Misteriozna džinovska metalna kugla nasukala se na jednu od plaža u Japanu i odmah je izazvala pažnju. Kugla je otkrivena u perefekturi Šizoka u gradu Hamacu.Ono što je poznato jeste da ta metalna kugla ima prečnik 1,5 metara.

<blockquote class="twitter-tweet">An unknown round object with a diameter of 1.5 m was found on the seashore in Japan. Experts inspect the object . <a href="https://t.co/gjNznqOOOP">pic.twitter.com/gjNznqOOOP</a>&mdash; Clash Report (@clashreport) <a href="https://twitter.com/clashreport/status/1627921663382659073?ref_src=twsrc%5Etfw">February 21, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

O ovom pronalasku obaviještena je lokalna policija, koja je zatvorila plažu. U pomoć su pozvani pripadnici policije obučeni za pronalaženje i deaktiviranje eksploziva kako bi se utvrdilo sadržaj metalne kugle.Za sada nema informacija o tome, šta bi misteriozna kugla mogla da bude, ali je ovaj neobičan incident poslužio već za zbijanje šala da je u pitanju zmajeva kugla, misleći na istoimeni japanski crtani film, zatim Godzilino jaje, ali bilo je i onih ozbiljnijih koji smatraju da je u pitanju možda morska mina koja je isplivala na površinu iz velikih dubina.

<blockquote class="twitter-tweet">A sphere 1.5 meters in diameter has washed up on the shores of Shizuoka Prefecture, Japan. Local police have closed the beach, and the object is being looked at by specialists. <a href="https://t.co/MF3nuP8ZEc">pic.twitter.com/MF3nuP8ZEc</a>&mdash; doge (@IntelDoge) <a href="https://twitter.com/IntelDoge/status/1627913013855670272?ref_src=twsrc%5Etfw">February 21, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Neke sumnje postoje i da je možda u pitanju metalna kugla koja je bila postavljena u interkontinentalnu balističku raketu umesto bojeve glave, s obzirom da je Sjeverna Koreja već u nekoliko navrata lansirala balističke rakete od kojih su neke preletale Japan na velikoj visini.

Ono što je poznato jeste da ta metalna kugla ima prečnik 1,5 metara



Video / Misteriozna kugla pojavila se u Japanu na plaži 

Rusija je objavila novi datum slanja spasilačke letjelice na Međunarodnu svemirsku stanicu, kako bi je astronauti mogli iskoristiti za povratak na Zemlju.Ova misija je neophodna zbog kvara prethodne „Sojuz“ koja je trenutno spojena na svemirsku stanicu. U decembru je saopćeno da je ova letjelica ostala bez rashladne tečnosti, zbog čega je nesigurna za let astronauta. Ruska svemirska agencija „Roskosmos“ će 24. februara poslati novu letjelicu bez posade, kako bi se astronauti Dmitrij Petelin i Sergej Prokopjev, kao i NASA-in astronaut Fran Rubio mogli vratiti kući.Roskosmos je odgodio misiju prošlog ponedjeljka nakon što je Progres 82, teretni svemirski brod spojen na ISS od oktobra, također izgubio dio rashladne tečnosti. Petelin, Prokopjev i Rubio su otputovali na svemirsku stanicu u septembru, a trebali su se vratiti istom letjelicom. U decembru je došlo do curenja rashladne tečnosti navodno zbog udara mikrometeorida. Mjesec dana kasnije je Roskosmos saopćio da će poslati drugi Sojuz po astronaute.Međutim, tajming curenja je doveo do špekulacija da je zapravo riječ o problemu u proizvodnji, a ne o udaru. S druge strane, Roskosmos je objavio fotografiju i pokazao mjesto curenja i udara.Novi Sojuz je detaljno pregledan te je ustanovljeno da je spreman za let. U međuvremenu se od ISS-a odvojio Progres 82, a u tom procesu nisu uočeni znakovi štete. Ako svemirska agencija Rusije realizuje najavljeni plan, Sojuz će stići do ISS-a dva dana prije planirane Crew-6 misije kompanije SpaceX, koja je zakazana 26. februar. Sljedeći astronauti koji će biti stanovnici ISS-a će biti dva NASA-ina astronauta u društvu, jedan astronaut iz Ujedinjenih Arapskih Emirata i jedan ruski astronaut.&nbsp;&nbsp;

Prethodna letjelica pod nazivom Sojuz je počela ispuštati rashladnu tečnost i nije sigurna za povratak astronauta

Roskosmos: Šalju novu letjelicu po svoju posadu na ISS-u

Ruska svemirska agencija 24. februara šalje novu letjelicu po posadu

Najveći temperaturni rekordi su već četvrtu godinu za redom zabilježeni na sjevernom Pacifiku, sjevernom Atlantiku, Sjevernom ledenom okeanu i Sredozemnom moru.Od 1970. godine svjetski okeani se svake godine sve više zagrijavaju, a kao jedan od razloga ovog problema naučnici navode činjenicu da ovo predstavlja dio dugoročnog obrasca zagrijavnja površine planete i njene atmosfere usljed uticaja gasova sa efektom staklene bašte. Prije svega, ovo se odnosi na sjeverne dijelove Pacifika, sjeverne dijelove Atlantika, Sjeverni ledeni okean i Sredozemno more, za koje je i u 2022. godini uočeno da obaraju prethodne temperaturne rekorde.Međutim, pored ovoga uočeno je i da se okeani sve više "raslojavaju" ili prosto rečeno njihove vodene mase se ne miješaju tako lako i između ostalog zadržavaju toplotu na svojim površinama, što dovodi do dodatnog zagrijavanja atmosfere. Što dodatno može dovesti do uništavanja morskih ekosistema, porasta nivoa mora i promjena u vremenskim obrascima širom svijeta. A kao najbolji dokaz "začaranog kruga" u kom se nalazimo govore i dešavanja od prošlog ljeta kada su Evropu i SAD zahvatile nezapamćene vrućine, dok je u Kini zabilježena rekordna suša. - Sve dok ne dosegnemo neto nultu emisiju, zagrijavanje će se nastaviti, a mi ćemo i dalje svjedočiti obaranju rekordnih temperatura u okeanima, kao što je to bilo ove godine - objasnio je klimatolog Majkl Man sa Univerziteta Pensilvanije, čija studija je objavljena u časopisu "Advances in Atmospheric Sciences".<h2>Spašavaje morskih zvijezda</h2>Nekoliko sati od Sijetla u laboratoriji "Friday Harbor", na lokaciji do koje se može doći samo brodom, naučnici uzgajaju i proučavaju ugrožene morske zvijezde.Naime, morske zvijezde, kojih je nekad bilo mnogo duž pacifičke obale od meksičkog poluostrva Baja Kalifornia do Aljaske, desetkovana su. Otprilike 90 odsto je nestalo od 2013. zbog tajanstvenog sindroma koji je možda uzrokovan klimatskim promjenama i sve većim temperaturama okeana.- Postoje neki pokazatelji da je bolest možda bila povezana s nekim toplijim vodama otprilike u to vrijeme - rekao je Džejson Hodin, naučnik u "Friday Harboru objašnjavajući tajanstvenu podudarnost nestanka morskih zvijezda zbog bolesti i izglede da su klimatske promjene možda imale ulogu u tome.<h2>Svjetski program uzgoja</h2>Laboratorija koja se nalazi na ostrvu San Juan trenutno se brine o 109 jednogodišnjih, 23 dvogodišnje, 12 trogodišnjih i približno 5.000 ličinki morskih zvijezda suncokreta koje su uzgojene u zatočeništvu.- Sada provodimo jedini svjetski program uzgoja u zatočeništvu za jedinu ugroženu morsku zvijezdu na svijetu - rekao je Hodin, koji je na čelu programa od njegova početka 2019. i nada se da će ih jednog dana pustiti u divljinu.Dosadašnje studije s mladim i mlađim odraslim morskim zvijezdama u laboratoriji dale su neke ohrabrujuće rezultate. Morske zvijezde suncokreti možda mogu podnijeti toplije vode.

Od 1970. godine svjetski okeani se svake godine sve više zagrijavaju

Okeani sve topliji, morski svijet ugrožen

Dosad se vjerovalo kako Zemlja ima četiri glavna sloja i to koru, plašt, vanjsku i untrašnju jezgru. Naše znanje o tome što se nalazi ispod Zemljine kore izvedeno je uglavnom na temelju onoga što su vulkani izbacili na površinu i što smo doznali bilježenjem i praćenjem seizmičkih valova.Temeljem tih neizravnih opažanja znanstvenici su izračunali kako užareno vruća unutrašnje jezgra, s temperaturama koje prelaze 5.000 Celzijusovih stepeni, čini samo jedan posto ukupnog volumena Zemlje.&nbsp;<h2>Nova otkrića</h2>Ali, prije nekoliko godina otkriveni su dokazi u prilog teoriji kako Zemljina unutrašnja jezgra zapravo ima dva različita sloja. Za to su upotrijebili algoritam koji je pretražio i spajao hiljade modela unutrašnje jezgre s promatranim podacima o tome koliko dugo seizmičkim valovima treba da putuju kroz Zemlju, koje je tokom mnogih stoljeća prikupio Međunarodni seizmološki centar.Tim je pregledao pojedine modele anizotropije unutrašnje jezgre. Neki modeli sugerišu da materijal unutrašnje jezgre kanalizira seizmičke valove brže paralelno s ekvatorom, drugi pokazuju da mješavina materijala omogućuje brže valove koji su paralelniji s rotacijskom osi Zemlje.<h2>Varijacije u jezgri</h2>Sporan je tačan nivo razlike pod određenim uglovima Istraživanje nije pokazalo puno varijacija s dubinom u unutrašnjoj jezgri, ali je otkrila da postoji promjena u sporom smjeru do ugla od 54 stepena, s bržim smjerom valova koji idu paralelno s osi.&nbsp;To ukazuje na mogućnost dva odvojena događaja hlađenja u historiji Zemlje, piše Science Alert.

Neki modeli sugerišu da materijal unutrašnje jezgre kanalizira seizmičke valove brže paralelno s ekvatorom

Nova istraživanja i otkrića o samom središtu Zemlje

U sjevernom dijelu Pojasa Gaze pronađen je danas sarkofag iz doba antičkog Rima. Smatra se da je pripadao nekoj uvaženijoj i bitnijoj osobi tog vremena, a pronađen je na mjestu 2.000 godina starog rimskog groblja.Vijest o velikom pronalasku danas je saopštilo palestinsko ministarstvo za antikvitete.Kako navodi Reuters, radove na lokaciji na kojoj je do sada otkriveno oko 90 pojedinačnih i masovnih grobnica nadgleda francuski stručni tim.Sarkofag još nije otvoren, a položen u drveni kontejner zbog transpora, a analizu će vršiti palestinski i međunarodni ekspertski timovi.Portparol ministarstva Tarek el Af naglasio je da će otvaranje sarkofaga sačekati dolazak međunarodnog eksperta za metale i dodao da posude od gline i drugi predmet pronađeni u grobnici ukazuju na to da datiraju iz perioda starog Rima, odnosno prije oko 2.000 godina.Dodao je da pronađeno groblje na sjeveru Gaze na lokaciji stare morske luke iz vremena Grka i Rimljana.

Kako navodi Reuters, radove na lokaciji na kojoj je do sada otkriveno oko 90 pojedinačnih i masovnih grobnica nadgleda francuski stručni tim

Vijest o velikom pronalasku danas je saopštilo palestinsko ministarstvo za antikvitete

Pronađen drevni rimski sarkofag star 2.000 godina

Druga ruska svemirska letjelica, koja je spojena na Međunarodnu svemirsku stanicu, ima problem s curenjem rashladne tečnosti, a ovo bi bio drugi incident koji je zabilježen u nizu nakon što je u decembru saopćeno da letjelica Soyuz MS-22 ima isti problem.Tokom vikenda, ruska svemirska agencija Roscosmos je potvrdila da je teretni svemirski brod Progress, koji je spojen s ISS-om, izgubio pritisak u kabini, američka svemirska agencija NASA je otkrila da je do gubitka pritiska došlo zbog curenja rashladne tečnosti.Kako je saopćeno iz NASA-e utvrđuje se razlog gubitka rashladne tečnosti. <h2>Poklopci otvoreni </h2>Poklopci između letjelice Progress 82 i ISS-a su otvoreni, a temperature i pritisci na stanici su na normalnom nivou. Posada je informisana o problemu i nije ugrožena, nego nastavlja sa svojim uobičajenim operacijama na svemirskoj stanici", saopćeno je iz NASA-e.Letjelica Progress 82 stigla je na ISS 28. oktobra prošle godine, a trebala ju je napustiti 17. februara. Nema informacija da li će Roscosmos nastaviti s prvobitno osmišljenim planom. Ova letjelica je dizajnirana da sagori u atmosferi nakon što se obave misije snabdijevanja, što znači da nema šanse da agencija na tlu analizira uzrok curenja. Problem je otkriven u vrijeme kada je stigla druga letjelica Progress i spojila se na ISS, odnosno manje od dva mjeseca nakon što je "procurio" ruski Soyuz MS-22. Do curenja je tada došlo dok su se komspnauti Dmitri Patelin i Sergej Prokopjev pripremali za sedmosatnu svemirsku šetnju. Roscosmos je kasnije incident pripisao udaru meteoroida.<h2>Neadekvatan transport </h2>Ukoliko ne bude hitnih situacija, Roscosmos je ocijenio svemirsku letjelicu neadekvatnom za transport ljudi. Agencija će lansirati još jedan Soyuz ovog mjeseca kako bi se Patelin i Prokopjev mogli vratiti kući zajedno s NASA-inim astronautom Frankom Rubiom.Međutim, incident s Progressom podiže sumnju u tvrdnju da je Soyuz MS-22 pogođen mikrometeoritom. Rusija nikad nije objavila snimke udara, a svemirski program ove zemlje ima historiju problema. Godine 2021. je Roscosmos okrivio softverski bug zbog kojeg se letjelica Nauka aktivirala i privremeno destabilizirala ISS.

Rusija nikad nije objavila snimke udara, a svemirski program ove zemlje ima historiju problema

Ruska letjelica spojena na ISS gubi rashladnu tečnost

Meteoroid od jednog metra koji je kasno sinoć otkriven udario je u Zemljinu atmosferu iznad sjeverne Francuske, a na društvenim mrežama kruži snimak ovog fascinatnog prizora.Udar se dogodio noćas oko 4 sata po našem vremenu.Meteoroid 2023 CKS1, ranije poznat kao Sar2667, raspao se iznad Lamanša u blizini Normandije.Njega je, sedam sati prije udara, otkrio mađarski astronom Kristijan Šarnecki, na stanici Piszkesteto Opservatorije Konkoli u planinama Matra, u Mađarskoj.Meteoroid je prvi put uočen 12. februara od 21 sat po našem vremenu u trenutku kada je bio na oko 233.000 kilometara udaljen od Zemlje.

<blockquote class="twitter-tweet">Here are four different views of asteroid <a href="https://twitter.com/hashtag/SAR2667?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#SAR2667</a> as it enters the atmosphere over Western Europe. <a href="https://twitter.com/hashtag/Meteor?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#Meteor</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/France?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#France</a> <a href="https://twitter.com/hashtag/UK?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#UK</a> <a href="https://t.co/TwGmOrEw2r">pic.twitter.com/TwGmOrEw2r</a>&mdash; Nahel Belgherze (@WxNB_) <a href="https://twitter.com/WxNB_/status/1624978164597268480?ref_src=twsrc%5Etfw">February 13, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Podsjetimo, 15. februara 2013. godine, asteroid prečnika oko 20 metara ušao je u Zemljinu atmosferu.Kretao se brzinom od 19 kilometara u sekundi kada je eksplodirao, samo oko 30 kilometara iznad grada Čeljabinska u Rusiji.Eksplozija je imala 20 do 30 puta veću energiju od atomske bombe bačene na Hirošimu. Ovaj region je udaljen oko 1.500 kilometara istočno od Moskve.

Meteoroid 2023 CKS1, ranije poznat kao Sar2667, raspao se iznad Lamanša u blizini Normandije

Nestvaran prizor na nebu iznad Evrope: Ovako je izgledao udar meteoroida

Grupa predsjednika općina u američkom Nju Džerziju pozvala je na "hitan moratorijum" na širenje vjetro turbina na moru, dok savezni i državni naučnici ne utvrde da okeanska buka uzrokovana mapiranjem morskog dna, bušenjem dna i izgradnjom turbina, ne predstavlja prijetnju za kitove, nakon što je pronađeno 18 mrtvih kitova na istočnoj obali SAD.- Nedavno je uginuli kit viđen kako pluta na 20 kilometara od Long Bič Ajlenda - rekla je Andrea Gomez, portparolka Ribolovnog udruženja Atlantika.Dodala je i da je ovo je bio šesti uginuli grbavi kit u Nju Džersiju, a 18. veliki kit koji je pronađen mrtav na istočnoj obali, od 1. decembra.Drugi grbavi kit je uginuo na potezu od Nju Džerzija do Njujorka, a voda ga je izbacila na plažu Lido u Njujorku.- Ne protivimo se čistim izvorima energije, ali smo zabrinuti za posljedice projekata kao što su vjetro turbine na životnu sredinu - naveli su predsjednici 12 opština u Nju Džersiju u pismu zvaničnicima u Vašingtonu.

Drugi grbavi kit je uginuo na potezu od Nju Džerzija do Njujorka, a voda ga je izbacila na plažu Lido u Njujorku

Nedavno je uginuli kit viđen kako pluta na 20 kilometara od Long Bič Ajlenda

Naučnici istražuju: Uginulo 18 kitova

Ljudi su oduvijek bilježili i pokušavali da otkriju šta se to zapravo dešava sa zemljom kad se trese. Primijećeno je da se ponekad trese manje, a ponekad više, ali koliko je to u nekim jedinicama? Kako da znamo koji je jači, a koji slabiji od dva slična zemljotresa? Svima nam je naširoko poznata Rihterova skala. Isto toliko poznata je i Merkalijeva.Kada je riječ o zemljotresu, njegova jačina se izražava po Rihterovoj skali, a neko vrijeme nakon zemljotresa možete da čujete i broj po Merkalijevoj skali. Ove dvije skale predstavljaju dva različita načina na koja moć zemljotresa može da se opiše.<h2>Rihterova skala</h2>Najčešći standard za mjerenje zemljotresa je Rihterova skala nastala 1935. godine, a njen autor je Čarls F. Rihter s Tehnološkog instituta u Kaliforniji. Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa - količine oslobođene energije. Ona se izračunava korištenjem informacija koje sakuplja seizmograf.Rihterova skala je logaritamska, što znači da skokovi cijelih brojeva ukazuju na desetostruko uvećanje. U ovom slučaju, povećanje je u vidu amplitude talasa. To znači da je amplituda talasa kod zemljotresa šestog nivoa 10 puta veća od onog petog nivoa i da stostruko uvećanje amplitude postoji između zemljotresa sedmog i devetog nivoa. Količina oslobođene energije se uvećava 31,7 puta između svake vrijednosti sa cijelim brojem.Rihterova skala se koristi za mjerenje magnitude zemljotresa - količine oslobođene energije. Većina zemljotresa je veoma slaba i jačina im je manja od tri na Rihterovoj skali. Samo mali broj zemljotresa - oko 15 od 1,4 miliona zemljotresa, koji su iznad 2,0 - budu jačine 7 ili više na Rihterovoj skali, što se smatra velikim potresom. Najveći zabilježeni zemljotres u istoriji imao je 9,5 stepeni Rihtera i pogodio je Čile 1960. godine. Usmrtio je gotovo 1.900 ljudi i uzrokovao štetu od oko četiri milijarde dolara. Rihterova očitavanja nam samo daju grubu predstavu pravog udara zemljotresa. Kao što znamo, razorna moć zemljotresa varira u zavisnosti od sastava zemljišta na području i načina na koji su projektovane i postavljene ljudske građevine.<h2>Merkalijeva skala</h2>Obim štete mjeri se Merkalijevom skalom. Merkalijeva očitavanja, koja se izražavaju rimskim ciframa, zasnivaju se uglavnom na subjektivnim interpretacijama. Zemljotres niskog intenziteta, onaj koji samo pojedini ljudi osjete kao vibraciju i ne izaziva značajna oštećenja, rangira se kao II. Najviši stepen - XII - odnosi se na zemljotrese koji uzrokuju uništenje zgrada, pucanje tla i druge prirodne katastrofe, poput klizišta ili cunamija. Očitavanja po Rihterovoj skali se određuju brzo nakon zemljotresa, čim naučnici uporede podatke sa drugim seizmografskim stanicama. Merkalijeva očitavanja, sa druge strane, ne mogu biti utvrđena sve dok istražitelji ne porazgovaraju sa očevicima kako bi saznali šta se dogodilo tokom zemljotresa. Kada utvrde koliki je obim štete, oni koriste Merkalijev kriterijum da bi odredili odgovarajući rezultat.<h2>Razlika između skala</h2>Ocjene Rihterove skale proizvode se ubrzo nakon što se zemljotres dogodi jer seizmolozi treba samo da uporede podatke iz različitih seizmografskih stanica. Ocjene Merkalijeve skale traju neko vrijeme jer istražitelji moraju razgovarati s očevicima kako bi utvrdili događaje koji su se pojavili tokom potresa.Merkalijeva skala određuje intenzitet određenog potresa njegovim posmatranim učincima. Rihterova skala određuje veličinu dotičnog potresa mjerenjem seizmičkih valova. Dok je Rihterova skala logaritamska, Merkalijeva skala je linearna.Rihterova ljestvica je apsolutna, što znači da će, gdje god je registrovan zemljotres, imati ista mjerenja po Rihterovoj ljestvici. Merkalijeva skala je relativna, a oslanja se na osjećaje i reakcije ljudi. Ljudi doživljavaju različite nivoe potresa u različitim područjima.

Ljudi doživljavaju različite nivoe potresa u različitim područjima

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Naučnici sve vrijeme pomno prate i analiziraju događaje na tom užarenom tijelu, a sada su uočili nešto veoma neobično. Primijetili su da se materijal iz plazme koja je izbila sa Sunčeve površine odvojio i iznad solarnog sjevernog pola i oblikovao svojevrsni vrtlog.

Stručnjaci tvrde da do sada tako nešto nisu vidjeli i da su potrebne daljnje analize kako bi se utvrdilo je li se to stvarno dogodilo ili nije i što to tačno znači, piše Science Alert.Sunce trenutno prolazi kroz fazu pojačane aktivnosti. Do sada je svakog dana ove godine izbacilo poneku baklju. U januaru je čak lansiralo nekoliko njih kategorije X i M.Klasa X je najjača moguća erupcija na Suncu, dok su baklje M klase razinu slabije. Naša zvijezda prolazi kroz različite cikluse aktivnosti svakih 11 ili više godina.Otprilike svakih 11 godina Sunčevi magnetski polovi se okreću, sjeverni postaje južni i obrnuto. Ta situacija se podudara s onim što je poznato kao solarni maksimum, kada Sunce izbacuje najviše baklji i koronalne mase (CME) te ima najviše pjega.

<blockquote class="twitter-tweet">More observations of the <a href="https://twitter.com/hashtag/SolarPolarVortex?src=hash&amp;ref_src=twsrc%5Etfw">#SolarPolarVortex</a> reveal it took roughly 8 hours for material to circumnavigate the pole at approximately 60° latitude. This means an upper bound in the estimation of horizontal wind speed in this event is 96 kilometers per second or 60 miles a second! <a href="https://t.co/EpHhwdLeDs">pic.twitter.com/EpHhwdLeDs</a>&mdash; Dr. Tamitha Skov (@TamithaSkov) <a href="https://twitter.com/TamithaSkov/status/1621709305761374208?ref_src=twsrc%5Etfw">February 4, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

Nakon toga dolazi razdoblje smirivanja aktivnosti, a poslije opet kreće razdoblje solarnog maksimuma. Sada je naša zvijezda upravo u toj fazi, odnosno na pragu spomenutog maksimuma.Ciklusi aktivnosti karakteriziraju se i predviđaju na temelju jednog faktora, a to je broja Sunčevih pjega. Naučnici su tajnoviti polarni vorteks uočili 2. februara. Sve je počelo sa solarnom prominencijom, niti plazme koja se proteže sa Sunca.Solarne prominencije su velike strukture zamršenih linija magnetskog polja i plazme iznad površine Sunca, prenosi hitech.

Primijetili su da se materijal iz plazme koja je izbila sa Sunčeve površine odvojio i iznad solarnog sjevernog pola i oblikovao svojevrsni vrtlog

Klasa X je najjača moguća erupcija na Suncu

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

Ove sedmice, NASA-in svemirski teleskop „James Webb“ primijetio je nešto nevjerovatno što je zabrinulo i uzbudilo naučnike.Prognostičarka svemirskog vremena Tamita Skov (Tamitha) podijelila je video sekvencu koja prikazuje intenzivan vihor.<h2>Polarni vrtlog</h2>-	Hajde da pričamo o polarnom vrtlogu! Materijal sa sjeverne prominence upravo se odvojio od glavnog filamenta i sada kruži u masivnom polarnom vrtlogu oko sjevernog pola naše zvijezde - rekla je i dodala:-	Implikacije za razumijevanje solarne atmosferske dinamike iznad 55 stepeni ovdje se ne mogu precijeniti.SpaceVedr.com je objavio da je srednje velika, snažna Sunčeva baklja čak izbacila kratkotalasni radio iznad Tihog okeana u utorak, 7. februara, prenosi unilad.com.<h2>Solarne širine</h2>Prema NASA-i, eruptivni solarni prominent, također poznat kao filament, je velika, svijetla karakteristika koja se proteže napolje od površine Sunca.Izbočine su usidrene za površinu Sunca i šire se napolje u Sunčevoj vrućoj spoljašnjoj atmosferi - zvanoj korona.Prominencijama je potrebno samo jedan dan da se formiraju, ali mogu da traju u koroni mjesecima, petljajući stotinama hiljada milja u svemir.Skot Mekintoš (Scott Mackintosh), solarni fizičar i zamjenik direktora u Nacionalnom centru za istraživanje atmosfere u Boulderu u Koloradu, rekao je da, iako nije vidioo ovakav vrtlog, nešto čudno se obično dešava na solarnim širinama od 55 stepeni jednom u svakom solarnom ciklusu.Prema Mekintošu, solarne baklje i Sunčeve pjege se mogu očekivati jer je Sunce u ovom trenutku aktivnije nego ikada.

<blockquote class="twitter-tweet">Talk about Polar Vortex! Material from a northern prominence just broke away from the main filament &amp; is now circulating in a massive polar vortex around the north pole of our Star. Implications for understanding the Sun&#39;s atmospheric dynamics above 55° here cannot be overstated! <a href="https://t.co/1SKhunaXvP">pic.twitter.com/1SKhunaXvP</a>&mdash; Dr. Tamitha Skov (@TamithaSkov) <a href="https://twitter.com/TamithaSkov/status/1621276153075109888?ref_src=twsrc%5Etfw">February 2, 2023</a></blockquote> <script async src="https://platform.twitter.com/widgets.js" charset="utf-8"></script>

- Jednom u svakom solarnom ciklusu, formira se na 55 stepeni geografske širine i počinje da maršira do solarnih polova. Veoma je radoznalo. Postoji veliko „zašto“ pitanje u vezi s tim. Zašto se samo jednom pomjeri prema polu, a zatim nestane i onda se magično vrati tri ili četiri godine kasnije u potpuno istom regionu - rekao je za Space.com.Sunčeva površinaIako naučnici znaju da filamenti mogu da otkinu Sunčevu površinu, tek treba da posmatraju ovakav vrtlog.Međutim, istraživači su ograničeni u svojim zapažanjima jer nemaju pristup polarnim regionima Sunca – koji igraju integralnu ulogu u solarnom magnetnom ciklusu.- Sunce možemo posmatrati samo iz ravni ekliptike - ravan u kojoj kruže planete - rekao je Mekintoš.Međutim, sa misijom Solar Orbiter Evropske svemirske agencije koja je u toku, možda smo bliže razumijevanju kako ove istaknutosti funkcionišu.

Izbočine su usidrene za površinu Sunca i šire se napolje u Sunčevoj vrućoj spoljašnjoj atmosferi - zvanoj korona

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

NASA rover Kuriosti (Curiosity), koji se nalazi na Marsu, otkrio je neobičan komad meteorita. Kuriosti trenutno istražuje planinu Šarp (Sharp), koja se nalazi u krateru nazvanom Gale. Otkriveni meteorit sastoji se pretežno od nikla i željeza te je dobio i ime "Kakao". Meteorit nije naročito velik, prečnik mu je oko 30 centimetara, ali je vrlo zanimljiv. <h2>Veličine loptice</h2>Podsjetimo,&nbsp;Kuriosti je od slijetanja u krater Gale u augustu 2012. otkrio više meteorita, od čega je jedan bio metalni. Meteorit nazvan Egg Rock otkriven je 2016. godine te je bio veličine loptice za golf.Meteoriti od nikla i željeza spadaju u najrjeđe tipove te čine oko šest posto poznatih meteorita. "Kakao" vizuelno odskače od svoje okoline.&nbsp;<h2>Zagrijavanje gasa</h2>Površina Marsa je crvena zbog oksida, a meteorit je tamnosiv i izgleda kao metal. Gladak je i zaobljen, što sugeriše da je prije udara u površinu Marsa prošao kroz atmosferu. Iako je Marsova atmosfera znatno tanja od Zemljine, ipak stvara dovoljno trenja da bi zagrijala površinu meteorita. Udubine na meteoritu "Kakao" vjerovatno su nastale zagrijavanjem gasa koji je topio metal dok je putovao kroz atmosferu.

Površina Marsa je crvena zbog oksida, a meteorit je tamnosiv i izgleda kao metal

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

Hemosinteza je, kao što je poznato, spekulisana kao potencijalni izvor energije za mikrobe u 19. vijeku, iako nije potvrđena sve dok 1970-ih nisu otkriveni ekosistemi koji okružuju duboke okeanske hidrotermalne izvore.Od tada se način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa.Ali nova istraživanja s mora sugerišu da je ova strategija za preživljavanje zapravo obilna, od pola do pola.<h2>Primaran način života</h2>U stvari, kako sunčeva svjetlost blijedi u mrak, tim predvođen istraživačima sa Univerziteta Monash u Australiji pronašao je dokaz da hemosinteza postaje primarni način života za nevidljive morske mikrobe.- Vodonik i ugljen monoksid su zapravo "hranili" mikrobe u svim regionima koje smo posmatrali, od urbanih zaliva do oko tropskih ostrva do stotina metara ispod površine - kaže mikrobiolog sa Univerziteta Monaš Kris Grining.Dodaje i to da se neke čak mogu naći ispod leda na Antarktiku.Za razliku od sunčeve svjetlosti, molekularni vodonik je zgodan izvor energije koji je prisutan u najmanje tragovima u velikom broju ekosistema, od atmosfere do površine, pa čak i ispod.<h2>Bakterije raznolike</h2>U prethodnim studijama, Greening i njegove kolege su pokazali da su u velikom dijelu svjetskog tla bakterijske kulture koje mogu konzumirati vodonik "u izobilju, raznolike i aktivne", na mnogo načina, osnova cijelog lanca ishrane.Sada, on i neki od istih istraživača su pokazali da se ovo odnosi i na duboki okean.Njihova studija je prva koja istražuje mogu li bakterije u otvorenom okeanu koristiti vodonik kao gorivo. Nalazi su zasnovani na 14 uzoraka morske vode, prikupljenih iz Atlantika, Indije, Pacifika i Južnog okeana.<h2>Fleksibilni oblici života</h2>Morske bakterije koje se mogu prebacivati između kemosinteze i fotosinteze vjerojatno bi imale veliku konkurentsku prednost kada bi naseljavale sve različite razine okeanskog staništa.Vjerovatno je to razlog zašto su ovi fleksibilni oblici života i danas u izobilju.- Prvi život je vjerovatno nastao u dubokim morskim otvorima koristeći vodonik, a ne sunčevu svjetlost, kao izvor energije - spekuliše Greening.Kaže i to da je nevjerovatno da 3,7 milijardi godina kasnije, toliko mikroba u okeanima još uvijek koristi ovaj visokoenergetski plin i do sada smo to potpuno zanemarili.Studija je objavljena u časopisu Nature Microbiology.

Način prikupljanja energije oksidacijom neorganskih spojeva smatra rijetkim, ograničenim na ekstremna staništa

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina će ove godine podstaći fazu 4 svog programa istraživanja Mjeseca, uključujući planiranu misiju vraćanja dva kilograma uzoraka sa druge strane Mjeseca na Zemlju, rekao je glavni dizajner državnog programa tog istraživanja Vu Veiren.Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8.Kako prenosi Sinhua, predviđeno je da misija Čange-6 završi zadatak vraćanja uzorka, a misija Čange-7 će uključivati slijetanje na južni pol Mjeseca i otkrivanje vodnih resursa.Misija Čange-8 biće pokrenuta oko 2028. godine i radiće u saradnji sa Čange-7 na izgradnji osnovnog modela naučnoistraživačke stanice na južnom polu Mjeseca, uključujući više instrumenata za istraživanje kao što su orbiteri, lenderi, roveri i letjelice, naveo je Vu.Čange-5, lansiran 2020. godine, bila je najnovija kineska lunarna misija.&nbsp;Njena sonda je izvukla ukupno 1.731 gram uzoraka tla sa bliže strane Mjeseca.

Vu je rekao da će Kina nastaviti svoja istraživanja Mjeseca sa misijama Čhange-6, Čange-7 i Čange-8

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Geni posebne vrste hobotnica sadržavaju "zapise" o topljenju ranije antarktičke ledene ploče, a saznanja povećavaju strahove od toga šta bi sljedeće otapanje moglo donijeti, piše britanski Guardian.Duboko u DNA antarktičke Turketove hobotnice naučnici su možda otkrili glavni trag o budućoj sudbini ledenog pokrivača kontinenta – što budi strahove da bi globalno zagrijavanje moglo uskoro pokrenuti brzo topljenje.<h2>Ledena ploča</h2>Naučnici koji se bave klimom pokušavaju otkriti je li se ledena ploča potpuno urušila tokom zadnjeg "međuledenog" doba prije oko 125.000 godina, kada su globalne temperature bile slične današnjima.Ledena ploča sadrži dovoljno vode da podigne nivo mora za 3 do 4 metra uz strah da bi je globalno zagrijavanje moglo uskoro gurnuti prema brzom otapanju, što bi zabetoniralo rast nivoa mora tokom vijeka.Tim od 11 naučnika, uključujući biologe, genetičare, stručnjake za ledenjake, kompjuterske stručnjake i modelare ledenih ploča, proučavao je genetiku Turketove hobotnice, vrste koja živi oko antarktičkog kontinenta oko 4 miliona godina.<h2>Zapisi o prošlosti </h2>Genski uzorci uzeti su od 96 hobotnica prikupljenih tokom tri decenije s cijelog kontinenta.DNA hobotnice sadrži zapise o prošlosti, uključujući kako i kada su se različite populacije kretale i miješale razmjenjujući genski materijal.Naučnici su otkrili jasne znakove da su se prije oko 125.000 godina neke populacije hobotnica na suprotnim stranama ledene ploče zapadne Antarktike pomiješale, a jedini vjerojatni put bio je morski put između južnog Weddellova mora i Rossova mora.-	To se moglo dogoditi samo ako se ledena ploča potpuno urušila - rekla je dr. Seli Leu (Sally Lau), genetičarka sa Sveučilišta James Cook koja je vodila istraživanje.Rekla je da se informacije o promjenama u DNA hobotnice mogu koristiti kao sat omogućujući da se tačno odredi razdoblje kada su se hobotnice u južnom Vedelovom (Weddellovom) moru i Rosovom (Rossovom) moru miješale.<h2>Hobotnice koristile svoju rutu</h2>Profesor Nik Džoledž (Nick Golledge), koautor istraživanja sa Sveučilišta Victoria u Velingtonu (Wellingtonu) na Novom Zelandu, rekao je da je razlog za veliku zabrinutost to što kada ledena ploča dosegne prekretnicu, topljenje postaje "samoodrživo" i nastaviće se najmanje stoljećima.Rekao je da je ruta koju su hobotnice koristile otprilike 1.500 do 2.000 metara ispod vrha sadašnjeg ledenog pokrivača. Taj bi kanal bio dubok oko 1.000 metara, ali plići bliže rubu.-	To je veliki dio okeana i značajan morski put kroz koji organizmi mogu proći - rekao je.Rekao je da u posljednje dvije decenije stopa gubitka leda na zapadu Antarktike raste.Prema zadnjoj procjeni UN-a, temperature tokom posljednjeg međuledenog doba bile su između 0.5 i 1.5 Celzijusa toplije od perioda neposredno prije industrijske revolucije.Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas.<h2>Globalo zagrijavanje</h2>Autori istraživanja hobotnica kažu da njihova otkrića upućuju na to da čak i uz globalno zagrijavanje od 1.5 stepeni, što je najambiciozniji cilj prema globalnom Pariškom sporazumu o klimi, ledena ploča zapadne Antarktike može biti osuđena na kolaps.Profesor Netan Bindof (Nathan Bindoff), okeanograf i stručnjak za Antarktiku na Sveučilištu Tasmanije, rekao je da uz tako visoke nivoe mora naučnici vjeruju da je topljenje ledene ploče zapadne Antarktike moralo pridonijeti rastu nivoa mora.Bindof, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je da je korištenje DNA hobotnice "posljednji način na koji bih pomislio da dobijem dokaze o velikim promjenama nivoa mora koje proizlaze iz kolapsa ledene ploče zapadne Antarktike".Razvoj ledene ploče ključan za naše razmišljanje o budućnosti u najnovijem izvještaju UN-a o klimi, prema Bindofu, upravo je veza visokog nivoa mora sa ledenim krovom zapadne Antarktike jedno od najneizvjesnijih područja.<h2>Ostrvske države</h2>Rekao je da oko 670 miliona ljudi trenutno živi u nizijskim područjima širom svijeta, a daljih 65 miliona u malim ostrvskim državama.-	Ovo istraživanje još je jedan dokaz koji smanjuje neizvjesnost o tome kako se ova ledena ploča razvijala u prošlosti i to je ključno za naše razmišljanje o budućnosti – rekao je. Profesor Ričard Elej (Richard Alley), vodeći stručnjak za ledenu ploču na Sveučilištu Penn State, rekao je da iako postoje dokazi da se ledena ploča urušila prije više miliona godina, "još uvijek nismo sigurni je li ledena ploča otopljena tokom posljednjeg međuledenog perioda".Opisao je istraživanje hobotnice kao "zanimljivo i važno" i rekao da je ojačalo argumente za gubitak ledenog pokrivača tokom posljednjeg međuledenog perioda.

Nivo mora bio je između 5 i 10 metara viši nego danas

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Revolucionarna studija pokazala je da su se "organoidi ljudskog mozga", kuglice neurona veličine sjemenki sezama, uspjeli integrirati u mozak štakora, povezujući se s njihovim opskrbom krvlju i komunicirajući s neuronima štakora.Tim koji stoji iza ovog rada sugerira da bi ljekari u budućnosti mogli uzgojiti komadiće moždanog tkiva iz pacijentovih vlastitih ćelija u laboratoriju i koristiti ih za popravak povreda mozga uzrokovanih moždanim udarom ili traumom.- Ovo je nevjerovatno uzbudljivo za mene kao liječnika - rekao je Isak Čen (Isaac Chen), ljekar i asistent profesora neurohirurgije na Sveučilištu Pennsylvania.<h2>Stvara se autizam</h2>Naučnici su pokazali da kada se uzgajaju u pravim uslovima, neuroni počinju formirati sićušne strukture nalik mozgu, što omogućuje naučnicima da istražuju razvojna stanja kao što je autizam.Novi rad prva je demonstracija da se moždano tkivo uzgojeno u laboratoriju može uspješno implantirati u mjesto povrede kako bi se popravio mozak odrasle osobe, što sugerira da bi u budućnosti mogla postojati klinička primjena.Čen i njegove kolege uzgajali su organoide ljudskog mozga u posudi dok nisu dostigli promjer od oko 1,5 mm. Kuglice tkiva su potom transplantirane u mozgove odraslih štakora koji su pretrpjeli ozljede vidnog korteksa. U roku od tri mjeseca, presađeni organoidi integrirali su se u mozak svog domaćina, povezujući se s opskrbom krvlju, proširivši se nekoliko puta u odnosu na početni volumen i šaljući projekcije koje su se povezivale s neuronima štakora.- Nismo očekivali ovakav stepen funkcionalne integracije tako rano. Ovo sugerira da je transplantacija neuralnog tkiva u mozgu odraslog sisavca, posebno onog koji je poremećen nekom vrstom povrede, stvarno održiv put naprijed za neuralni popravak - dodao je Čen.<h2>Prazne procesne jedinice</h2>Naučnici nisu procijenili jesu li implantati poboljšali sposobnost štakora da funkcioniraju, ali testovi su pokazali da su ljudski neuroni "ispaljivali" električne signale kada su štakori bili izloženi blještavim svjetlima. Čen je rekao da to podupire ideju da organoidi mogu djelovati kao "prazne procesne jedinice" koje bi mozak mogao apsorbirati i koristiti za obnovu nakon ozljede.Dr. Serena Barral, predavačica razvojne neurologije na UCL-u, koja nije bila uključena u rad, opisala ga je kao "nevjerovatnu" demonstraciju čiste prilagodljivosti neurona.- Postoji mnogo informacija koje se nalaze u samoj DNK i koje omogućuju neuronima da rade gdje god se nalazili, bilo da su u plastičnoj kutiji u laboratoriju ili u mozgu - rekla je.<h2>Sposobnost mozga</h2>Dodala je da će u budućim kliničkim primjenama stepen do kojeg se mozak može popraviti vjerojatno ovisiti o tome koje su funkcije izgubljene. - Vizualni korteks je jednostavniji, ali ako razmišljate o zamjeni područja koja su važna za govor, matematičke izračune, razmišljanje to bi moglo biti malo teže jer postoji mnogo sposobnosti mozga koje se razvijaju iskustvom - dodala je Barral.

Video / Misteriozna kugla pojavila se u Japanu na plaži

Ruska svemirska agencija 24. februara šalje novu letjelicu po posadu

Okeani sve topliji, morski svijet ugrožen

Nova istraživanja i otkrića o samom središtu Zemlje

Pronađen drevni rimski sarkofag star 2.000 godina

Ruska letjelica spojena na ISS gubi rashladnu tečnost

Nestvaran prizor na nebu iznad Evrope: Ovako je izgledao udar meteoroida

Naučnici istražuju: Uginulo 18 kitova

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora

Nauka

Video / Misteriozna kugla pojavila se u Japanu na plaži

Ruska svemirska agencija 24. februara šalje novu letjelicu po posadu

Okeani sve topliji, morski svijet ugrožen

Nova istraživanja i otkrića o samom središtu Zemlje

Pronađen drevni rimski sarkofag star 2.000 godina

Ruska letjelica spojena na ISS gubi rashladnu tečnost

Nestvaran prizor na nebu iznad Evrope: Ovako je izgledao udar meteoroida

Naučnici istražuju: Uginulo 18 kitova

Kako se mjeri jačina zemljotresa?

Na Suncu se formirao "vorteks": Naučnici pokušavaju objasniti pojavu

NASA zabrinula naučnike: Odlomio se ogroman komad Sunca

Rover NASA na Marsu otkrio metalni objekat

U dubokom okeanskom mraku živi veliki broj organizama

Kina unapređuje program istraživanja Mjeseca

Pomoću hobotnice moguće otkriti razvoj nivoa mora

Naučnici uspjeli presaditi djeliće ljudskog u mozak štakora