Vaše dijete ima novog najboljeg druga. On je uvijek spreman za igru, ima ista interesovanja, nikada ne traži neku posebnu igračku i nikada ne mora ići svojoj kući... Taj drug je zapravo plod dječije mašte ili izmišljeni prijatelj. 
U periodu od treće do pete godine više od polovine djece (oko 65 procenata) ima takvog prijatelja iz mašte. U tom periodu, naime, dijete počinje formirati svoj identitet i testirati granice između fantazije i stvarnosti. 
Iako se ranije vjerovalo da djeca prerastu druženje sa zamišljenim prijateljima kada krenu u školu, istraživanja pokazuju da se skoro trećina djece nastavlja igrati s ovakvim drugovima i poslije sedme godine. 
U mlađem uzrastu zamišljeni prijatelji su uglavnom fizički objekti (plišane igračke), a češće ih stvaraju djevojčice nego dječaci. 
Neki roditelji su zatečeni saznanjem da njihovo dijete ima izmišljenog druga, razmišljajući da li je to signal za neke probleme. Neki čak obeshrabruju dijete u ovakvoj vrsti igre. 
Osnovna poruka stručnjaka je da roditelji mogu biti mirni! Izmišljeni prijatelj je najčešće ništa više nego proizvod kreativnog dječijeg uma koji ima nekoliko prednosti: 
1. Pomaže djetetu da se oproba u nekoliko različitih uloga u važnom periodu njegovog socijalnog razvoja. 
2. Pomaže djetetu da iskusi osjećaj kontrole, discipline i moći bez nervoze, koja je prisutna u interakciji sa stvarnim osobama.
Generalno gledano, postojanje izmišljenog druga je znak da se dijete trudi razumjeti važne stvari iz svijeta koji ga okružuje. 
Nemojte obeshrabriti dijete, ali nemojte se ni previše unositi u priču o izmišljenom drugu. Pokušajte uživati u ovoj fazi: vaš sin ili kćerka odgovaraju na izazov normalnog ljudskog razvoja na inventivan i maštovit način. 
Kada ima razloga za zabrinutost 
Ukoliko dijete ima izmišljenog prijatelja i u isto vrijeme odbija normalnu interakciju s drugom djecom, ukoliko se isključivo igra samo sa izmišljenim drugom, onda bi trebalo povesti više računa o tome da li su sve djetetove potrebe podmirene.

Šta kada dijete ima prijatelja iz mašte

Kupovina igračaka za dijete nije nimalo lak posao. Kako su igračke privlačne, šarene i zanimljive čak i odraslima, i roditeljima je teško odabrati pravu. Hoće li se igračka djetetu dopasti, treba li mu, je li prevelika, je li dobra, hoće li znati njome rukovati, samo su neka od pitanja koja roditeljima prolaze kroz glavu. 
Igračka je vrlo važna
Igračka nije samo neki obični predmet. Ona je osnova dječije igre, njen pokretač, stvar koja daje ideju za igru. Dijete je u igri "oživljava" i svojom maštom preobražava. 
Kada je dijete usamljeno, poseže za igračkom, ona mu pomaže da se okuša u svojim mogućnostima, a ponekad je i povod za druženje s drugom djecom. 
Važni kriteriji 
Kada je riječ o pedagoškim zahtjevima, igračka treba biti primjerena uzrastu, da je urađena tako da pokreće psihofizičke snage, budi radoznalost i potiče na aktivnu igru. 
Igračka ne smije štetiti zdravlju, treba biti izrađena od kvalitetnog materijala, bez oštrih ivica ili metalnih dijelova koji mogu povrijediti dijete. 
Prilikom kupovine provjerite posjeduje li atest o neškodljivosti materijala od kojih je napravljena. Igračka treba biti i lijepa, vedrih boja, skladnih oblika, jer ona predstavlja i sredstvo za određivanje estetskog ukusa. 
Kako odabrati 
Igračke mogu biti privlačne za roditelje, a da nemaju nikakvu vezu s djetetovim potrebama i rastom. Zato izbor igračke treba ovisiti o uzrastu djeteta kojem je namijenjena. 
Svaki uzrast preferira određenu vrstu igračaka, mada ima i onih koje su uvijek omiljene - lopta, lutka, kocke i knjige. Svaki period u razvoju djeteta karakterizira određeni oblik igre. 
Igračke za bebe 
Od rođenja do osmog mjeseca razvija se samo jedan oblik igre - funkcionalna igra. Ta se igra sastoji, uglavnom, od višestrukih ponavljanja radnji ili angažiranja čulnih organa, jer to pričinjava zadovoljstvo djetetu. Omiljena igračka beba je, naravno, zvečka. 
Zvečka treba biti lagana i s drškom. Za bebe ovog uzrasta pogodne su meke igračke sa zvončićima, nježnog zvuka i slični predmeti koje može uhvatiti i njima manipulirati. 
Kasnije beba počinje opipavati, razgledati, okretati, stavljati u usta, lupkati, gurati predmete po podu i stolu, dodavati, bacati ... 
Sada su bebama privlačne gumene lutke, igračke-životinje koje ispuštaju zvuk, šuplje kocke, male lopte, igračke-posuđe.
Druga i treća godina
U periodu od 12 do 18 mjeseci javljaju se složenije igre, jer je dijete ovladalo funkcijom uspravljanja i uspravnog hodanja, a motorika šake je razvijenija. 
Tada je moguće ponuditi igračke koje se vuku ili guraju (automobili, kamioni, likovi životinja na točkovima, kolica, ...), zatim krupne kuglice koje se mogu nanizati ili ubacivati u kutiju, plastičnu flašu. 
Za dijete ovog uzrasta pogodne su kocke, kantice, lopatice, posuđe različitog oblika, obručevi, umetaljke... Privlačno je i igranje plastelinom ili drugim sličnim materijalima. 
Dvogodišnjaci i trogodišnjaci vole i oponašati odrasle, pa hrane druge osobe ili sebe, uspavljuju lutku te pripremaju hranu. 
Trogodišnji istraživači 
U trećoj godini dijete hoda, trči, penje se, govori... Posjeduje veliki stepen energije, a mali obim pažnje. Već može voziti tricikl, gurati veća kolica, koristiti pribor za crtanje i oblikovati plastelin. 
U ovom uzrastu simboličke igre dobijaju pravi zamah. Dijete u igri već pravi dramsku priču u kojoj se javljaju simbolički predmeti. Zato su mu privlačne igračke koje predstavljaju kućni namještaj, majstorski alat ili ljekarski pribor. 
Četvrta i peta godina 
Četvrta i peta godina obilježene su brzim razvojem motoričkih vještina i bezgraničnom energijom. Za ovaj uzrast pogodne su igračke koje traže akciju - tricikl, bicikl ili trotinet. 
Dijete je spremno i za igre s pravilima ili zadatkom. Također, rado se igra igara „kao da", u kojima sadržaj čine situacije iz svakodnevnog života koje dijete prerađuje, gradi i stvara nove situacije. 
Pri tom su mamine cipele ili tašna ili tatin sat neophodni rekviziti koje dijete upotpunjava odgovarajućim lutkama, posuđem ili alatom.

Igračka je prvi najbolji djetetov drug

* Prosječna težina djeteta od godinu dana kreće se između devet i 11 kilograma.
* Dvogodišnje dijete teško je između 11 i 13 kilograma. 
* Prosječna visina jednogodišnjeg djeteta je 77 centimetara, a 86 dvogodišnjeg djeteta. 
* Djeca mršavih, visokih roditelja bit će, po svoj prilici, lakša od prosjeka. Niska rastom i razvijena djeca svakako će težiti više.

Koliko dijete treba biti visoko i teško

Čega se vi sjećate iz svog djetinjstva i jeste li svjesni koliko vas je ponašanje vaših roditelja učinilo ovakvima kakvi ste danas? 

Iako naše i djetinjstvo naše djece nije isto, neke će stvari zauvijek ostati iste, u kojem god vremenu živjeli. 

Obratite zato pažnju na ove male stvari, jer su djeci one jako velike. Veće od bilo kojeg poklona i mudrog savjeta.

<h2>1. Iskustva koje ste zajedno doživjeli 
</h2>

Nisu stvari nego iskustva ta koja porodicu drže zajedno. Zato dijete neće pamtiti ni slatkiše koje im kupujete ni igračke za koje štedite, jer će, dokazano, prije zapamtiti vaše društvo i zajedničke trenutke u kojima ste uživali, s tim slatkišima i tim igračkama. 


2. Vrijeme kad ste podigli pogled od mobitela da biste njima posvetili punu pažnju 


Jasno nam je da danas više niko ne može živjeti bez moderne tehnologije, ali ne i kad ste s djecom, a ona će biti jako sretna i zahvalna upravo onog trenutka kad shvate da je mama ostavila svoj mobitel samo zato da njima posveti punu pažnju. 


U suprotnom će naučiti da je i njima, na isti način, dopušteno ignorirati vas.&nbsp;

3. Dobre riječi kojima ste ih opisali 

Mnogo je riječi kojima možete pozitivno utjecati na svoje dijete, ali riječi "volim te", "tako si dobar", "jako si to lijepo napravila".... neće imati toliki utjecaj kao kad krišom čuju da o njima pričate sve najbolje.&nbsp;&nbsp;4. Vaša sposobnost rješavanja velikih problema 

Nijedan roditelj neće postati veći heroj svom djetetu nego kad pokaže spremnost riješiti svaki problem, a to će posebno pamtiti u situacijama kad porodica doživi neku veću tragediju. Sjetite se toga da vas djeca promatraju, a kad dođe do teških vremena - poput gubitka ili bolesti u porodici - sjetit će se kako ste ih tješili, činili ih sigurnima i zaštićenima te kako ste vi tada reagirali. 

5. Vrijeme kad niste bili s njima 

Iako bi ovo moglo zvučati negativno, iz perioda kad niste s njima također može proizaći svašta pozitivnog. Tu ne mislimo na vrijeme kad su roditelji na poslu, nego vrijeme kad roditelji pokazuju spremnost da se djecu negdje ostavi. Primjerice, kad dijete prvi put prespava kod bake ili prijatelja, ili u školi učini nešto veliko pa vam jedva čeka sve ispričati, iako zna da vas možda još neko vrijeme neće biti kod kuće. U takvim situacijama djeca se neće osjetiti napuštenom, nego suprotno - samostalnom i starijom.

6. Način na koji se roditelji međusobno ophode pred djecom&nbsp;&nbsp;

Kad su mama i tata istinski sretni, za djecu nema veće sreće. Toga morate biti svjesni, kao i činjenice da djeca više upijaju dok vas promatraju, a vi ne obraćate pažnju, nego kad im pričate o nekom ispravnom ponašanju, koje bi trebali usvojiti. 

7. Način na koji roditelji rješavaju svakodnevne stresne situacije 


Život ne može uvijek biti bezbrižan i lagan, a vaša će djeca jako dobro pamtiti vaš način rješavanja stresnih situacija, onakvih kakvih u svakom domu može biti pregršt. 


Ako ste tip osobe koja često puca pod pritiskom, takav će način usvojiti i vaše dijete, a zbog toga neće biti sretno.


Želite li naučiti svoje dijete kako se pravilno nositi sa stresom, prvo obratite pozornost na sebe i svoje reakcije. Kao uostalom i sve ostale spomenute stvari, jer će vaše ponašanje najviše odrediti ono što će vaše dijete postati kad odraste.&nbsp;

Sedam stvari koje će djeca o vama pamtiti dok su živa

Roditelji bi se trebali zabrinuti ako trajni zubi djeteta nepravilno izbijaju. Šta to znači? 
U nepravilno izbijanje trajnih zuba ubrajaju se razmaci (dijasteme) među zubima, svi zubi koji su rotirani oko svoje osi, zubi koji niču prema van ili prema unutra (protrusia ili retrusia zubi), zubi koji uopće nisu niknuli (hypodontia) ili zubi koji su niknuli na drugom mjestu.
Najteže anomalije su one kod rascjepa nepca, djelomičnog ili potpunog.
Uzroci ovih anomalija mogu biti različiti. Jedan od najčešćih je prerani gubitak mliječnih zubića kao i loše navike djeteta (sisanje prsta i sl.).
Zato vodite dijete na redovne stomatološke kontrole svakih šest mjeseci.

Najteže anomalije su one kod rascjepa nepca, djelomičnog ili potpunog.

Zdrava beba: Nepravilno izbijanje zubića

Djeca koja pate od hiperaktivnosti imaju veće šanse da počnu da puše u tinejdžerskom dobu nego ostali vršnjaci.&nbsp;Do ovog zaključka je došao tim istraživača iz Dječje bolnice u Sinsinatiju. Podaci prikupljeni na 2.500 ispitanika uzrasta od 12 do 15 godina pokazuju i da je poremećaj pažnje jedan od faktora rizika za konzumaciju alkohola u tom dobu.

Istraživači su naveli da hiperaktivna djeca imaju tri puta veće izglede za pušenje i ispijanje alkoholnih pića od ostalih.

Deficit pažnje se uglavnom smatra poremećajem, ali stručnjaci kažu da to nije baš tako.&nbsp;Ova djeca su najčešće veoma inteligentna i maštovita, ali ih neuklapanje u uobičajena pravila i šablone na neki način čini nepogodnim u društvu.&nbsp;Poremećaj se obično javlja prije sedme godine, ali se teško dijagnostikuje, jer su simptomi slični ponašanju uobičajenom za to doba.

Hiperaktivna djeca sklonija porocima

Umjesto sa vršnjacima i igračkama, sve više mališana igra se telefonima i tabletima, zbog čega su na mukama ne samo njihovi roditelji, nego i nastavnici, jer ne mogu da privuku dječju pažnju, a sve više djece predškolskog i školskog uzrasta se susreće i sa govorno-jezičkim poremećajima.&nbsp; 
Do tih saznanja došli su stručnjaci Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u Doboju, koji svake godine u saradnji sa vrtićima i školama rade analizu govorno-jezičkih poremećaja kod predškolaca i prvačića.

- U tretmanu koji radim trenutno mi je nekako najmanji problem poboljšati status govora, koliko mi je zapravo problem zaokupiti dječju pažnju i skupiti to dijete na jednom mjestu. Ne samo meni, nego na kraju krajeva i roditeljima - kaže Mira Cvijanović, logoped u Centru za zaštitu mentalnog zdravlja.

Ona je istakla da je sve veća i opsežnija patologija govora i jezika kod djece, često to primijete i tete u vrtićima u uzrastu od dvije, tri ili četiri godine, te sugerišu roditeljima da se obrate stručnjacima.

- U Timu za djecu i omladinu registrovano je 2.500 pacijenata, od toga je uvijek u tretmanu oko 150 djece, a pored mene u timu rade i dva psihologa, doktorica neuropsihijatar, angažovana je i koleginica specijalni pedagog i socijalna radnica, što je mali broj na tako veoma veliku patologiju - navodi Cvijanovićeva.

U Centru za zaštitu mentalnog zdravlja primijetili su da je povećan i broj djece sa poremećajima ponašanja, ali je zabilježeno i povećanje slučajeva depresije i demencije kod odraslih.

- Možda su uslovi u kojima mi živimo, radimo, traumatska iskustva koja su se događala u proteklim decenijama uticala na to. Za nastanak depresije pogodni su neizvjesna egzistencija, nezaposlenost, problemi školovanja djece i ta retraumatizacija osoba koje su preživjele rat, pa su ponovo preživjele poplave u ovom gradu, ostale bez posla - pojašnjava neuropsihijatar Desanka Cvijetić.

Psiholog Mladenka Milanović navodi da osim u ambulantnim uslovima o stanju korisnika Centra za zaštitu mentalnog zdravlja u kojem rade tri tima, za djecu i omladinu, za alkoholizam i narkomaniju, te za hronične duševne bolesnike, brinu i tokom svakodnevnog rada na terenu.

- Obavljamo redovnu patronažu. Naravno, kontroliše se da li uzimaju svoju preporučenu medikamentoznu terapiju, ali isto tako je vrlo važno da vidimo kako taj pojedinac koji ima neki problem s mentalnim zdravljem funkcioniše u svojoj sredini u kojoj živi - izjavila je Milanović.

Ona je dodala da se često osim mentalnim zdravljem bave i socijalnim potrebama korisnika Centra, kojih ima oko 6.000, pa pokušavaju da u saradnji sa centrima za socijalni rad omoguće im ostvarivanje socijalnih prava.

Centar za zaštitu mentalnog zdravlja: Pažnju djece sve je teže privući

Mala djeca dobijaju predstavu o tome kako se trebaju ponašati posmatrajući emotivne interakcije odraslih i "prisluškujući" njihove razgovore.
Već odranije poznato je da će dijete staro godinu mijenjati ponašanje u odgovoru na emotivno stanje druge osobe, ukoliko su oznake tog emotivnog stanja (izraz lica ili ton glasa) usmjerene k njemu, ali nije bilo pouzdanih saznanja o tome kako mala djeca reagiraju kada nisu direktno uključena u emotivnu interakciju. 
Ako su odrasli ljuti i dijete će ljutito regirati ili ako su odrasli veseli i dijete će se smijati. Međutim, psiholozi tvrde da djeca ne mogu razlučiti koje je ponašanje prihvatljivo, a koje to nije.

Ako su odrasli ljuti i dijete će ljutito regirati ili ako su odrasli veseli i dijete će se smijati

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Nerijetko se žene koje su rodile odlučuju da se opet upuste u avanturu zvana "trudnoća", ali ima i onih koje o tome razmišljaju godinama nakon prve trudnoće.Ali, s vremenom se želja za još jednim djetetom polako javi. Predstavljamo vam sedam razloga zašto biste trebali da imate još djece.

1. Ne samo da će vaše starije dijete imati prijatelja za igru, imaće i nekoga s kim će vježbati i svađanje i na taj način će razvijati sposobnost komunikacije i nauči će da se bori za sebe.

2. Starija djeca će obožavati zajedničke momente, bilo da se radi o igranju u dvorištu ili gledanju televitije. Više neće biti usamljena.3. Starije dijete će pored mlađeg naučiti i neke osnovne stvari, kao što je na primjer matematika jer mora da vodi računa o svom mlađem rođaku i računa svako malo po nešto.

4. Zajedničke aktivnosti učiće ih da rade neke stvari zejedno i na taj način će razvijati timski duh.

5. Svijet može da bude okrutno mjesto, ali nije toliko loše ukoliko imate nekog svog na koga možete da se oslonite.

6. Djeca će tako lakše da razviajju smisao za humor jer će kroz igru i druženje razvijati sposobnost da zbijaju šale.

7. Možda će se svađati i govoriti jedno drugom da se mrze, ali ne postoji veza jača od rodbinske i porodične. Djeca će biti vezana za cijeli život na specifičan način.

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

U prva 24 mjeseca života maleni prolaze veoma dugi put - ispratimo to putovanje od novorođenčeta do dvogodišnjaka.
Ljudi često smatraju novorodenče "bespomoćnim", a, ipak, beba je mala loptica životinjskih refleksa, do ograničenog stepena čak sposobna i za samoodbranu. Beba se trza na glasne zvukove ili jarka svjetla. U odgovor na iznenadnu buku ili dodir izbacuje ruke i noge prema van. Rovat će uokolo za bradavicom i sisati je. 
Ako maramica padne na bebino lice ona će je zbaciti mlatarajući rukama i glavom. Ako ih se draška, bebine će ručice i nogice hvatati. Beba će napraviti pokrete koračanja ako je držite uspravno i pokrete plivanja ako je držite polegnuto u vodi. 
I ostatak ponašanja novorodenčeta je sličan kao u životinja: Ono poskakuje, trza se, nasumce lamata rukama i nogama, ruke su mu stisnute u čvrste male šake, plače i ispušta meke grlene glasove, mljacka i tepa, njegove oči mogu pratiti pokrete, ali samo nekoliko centimetara od njegovog lica i spava 80 posto vremena. 
S mjesec - voli meko i slatko
Četiri sedmice nakon rođenja, pokreti ruku, nogu i tijela još su trzavi i nasumični, ali beba počinje opažati uzorke velikih kontrasta, čuti i odgovarati na glasove gledanjem ili oglasujući se i namjerno plakati da bi privukla pažnju. 
Raspoznaje i više voli meke predmete, ne hrapave, nježno rukovanje, ne grubo, i slatke mirise, ne gorke ili trpke i osobito cijeni blago obraćanje. 
S četiri mjeseca - guguće i brblja
Bebine draži su sada vidljive, zajedno s njenim sposobnostima u razvoju. Može podići glavu i trup i osloniti se na ruke, po volji se ritati i istezati noge, promišljeno otvarati i zatvarati šake, stajati kad je poduprta, zanjihati viseće predmete i grabiti, tresti i žvakati male igračke. 
Njen vid je sada sazrio i može pratiti predmete na velikoj udaljenosti. Zavodljivo se smije kad je se škaklja, govori joj se ili mazi, te skviči, guguće i brblja. 
Uz malo potpore može sjesti i to je oslobađa za žvakanje i igranje vlastitim ručicama, prstićima, nogicama i palcima. 
Provodi sate, svog sada duljeg budnog vremena u isprobavanju dodira, okusa i kretanja i padanja predmeta. 
Voli blagu muziku i obično voli pljeskati i ritati se u kadi. Ima raspon raspoloženja i načina da privuče i zadrži roditeljsku pažnju i također odgovara na njihova raspoloženja. 
S osam mjeseci - lupa, grebe, baca
Beba se sada počinje nametati, vičući da privuče pažnju, puzeći i gmizeći po kući, dižući se uz namještaj u uspravan položaj i istražujući igračke i predmete trešenjem, lupanjem, grebanjem, bacanjem, gaženjem ili ispuštanjem da bi vidjela i čula kako se ponašaju. 
Može dobro ciljati kada dosiže i hvata i sada može skupiti prste i palce da bi uhvatila sitne predmete - recimo bobice ili komadiće jabuke s poslužavnika. 
Ima poriv da govori nizove slogova, brblja neprestano s bilo kojim prijateljskim sugovornikom i izgovara svoje prve, jednu ili dvije, riječi. 
Njezina rastuća pozornost i svjesnost dopuštaju joj da raspoznaje poznate igračke, glasove, lica - uključivši svoje vlastito u ogledalu - i kao posljedica, da otkriva i plaši se neznanaca. 
S godinu - pažljivo sluša i oponaša
S prvim rođendanom djetetov svijet postaje veći, jer usavršava svoje munjevito puzanje, teturanje na dvije noge i jedan ili dva koraka hodanja bez pomoći. Njegova je vještina porasla tako da može naslagati nekoliko kocaka, staviti manje igračke u veće i ponovo ih istresti. 
Može piti iz čaše, češljati vlastitu kosu, brbljati u dječji telefon, olovkom šarati po papiru i ima omiljene lutke, lopte, kamione i druge igračke. Prvi put može gledati kako se mali predmeti sakrivaju ispod tkanine, zatim posegnuti ispod i naći ih. 
Počinje razumijevati simbole, može pokazati na sliku ptice ili mačića i u skladu s time cvrkutnuti i mijauknuti. Razumije jednostavne naredbe kao: "Daj mi loptu!" ili "Ne jedi to!" i naučilo je povremeno odgovarati odlučno odmahujući glavom i inzistirajuci: "Ne!" 
Ono pažljivo sluša izgovorene riječi i pokušava ih oponašati i otkrilo je veliku zabavu u ispitivanju maminih i tatinih reakcija kada plače, odbija njihove zahtjeve ili baca nešto po sobi. 
S osamnaest mjeseci - gura, vuče, kotrlja
Sada maleni postaje neprestano pokretna mašina sa samosviješću. Oduševljeno otkriva kvake na vratima, prekidače za svjetlo, tipke na telefonu, električne utičnice, košare za smeće i ladice. 
Uči se popeti na niski namještaj i stolice, prvo na rukama i koljenima, zatim na dvije noge. Može sjesti na nisku stolicu, ali mnogo više voli hodati, kruto trčati ili skakati, saginje se da pokupi stvari, zatim ih poteže, gura, vuče ih ili ih kotrlja uokolo, ili veselo pljuska vodom ili razbacuje pijesak. 
U tihim trenucima, može umetati kocke i klinove u slične oblike, slušat će pjesmice ili rime kraće vrijeme i uz to nesavladivo mrmljati, pjevušiti, njihati se, poskakivati ili plesati. 
Obično zna šta želi i pokazuje na to ili vuče ono što želi, na primjer knjigu koju želi gledati ili hoće da mu se čita; veliku loptu koju želi kotrljati i hvatati po podu, kasetu koju želi da mu svira, ili kaput, sa značenjem "Hoću vani!". 
Ljupko je, voli pažnju i razumije desetke riječi, uključivši nazive za nos, uši, prste i druge dijelove tijela, kao i svoje ime i imena drugih članova porodice. 
Voli biti od pomoći, oponašajući kućne poslove, okrećući stranice knjige, hraneći se rukama, šoljom i kašikom i skidajući odjeću - ponekad u nezgodnim trenucima. 
Ali, njegova samosvjesnost se može obrnuti u narcizam, gnjev ili udaranje drugog djeteta koje posegne za njegovom igračkom ili neslaganje sa svojim roditeljima ili dadiljom.
S dvije godine - povučeno ili agresivno, otvoreno ili podozrivo
Uprkos reputaciji "užasne druge godine", do djetetova drugog rođendana ćudljiva raspoloženja mogu početi jenjavati ako roditelji nauče kako s njima djelotvorno postupati. To pomaže malome da počne učiti mjere samokontrole. 
Djetetov obogaćeni rječnik, također, neizravno pomaže, jer uči izražavati svoja osjećanja i potrebe riječima umjesto isključivo postupcima i sirovim osjećanjima. 
Do sada će, vjerovatno, imati govorni rječnik od barem 50 riječi, razumjeti većinu imena predmeta iz svoga dnevnog života i znati mnoge riječi za aktivnosti (igra, spavanje, vožnja u autu), osjećanja (sretan, tužan, ljutit) i tjelesna stanja (umoran, budan, gladan). 
Dvogodišnje dijete je po prirodi zaokupljeno sobom i usmjereno na sebe, želi svoje vlastite stvari na vlastiti način i želi sve napraviti samo, čak i ako nije sigurno kako. &nbsp;Ti izrazi neovisnosti u porastu mogu biti od pomoći kada dijete ide u svijet vrtića i obično su popraćeni nastupanjem sadašnjeg i budućeg temperamenta: povučeno, agresivno, otvoreno, srdačno, podozrivo. 
U 24 mjeseca maleni je prošao veoma dugi put - od refleksne bebe-životinje do hodanja, pričanja, razmišljanja o vlastitim potrebama, sklonostima i zaziranjima. 
Na ovom stepenu on ima temelje osobnosti koji će utjecati na to s kim će se sprijateljiti, kako učiti, kako doživljavati sebe tijekom djetinjstva kao i na veliki dio njegova zrelog karaktera.

Od refleksne bebe do hodanja, pričanja, razmišljanja o vlastitim potrebama, sklonostima i zaziranjima

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Devetogodišnja Katie Renfroe pati od toliko rijetkog poremećaja da on još nema ni službeni naziv. Stručnjaci se trude svim silama otkriti o čemu je riječ, no zasad još ne uspijevaju identificirati njeno stanje i čak razmišljaju da poremećaj nazovu po Katie.

Katieina majka Angie kaže da čeka dijagnozu još od rođenja svoje kćeri, kojoj je odmah u startu dijagnosticirana megalencefalija, prekomjeran rast mozga.

- Liječnici još uvijek pokušavaju otkriti što je s Katie. U šestom mjesecu trudnoće otkriveno mi je s kakvim će se problemima nositi moje dijete, no još dan-danas ne znamo o čemu je riječ i zbog čega Katie ima takvo lice. Bila je na nekoliko operacija i skinuto joj je samo masno tkivo - kaže Angie.


Katie je dosad bila na mali milion pretraga i pregleda, no i dalje ostaje misterij od čega boluje ova devetogodišnjakinja s Floride. Dosad je bila na operaciji mozga, uklanjanju dvije ciste i mandula te korekciji obraza, ušiju i jezika.

Pohađa osnovnu školu za djecu s poteškoćama u razvoju, no sposobna je za rad na kompjuteru uz pomoć svojih učitelja.
- Njena najbolja osobina je karakter. I osmijeh, prekrasno se smije - kaže Katieina starija sestra, 18-godišnja Megan.&nbsp;Majka Angie nadovezala se da Katie voli život bez obzira na sve poteškoće, a njeno stanje i dalje ostaje medicinski misterij.&nbsp; 
- Mi ćemo joj uljepšati život koliko god je to moguće, a ona nam neka sve to vrati svojim prekrasnim osmijehom - zaključila je Angie.

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

1. Dijete plače ili iz bijesa baca stvari dok nešto ne bude po njegovom. (Ovakav ispad bijesa je normalan u drugoj ili trećoj godini, ali ne kad dijete navrši petu ili šestu godinu.)
2. Dijete ima problema u zadržavanju prijatelja i igranju s drugom djecom. (Djeca kojoj se previše popuštalo imaju teškoće s poštovanjem tuđih osjećanja, zbog čega ih vršnjaci ne prihvataju.) Kad vaše dijete prerasta puzanje, obratite pažnju na to kako dijeli stvari sa drugim, kako vraća tuđe stvari, i kako napreduje u drugim socijalnim vještinama.
3. U vašu kuću jedva mogu stati sve igračke, a ono i dalje traži još. (Objasnite djetetu da ne može dobiti uvijek što poželi.)
4. Dijete očekuje da za njega učinite neke stvari koje može i ono samo. (Zapitajte se, činite li stvari za koje je vaše dijete dovoljno veliko da ih učini samo?) Roditelji često nisu svjesni svih sposobnosti svog djeteta.
5. Osjećaj krivice - kad je jedino ispravno reći: "Sad je dosta". Zamislite situaciju u kojoj vas dijete četvrti put u sat vremena zove na posao s pitanjima šta da radi, ili hoće li ga pojesti čudovište iz ormara. Nakon što provedete sate na telefonu, možda se na kraju izvičete. Odmah se javlja dobro poznati osjećaj krivice, koji u vama izaziva želju da opet što prije popustite. Šta bismo trebali učiniti u situaciji poput ove? Nema jednostavnog odgovora - svaki dan odgovor je drugačiji.
VAŽNO

Nema savršenih roditelja. Možda su neke od lekcija kojima možemo naučiti djecu: uživati u životu i prihvatati sebe sa svim svojim nesavršenstvima.

Nudimo vam pet znakova u ponašanju djeteta koji vam mogu pomoći da procijenite jeste li previše popustljivi u odgoju

Nije moguće biti super roditelj

Međunarodna fondacija za mucavost procjenjuje da taj poremećaj ima oko 60 miliona ljudi u svijetu. Ne postoji lijek za mucanje i niko zapravo ne zna šta je uzrok, iako se smatra da nasljedne osobine, a sada i emocionalna narav, imaju u tome ulogu.

- Nemogućnost komuniciranja vodi u frustraciju i bijes, a ponekad povlačenju, kaže profesor Edvard Kontur sa Univerziteta "Vanderbilt" u Nešvilu, u državi Tenesi. - Jednostavno ne možete komunicirati kada to želite, o onome šta želite, s kim želite i kako želite. I to može biti uzrok brojnih problema. Svako to može shvatiti, jer je veoma frustrirajuće.

Profesor Kontur je proučavao 111 djece starosti od dvije do pet godina. To je starosna grupa u kojoj mucavost postaje veoma vidljiva. Iako je ova studija rađena u Sjedinjenim Državama, djeca svugdje u svijetu podjednako doživljavaju svakodnevno igranje, školu i naporan rad.

Dječaci su tri puta više sklona mucanju nego djevojčice. Premda postoji genetska veza u porodici, Kontur je, također, ustanovio da mnogi od ovih malih mucavaca tipično postaju razdraženiji prilikom komunikacije u naizgled normalnim situacijama u igri.

Toj djeci obično treba više vremena da se smire, kada se već jednom uzbude. Njihova emocionalna reakcija tada izaziva mucavost.

Kontur kaže da roditelji i učitelji mogu pomoći djeci tako što će im omogućiti opušteno okruženje, koje pruža djetetu mnogo šansi da govori. Obavezno je uzdržati se od kritike ili biti ljut kada dijete ne može izgovoriti riječi i potražiti pomoć logopeda koji može raditi sa djetetom. Ako se sve to radi, postoji velika vjerovatnoća da se mucavost prevaziđe.

Naučnici kažu da u 50 do 80 posto slučajeva mucanje prestane prije pete godine, ali nema lijeka - ako se nastavi kasnije

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Uloga roditelja, odnosno ženske i muške figure, važna je još prije začeća djeteta, razvija se tokom trudnoće i porođaja, traje cijelo razdoblje odrastanja, a nastavlja se čak i kad djeca odrastu i odu od kuće.

Mnogi psiholozi će reći da roditelji nastavljaju utjecati na djecu i onda kad ih više nema među živima, jer su se njihove figure ugradile u psihu djeteta tokom odrastanja.

Ko sve može biti mama

Uloga majke znatno je više proučavana i većina bi se ljudi složila s tim da je majka najvažnija osoba u životu djeteta. Naravno, ne mora biti i biološka majka, a u prvih nekoliko godina života ne mora biti ni ženska osoba.

Naime, u prve tri godine života majka je svaka osoba koja uspješno zadovoljava potrebe djeteta za emocionalnim vezivanjem, hranom i njegom. Mnogi bi muškarci bili sposobni uspješno preuzeti tu ulogu. Tek poslije, od treće godine nadalje, djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac.

Je li tati mjesto u porođajnoj sali

U trudnoći otac nerođenog djeteta stvara atmosferu sigurnosti, povjerenja, optimizma i tako pomaže majci da se trudnoća odvija sa što manje stresova, da se osjeća ugodno i voljeno te da s radošću očekuje novorođenče.

Povoljna porodična atmosfera zasigurno pozitivno utječe na razvoj djeteta tokom trudnoće, što je mnogim roditeljima poznato, jer su s djetetom počeli komunicirati mjesecima prije njegovog rođenja.

Odnedavno i otac može prisustvovati rođenju svog djeteta. Zabilježena su mnoga pozitivna iskustva, a najviše koristi od toga ima novorođenče. Utvrđeno je, naime, da očevi koji su prisustvovali porođaju znatno više pričaju o svom djetetu, da su mnogo tačniji u njegovu opisivanju i da se tokom odrastanja znatno više vežu za dijete.

Tata je važan za stvaranje slike o svijetu

Tokom prva tri mjeseca majka i novorođenče razvijaju posebnu vrstu odnosa koju nazivamo simbioza. Oni se u mnogočemu ponašaju kao jedno biće i otac je u tom razdoblju potisnut u drugi plan.

Ipak, simbioza se ne bi mogla dobro razvijati bez njegove podrške, zaštitničkog stava, razumijevanja i brige o svakodnevnim potrebama djeteta i majke. Kako dijete raste, počinje sve sigurnije zamjećivati postojanje i drugih osoba osim majke, a to znači da i otac biva uključen u njegov svijet.

Otac tako potiče lakše razrješenje simbioze te kroz svoju različitost omogućuje djetetu brži kognitivni i motorički razvoj te stvaranje obrazaca budućih socijalnih odnosa.

Možda je teško povjerovati, ali je još prije četvrt stoljeća naučno dokazano da djeca od osam sedmica starosti drukčije reagiraju u prisutnosti očeva nego majki.

Potreba za emocionalnom vezanošću

Britanski psihoanalitičar John Bowlby uveo je u psihodnamsku teoriju važan koncept pod nazivom attachment (emocionalno vezivanje ili privrženost) između djeteta i majke, odnosno osobe koja ima tu ulogu.

Proučavajući djecu u dječjim domovima, otkrio je važnost tog fenomena u prve tri godine života te teške posljedice na razvoj djeteta ako se ta potreba za emocionalnom vezanošću nije mogla više-manje skladno razvijati.

U porodici s oba roditelja emocionalna vezanost bit će veća uz jednog roditelja, najčešće majku, ali će se istodobno razvijati i emocionalna vezanost uz drugog roditelja, oca.

Time će vezanost dobiti na dinamici i sigurnosti, a poslije će prisutnost oca olakšati odvajanje - osamostaljivanje djeteta iz zajednice s majkom.

Porodični trokut

Između treće i pete godine života djeteta uloga oca postaje vrlo specifična i odnosi koji se stvaraju u porodičnom trokutu majka - dijete - otac bitno će utjecati na daljnji razvoj njegove ličnosti.

Nakon završetka te burne faze razvoja, u dobi od oko šest godina dijete ulazi u znatno mirnije razdoblje koje se zove latencija i postaje zrelo za školu. Polaskom u školu očekuje podjednaku pomoć obaju roditelja za svojih prvih đačkih godina. Otad su roditelji ujednačeniji po važnosti.

Tek od treće godine života djetetu postaje bitno da je majka žena, a otac muškarac

Zašto je tata tako važan

Na Klinici za bolesti glave u Hajdelbergu održan je kongres stručnjaka koji se bave problemima govora kod djece - zapravo bave se glasom i dječijim sluhom.

Na početku je prvi vrisak bio dobar znak za roditelje i babicu; znak da novorođenče raspolaže dobro izgrađenim glasovnim organima. A ako je mozak djeteta u redu, onda već ima dobre predispozicije da nauči govoriti.

Jer, bez ogromne mozdane sposobnosti za učenje ništa ne funkcionira. Činjenica da sve bebe uče bilo koji jezik, pokazuje da dojenčad već ima ogroman potencijal. Ali. put do savladavanja jezika je dug.

Gugutanje se ne uči

Sljedeći korak objašnjava Eberhardt Krusse, profesor fonijatrije na Univerzitetu u Goetingenu:

- Sa stanovišta funkcionalnosti, nakon rođenja, prve aktivnosti su vezane za ishranu, tj. sisanje i gutanje. Prevedeno kasnije na nivo govora, to znači da se ovdje trenira motorika usana, što nazivamo intraoralnom motorikom.

Bebe kombiniraju treniranje muskulature usana i čula dodira, zbog kojeg bebe često stavljaju stvari u usta. Kada napune dva mjeseca počinje trening glasa.

Ranu fazu u razvoju djeteta tokom prvih mjeseci nazivamo fazom gugutanja. Ova faza kombinira motoriku kod hranjenja i glasovno oglašavanje, koje aktiviramo sa prvim vriskom. Sve to zajedno zovemo gugutanje.

No, kad je o govoru riječ, tu postoji interakcija obje strane, što je ključna osnova za dalji razvoj. Ako nema osoba s kojima bi moglo da priča, dijete bi teško naučilo govoriti. Jer, da bi naučilo govoriti, potrebno mu je ohrabrenje roditelja, što obično i dobija.

Zaprepašćujuće je da odnos sa djecom odrasli ne moraju da uče. To znači da nikom ne pada na pamet normalno razgovarati sa djetetom koje guguče, već se odrasli spuštaju na nivo djeteta i guguču zajedno sa njim. Ovdje treba jedno raščistiti: riječ je o dinamičnom procesu koji se ne može jednostavno objasniti.

Jezik se uči slušajući

Čovjeka i razumijevanje puno ljubavi ne mogu nadomjestiti radio ili televizija. Samo ljudi mogu dijete ohrabrivati da vježba gugutanje, pružajući mu odgovore i osmijehe.

No, i slušanje je bitno za razvoj govora. Kako bi dijete prešlo sa gugutanja na maternji jezik, neophodan je dobar sluh, potvrđuje profesor Krusse:

- Jezik, pa tako i izgovor i dijalekte, učimo isključivo putem slušanja. Dijalekt ne možemo napipati ili vidjeti.

Predispozicije roditelja prenose se i na dijete. Što dijete bolje čuje, utoliko bolje uči govoriti. Zato liječnici specijalisti zahtijevaju kontrolu sluha sve novorođenčadi, kao što je praksa u nekim zemljama.

Danas znamo da urođene smetnje sluha moraju biti dijagnosticirane do trećeg mjeseca, da bi se pomoglo djeci u daljem razvoju. To se radi tako što se u bebino uho ubaci malecni zvučnik. Njegove šumove snima mikrofon koji mjeri zvučnost u uhu.

Od 1.000 novorođenčadi jedno ima defekt sluha. Stopa raste kod riskantnih trudnoća na dva do tri odsto. Pregled košta 13 eura. Ako se otkrije defekt, djeci se može pomoći, kaže prof. Krusse:

- Ako kod nas dođu djeca do tri mjeseca starosti, pa čak i djeca koja su potpuno gluha, postoji šansa da adekvatnom pomoći 50 do 60 posto ove djece osposobimo za odlazak u redovnu školu.

Jedno treba imati na umu: koliko god bili različiti uzroci poremećaja sluha, isto toliko su raznolike i metode koje pomažu u njihovom otklanjanju. Počevši od treninga za govor kod logopeda do proteze koja oštećenom uhu ponovo vraća funkcionalnost.

Sva djeca na svijetu guguču na isti način

Gugutanje je uzbudljiva faza i svuda u svijetu se isto odvija. Pa tako ne postoji njemačko ili kinesko gugutanje, već samo gugutanje. To ujedno i pokazuje da je dijete aktivno. Ne možemo djetetu pokazati kako da guguče.

Koje su sve pretpostavke potrebne za razvoj sluha, glasa i govora

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Svi možemo poduzeti korake kojima će se smanjiti agresivno ponašanje. No, roditeljima je pripala najvažnija uloga u smanjivanju nasilja, jer bi oni trebali odgajati svoju djecu u sigurnim domovima, s puno ljubavi.

Dakle, prvi i osnovni zadatak svakog roditelja jeste da djeci pruži svu ljubav i pažnju. Svakom je djetetu potreban blizak odnos s roditeljima, jer se samo u tom slučaju ono osjeća sigurno i zaštićeno.

Uz roditeljsku ljubav i pažnju dijete će razvijati i osjećaj povjerenja. Bez čvrstog oslonca na odraslu osobu, dijete može postati agresivno, tjeskobno i nesigurno.

Manja je vjerovatnost da će se kod djeteta javiti poremećaj u ponašanju ili delinkvencija ako se roditelji posvete djetetu i puno njime bave, pogotovo u ranim godinama razvoja.

Nije lako pokazivati ljubav djetetu cijelo vrijeme, a još je teže ako ste mlad, neiskusan ili samohrani roditelj. Zato, ako vam se biti roditelj čini preteškim i stresnim, porazgovarajte o tome s djetetovim pedijatrom, stručnim saradnikom u vrtiću ili školi.

Oni će vam dati savjet ili vas uputiti u roditeljsko savjetovalište (gdje se roditelji educiraju kako na pozitivne načine riješiti probleme nastale u odgajanju djece).

Važno

Važno je upamtiti da djeca imaju svoju vlastitu ličnost i razum, te da njihovo osamostaljivanje ponekad kod roditelja stvara osjećaje ljutnje, frustracije ili razočaranja.

Budite strpljivi! Pogledajte situaciju kroz djetetove oči. Dajte sve od sebe da na djetetovo ponašanje ne reagirate na neprijateljski način.

Istraživanja su pokazala da se nasilno i agresivno ponašanje uči u ranim godinama života. Roditelji, članovi porodice i svi drugi kojima je stalo, mogu dijete naučiti kako se nositi s osjećajima ljutnje bez upotrebe nasilja

Šta kada dijete ima prijatelja iz mašte

Igračka je prvi najbolji djetetov drug

Koliko dijete treba biti visoko i teško

Sedam stvari koje će djeca o vama pamtiti dok su živa

Zdrava beba: Nepravilno izbijanje zubića

Hiperaktivna djeca sklonija porocima

Centar za zaštitu mentalnog zdravlja: Pažnju djece sve je teže privući

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

Nije moguće biti super roditelj

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Zašto je tata tako važan

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Naučite dijete da savlada bijes i ljutnju

Rast & razvoj

Šta kada dijete ima prijatelja iz mašte

Igračka je prvi najbolji djetetov drug

Koliko dijete treba biti visoko i teško

Sedam stvari koje će djeca o vama pamtiti dok su živa

Zdrava beba: Nepravilno izbijanje zubića

Hiperaktivna djeca sklonija porocima

Centar za zaštitu mentalnog zdravlja: Pažnju djece sve je teže privući

Bebe „kopiraju“ emocije odraslih

Sedam odličnih razloga zbog kojih bi trebalo da imate više djece

Šta nauči beba od rođenja do 2. godine

Doktori i dalje ne mogu otkriti od čega boluje ova djevojčica...

Nije moguće biti super roditelj

Ne postoji lijek za mucanje i niko mu ne zna pravi uzrok

Zašto je tata tako važan

Zašto je važan prvi bebin vrisak

Naučite dijete da savlada bijes i ljutnju