Vitamini su složena organska jedinjenja od izuzetnog značaja za brojne procese u ljudskom organizmu. Ime im potječe od latinske riječi vita, što znači život. Ukupno ih ima 20, a prema rastvorljivosti se dijele na one koji su rastvorljivi u vodi i one koji se rastvaraju u mastima.&nbsp;&nbsp;
U rastvorljive u vodi ne spadaju vitamini B kompleksa i vitamin C, a u rastvorljive u masti vitamini A, D, E i K.

Izuzimajući vitamin D, koji se stvara u koži pod djelovanjem ultraljubičastih zraka, vitamina K i malim dijelom vitamina B2 i biotina, koje stvaraju bakterije debelog crijeva, kompletne potrebe u ostalim vitaminima ostvaruju se hranom. 

Vitamini se, uglavnom, slabo deponiraju u našem organizmu, osim vitamina B12, koji se dobro deponira u jetri, kao i manjim dijelom vitamini A i D. S druge strane, eliminacija viška liposolubilnih vitamina je ograničena.

Sve ove činjenice ukazuju na to da se vitamini moraju, u skladu s optimalnim potrebama, redovno unositi hranom. I manjak i višak vitamina može ozbiljno ugroziti dječije zdravlje. 

Zahvaljujući pravilnoj ishrani, danas su ovi poremećaji rijetki i javljaju se uglavnom u sklopu različitih oboljenja koja kompromitiraju unos vitamina i promet u organizmu.

Optimalna ishrana novorođenčeta i dojenčeta podrazumijeva unos majčinog mlijeka, ili, ako to nije moguće, adaptirane formule mlijeka. Majčino mlijeko obezbjeđuje djetetu sve vitamine, osim vitamina D, dok u adaptiranim mliječnim formulama ima dovoljno svih vitamina, uključujući i vitamin D. 

Od šestog mjeseca, dio potrebe u vitaminima dijete ostvaruje i nemliječnom ishranom. Kravlje mlijeko nema dovoljno vitamina D, ali ni vitamina A i C, pa ako je dojenče prinuđeno da se hrani kravljim mlijekom, neophodno je dodatno unositi ove vitamine. 

Nedonošče, kao i novorođenčad niske porođajne težine, zbog bržeg rasta u prvim mjesecima po rođenju, zahtijevaju relativno veći unos svih vitamina.

D zahtijeva posebnu pažnju

Posebnu pažnju treba obratiti na unos vitamina D, jer njegov poremećaj dovodi do poremećaja u razvoju kostiju i zuba, a višak do ozbiljnog oštećenja organizma zbog taloženja kalcija u krvnim sudovima i ostalim tkivima.

Prema savremenim preporukama, dnevne potrebe u vitaminu D donesenog novorođenčeta i dojenčeta iznose 200 do 400 IJ, a prijevremeno rođenog 400 IJ. Ukoliko se dijete hrani majčinim mlijekom, ove potrebe se obezbjeđuju unosom odgovarajućeg preparata vitamina D. 


&nbsp;VAŽNO 

Obično kravlje mlijeko nije preporučljivo u ishrani djeteta u prvoj godini života. Djeci koja se ipak ovako hrane, neophodno je dodati ne samo vitamin D, nego i vitamin A, što se postiže primjenom D3 kapi, kao i vitamin C. 

Dodatni unos vitamina D neophodan je djeci u drugoj i trećoj godini života, ali samo tokom zimskih mjeseci.

Izuzimajući vitamin D, koji se stvara u koži pod djelovanjem ultraljubičastih zraka, vitamina K i malim dijelom vitamina B2 i biotina, kompletne potrebe u ostalim vitaminima ostvaruju se hranom

Potrebe za vitaminima ostvaruju se hranom

ABeCeDa vitamina

Nemojte ignorirati djetetove agresivne, histerične napade. Svaki mu put objasnite zašto je takvo ponašanje neprimjereno i loše. Osim agresivnošću, djeca i histeriziranjem često nastoje postići određeni cilj. Tada, najčešće, plaču, razbacuju i trgaju igračke ili nekontrolirano vrište.&nbsp;&nbsp;
Dijete je u takvoj situaciji najbolje pokušati utješiti zagrljajem, poljupcem i umirujućim riječima.

Ali, pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići. Učinite li to, dijete će pretpostaviti da je histerija pozitivna te će takve ispade ponavljati. 

Ipak, treba i pažljivo procijeniti šta je i zašto izazvalo takvu reakciju djeteta. Ako je riječ o hirovitoj želji za igračkom koju smatrate nepotrebnom, budite ustrajni u svojoj odluci. Dijete će prestati s ispadima samo ako uvidi da njima ništa ne postiže. 

Radi li se, pak, o histeriji zbog odvajanja od roditelja (ostanak u vrtiću, odlazak jednog roditelja na put), obavezno razgovarajte s djetetom nakon što se smiri. Na staložen mu i strpljiv način objasnite zašto tako mora biti te kako nije lijepo neprimjerno se ponašati. 

Evo, šta još može pomoći da bezbolno prevaziđete epizode agresivnosti kod djeteta: 

- Jedna od učinkovitih metoda protiv agresije, histerije i depresije kod djece je da ih učite kako će neke od željenih stvari dobiti kao nagradu za dobro ponašanje.
 
- Dijete će prestati s bacanjem na tlo, vrištanjem i plakanjem kad shvati da time ništa ne postiže.

- Odluči li roditelj da neće popustiti djetetu, važno je da u toj odluci ustraje. Histerično će se ponašanje ponoviti dva do tri puta, dok dijete ne uvidi da njime ništa ne postiže.

- Najvažnije je razumijevanje i objašnjavanje. Svaku odluku treba objasniti, a ne dovesti dijete pred gotov čin.

- Objasnite djetetu da ne mora uvijek imati sve što imaju druga djeca jer se razlikuje od njih. To je i idealan trenutak da pohvalite vještine koje njemu "leže".

Pogrešno je priuštiti mu ono što je tim ponašanjem pokušalo postići. Učinite li to, dijete će pretpostaviti da je histerija pozitivna te će takve ispade ponavljati

Najvažniji je objasniti djetetu svaku odluku

Recite odlučno NE dječijim hirovima

Ukoliko dijete dobije naglu upalu grla, a uz to se javi i temperatura viša od 39 stepeni, koju prate abdominalni bolovi i glavobolja, moguće je da je riječ o streptokoknoj upali grla.&nbsp;&nbsp;
Najpodložnija su joj djeca uzrasta od tri do deset godina, mada naučnici upozoravaju da je sve veći broj mlađe djece koja od nje obolijeva.

Sluzokožu grla naseljavaju uobičajene bakterije flore ždrijela, a među njima su i streptokoke. Njih ima više vrsta i podvrsta, ali opasan je samo betahemolitički streptokok iz grupe A (BHSA), jer je to jedini bakterijski uzročnik upale grla koji treba prepoznati, izolirati i liječiti na pravi način. 

Koji su simptomi 

Ova infekcija može biti opasna jer može izazvati buran odgovor imunološkog sistema. Ponekad dijete proizvodi previše antitijela koja se bore ne samo protiv uzročnika, već napadaju i vlastita tkiva (bubrege, zglobove, srčani mišić), što izaziva akutnu reumatsku groznicu. 

Osim temperature i grlobolje, na streptokoku upućuje i suh nos (nema slina), jarkocrvena boja usana, karakterističan sladunjav miris iz usta, bjeličast jezik (u poodmakloj fazi postaje malinast), kao i otečeni krajnici s bijelim naslagama. 

Također, vrlo često su uvećane i limfne žlijezde. Ipak, najsigurniji način dijagnosticiranja streptokoke je izolacija bakterije u brisu grla ili nosa. 

Način liječenja 

Ako bris pokaže da je dijete pozitivno na streptokoku, obavezno je provođenje energične desetodnevne terapije prirodnim penicilinima. Treba imati na umu da je streptokoka vrlo često otporna na neke vrste polusintetskih i sintetskih penicilina i drugih antibiotika. 

Treba znati da je velika zabluda da su antibiotici primijenjeni u vidu injekcija efikasniji u liječenju streptokoke, jer su mnoga vrlo opsežna i obimna istraživanja pokazala da to nije slučaj.

VAŽNO 

Neka djeca u grlu stalno imaju streptokoku, a ne osjećaju nikakve tegobe. Ta djeca nisu bolesna, ne predstavljaju opasnost za okolinu, niti ima opasnosti za njih, pa ih ne treba liječiti.

Sluzokožu grla naseljavaju uobičajene bakterije flore ždrijela, a među njima su i streptokoke. Njih ima više vrsta i podvrsta, ali opasan je samo betahemolitički streptokok

Osim temperature i grlobolje, na streptokoku upućuje i suh nos

Treba li se plašiti streptokokne upale grla

Roditeljima ništa nije važnije od dobrobiti djeteta, pogotovo kad ne mogu biti kod kuće sa njim. Ali, kada se mama vraća na posao pred njom je velika i značajna dilema - kome povjeriti dijete.&nbsp;&nbsp; Vrtić ili dadilja? Kada je dijete starije od tri godine, odluka je lakša, jer su tada maleni već spremni da uđu u svijet vrtića. 
Trogodišnjaci su spremni krenuti u život grupe i od vršnjaka uzeti ono što je najbolje. Za one mlađe od tri godine, najbolja opcija je ostanak uz osobu koja je o njima brinula i tokom prve godine života. Ukoliko ste pred dilemom, pročitajte razloge za vrtić i dadilju i protiv njih.
&nbsp;Vrtić
ZA
- Stalna briga je osigurana, neće se dogoditi da zbog bolesti nema ko preuzeti dijete.
- Jaslice su pod kontrolom inspekcija i zadovoljavaju standarde kada je u pitanju opremljenost, zdravstvena zaštita i ishrana, te sigurnosne mjere za boravak djece.
- Zapošljavaju stručno osoblje.
- Djeci nude velik broj edukativnih materijala i podsticaja
- Pružaju mnogo mogućnosti za socijalizaciju djeteta.
- Jeftinije su nego individualno čuvanje.
PROTIV 
- U velikim mjestima teško je naći mjesto u vrtiću.
- Dijete je stalno izloženo grupi druge djece i veća je mogućnost zaraze. Činjenica je da je većina djece koja polaze jaslice češće bolesna nego djeca koja ostaju kod kuće.
- Promjene vaspitača mogu biti ozbiljan problem.
- U vrtiću je teško pratiti ritam svakog pojedinog djeteta, nameće im se rutina koja je već utvrđena (vrijeme jela, spavanja, izlazaka...).
- Radno vrijeme vrtića je striktno određeno i ako je i vaše radno vrijeme takvo onda sa tim nemate problema, ali ako je vaše radno vrijeme nedefinirano, onda ćete se bez dodatne pomoći teško uklopiti u ovaj sistem.
&nbsp;Dadilje 
&nbsp;ZA
- Dijete ostaje i boravi u svom domu, što najveći broj roditelja smatra idealnim.
- Moguće je naći osobu koja će brinuti o braći ili sestrama pa se oni neće odvajati.
- Rutine koje dijete ima mogu se upotpunosti poštovati (to je posebno važno kod male djece).
- Vrijeme čuvanja puno je fleksibilnije.
- Moguće je prepustiti brigu i o bolesnom djetetu.
- Lakše je nastaviti s ishranom na koju je dijete naviklo u porodici
PROTIV 
- Teško je naći osobu od povjerenja.
- Dadilje rijetko imaju formalno obrazovanje za vaspitanje i obrazovanje male djece.
- Dijete nema mnogo prilika za druženje sa vršnjacima.
- Dijete nema priliku za igru u specifičnim, njemu prilagođenim prostorima i materijalima.
- U slučaju bolovanja ili puta dadilje ostajete bez nekoga ko će brinuti o djetetu.

Kada je dijete starije od tri godine, odluka je lakša, jer su tada maleni već spremni da uđu u svijet vrtića

Vrtć pruža mnogo mogućnosti za socijalizaciju djeteta

Vrtić ili dadilja

Tokom prve godine života djeteta, mnogo puta ćete hraniti bebu noću. Kada je noćno hranjenje u pitanju, morate misliti na dvije stvari: da zadovoljite potrebe bebe za hranom (mlijekom) i da zadovoljite vaše potrebe za snom i odmorom.&nbsp;&nbsp; Zapamtite, vesela mama i dobro nahranjena beba ciljevi su kojima se teži i tokom dnevnog i noćnog hranjenja. Evo nekoliko savjeta kako da učinite da noćno hranjenje bebe postane lako: 
1. Vaša roditeljska uloga sastoji se u tome da kreirate dobru atmosferu za spavanje koja će omogućiti djetetu da prirodno utone u san. Vaši najvažniji ciljevi su da pomognete bebi u razvijanju zdravih navika u spavanju, kao i da joj omogućite stjecanje osjećaja da je spavanje nešto prijatno.
Da biste postigli ove ciljeve, morat ćete uložiti mnogo napora, kako biste dijete naučili da se pravilno uspava, kao i da ponovo zaspi nakon noćnog buđenja. Vremenom, vaša pažnja urodit će plodom i dijete će biti u stanju uspavati se samo. 
Ne bi trebalo posebno isticati koliko se ovaj cilj razlikuje od onog koji podrazumijeva da puštate dijete da se isplače i na taj način samo uspava. Tako će dijete stvoriti nezdrav odnos prema spavanju, a što je još gore, naučit će da se ne može osloniti na roditelje tokom buđenja noću. 
2. Razmišljajte o "noćnom roditeljstvu" kao o dugoročnoj investiciji. Sva sadašnja noćna buđenja i pravilno odgovaranje na bebine potrebe, sačuvat će vam potrebni san u godinama koje dolaze. 
3. Prije svega, trebali biste imati realistična očekivanja o noćnom spavanju, pogotovo kada je beba sasvim mala. Počnite roditeljsku karijeru bez ikakvih pretpostavki o tome koliko će vremena tokom noći beba spavati i u koje vrijeme će se buditi. 
Možda je vaša beba "uredna", što znači, da uvijek jede u očekivano vrijeme i noću spava vezano četiri do šest sati, ili vam je beba "nepredvidiva", odnosno danju jede kada poželi, a noću se budi za hranjenje uvijek u različito vrijeme. 
Ne zaboravite, u oba slučaja radi se o normalnim bebama. Gotovo sve bebe intuitivno znaju koliko im je mlijeka potrebno, tako da, ukoliko vaša beba želi noću piti mlijeko, morate poštovati tu želju. 
Bebi je zaista potrebna ta hrana. Pored hrane, bebi je tokom noći potreban i kontakt s vama. Nema ničeg što umiruje bolje od zagrljaja mame i tate. 
4. Nema dobrog ili lošeg mjesta na kojem beba može spavati. Budite otvoreni u pronalaženju najboljeg mjesta za spavanje i dojenje/hranjenje bebe, vodeći računa i o potrebama drugih članova porodice. 
Neke bebe vole spavati sklupčane pored mame u krevetu, dok druge uživaju spavajući u svom krevetiću. Većina beba koje su dojene vole spavati pored mame u krevetu. A, gdje će beba spavati, odlučit će mama i tata. 
5. Morate uvijek voditi računa o tome da beba jede redovno tokom dana. Kako rastu, bebe postaju sve "zaposlenije" tokom dana i postepeno jedu manje. Tako, kada padne mrak, one nadoknađuju propušteno... To se posebno dešava nakon šestog mjeseca života bebe. 
6. Možete probati buditi bebu prije nego što odete na spavanje. Ukoliko beba spava od devet sati navečer, a vi legnete u 10,30, vjerovatno ćete se morati probuditi već u 11 ili 11,30 kako biste je nahranili. 
Bolje je probuditi bebu prije nego što krenete na spavanje i na taj način omogućite i sebi i njoj kvalitetniji san. 
7. Ukoliko vam se dijete budi noću, nemojte ga uspavljivati sokom. Sok iz flašice, koji dijete pije tokom noći, nije prijatelj zubića. Zbog velike koncentracije šećera, zubi malog djeteta se nakon nekog vremena provođenja ove prakse, mogu pokvariti. 
Djetetu radije ponudite nezaslađenu svježu ili prokuhanu vodu. Na taj način, zaštitit ćete dječije zube i naučiti dijete da "veže" noćni san bez buđenja.

Vesela mama i dobro nahranjena beba ciljevi su kojima se teži i tokom dnevnog i noćnog hranjenja

Tokom prve godine mnogo puta ćete hraniti bebu noću

Sedam savjeta za noćno hranjenje

Poremećaj pomanjkanja pažnje i hiperaktivni poremećaj (ADHD) zahvata tri posto mališana i češći je kod dječaka nego djevojčica. ADHD nije samo faza koju će dijete prerasti, nije uzrokovan roditeljskim neuspjehom u odgoju, niti je znak djetetove "zločestoće". To je stvarni, biološki uvjetovan poremećaj.&nbsp;&nbsp;
Prehrana igra vrlo bitnu ulogu kod hiperaktivne djece pa je vrlo važno obratiti pažnju na sljedeće:

Uravnotežena hrana

Svi članovi porodice trebali bi jesti uravnoteženo i držati se glavnih obroka. Cjelovita hrana - neprerađene žitarice, integralni hljeb, tjestenina, smeđa riža, grah, grašak, leća, mlijeko i mliječni proizvodi, svježe voće i povrće, umjerene količine mesa, ribe i jaja osigurat će sve ono što je potrebno organizmu u razvoju. 

Bitno je naglasiti da se prehrana treba sastojati od neprerađene ili minimalno prerađene hrane.

Glihemijski indeks

Neka djeca dobro će reagirati na prehranu koja se bazira na niskom glihemijskom indeksu - riječ je o vrijednosti koja govori o brzini oslobađanja šećera u krvi iz konzumirane hrane. 

Ovakva hrana, poput cjelovitih žitarica, voća, povrća, orašastih plodova - održavat će konstantan nivo šećera u krvi i spriječiti njegovo naglo padanje i spuštanje, što djecu zna učiniti razdražljivima.

Dodaci hrani 

Djeca s ADHD sindromom i njihovi roditelji obično zahtijevaju dodatne nutrijente (kalcij, magnezij, kalij, cink, selen, beta-karoten, vitamin B, E i C i esencijalne masne kiseline kao što su omega-6 i omega-3) kako bi se mogli nositi s dodatnim stresom, kojem su njihova tijela i živčani sistem svakodnevno izloženi.

Ne aditivima 

Hrana djece s poremećajima u pažnji trebala bi biti neprerađena. To znači da treba smanjiti unos hrane s umjetnim bojama, pojačivačima okusa i prezervativima koji se upotrebljavaju u svakoj obrađenoj namirnici. 

Iako je teško danas izbjeći umjetne dodatke hrani, čitanjem sastojaka na proizvodima i pažljivim izborom, na vašem djetetu uskoro bi mogli primjetiti promjene na bolje.

Šećer 

Godinama je šećer smatran glavnim krivcem kao uzrok za pojavu hiperaktivnosti kod djece. Pa ipak, istraživanja su pokazala da kod ADHD sindroma veću ulogu igraju aditivi u hrani s velikim udjelom šećera (obojena hladna pića), nego šećer sam po sebi.

Prehrambene navike 

Djeca sa ADHD sindromom često razvijaju averziju prema i žudnju za određenom hranom. Također imaju i povećanu potrebu za pijenjem tekućine. Važno je zapamtiti da obroci nikada ne bi trebali postati bojna polja. 

Prihvatite činjenicu da vaše dijete ne želi jesti određene namirnice, a samo ako izbjegava neke važne namirnice poput mlijeka - zamijenite ga s drugim izvorom kalcija - jogurtom, sezamovim sjemenkama, svježim sirom

Fizička aktivnost 

Tjelovježba je jedan od terapeutskih načina koje vi i vaše dijete trebate prakticirati kako bi smanjili utecaj ADHD sindroma - troši višak energije kojom vaše dijete pršti, jača mišiće i koordinaciju očiju, održava tijelo zdravim, sprječava depresiju i pomaže djetetu da se opusti. 

Lijekovi 

Ne postoji emotivnija tema za roditelje od ove kada je u pitanju liječenje ADHD sindroma. Pa ipak, o tome će najbolje odlučiti liječnik. Vrlo je važno da taj isti liječnik prati dijete dok god uzima lijek.

Bitno je naglasiti da se prehrana treba sastojati od neprerađene ili minimalno prerađene hrane

Svi članovi porodice trebali bi jesti uravnoteženo i držati se glavnih obroka

Hrana liječi hiperaktivnost

Djeca su, baš kao i odrasli, izloženi stresu zbog tempa savremenog života. Oni ga često teže podnose nego odrasli. Dječija psiha je krhka i ranjiva, a teret koji maleni moraju podnijeti pretežak je ponekad i za odrasle.&nbsp; 
&nbsp;Najvažnije je, ipak, da roditeljima ne promaknu prvi signali koji ukazuju na to da je dijete pod stresom.
 
Deca pod stresom mogu da budu zbog raznih stvari: vrtića, vršnjaka, a i vi možete u kuću donijeti stres s posla. Dječiji psiholozi izdvojili su simptome dječijeg stresa, koje nipošto ne treba zanemarivati. 

Ukoliko ih primijetite obavezno razgovarajte s djetetom, a ako mislite da se niste u stanju sami izboriti s novonastalom situacijom, potražite pomoć psihologa. 

- Osjećaj usamljenosti - Dijete ima jak osjećaj da se udaljava od porodice i prijatelja, da niko na njega ne obraća pažnju, da se ni po čemu ne izdvaja iz gomile. Kada mu se obratite, ne želi razgovarati i ponaša se kao da ga niko ne razumije. 

- Nesigurnost - Maleno se odjednom počinje nelagodno osjećati u društvu ljudi sa kojima je ranije bilo u normalnim odnosima. Kad god mu se neko obrati ili mu postavi pitanje, ono odgovara stidljivo i kratko. 

- Umor i poremećaj sna - Stalno se osjeća umornim, trom je i samo se povlači po kući. Uprkos tome, teško mu je zaspati i dugo se uvečer prevrće po krevetu.

- Strah od tišine - Dijete se osjeća neprijatno ako oko njega vlada tišina. Zato bez prekida nešto priča ili u sobi pojačava televizor. Dešava se i suprotno: trza se na svaki šum i burno reagira na jake zvukove. 

- Loš apetit - Gubi interesovanje za hranu. Tu postoje dvije krajnosti: bez apetita, samo uz vaše usrdno nagovaranje pristaje pojesti jelo koje je inače ranije voljelo ili automatski trpa u sebe sve što mu servirate. 

- Problemi s koncentracijom i pamćenjem - Dešava se da zaboravi o čemu ste pričali prije pet minuta.

- Nema želju da komunicira s ljudima - Gubi interesovanje za vršnjake. Nervira ga pažnja ljudi koji ga okružuju. 

- Kolebanje raspoloženja - Periode dobrog raspoloženja začas zamijeni plač. Nerijetko brizne u plač bez ikakvog povoda. Isto je i sa smijehom.

- Razdražljivost - Dijete gubi samokontrolu. U svakom trenutku, zbog najmanje sitnice, može planuti, pobjesniti i oštro odgovoriti. 

- Nemir - Primjećujete da vašeg mališana ne drži mjesto: vrpolji se, stalno nešto premješta, čupka kosu ili odjeću.

Ukoliko primijetite simptome stresa razgovarajte s djetetom, a ako mislite da se niste u stanju sami izboriti s novonastalom situacijom, potražite pomoć psihologa

I razdražljivost je znak da je dijete pod stresom

I djeca su pod stresom

Baš kao i prvi alpinisti ili moreplovci, bebe žele otkriti svaki dio svog svijeta, koji je odjednom postao velik. Koliko god roditelji čuvali svog netom prohodalog istraživača, dom je za njega opasan.&nbsp;&nbsp;
Roditelji misle kako je sve sigurno. Noževi stoje zaključani u ladici, lijekovi i sredstva za čišćenje su izvan dohvata, sve utičnice zaštićene, a oštri uglovi namještaja obloženi. 

Ali, nije problem u onome što roditelj može predvidjeti, opasnost vreba u onome što ne može, jer dječija mašta nema granica. Obični magnet koji inače ne može dohvatiti, otpadne li s frižidera, može završiti u ustima djeteta i izazvati gušenje. 

WC školjka naročito je opasna zato što se djeca vole penjati na nju te mogu pasti. Kao i sve druge prostorije koje nisu sigurne za djecu, i kupatilo držite zaključano. Evo gdje još vrebaju opasnosti za malog avanturistu.

- Hodalica - Bebino tijelo ima više kostiju i može otrpjeti padove od kojih bi odrasli završili u bolnici. Ali, hodalica remeti urođene navike padanja, drugačije raspoređuje masu te opterećuje kičmu, a beba se može i povrijediti. 

- Kolijevka puna igračaka - U kolijevci pretrpanoj plišanim igračkama i dekicama beba se može ugušiti ako se prevrne. Isti rizik prijeti i ako spava u krevetu za odrasle, naročito ako je uz nju roditelj, koji nehotično može poklopiti dijete rukom. 

- Obavezno vezanje - Dječija sjedala i nosiljke roditeljima ulijevaju lažnu sigurnost. Dječiji zglobovi znatno su pokretljiviji i maleni će lako izmigoljiti ako nije dobro vezan. Naročito su opasne visoke hranilice u kojima bi bebe uvijek morale biti vezane. 

- Stoljnjaci - Kada dijete prohoda, roditelji se moraju pozdraviti sa stolnjacima, ali i šoljama za kafu te drugim vrućim napitcima. Idealna je mala termosica ili posebne plastične šolje s poklopcem. Ako je i sruši, neće se opeći.

- Naljepnice čuvaju glavu - Dijete ne razlikuje otvorena vrata od prozirnih. Ne samo da riskira da se u njih zaleti nego ih može i razbiti. Staklena vrata, ako ih ne želite zamijeniti mekšim drvenim, oblijepite naljepnicama do pola metra visine.

Kako bi uklonili opasnosti za djecu, roditelji će osigurati sva opasna mjesta u domu, ali valja predvidjeti i naoko nepredvidivo

Siguran dom za malog avanturistu

Sigurno biste voljeli odgojiti prijazno i samouvjereno dijete. Možda će vam u tome pomoći nekoliko načina kako kod djeteta razviti samopoštovanje. Poslušajte stručnjake i počnite od sljedećeg:&nbsp;&nbsp;
1. Pružite mu bezuslovnu ljubav i respekt 

Ovo je lakše reći nego učiniti. Ali kada vas vaše maleno naljuti svojim ponašanjem, probajte se uzdržati od prezrivih i podrugljivih komentara. Ukoliko ste strpljivi i uviđavni, uspjet ćete ga obuzdati, a da pritom ne narušite njegovo samopouzdanje. 

2. Budite mu drug kada ste zajedno

Bez obzira na to da li se s djetetom igrate, razgovarate ili obavljate kućne poslove, nastojte s njim ostati na istoj "talasnoj dužini". Čak i ako je vrijeme koje provodite zajedno ograničeno, ukazujući mu punu pažnju učinit ćete da komunikacione veze među vama ostanu otvorene i da se ono osjeti cijenjenim. 

3. Prihvatite ga takvog kakvo jeste

Kada djetetu dajete pouke o dobrom vladanju, uvažavajte činjenicu da je ono specifična ličnost - da je brbljivo, stidljivo, sklono samoispitivanju... Ne tjerajte ga da radi ono što je u potpunoj suprotnosti s njegovim karakterom, jer će, u tom slučaju, imati utisak da mu nešto nedostaje. Vaš pozitivan pristup ojačat će njegovo samopouzdanje i podstaći ga da bude prilagodljivije. 

4. Disciplinirajte ga na primjeren i dosljedan način

Potrudite se da ono tačno zna koje granice ne smije preći i da nauči preuzimati odgovornost za ono što je uradilo. Prije nego što ga kaznite, uvijek mu dajte šansu da popravi loše ponašanje. 

5. Govorite mu šta mislite o njegovim postupcima

Vaše dijete bi možda voljelo biti sasvim drugačija osoba. Ali, ono će početi poštovati svoju individualnost ako mu ponudite objašnjenja za njegove postupke i stavite mu do znanja da su oni, uglavnom, ispravni.

Dijete će početi poštovati svoju individualnost ako mu ponudite objašnjenja za njegove postupke i stavite mu do znanja da su oni, uglavnom, ispravni

Kada ste zajedno, dijetetu poklanjajte punu pažnju

Pet načina razvijanja samopoštovanja

Vraćanje male količine hrane tokom obroka ili odmah nakon njega je bljuckanje ili regurgitacija i predstavlja bezazlenu pojavu kod beba u prvih pola godine života. Ova pomalo neprijatna pojava javlja se ako beba halapljivo jede, kada podriguje ili pri nezgodnom držanju.&nbsp;&nbsp;
Beba može bljucnuti i ako se prejede, jer je njen sistem organa za varenje pripremljen za određenu količinu hrane, čiju granicu ne treba prelaziti. Prijevremeno rođene bebe bljuckaju češće, jer njihov probavni sistem nije dovoljno zreo.

Tečnost koja se prilikom bljuckanja vraća iz želuca u jednjak je slična mlijeku koje je beba upravo popila ili je blago usirena i miriše nakiselo. Sastavljena je od male količine mlijeka, pljuvačke i želučane kiseline. 

Treba imati na umu da gotovo sve bebe bljuckaju poslije obroka, bez obzira na to da li su na prirodnoj ili vještačkoj ishrani, a uzimanjem čvrste hrane ova pojava postepeno prestaje.

Međutim, jako je važno napraviti razliku između bljuckanja i povraćanja, jer je izbacivanje veće količine hrane, povraćanje, uvijek znak nekog oboljenja. Ako je udruženo s proljevom, problem se povećava. 

Uzrok može biti infekcija, virusna ili bakterijska, ili alergija na neke namirnice. Povraćanje može biti i jedan od prvih simptoma upale uha.

VAŽNO 

Ukoliko beba povraća svaki obrok, ako je sadržaj povraćanja zelen, ako ima suha usta, uvučene oči ili fontanelu, ako ne mokri duže od šest sati ili ima neke druge znake bolesti, treba je odmah odvesti pedijatru. 

U svakom slučaju, pri povraćanju, o bilo kom se oboljenju radilo, treba utvrditi uzrok tegobama i ne dozvoliti da beba dehidrira. Treba joj stalno davati tečnost. 

Bebama na prirodnoj ishrani ne treba uskratiti podoj, a kod onih na vještačkoj dati specijalnu formulu. Na normalnu ishranu beba se mora vraćati postepeno.

Treba imati na umu da gotovo sve bebe bljuckaju poslije obroka, bez obzira na to da li su na prirodnoj ili vještačkoj ishrani

Kada bljucka, a kada povraća

Većina djece naprosto je luda sa sendvičima, iako mame brinu da to i nije najsretniji obrok za malene. Ipak, sendvič je dobar obrok ukoliko je pecivo od brašna s cjelovitim zrnom!&nbsp;&nbsp; 
Također, sendvič je zdrav obrok ukoliko se priprema sa: sjeckanim povrćem, niskomasnim mliječnim proizvodima, džemom i marmeladom od prirodnog voća i mesom i prerađevinama od nemasnog mesa. 

Također, dobar je izbor jer priprema ne zahtijeva mnogo vremena (uglavnom se slažu gotove namirnice), prikladan je za obroke van kuće i moguće ih je praviti od velikog broja namirnica. 

Sendviče možete pripremiti od sira, mliječnih namaza, paštete, povrća, jaja, marmelade, meda, mesa... Kada su djeca u pitanju, servirajte im maštovite sendviče različitih oblika pa će između dvije šnite kruha pojesti i ono što inače ne žele.

Djeci servirajte maštovite sendviče različitih oblika pa će između dvije šnite kruha pojesti i ono što inače ne žele

Zdrav je ako se priprema sa sjeckanim povrćem, niskomasnim mliječnim proizvodima, domaćim džemom...

Kada je sendvič dobar

Djeca žele tačno znati šta im sve dolazi na tanjur, a na roditeljima je da tu znatiželju podrže. Zato prilikom serviranja jela nastojte da dijete vidi sve sastojke, pa neka samo odabere kojim će redom jesti.&nbsp;
Neko dijete najprije će pojesti salatu, drugo će prije supe uzeti komadić sira. Dozvolite im to. Jedino pravilo koje treba poštovati - poslastice dolaze na kraju. I u umjerenoj količini.

Nešto na brzinu

Nemojte uvijek ponuditi samo kruh i džem ili kruh i paštetu. Kad djeca požele nešto malo gricnuti, ponudite ih zanimljivo pripremljenim zalogajima od povrća.

1. Brodići od paprike. Spremaju se za 15 minuta, a za dvije porcije treba pripremiti 2 crvene i polovinu žute paprike, 125 g mladoga sira, 100 g fino narendane mrkve, 2 kašike sitno nasjeckanog mladog luka i pola čajne kašičice limunogo soka.

Crvenu papriku razrežite uzduž na pet dijelova. Četiri dijela bit će lađice, a peti dio zajedno sa polovinom žute paprike narežite na listiće. Pomiješajte sir, luk i mrkvu pa im dodajte sok od limuna. Lađice od paprike napunite dobijenom kremom i krasite listićima žute i crvene paprike.

2. Čamac od krastavaca. I za ovo jelo treba vam 15 minuta, a za četiri porcije pripremite: 4 mala krastavca, 125 g mocarele u kuglicama, 150 g sitnog paradajza, 8 listova bosiljka.

Krastavce uzdužno prepolovite i kašičicom malo izdubite. Mocarelu ocijedite, narežite na četvrtine baš kao i paradajz. Posložite na krastavac red sira, red paradajza i ukrasite listićem bosiljka.

3. Brodić od cikorije. Za 15 minuta pripremit ćete četiri porcije od 16 listova cikorije, 1 mandarine, 150 g dinje, 200 g mladog sira, 2 kašike nasjeckanih badema, pola kašičice soka od limuna i kašike nasjeckanog peršinovog lista.

Mandarinu ogulite, podijelite na režnjeve pa ih prepolovite. Od dinje kašikom napravite kugle. Pomiješajte sir, bademe, sok od limuna i peršin pa time napunite listove cikorije i ukrasite voćem.


 Od ribe i piletine

I djecu treba navikavati da dvaput sedmično jedu ribu, a da je piletina pravo meso za njih. 

4. Zamotuljci s tunjevinom pripremaju se pola sata, a za četiri porcije potrebno je ispeći četiri deblje palačinke od pšeničnog brašna i pripremiti nadjev od jedne manje konzerve tunjevine, 100 g mrkve, 40 g luka, 6 listova salate, 2 struka mladoga luka, po četvrtinu crvene i žute paprike, 40 g malomasnog sirnog namaza, 2 kašike jogurta, jedne čajne kašičice soka od limuna i kašike sitno nasjeckanog lista peršina te malo soli.


Tunjevinu treba ocijediti, mrkvu narendati, luk sitno a salatu krupnije nasjeckati, mladi luk sjeći na kolutiće, a papriku na kockice. Sve sastojke izmiješati i posoliti. Salatu razdijeliti na palačinke koje ćete saviti tako da donji i gornji kraj malo uvučete unutra kao kad savijate sarmu. Palačinke prepolovite, a ako će ih djeca jesti kao sendvič, savijeni kraj omotajte alufolijom.

5. Pileći ražnjići s povrćem zahtijevaju 25 minuta pripreme, a za četiri porcije potrebno je 500 g pilećih prsa, 5 strukova mladoga luka, 2 kašike ulja, i malo prženog susama. A za grickalice od povrća pripremite po jednu mrkvu i kelerabu, po polovinu crvene i žute paprike, 2 drške celera i 100 g krastavaca. Za začinski sos trebaju još po dvije kašike senfa i jogurta, 4 kašike kisele pavlake, so i biber.

Povrće narežite na štapiće. Pomiješajte i posolite senf, jogurt i kiselu pavlaku. Meso i mladi luk narežite na ražnjiće i naizmjenično nabodite na ražnjeve. Tavu za gril namažite uljem i zagrijte, ražnjiće posolite, pobiberite i ispržite s obje strane pa pospite susamom. Poslužite sa štapićima od povrća i začinskim sosom koje ste servirali u odvojenim posudama.


Poslastice od voća

Za desert je najbolje poslužiti voće pripremljeno malo drukčije. Ne treba ga mnogo zasladiti da bi se djeci svidjelo. Naša dva prijedlog su žarena, vesela i, prije svega, zdrava.

6. Ružičasta voćna mješavina. Tri porcije za 10 minuta. A potrebno je 200 g malina (svježih ili zamrznutih), 200 ml punomasnog mlijeka, sok od dvije veće naranče (oko 200 ml), 2 kašičice smeđeh šećera.

Izmiksajte voće, mlijeko, sok i šećer, procijedite kroz cjediljku za čaj i napunite u čaše.


7. Supa od jagoda sa „knedlama" od dinje. Za pripremu treba samo 15 minuta, a za četiri porcije pripremite 500 g jagoda (svježih ili zamrznutih), sok od 4 veće naranče (oko 400 ml), 2 kašike smeđeg šećera i 400 g dinje.

Izmiksajte jagode, sok od naranče i šećer, procijedite kroz cjediljku za čaj i naspite u zdjele za supu. Od dinje napravite „knedle" kašikom ili je jednostavno nasjeckajte na kocke, ubacite u „supu" i poslužite.


8. Krema od naranče i jogurta traži malo više vremena - 20 minuta. A za šest porcija pripremite 500 ml svježe iscijeđenog soka od naranče, koricu od polovine neprskane naranče, 2 žumanjka, 30 g škrobnog brašna, 60 g šećera, 150 g jogurta, 80 ml vrhnja za mućenje, kesicu vanilin šećera, 100 g malina (svježih ili zamrznutih), kašiku nasjeckanih pistacija.

Umutite sok od naranče s koricom naranče, žumanjcima, šećerom i škrobom i uzavrite, pa ohladite u kupki od hladne vode. Kad se ohladi dodajte jogurt, pa ga polako umiješajte. Od vrhnja i vanilin šećera napravite vrhnje i dodajte u kremu. U čašama kremu ukrasite jagodama i pistacijama.

9. Mango-puding traži i tri sata hlađenja u frižideru. Za ovu poslasticu trebat će vam 25 minuta pripreme i jedan veliki mango (oko 300 g), sok od 4 naranče (oko 200 ml), 2 kašike smeđeg šećera, 8 listova želatine i 250 ml soka od višanja.

Pripremite zdjelice za puding. Mango ogulite, pa voćno meso odvojite od koštice, sitno narežite, pa smiksajte sa šećerom i sokom od naranče. Želatinu omekšavajte pet minuta u hladnoj vodi, okapajte i na mlakom rastopite, pa pomoću ručnog miksera dodajte u mango-kremu. Pire naspite u zdjelice i ostavite da se u frižideru hlade oko tri sata. Nakon toga puding prespite u tanjuriće, zalijte sokom od višanja i garnirajte kuglicama od oraha.

Kuglice od oraha dobit ćete ako smiksate 120 g malomasnog jogurta sa 2 kašike pirea od kestena, 120 g kreme od sira i 2 kesice vanilin šećera.

Jelo za djecu treba biti zdravo, spremljeno brzo da se ne bi gubili hranjivi sastojci i zato ne smije biti ni komplicirano

Prilikom serviranja jela nastojte da dijete vidi sve sastojke

Odabrana jela za izbirljivu djecu

Potpuno nepoznata osoba prilazi mu s makazama u ruci (za koje ste mu, vjerovatno, govorili da su opasne) pa nije ni čudo što se dijete vrpolji u stolici, pognuto, preplašeno ili uplakano. Sljedeći savjeti vam mogu pomoći da šišanje ne postane prava mora...&nbsp;
1. Objasnite djetetu da će kosa ponovo porasti

Neka djeca na šišanje gledaju kao što bi gledala i na siječenje bilo kog dijela tijela. Pomozite mu da shvati da šišanje ne boli i da kosa ponovo poraste, pa će, možda, prestati da brine o tome. 

2. Otvorite frizeraj za lutke i plišane mede

Igrajte se frizera uz pomoć dječijih makaza (dijete vjerovatno neće moći da siječe makazama, ali će mu biti zabavno), češlja, četke i peškira. Otvorite frizerski salon ispred velikog ogledala i dajte djetetu da sređuje frizuru svojim plišanim mušterijama. Objasnite mu da ipak, medi, kosa neće ponovo porasti ako ga bude šišao.

3. Odaberite frizerski salon u kojem se trude da udovolje djeci

U ovakvim salonima frizeri imaju mnogo više strpljenja sa neodlučnim mušterijama nego u salonima koji samo ponekad šišaju djecu. U nekima čak ima ogrtača veselih boja, video kaseta, stolica za djecu i igračaka, da se djeca zabave dok čekaju.

4. Posjetite frizerski salon i neka vaše dijete gleda frizera kako šiša drugu djecu

Posjetite frizerski salon da bi dijete gledalo (sjedeći vama u krilu) kako se druga djeca šišaju. Nadamo se da će se, kad bude vidjelo da su druga djeca ostala čitava, uvjeriti u to da mu ne prijeti opasnost. Još bolje bi bilo da se i sami ošišate dok dijete to gleda sa strane. Iskoristite priliku da upoznate dijete sa frizerom kako mu on ne bi bio potpun stranac.

5. Vodite računa o raspoloženju djeteta

Ne zakazujte šišanje onda kada je dijete obično mrzovoljno, umorno ili gladno ili kada je kod frizera gužva i kada zaposleni u salonu žure.

6. Preskočite pranje kose

Malom djetetu može biti nezgodno i može se uplašiti pranja kose u salonu (dovoljno je što kod kuće mora da pere kosu). Neka frizer pokvasi djetetu kosu prskalicom, da ne bi doživjelo traumu zbog šamponiranja kose.

7. Držite dijete u krilu

U toj velikoj, visokoj stolici mnoga se djeca ne osjećaju ugodno. Ni vama, a ni frizeru možda neće biti zgodno da vam djete za vrijeme šišanja sjedi u krilu, ali bi to prvo iskustvo sa šišanjem učinilo mnogo prijatnijim. Držite dijete u krilu okrenuto ogledalu dok mu frizer šiša prednji dio glave, a zatim ga okrenite ka sebi da bi frizer mogao da mu podšiša kosu sa potiljka.

8. Mali trud nagradite velikom pohvalom

Pohvalite dijete ako makar malo sarađuje. Budite darežljivi s pohvalama i uzdržite se kritike čak i ako se ono tokom šišanja bude opiralo.

9. Ošišajte ga sami

Ako djete odlučno odbija da se šiša kod frizera, pokušajte ga ošišati sami. Nabavite časopis sa dječijim frizurama i makaze za šišanje (nikako obične makaze) i, da ne biste pretjerali, šišajte malo pomalo.

Ako malo razmislite o tome, strah djeteta od šišanja je sasvim razumljiv

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Broj odraslih i djece alergičnih na različitu hranu vrtoglavo raste u svijetu, a osam namirnica načešći su pokretači svih alergijskih reakcija. Alergijske reakcije kod djece najčešće izazivaju jaja, mlijeko, kikiriki, soja i pšenica.&nbsp;&nbsp; 
Kod odraslih alergije na hranu vrlo rijetko nestaju, dok djeca alergije na neke namirnice, kao što su mlijeko i soja, jednostavno prerastu, za razliku od alergija na kikiriki, ribu i rakove kojih se ni nešto odraslija ne mogu lako riješiti. 

Alergije na hranu mogu biti prouzročene gotovo svim vrstama hrane, od voća i povrća, pa do mesa. 

Ali, postoji osam namirnica koje su direktni krivci za čak 90 posto svih alergijskih reakcija na hranu. To su redom: mlijeko, jaja, kikiriki, orašasti plodovi (bademi i orasi), riba (grgeč bakalar, list), rakovi (morski rakovi, jastog, škampi) te soja i pšenica. 

Simptomi alergije na hranu javljaju se za nekoliko minuta ili najviše dva sata nakon što dijete pojede hranu na koju je alergično. Tipični simptomi te alergije su osjećaj briđenja u ustima, oticanje jezika i grla, teško disanje, upala grla, grčevi i povraćanje, proljev, pad krvnog pritiska te na kraju gubitak svijesti. Simptome alergije na hranu ne treba zanemarivati, jer mogu imati fatalne posljedice.

Ako sumnjate da je vaše dijete alergično na neke vrste hrane ili ako neko u porodici pati od te bolesti, odvedite dijete na testiranje. Saznat ćete na koje je namirnice dijete alergično te kolika doza alergena kod njega može izazvati reakciju.

Djeca alergije na neke namirnice, kao što su mlijeko i soja, jednostavno prerastu, za razliku od alergija na kikiriki, ribu i rakove kojih se ni nešto odraslija ne mogu lako riješiti

Simptome alergije na hranu ne treba zanemarivati

Najveći krivci za alergije na hranu

Mame su često zbunjene kada trebaju početi dohranjivati bebe, jer im svi daju drugačije savjete. I svaki pedijatar ima svoju hranu broj jedan za bebinu premijeru.&nbsp;&nbsp;
Iako su jednoglasni da je majčino mlijeko najbolje za novorođenče, kada je uvođenje čvrste hrane u pitanju, teško se mogu složiti.

Najbolje je, ipak, poslušati savjet svog pedijatra, a i sama beba će vam staviti do znanja da li joj se nešto dopada ili ne. Ipak, nemojte se iznenaditi ako beba bude odbijala hranu ili pravila grimase kada proba novi okus. 

Jabuka

Jabuka je najčešći izbor pedijatara kao hrana koju beba prvu treba probati. To je voće naših predjela i dostupna je tokom cijele godine. Jabuku dajte kao sok i to za početak jednu kašičicu, a zatim svaki dan povećavajte količinu. 

Nakon sedam dana pasirajte jabuku i napravite kašicu, pa probajte time hraniti bebu. Većina s oduševljenjem prihvata voće kao prvu hranu. 

Pahuljice od riže 

Na tržištu postoje pahuljice od riže za bebe, obogaćene željezom, koje se preporučuju kao prva hrana. Pahuljice je lako razrijediti da izgledaju kao mlijeko. Bebe ih lako vare i rijetko izazivaju alergiju. 

Kašicu možete napraviti pomoću majčinog ili adaptiranog mlijeka, ali i sa prokuhanom običnom vodom. 

Krompir 

Mnogi se za premijeru u bebinoj ishrani odlučuju na kuhani krompir jer ima slatkast i prijatan ukus. Krompir bebi možete dati obaren bez ikakvih dodataka, posebno soli. 

Mrkva 

Kuhana mrkva iz nesoljene pileće supe može biti sjajan izbor za početnike. Izgnječite je kašikom, dodajte nekoliko kapi mlijeka (majčinog ili adaptiranog) i ponudite bebi. 


Banana 

Iako će tokom prvih nekoliko godina banana igrati jednu od većih uloga, ona za premijeru nije baš najbolji izbor. Jedini razlog za to je njen sladak i privlačan okus koji može stvoriti problem kod kasnijeg navikavanja na manje prijatne ukuse. 

Koliko puta dnevno 

U samom početku bebi dajite polutečne kašice jednom dnevno, a osnovna hrana i dalje odstaje majčino mlijeko. Što je beba starija broj obroka i količina čvrste hrane u njenom jelovniku su veći i intezivniji. Kada beba napuni deset mjeseci ona već može jesti kašicu tri puta dnevno.

Najbolje je poslušati savjet svog pedijatra, a i sama beba će vam staviti do znanja da li joj se nešto dopada ili ne

Pedijatri savjetuju da počnete s kašicom od jabuke

Dohrana - čime početi?

Kako biste olakšali odlazak u krevet i uspavljivanje djeteta nemojte mu mijenjati dnevni raspored. Dakle, svakog dana prije spavanja treba uslijediti mali ritual.&nbsp;&nbsp;
Kakav će on biti, zavisi od vas, kao i od vašeg djeteta. Da bi vrijeme prije odlaska na počinak proteklo u opuštenoj i prijatnoj atmosferi, jedino rješenje jeste da se usaglasite sa djetetom.

Šta možete da učinite? Večera, kupanje, topli napitak, pranje zubića, priča i poljubac za laku noć - najčešće su i najomiljenije rutinske radnje u pripremi za spavanje. 

Kad počnete provoditi uobičajene radnje, dijete će još neko vrijeme pokušavati da odgodi odlazak u krevet, ali će se brzo prestati opirati.

Ako je dijete u punom zamahu svojih aktivnosti i prepuno energije, nemojte ga na brzinu ubacivati u krevet, niti ga ostavljati samog u sobi. 

Njegovo energično odbijanje da ode u krevet, plač i bijes podići će nivo adrenalina i dijete se zaista neće moći smiriti. Zato mu dajte još malo vremena da bi se postepeno umirilo, a zatim započnite s ritualom kako bi dijete lagano utonulo u san.

A šta kada niste kod kuće

Ako znate da ćete se kod prijatelja zadržati duže nego obično, a sa sobom ste poveli i dijete, ponesite i djetetovu pidžamicu, dekicu i njegovu omiljenu plišanu igračku. 

Presvucite ga prije nego što krenete kući, umotajte ga u deku i pustite da zaspi u automobilu na putu do kuće. Kada stignete kući, dijete samo prenesite u krevet.

Večera, kupanje, topli napitak, pranje zubića, priča i poljubac za laku noć - najčešće su i najomiljenije rutinske radnje u pripremi za spavanje

Svaki dan na isti način pripremajte dijete za spavanje

ABeCeDa vitamina

Recite odlučno NE dječijim hirovima

Treba li se plašiti streptokokne upale grla

Vrtić ili dadilja

Sedam savjeta za noćno hranjenje

Hrana liječi hiperaktivnost

I djeca su pod stresom

Siguran dom za malog avanturistu

Pet načina razvijanja samopoštovanja

Kada bljucka, a kada povraća

Kada je sendvič dobar

Odabrana jela za izbirljivu djecu

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Najveći krivci za alergije na hranu

Dohrana - čime početi?

Mali rituali za ljepši san

Svakodnevnica

ABeCeDa vitamina

Recite odlučno NE dječijim hirovima

Treba li se plašiti streptokokne upale grla

Vrtić ili dadilja

Sedam savjeta za noćno hranjenje

Hrana liječi hiperaktivnost

I djeca su pod stresom

Siguran dom za malog avanturistu

Pet načina razvijanja samopoštovanja

Kada bljucka, a kada povraća

Kada je sendvič dobar

Odabrana jela za izbirljivu djecu

Kako kod djeteta razbiti strah od šišanja

Najveći krivci za alergije na hranu

Dohrana - čime početi?

Mali rituali za ljepši san