinje pretvarati u "labuda". 

2. Moja se beba stalno trza 

Mlade mame često misle da s bebom nešto nije u redu, jer stalno trza nogicama. Zašto?

- Posljednjih nekoliko mjeseci trudnoće beba boravi sklupčana u skučenom prostoru u kojem nema mjesta za protezanje nožica i ručica. Međutim, kada se rodi, ona dobija prostora i više nego što joj je potrebno. Pošto još ne može kontroilirati svoje pokrete, mamama to liči na trzanje. 

Bebin neurološki sistem postepeno se razvija i na tom putu razvoja dešavaju se neke često čudne stvari: tresu joj se brada i noge, beba drži skupljene prstiće nogu, širi i skuplja ruke kada je naglo "ispustite". Sve pojave nestaju same od sebe čim bebin nervni sistem postigne odgovarajuću zrelost. 

3. Moj sin ima ogromne testise 

Testisi tek rođenog dječaka zaista izgledaju veliki u odnosu na malo tijelo. 

- Ovu vrstu "šoka" i "ponosa" doživljava većina mama i tata. Međutim, većina dječaka ima otečene testise zbog pritiska koji oni trpe prilikom prolaska kroz porođajni kanal. 

Osim toga, u bebinom krvotoku još cirkulira dosta majčinih hormona, što kod dječaka izaziva natečenost testisa, a kod djevojčica uvećanje spoljašnjeg dijela genitalija. Kako se bebin organizam bude oslobađao viška hormona, tako će se i veličina genitalija normalizirati. 

4. Ruke i noge bebe uvijek su hladne 

Roditelji se uspaniče kada shvate da su bebine ruke i noge stalno hladne. Utopljavaju bebu i pokušavaju ugrijati, ali bez rezltata. 

- Prvo provjerite toplinu bebinog stomaka i grudnog koša. Ako su ovi dijelovi tijela ružičaste boje i umjereno topli, nema razloga za brigu. Nožice i ručice novorođene bebe su hladne jer njen krvotok nije u potpunosti razvijen.

Tačnije, on u početku raznosi većinu krvi u vitalne organe, jer je njima najpotrebnija. Ruke i noge su najudaljenije od srca, pa u sistemu cirkulacije krvi, posljednji dolaze na red. 

5. Zapazila sam krv na peleni moje djevojčice 

Nije rijetkost da se na peleni beba, posebno djevojčica, pojavi krv. Roditelji odmah u glavi imaju razne bolesti i poremećaje, ali...

- Hormoni koji su odgovorni za natečenost testisa kod dječaka, krivi su i za pojavu krvarenja iz vagine kod jednog broja djevojčica. Ponekad se dešava da mokraća na peleni poprimi tamnu boju, a mamama to djeluje kao krv. 

6. Beba danima nema stolicu 

Beba koja je redovno imala stolicu i po nekoliko puta odjednom je nema po tri-četiri dana. Šta se događa s crijevima?

- Bebe koje se hrane majčinim mlijekom imaju tečniju i zrnastiju stolicu od onih koje se hrane adaptiranim mlijekom. Neke bebe kake češće, a neke rjeđe, što ovisi o brzini varenja i razgradnje mlijeka u njihovim crijevima. 

Ako beba napreduje, mirno spava, ne pati od bolova u stomačiću i ne djeluje bolesno, nemojte paničititi. 

7. Plik na gornjoj usni 

Beba odlično napreduje, ali jednog dana na gornjoj usni ugledate veliki plik. 

- Plik na gornjoj usni nije ništa drugo nego posljedica sisanja. Kožica na bebinim usnama je tanka i nježna pa se usljed trenja tokom dojenja potklobuči, što mamama liči na plik. Bebe to ne boli.

8. Zašto stalno kiše 

Tek ste došli kući, pazite bebu, a ona počinje kihati. Panika da se maleno razboljelo raste. 

- Tek rođene bebe često kišu, ali to nije posljedica prehlade, niti infekcije. Radi se o refleksnoj radnji, a cilj je čišćenje dišnih puteva od sitnih čestica prašine. 

9. Bebi se ljušti koža na rukama i nogama 

Ozbiljna kožna bolest, prvo je što mame pomisle kada vide da se bebi ljušti koža na rukama i nogama. 

- Tokom trudnoće beba "pliva" u vodi, pa je priroda smislila način kako da zaštiti njenu kožu od utjecaja vode. Zato je bebina koža "premazana" bijelim, masnim slojem koji se naziva verniks. Kada se beba rodi, babica je okupa i spere taj masni sloj, nakon čega nježna koža ostaje bez zaštite. 

Kada dođe u dodir sa zrakom, gornji sloj kože se osuši i počinje se ljuštiti. Ljuspice će same otpasti, nemojte ih uklanjati i već nakon sedmicu ili dvije bebina koža će biti glatka i ružičasta.

Mlade mame često ostanu u šoku kad primijete neke sasvim obične i normalne pojave kod svoje bebe. Evo devet najčešćih o kojima nećete ništa naći u knjigama koje ste dosad pročitali

Noge i ruke novorođenčeta često su hladne

Krv na peleni – nije za paniku

Disciplina pomaže djeci da stvore osjećaj za vlastite granice, ali i da se osjećaju sigurnijima. Ali, danas roditelji često puste dijete da radi šta hoće sve dok ne prevrši mjeru i tad primijene rigorozne kazne čiji smisao dijete ne razumije.&nbsp;&nbsp; 
Zato recite jasno djetetu šta smije, a što ne i koje će biti posljedice njegovog ponašanja. Kad jednom stvorite strategiju discipline, budite dosljedni i ne popuštajte, jer to je upravo trenutak kad se čitav sistem pravila lako sruši.
 
Najbolji način da motivirate dijete da bude disciplinirano je nagrađujući njegovo dobro ponašanje. Nacrtajte tablicu za sedam dana, u kojoj će svaki dan imati stubac s pet polja. 
 
Recite djetetu šta očekujete od njega da napravi svaki dan (pospremi igračke, samo se obuče). Kad god bude dobro, dajte mu jednu zvjezdicu, a kad ih dovoljno sakupi, nagradite ga. 
 
Ako se bude loše ponašalo, prekrižite zvjezdicu. Tablicu zakačite na frižider ili djetetov ormar kako bi u svakom trenutku moglo vidjeti posljedice svog ponašanja. Neka nagrada uvijek uključi više vremena provedenog s vama.

Važno je stvoriti strategiju discipline

Recite djetetu kako očekujede da pospremi igračke

Dajte djetetu do znanja šta se smije, a šta ne

Prva infekcija tzv. primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu i u periodu malog djeteta najčešće je infektivno oboljenje tog dobnog uzrasta. Prije dvadesetak godina ova infekcija bila je na drugom mjestu po učestalosti, iza velikog kašlja i šarlaha.&nbsp; 
Kako dolazi do infekcije

Primoinfekcija virusom herpes simpleksa u dojenačkom periodu nastaje nakon kontakta s odraslom osobom koja boluje od recidivirajućeg (povratnog) herpes simpleksa. 

Virus se širi kapljičnim putem, ljubljenjem dojenčeta i putem pribora za jelo. Za razliku od herpes simpleksa odraslih, koji se lokalizira u okolini nosa i/ili usta, prva infekcija virusom herpes simpleksa kod dojenčadi najčešće se smjesti na sluznicama usne šupljine, rjeđe nosa, oka i genitalne regije. 

Ovom oboljenju su naročito sklona djeca koja boluju od atopijskih oboljenja i djeca roditelja koji već imaju herpes simpleks. U oba slučaja kod oboljelih već je prisutan oslabljen ćelijski (celularni) imunitet koji olakšava prodor virusa u organizam. 

Sklonija su dojenčad u periodu akutnih manifestacija oboljenja grla, disajnih puteva, mokraćnih puteva i probavnog sistema. Zato dojenčad treba čuvati od kontakta s osobama koje imaju recidivirajući herpes simpleks.

Koje su manifestacije bolesti

Jedan od prvih simptoma infekcije je da dijete odbija uzimanje hrane, postaje kenjkavo i bezvoljno. Prilikom pregleda sluznice usne šupljine vide se bjeličaste promjene sa jače crvenim prstenom u okolini. 

Promjene su prvo lokalizirane u predjelu nepčanih lukova, zatim se šire na mekano, pa na tvrdo nepce, a u najtežim slučajevima zahvataju svu sluznicu usne šupljine i prelazne sluznice usnica.

Taj najteži oblik primoinfekcije virusom herpes simpleks naziva se aftoid Pospischill-Feyrter-ova bolest. 


Dojenče u potpunosti prestaje uzimati hranu zbog bolnih ranica kojima je zahvaćena sluznica ušne šupljine, temperatura je povećana, a limfni čvorovi ispod donje čeljusne kosti i na vratu su natečeni. 


Sluznica usne šupljine je erodirana, prekrivena gnojnim naslagama, iz usne šupljine širi se neprijatan miris. 


Lučenje pljuvačnih žlijezda je pojačano i pljuvačka u većim količinama cijedi se između poluotvorenih usnica koje dojenče ne može zatvoriti zbog defekta i upalnih procesa. 


Ovaj najteži oblik primoinfekcije herpes simpleks virusom zahtijeva smještaj dojenčeta u bolnicu.


Kakva je terapija 


Blaži oblici primoinfekcije prolaze za desetak dana. U tom periodu je također potreban nadzor ljekara u ambulantnimi uslovima rada. 


Uz antibiotsku terapiju potrebno je dati multivitaminske preparate, a ako dojenče zbog bolova nije u stanju sisati, treba ga hraniti na kašičicu. U tom periodu dojenčad izgube na tjelesnoj težini.


Promjene na sluznici usne šupljine mogu se dva do tri puta dnevno premazivati jedan-postotnim rastvorom gencijane violet ili jedan-postotnim eozinom rastvorenim u vodi.

Na taj način otklonit će se bakterijska superinfekcija koja redovno prati ovo oboljenje.


Što se primoinfekcija virusom herpes simpleksa desi u kasnijem dječijem uzrastu, vjerovatnost lakših manifestacija je veća. 


Dojenački period je period nezrelosti imunološke obrane organizma. Zato treba poduzeti neke mjere da se primoinfekcija tada ne desi. 



Ako majka ima herpes


Ako majka ima recidivirajući herpes simpleks, ne smije ljubiti svoje dijete u periodu recidiva bolesti i treba staviti masku na lice kada mu prilazi.


Nipošto ne smije stavljati u usta cuclu ili drugi pribor za jelo dojenčeta. Sve to se odnosi i na druge osobe koje imaju recidivirajući herpes, a dolaze u kontakt s dojenčetom.

Naročito su sklona djeca koja boluju od atopijskih oboljenja i djeca roditelja koji već imaju herpes simpleks

I dojenče može dobiti herpes

Roditelji su danas skloni dopustiti djetetu sve što poželi, ignorirajući činjenicu da se zamka krije i u "skrivenim odgajateljima", a to su, kažu psiholozi, televizija i računar.&nbsp;&nbsp;
Poznato je da savršeni roditelji ne postoje, ali psiholozi su izdiferencirali nekoliko osnovnih tipova među mamama i tatama. 

Curling roditelji 

Neki od njih najvećom ludošću smatraju takozvano „curling“ roditeljstvo. To su roditelji koji često puštaju dijete da odlučuje o svemu, čine sve da dijete ne zaplače i da izbjegne sve vrste konflikata. 

Savjetuju da se roditelji trebaju prema djetetu ponašati kao prema ljudskom biću, govoriti ono što misle i uraditi ono što kažu. 

Govorite manje, a recite više

Stručnjaci smatraju da se svaki roditelj treba pridržavati dva pravila u odgoju djece. Prvo je vođenje glavne riječi, a drugo da se dijete ne moli već da mu se naredi da nešto napravi. 

Kada su uzrujani, roditelji često izgovaraju rečenice bez prestanka, duge i neodređene, a djeca ih najčešće ne mogu shvatiti. Jedino što shvate jeste da "mama opet gunđa". 

Djeci treba govoriti manje, a reći više, biti određen u opisima, ali upotrijebiti što manje riječi, jer je djetetu lakše razumjeti kratke i jasne rečenice. 

Tipovi roditelja

Dječiji psiholozi smatraju da postoje tri tipa roditelja: agresivni, pasivni i dosljedni.

Agresivni roditelji napadaju riječima (viču na dijete), stalno se ljute na dijete, odnos roditelji-dijete gradi se na svađi, a "uspjeh" odgoja temeljen je na strahu.

Pasivni roditelji dopuštaju djeci da im skaču po glavi, da ih djeca vrte oko malog prsta. Takvi roditelji umorni su od roditeljstva i osjećaju se nemoćnima, ali na kraju im prekipi i udare dijete.

Dosljedni roditelji su sigurni, odlučni i strogi, a istovremeno pouzdani i opušteni, redovno komuniciraju s djecom, uvijek misle ono što kažu, uvažavaju mišljenja djece.

6 pravila dobrog odgoja 

1. Vodite glavnu riječ;

2. Recite, nemojte moliti;

3. Kada nešto kažete, onda to i mislite; 

4. Budite dosljedni;

5. Budite kratki i određeni;

6. Ne popuštajte pred prigovaranjem i plačem;


Šta roditelji trebaju znati 

- U odnosu s djecom budite onakvi kakvi jeste, nema savršenih roditelja, jer ni djeca kada odrastu ne trebaju biti savršena;

- Ne izbjegavajte konflikte po svaku cjenu, jer su sastavni dio života;

- Pokažite djetetu svoju volju, recite odlučno NE kada tako osjećate pa će i dijete jednog dana znati reći NE;

- Djeca su ljudi sa svim osobinama, jedino nemaju iskustva. Pustite ih da učestvuju u životu odraslih i da se tako spremaju za samostalan život;

- Ne gurajte djecu od sebe, ona se i onako svakim danom odvajaju od roditelja, pustite da proces teče prirodno;

- Ne slijedite unaprijed zacrtane metode u odgoju, jer tako od djeteta pravite objekt;

Stručnjaci smatraju da se svaki roditelj treba pridržavati pravila u odgoju djece - da on uvijek vodi glavnu riječ

Dosljedni roditelji su sigurni, odlučni i strogi, a istovremeno pouzdani i opušteni

Dijete ne molite, već mu naredite

Djeca obično ne primaju dobro vijest da će morati nositi naočale, protezu za zube ili neko drugo slično (čitaj: vidljivo) pomagalo.&nbsp;&nbsp;
Prvo: Sva ta pomagala su neudobna.

Drugo: Treba vremena za privikavanje na njih, a nikad i ne postanu stvarno udobna. 

Strah od ismijavanja

Plus, tu je još jedan dječiji strah: Da će im se druga djeca smijati. Taj strah uopće nije neopravdan, jer ismijavanje djece koja se po bilo čemu razlikuju (a ta različitost može se ogledati i u nošenju proteze ili naočala) nije nimalo rijetka pojava. 

Šta učiniti kada od liječnika saznate da će vaše petogodišnje dijete morati nositi naočale, a dijete počne kukati zbog toga? Na neudobnost će se navići, to znate i sami, ali šta je sa reakcijama okoline? 

Teško je naljutiti se na petogodišnje dijete što se boji kako će izgledati u očima svojih vršnjaka, naročito kad znate da ima i toliko odraslih kojima sujeta ne dopušta da nose neko pomagalo koje im je potrebno (najpoznatiji primjer je Holly Barry, koja je gluha na jedno uho otkako ju je tadašnji dečko udario i morala bi nositi slušni aparat, ali to ipak ne radi). Pored toga, ljutnja ionako ne bi bila baš konstruktivna. 

Da ublažite djetetovu strepnju, evo jednog prijedloga: pretražite Internet, prelistajte časopise, nađite neke lijepe filmove - ono što u svemu tome tražite su razne poznate i "cool" ličnosti koje, također, nose naočali (ili protezu, ili šta god). 

Ubijedite dijete da je "cool"

Jednom kad budete sakupili pristojnu gomilu takvih slika (bilo da se radi o isječcima iz časopisa, ili slikama prikupljenim preko Interneta, ili...), pokažite tu kolekciju svom djetetu. Tako će se ono uvjeriti da se može biti "cool" i sa pomagalom. 

Kad se dijete uvjeri u to, promijenit će i svoj stav prema pomagalu i prema sebi sa tim pomagalom. Onda će mu i zadirkivanje vršnjaka lakše pasti, jer će unaprijed znati da se nema čega stidjeti - znat će da je ono "cool", a da oni koji ga ismijavaju to nisu. Sa takvim njegovim stavom i eventualno zadirkivanje će vrlo brzo prestati.

Šta učiniti kada od liječnika saznate da vaše petogodišnje dijete mora nositi naočale i kada dijete počne kukati zbog toga

Naočale, proteze i ostale dječije muke

Potrebe za vitaminima i mineralima kod djece davno su utvrđene i uvrštene u nacionalne propise svake zemlje. Upravo zbog toga, razlike među njima su male ili nikakve.&nbsp;&nbsp;
Ovisno o tome u kojem kraju žive, kao i o tome kako se hrane, uvijek je moguć deficit pojedinih vitamina i minerala, koji se nadomješta preparatima. 

Najčešći je nedostatak vitamina A i fluorida u vodi za piće, zbog čega se mogu javiti poremećaji u razvoju zuba. Sljedeći vrlo čest deficit je u željezu, a događa se zbog nedostatka zelenog lisnatog povrća, mesa i mesnih prerađevina.

Vitamini topivi u mastima

- Dnevne potrebe za vitaminom A kod djece u dobi od četiri do šest godina iznose 
2 500 internacionalnih jedinica (IJ) ili 500 mcg retinol ekvivalenta (RE). 

Izvori vitamina A su riblje ulje, jetra, mrkva, tamnozeleno i žuto povrće, jaja, mlijeko i mliječni proizvodi, margarin i žuto voće.

- Dnevne potrebe za vitaminom E kod djece od četiri do šest godina su devet IJ ili sedam mg tokoferol ekvivalenta (TE). Izvori vitamina E su pšenične klice, orasi, sjemenke i biljna ulja.

- Vitamin K nalazi se u zelenom povrću, jetri, kravljem mlijeku, žumancu i žitaricama. Preporučene dnevne doze kreću se kod djece od četiri do šest godina 20 mcg.

Vitamini topivi u vodi

- Dnevne potrebe za vitaminom C kod djece od četiri godine su 40-45 mg. Ima ga u agrumima, bobičastom voću, šipku, zelenom i lisnatom povrću, paradajzu, brokuli, kupusu, paprici...

- Dnevne potrebe za vitaminom B1 kod djece u dobi od četiri do šest godina su 0,9 mg. Izvori vitamina B su zrna žitarica, kvasac, mlijeko, meso, voće i povrće, orah i sjemenke.

- Kod djece u dobi od četiri do šest godina dnevne potrebe za vitaminom B2 su 1,1 mg. Ima ga u iznutricama, ribi, jajima, mlijeku, siru, kvascu i zelenom povrću.

- Djeci u dobi od četiri do šest godina dnevno treba 200/75 mcg folne kiseline. Najbolji prirodni izvor folne kiseline je špinat.

Najmlađima najčešće nedostaju vitamin A, fluorid i željezo

Dnevne potrebe za vitaminom C kod djece od četiri godine su 40-45 mg

Vitamini i minerali - kada i koliko

Majčino mlijeko je prirodna i sasvim dovoljna hrana za prvih šest mjeseci djetetovog života. Ipak, brojne majke prestaju dojiti prije ili uz početak uvođenja raznovrsne prehrane u bebin jelovnik, bez obzira na to što su sve prednosti dojenja ostale iste.&nbsp;&nbsp; 
Vaše mlijeko je i dalje potrebno bebi jer se njegova prehrambena vrijednost čak i povećava većom koncentracijom korisnih tvari u njemu. Krenite s dohranom polako, slijedeći preporučeni raspored uvođenja novih namirnica. 

Neka djeca će oduševljeno prihvatiti prve kašice već u dobi od šest mjeseci, a neka će tek s navršenih deset mjeseci prestati pružati otpor novom obliku hranjenja. Budite strpljivi. 
 
1. Počnite dodavati dohranu s djetetovih šest mjeseci - Do šest mjeseci isključivo dojite, a onda počnite davati djetetu da proba druge vrste hrane, uz nastavak dojenja, često i na zahtjev. Osim kašica, za početak su vrlo dobre i različite vrste pahuljica s različitim dodacima.

2. Nastavite dojiti do djetetove druge godine ili duže - Nastavite dojiti toliko dugo i toliko često koliko vi i vaše dijete želite. 

3. Provodite "odgovorno hranjenje" - Odgovarajte na znakove gladi svoga djeteta i na njegovu sposobnost hranjenja. Pomažite i ohrabrujte hranjenje, budite strpljivi. 

Eksperimentirajte s različitim vrstama hrane, različitim okusima, kombinacijama i teksturama. 

Smanjite na minimum ometanja, mnogo se smiješite, gledajte dijete u oči, koristite ohrabrujuće riječi. Neka hranjenje postane vrijeme za učenje i ljubav. 

4. Pripremajte i čuvajte hranu na siguran način - Operite svoje i djetetove ruke i pribor za jelo prije pripreme hrane i hranjenja. Najbolje bi bilo djetetu dati hranu odmah nakon pripreme. 

Ako pripremljenu hranu morate čuvati izvan frižidera, upotrijebite je u roku od dva sata ili je sačuvajte samo do sljedećeg obroka i temeljito je podgrijte. 

Sastojke čuvajte u ohlađenim i zatvorenim posudama, tako da se ne mogu kontaminirati. Izbjegavajte za hranjenje koristiti bočice, jer se teško održavaju čistima. 

5. Postepeno povećavajte količinu hrane koju dajete djetetu - Počnite s malim količinama u dobi od šest mjeseci i povećavajte ponuđenu količinu kad vaše dijete pokaže povećan interes, a u isto vrijeme nastavite često dojiti. 

Djetetove energetske potrebe od dohrane su 200 kalorija na dan u dobi od šest do osam mjeseci, 300 kalorija na dan u dobi od devet do jedanaest mjeseci, 550 kalorija na dan u dobi od 12 do 23 mjeseca. 

6. Mijenjajte oblik i sadržaj hrane - Odgovarajte na interes djeteta i njegovu sposobnost prihvatanja različitih tekstura i okusa. Na početku bebe trebaju meku hranu, ali uskoro nauče žvakati. 

S osam mjeseci bebe mogu jesti hranu koju mogu same držati u ruci. S 12 mjeseci mogu jesti većinu hrane koju jede i ostatak porodice, narezanu na male komade ili razmekšanu po potrebi. 

7. Povećajte učestalost davanja hrane - Sa šest do osam mjeseci ponudite hranu dva do tri puta na dan, a s devet do 24 mjeseca, tri do četiri puta na dan, s dodatkom hranjive užine jednom ili dvaput dnevno, po želji, uz dojenje. 

8. Dajte djetetu hranu bogatu hranjivim tvarima - Dajte mu meso, perad, ribu ili jaja svaki dan ili što je češće moguće. Dajte djetetu grah, grašak, leću, paste od orašastih plodova i mliječne proizvode, pogotovo ako obroci ne sadrže namirnice životinjskog porijekla. Svaki dan dajte djetetu voće i povrće u boji. 

Nemojte djetetu davati samo rižu ili kukuruznu kašu, nego dodajte namirnice bogate hranjivim sastojcima, kao što su smrvljena riba, jaja, mahunarke i paste od orašastih plodova. 

Nemojte davati gazirana pića, zašećerene sokove ili čaj. Ta pića pune želudac i zamjenjuju hranjivije namirnice. Ako je žedno, ponudite mu majčino mlijeko ili čistu prokuhanu vodu. 

9 Zaštitite zdravlje vitaminima i mineralima - Dajte djetetu širok spektar namirnica, jer će to povećati mogućnost zadovoljenja njegove potrebe za vitaminima i mineralima. 

10 Tokom djetetove bolesti češće dojite - Dok je dijete bolesno, ponudite mu više tekućine. Barem dvije sedmice nakon bolesti potičite dijete da jede više hrane.

Neka djeca će oduševljeno prihvatiti prve kašice već u dobi od šest mjeseci, a neka će tek s navršenih deset mjeseci prestati pružati otpor novom obliku hranjenja

Počnite dodavati dohranu s djetetovih šest mjeseci

Prija li bebi kašica

Istraživanja su pokazala da postoje tri osnovna načina na koja usvajamo gradivo: vizualni (u slikama), zvukom ili na auditivni način i motorički, odnosno učenje kroz igru i pokret.&nbsp;&nbsp; 
Mnogi roditelji primjećuju da njihovo dijete uživa u slušanju priča i pjesmica, ali ostaje potpuno nezainteresirano kada se radi o čitanju slikovnica ili crtanju. Nemirna djeca, za koju se smatra da imaju teškoća s učenjem, mogu vrlo dobro usvojiti sadržaje u pokretu. 

Sve su metode učenja jednako dobre. Samo je važno otkriti koji način najviše odgovara vašem djetetu i pomoći mu da ga što bolje razvije. Forsirajući jednu, ipak, nemojte zapostaviti ostale metode usvajanja gradiva. 

Fotografsko pamćenje

Djeca koja najlakše pamte slikovne sadržaje djeluju kao da imaju "fotografsko pamćenje". Lakše uče uz pomoć fotografija, slikovnica i crtanih filmova. 

Ako ne možete navesti dijete da se usredotoči na tekst, poslužite se komadom kartona i prekrijte slike. Na taj će način poboljšati koncentraciju. 

Uči slušajući 

Brbljava djeca i ona koja s lakoćom pamte pjesmice uče putem slušanja i manje pažnje poklanjaju slikovnim sadržajima. Pročitano često ponavljaju naglas. 

Takvoj je djeci neophodno omogućiti mirnu sredinu u kojoj mogu nesmetano ispunjavati zadatke, jer se u suprotnom neće moći koncentrirati. 

Kroz igru i pokret 

Dijete koje najlakše uči u igri i pokretu često djeluje hiperaktivno i teško ga je natjerati da duže vrijeme provede mirno sjedeći za stolom. 

Nemojte postati nestrpljivi ako napravi nered za vrijeme igre. Ako je djetetu ugodno, pamtit će bolje. Čitajte mu priču i osmislite igrokaz u kojem će ono biti glavni glumac.

Mnogi roditelji primjećuju da njihovo dijete uživa u slušanju priča i pjesmica, ali ostaje potpuno nezainteresirano kada se radi o čitanju slikovnica ili crtanju

Koji tip učenja najviše odgovara vašem djetetu

Nekim sretnim bebama izbijanje zuba prođe potpuno bezbolno. Ali, većina djece&nbsp;su razdražljiva čak i mjesecima prije nego što prvi zubić izbije na površinu. Zašto je to toliko bolno? 
Dok zubići vaše bebe probijaju sebi put, iritiraju desni koje zbog toga postaju upaljene i otječu. To je ujedno i razlog zašto vaša beba može privremeno odbijati hranu. 

Ima li tome lijeka? Pokušajte joj malo trljati desni prije hranjenja i tako privremeno umanjiti bol. 

Beba će vjerovatno početi gristi stvari u trećem mjesecu, iako će joj prvi zubi izbiti tek nekoliko mjeseci kasnije.

Iako mnogi roditelji govore da su im djeca imala temperaturu ili mekšu stolicu, ili im je procurio nosić prije izbijanja novog zuba, stručnjaci su podijeljeni u vezi s tim da li je izbijanje zubića odgovorno za te simptome. 

Zbunjeni i medicinari

Veliki broj farmaceuta, medicinskih sestara i liječnika opće prakse vjeruje da izbijanje zuba može prouzrokovati tjelesnu temperaturu višu od 38 Celzijevih stepeni. 

Više od pola ispitanih medicinskih radnika vjeruje da su djeca kojoj izbijaju zubi sklona prehladama i ušnim infekcijama. Većina medicinskih sestara vjeruje da izbijanje zuba uzrokuje prehrambene probleme, proljev i pelenske osipe.

Zapravo, većina tih simptoma upućuje na bolest, a ne na izbijanje zuba. 

Brkanje tih simptoma s izbijanjem zuba može spriječiti stručnjake da se bave nekim općim razvojnim problemima u ranom djetinjstvu, što bi moglo rezultirati zakašnjelom dijagnozom nekih ozbiljnih bolesti, smatraju pedijatri.

Šta kada se javi temperatura 

Ono u čemu se svi pedijatri slažu jeste da liječnika treba zvati ukoliko dijete ima temperaturu višu od 38,4 stepeni (ili višu od 38 stepeni Celzijusa za bebe mlađe od tri mjeseca). 

Prvi zubić najčešće se primijeti od četvrtog do sedmog mjeseca, iako se simptome izbijanja, kao što su slinjenje i glodanje predmeta, može primijetiti mjesec ili dva ranije. 

Dok joj rastu zubi, desni vaše bebe mogu biti otečene i osjetljive.Takođe, možete primijetiti da slini više nego što je uobičajeno i da je pomalo razdražljiva. Neka djeca mogu imati malo povišenu temperaturu, ali ne višu od 37,8 stepeni. 

Ako vam se čini da je dijete izrazito nezadovoljno, ima proljev ili temperaturu višu od 37,8 stepeni, vjerovatno je riječ o infekciji koja nije povezana s nicanjem zuba.

Kada počinju rasti zubi

Većina djece dobije prvi zub između četvrtog i sedmog mjeseca. Ako ste vi dobili zube vrlo rano, velika je vjerovatnoća da će ih i vaše dijete dobiti rano, budući da je to nasljedno.

Zubi se, zapravo, počnu razvijati dok je beba još u stomaku, kada se zubni zameci stvaraju u desnima. Izbijaju jedan za drugim mjesecima, i često, ali ne uvijek, istim redom. 

Prvo dolaze donje jedinice, potom gornje, onda gornje dvojke, pa donje... Zadnji zubići, kutnjaci, obično se pojave oko drugog rođendana. Do trećeg rođendana vaše bi dijete trebalo imati svih 20 zubića, koji bi trebali ispadati oko šeste godine života.

Pomažu li gelovi 

Većina stručnjaka preporučuje korištenje gelova za zube radi olakšavanja izbijanja zubića, iako nema niti jednog čvrstog dokaza da gelovi pomažu u ublažavanju boli kod izbijanja zuba.

Oprez s lijekovima

Neki pedijatri prakticiraju davanje malih doza dječijih analgetika, ali prije nego bilo šta odlučite dati svom djetetu, savjetujte se s pedijatrom. Još jedna napomena - nikada nemojte djetetu davati aspirin, taj lijek nije za djecu.

Iako mnogi roditelji govore da su im djeca imala temperaturu ili mekšu stolicu, ili im je procurio nosić prije izbijanja novog zuba, stručnjaci su podijeljeni u vezi s tim da li je izbijanje zubića odgovorno za te simptome

Nicanje zuba – muka i za bebu i za roditelje

Još dok je beba, dijete zna da roditelji ispunjavaju sve njegove potrebe. Zato je njegov prvi strah - strah od odvajanja od majk. Javlja se rano, u prvim mjesecima života.&nbsp;&nbsp;
Sljedeća etapa je strah od nepoznatih ljudi. Oko šestog mjeseca života dijete može pokazivati izraziti strah od svih onih koji nisu dio njegovog najbližeg okruženja. 

No, ova dva straha prolaze sami od sebe. To, međutim, nije slučaj sa nekim drugim strahovima. Bez učešća roditelja i pomoći djetetu u njihovom prevazilaženju posljedice i traume od takvih strahova mogu biti veoma bolne. 

Koji su to najčešći dječiji strahovi i kako ih savladati?

Strah od mraka: Dijete ne želi ostati samo u mračnoj sobi, insistira da svjetlo bude uvijek upaljeno. 

Šta poduzeti? Udovoljite mu i ostavite slabo svjetlo u sobi. Pokušajte da se kroz igre u mraku oslobodi ovog straha.

Strah od vrtića ili škole: Nekada u osnovi može to biti manifestacija straha od odvajanja. 

Šta poduzeti? Objasnite sve lijepe strane boravka u vrtiću ili školi, kao što je druženje, nove igre koje će naučiti, prijatelji... Dođite po dijete kada ste obećali, da ne biste narušili povjerenje.

Strah od neke osobe: Posebno u prvim razredima osnovne škole, ponekad i najmanje nesuglasice s učiteljicom mogu dovesti do djetetovog otpora i straha od škole. 

Šta poduzeti? Ukoliko ne uspijete razuvjeriti dijete, potrebno ga je odvesti i zajedno s njim popričati s osobom koje se plaši.

Strah od liječnika, zubara, injekcija: Ovi strahovi obično su prouzrokovani ranijim bolnim iskustvima. 

Šta poduzeti? Ne plašite djecu liječnikom, izbjegavajte priče o vlastitim bolestima i negativnim iskustvima, objasnite prednosti odlaska liječniku na vrijeme.

Strah od imaginarnih likova: Djeca se često boje vilenjaka, vještica, patuljaka, čudovišta i to nije nimalo neobično. 

Šta poduzeti? Stalno podsjećajte dijete da ono ima svoju porodicu koja mu pruža sigurnost i zaštitu.

Noćne more

Posebnu oblast dječijih strahova čine noćni strahovi i noćne more. Najčešći uzroci su različiti stresovi unutar porodice i okruženja (razvod, česte svađe, selidbe). 

Noćni strahovi su blaža forma noćnih mora. Dječije strahove izražene kroz snove i noćne more treba tretirati s pažnjom. Ne treba ih prepričavati, posebno ne u djetetovom prisustvu. Ne prijetite im onim čega se plaše. Kada su djeca odmorna i opuštena, noćni strahovi i noćne more rjeđe se javljaju. 

VAŽNO
 
Na sve dječije strahove obratite mnogo pažnje, jer su oni, iako to nekada ne izgleda tako, za dijete veoma ozbiljni i istinski strašni.

Prvi djetetov strah je strah od odvajanja od majke. Javlja se rano, u prvim mjesecima života

Ako se plaši mraka, uvijek ostavite slabo svjetlo u sobi

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Kad plače, beba zapravo priča

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Kako nam beba pokazuje ljubav

Mala beba nije mala briga

Kada dijete postane agresivno

Krv na peleni – nije za paniku

Dajte djetetu do znanja šta se smije, a šta ne

I dojenče može dobiti herpes

Dijete ne molite, već mu naredite

Naočale, proteze i ostale dječije muke

Vitamini i minerali - kada i koliko

Prija li bebi kašica

Koji tip učenja najviše odgovara vašem djetetu

Nicanje zuba – muka i za bebu i za roditelje

Najčešći dječiji strahovi i kako ih savladati

Rast & razvoj

Zašto su prve tri godine života toliko važne

Kad plače, beba zapravo priča

5 ružnih navika i načini odvikavanja

Kako nam beba pokazuje ljubav

Mala beba nije mala briga

Kada dijete postane agresivno

Krv na peleni – nije za paniku

Dajte djetetu do znanja šta se smije, a šta ne

I dojenče može dobiti herpes

Dijete ne molite, već mu naredite

Naočale, proteze i ostale dječije muke

Vitamini i minerali - kada i koliko

Prija li bebi kašica

Koji tip učenja najviše odgovara vašem djetetu

Nicanje zuba – muka i za bebu i za roditelje

Najčešći dječiji strahovi i kako ih savladati