Godinama smo sami sebi pucali u nogu. Teza o “nefunkcionalnoj državi” nije došla ni iz Beograda ni iz Zagreba – gurali su je prvenstveno Bošnjaci, nezadovoljni ishodom Dejtona. Razumljivo politički, ali dugoročno – pogubno. Otvorena je Pandorina kutija. Danas tu istu priču koristi Milorad Dodik kao ključni argument za priču o nezavisnosti RS. Još gore, nedavno smo gledali kako se na desničarskim skupovima u Zagreb upravo ta teza koristi kao opravdanje za razgradnju BiH. Ono što smo nekad govorili iz frustracije – drugi danas koriste kao strategiju.I svaki put kad ponovimo “BiH je nefunkcionalna”, mi zapravo radimo protiv vlastite države. U javnosti konstantno održavamo sliku raspada, iako realnost nije takva.Istina je jednostavnija i manje dramatična: BiH nije inherentno nefunkcionalna – ona se namjerno blokira. Najčešće od SNSD-a, često uz asistenciju HDZ-a, kad god to odgovara njihovim političkim interesima. Problem nije struktura – problem je politička volja. Ipak, i pored svih dušmanluka BiH nije prolazila kroz ono kroz šta je, naprimjer, Španija, da joj jedan dio zemlje zaista proglasi nezavisnost (Katalonija), niti joj se desilo, kao Belgiji, da dvije godine nema vladu.Uprkos svemu – država funkcioniše. Sudovi rade. Vlade se formiraju. Koalicije se sklapaju. Policija hapsi. Općine izdaju dozvole.Ambasade rade papirologiju. Bolnice primaju pacijente. Škole rade.Smeće se odvozi. Sportske lige se igraju. Da li je sve sporo, često neefikasno i frustrirajuće? Jeste. Ali to nije raspad države, nego država koja je kilavija nego što može biti. Ali država.Vrijeme je da prestanemo sami sebe delegitimizirati. Jer ako mi stalno ponavljamo da ne postojimo kao funkcionalna država – nemojmo se čuditi kad drugi počnu da nas tretiraju kao da stvarno ne postojimo.

Teza o “nefunkcionalnoj državi” pretvorila se iz frustracije u političko oružje protiv same Bosne i Hercegovine

Laž o BiH

Svojevrsni "dan D", 4. maj 1992., kada je odbranjeno Sarajevo, a s njim i Bosna i Hercegovina, te spriječen projekt tzv. "velike Srbije", pokušava se od tada do danas kroz velikosrpsku ideologiju i patvorenje činjenica pretvoriti u potpuno suprotnu priču. Pripadnici Zelenih beretki i ove su godine, kao i u vrijeme odbrane Sarajeva od velikosrpske agresije, stali u odbranu. Odali su počast poginulim braniocima, poručivši: "Heroji su ugradili svoje živote u temelje domovine".Posebno se ovog 4. maja 2026. u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu porukama izdvojio bivši pripadnik Zelenih beretki Ismir Nokto, ukazavši do koje mjere ide fabrikovanje srpske medijske i propagandne mašinerije. Odbacivši tvrdnje da se u Dobrovoljačkoj dogodio masakr i ukazao da se sada došlo do broja od 28 ubijenih pripadnika JNA na taj dan u Sarajevu, iako se ranije baratalo ciframa od stotinu ljudi.- Želim reći da su ljudi optuženi za Dobrovoljačku koji veze nemaju s tim. Čula su se dva-tri pucnja i onda Divjak govori: "Stanite, ne pucajte". Više se nisu čuli pucnjevi. Nisu oni bili postrojeni u redu da jedan metak deset ljudi ubije. Vidi se kako prolazi neoštećeno medicinsko vozilo, zapucalo se kod Alipašine džamije zato što nisu stali na znak "stop". To isto vozilo vidimo kasnije u Vojnoj bolnici. Masakr se ovdje nije desio, ne znam šta rade advokati optuženih. Imaju crno na bijelo, samo neka pokažu snimak – poručio je Nokto.

Bivši pripadnik Zelenih beretki Ismir Nokto iznio činjenice

Ismir Nokto: Nepatvorena istina

Miron Muslić uradio je ono zbog čega se u fudbalu pamte treneri: veliki klub vratio je tamo gdje pripada. Šalke (Schalke) je u subotu pobjedom protiv Fortune Dizeldorf (Fortuna Düsseldorf) od 1:0 osigurao povratak u Bundesligu, a najviše zasluga ide čovjeku koji je od početka vjerovao u posao koji radi.Muslić nije došao u lagan trenutak, niti je dočekan kao sigurna opklada. Naprotiv, mnogi su ga potcjenjivali, sumnjali u njegov autoritet i pitali se može li voditi klub takve težine. Odgovor je stigao na terenu.Šalke je pod njegovim vodstvom dobio jasnu ideju, energiju i pobjednički karakter. U svemu tome pomogli su mu i bh. reprezentativci Nikola Katić i Edin Džeko, igrači čije su iskustvo, kvalitet i mentalitet bili važan dio ove priče.Ali pečat sezone nosi Muslić. Miran, uporan i dosljedan, nadmašio je očekivanja i od velikog pritiska napravio veliki rezultat. Zato je danas sasvim jednostavno reći: kapa dolje, Mirone. Šalke se vratio, a ti si pokazao da pripadaš velikoj sceni.

Bh. trener vratio je Šalke u elitni rang njemačkog fudbala

Muslić: Ostat će zlatnim slovima upisan u historiju Šalkea

Miron Muslić: Povratak velikana

Ubistvo Elme Godinjak na Dobrinji nije samo još jedno ime u crnoj hronici, nego brutalno podsjećanje na sistem koji već godinama ne uspijeva da zaštiti žene od nasilja. Elmu je ubio bivši suprug s kojim je bila u procesu razvoda. Napao ju je, tukao, vezao, oteo njihovu petogodišnju kćerku, a kada je pokušala spasiti dijete, usmrtio je pucnjem u stomak.Ovaj monstruozni zločin nije izolovan incident, nego obrazac koji se ponavlja od prijave nasilja, preko izrečene mjere zabrane prilaska, uz nedovoljnu kontrolu provedbe te na kraju imamo tragičan epilog. U tom lancu propusta odgovornost se razvodnjava između institucija, dok posljedice ostaju nepovratne.Elme više nema, a njenoj petogodišnjoj kćerci ostavljena je trauma za cijeli život i teret da odrasta bez roditelja. Nakon svakog novog femicida koji se dogodi kažemo „nikad više i nijedna više“, ali nažalost nova tragedija nas ubrzo demantuje. I ponovo se pitamo ko je kriv, gdje je sistem zakazao i da li se tragedija mogla spriječiti.Zabrana prilaska bez efikasnog nadzora, brze reakcije i jasne odgovornosti nadležnih organa ostaje samo formalna mjera koja stvara lažni osjećaj sigurnosti, jer zabrana prilaska ni u ovom slučaju nije spriječila nasilnika da počini zločin.Ni to što se od prošle godine femicid tretira kao posebno krivično djelo nije spriječilo da imamo nove žrtve, a kazne takve kakve jesu samo su vjetar u leđa nasilnicima. Na kraju čini se da ženama ne preostaje ništa drugo nego da zaštitu uzmu u svoje ruke.Međutim, samoodbrana i oprez ne smiju biti zamjena za policijsku reakciju, sudsku hitnost i stvarnu zaštitu. Ako dođemo do tačke gdje se ženama savjetuje da se „same zaštite“, došli smo do priznanje da sistem opasno ne funkcioniše, i to odavno.

I ponovo se pitamo ko je kriv, gdje je sistem zakazao i da li se tragedija mogla spriječiti

Ovaj monstruozni zločin nije izolovan incident, nego obrazac koji se ponavlja

Od 'nijedna više' do novog femicida

Film “Paviljon”, reditelja Dine Mustafića, proglašen je najboljim dugometražnim filmom na jubilarnom 22. bosanskohercegovačkom filmskom festivalu (BHFF) u Njujorku. Ovo priznanje otvara vrata daljoj globalnoj distribuciji i festivalskom životu filma u BiH.Bosanskohercegovački filmski festival u Njujorku, osnovan 2003. godine, danas važi za najznačajniju platformu za promociju bh. kulture i filmskih autora na području SAD.Film je nastao prema scenariju Viktora Ivančića i Emira Imamovića Pirketa. “Paviljon” je okupio glumačku ekipu iz cijele regije, a pored Šerbedžije uloge tumače: Zijah Sokolović, Miralem Zubčević, Ksenija Pajić, Jasna Diklić, Branka Petrić, Meto Jovanovski, Ermin Bravo, Mirjana Karanović i mnogi drugi.Film je premijerno prikazan na otvaranju 31. Sarajevo Film Festivala, a realizovan je kao koprodukcija pet zemalja regije: Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije, Crne Gore i Sjeverne Makedonije.Dino Mustafić je rođen 6. juna 1969. godine u Sarajevu. Diplomirao je režiju na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu i na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, na Odsjeku za opću književnost i bibliotekarstvo. Bio je direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS Sarajevo. Režirao je dokumentarne filmove, muzičke programe i pozorišne predstave. Predstave Dine Mustafića izvođene su u pozorištima širom Balkana, te na festivalima u različitim evropskim zemljama. Također, Mustafić je dobitnik i mnogih drugih filmskih nagrada poput nagrade za najbolji debitantski film za „Remake“.

Bh. filmski i pozorišni reditelj

Dino Mustafić: Uspjeh "Paviljona" i preko granica

Pet godina nakon donošenja Zakona o zabrani negiranja genocida, Bosna i Hercegovina ima tek jednu pravosnažnu presudu. To je poraz pravosuđa i otvorena poruka da se državni zakoni mogu ignorisati bez posljedica. Dok se u javnom prostoru svakodnevno negira genocid, institucije šute, odugovlače i glume nemoć.Žrtve ponovo doživljavaju poniženje i traumu, dok se presuđeni ratni zločinci nekažnjeno slave kao heroji. Dragoljubu Kunarcu, osuđenom pred Haškim tribunalom za silovanja, porobljavanje žena i druge monstruozne zločine, omogućeno je da se slobodno kreće Fočom dok mu traje novo suđenje. Za sud je to procesna odluka. Za žrtve je to nastavak torture.Kakvu poruku država šalje povratnicima u Foči, svjedocima i preživjelima, puštajući njihovog mučitelja na ulicu? Kakvu sigurnost mogu osjećati žene koje su preživjele sistematska silovanja, kada vide da sistem više brine o “pravima” osuđenog zločinca nego o žrtvama?Negiranje genocida i veličanje zločinaca nisu izolovani incidenti. To je politički i društveni projekt koji opstaje jer ima zaštitu institucionalne pasivnosti. Kada nema sankcija, laž postaje normalizovana, a zločin relativizovan.Bosna i Hercegovina danas nema problem nedostatka zakona. Ima problem nedostatka hrabrosti da zakone provede. Pravda koja kasni, selektivno djeluje ili izostaje, nije pravda. To je saučesništvo u ponižavanju žrtava.Država koja nije spremna zaštititi istinu o genocidu i sigurnost onih koji su preživjeli ratne zločine, mora priznati da je prepustila prostor onima koji bi da zločin dovrše poricanjem.

Kakvu poruku država šalje povratnicima u Foči, svjedocima i preživjelim žrtvama, kada mogu sresti svog mučitelja na ulici?

Negiranje bez kazne

Pravni fakultet Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru proslavlja 50 godina postojanja i djelovanja. Pola stoljeća predstavlja ne samo vremenski jubilej, već i svjedočanstvo znanja, ustrajnosti i zajedništva svih koji su utkali dio sebe u njegov razvoj. Na čelu ustanove za primjer stoji Amra Jašarbegović, doktorica pravnih nauka, redovna profesorica na Pravnom fakultetu u Mostaru, na naučnoj oblasti Ustavno pravo.Rođena je 15. oktobra 1974. u Mostaru. Od osnivanja do danas, Pravni fakultet izrastao je u respektabilnu akademsku instituciju, prepoznatu po kvaliteti nastavnog procesa, naučno-istraživačkom radu i aktivnoj ulozi u društvenoj zajednici. Kroz proteklih pet desetljeća obrazovane su generacije pravnika, sudija, advokata, državnih službenika, privrednika i naučnih radnika koji su svojim radom oblikovali pravni sistem i društvo u cjelini.Ovaj jubilej prilika je za prisjećanje i zahvalnost svima koji su sudjelovali u izgradnji i razvoju Fakulteta, osnivačima, bivšim dekanima, profesorima i saradnicima, administrativnom osoblju te studentima, čija su energija i znatiželja oduvijek bili pokretačka snaga akademske zajednice. Njihova stručnost, odgovornost i posvećenost postavili su čvrste temelje na kojima danas gradimo budućnost.Svečana akademija Pravnog fakulteta povodom 50. rođendana organizovana je u petak, 24. aprila 2026. godine, u Narodnom pozorištu Mostar, a ovim povodom svjetlo dana ugledala je i “Monografija 50 godina Pravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru” koja bilježi ključne trenutke, uspjehe i izazove, ali i duh vremena u kojem je Pravni fakultet rastao zajedno s društvom kojem služi.

Dekanica Pravnog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru

Amra Jašarbegović: Znanje, ustrajnost, zajedništvo

Sudeći prema najavama, za armiju državnih, entitetskih i svih drugih funkcionera 1. maj će i ove godine biti neradni dan, još jedan u nizu spojenih s vikendom i provedenih u opuštajućoj atmosferi na vikendici ili nekoj udaljenijoj destinaciji.&nbsp;Dan kao i ostali, reći će i dio delegata Doma naroda PSBiH, koji i radne dane provodi u dokoličarenju, ne dolazeći ili bježeći sa svojih, odlično plaćenih radnih mjesta.&nbsp;Premijeri, ministri, savjetnici, stranački prvaci, svi će predahnuti od petka do ponedjeljka, jer vanredna sjednica u neradne dane nepoznat je pojam u ovoj zemlji, pa taman bila u pitanju sudbina hiljada radnika s desetinama hiljada članova njihovih porodica. Možda će tek na nekom lokalnom sindikalnom okupljanju tanjir graha podijeliti s radnicima. S druge strane, radnici, metalci, oni što svojim radom i znanjem stvaraju novu vrijednost, na put će prema Zenici, na uranak pred Novu Željezaru, na skup pod motom “Spasimo Željezaru Zenica”. Doći će iz svih dijelova države, iz svih 37 organizacija u okviru Sindikata metalaca FBiH, s porukom da “bez zeničkog čelika nema ni stabilne industrije u FBiH”, te da bi “odustajanje od proizvodnje značilo ekonomski kolaps za cijelu regiju”. Organizatori vjerovatno najmasnovnijeg radničkog protestnog skupa u BiH do sada pozvali su i građane da im se pridruže. Poruke podrške stižu iz BHRT-a, još jednog simbola države koji je doveden na rub ponora, dok i predstavnici obespravljenog transportnog sektora rezignirano zaključuju da bez velikih kompanija ni za njih definitivno ovdje nema budućnosti.Za jedne praznik, za druge povod za snažan krik očaja radničke klase, 1. maj vjerovatno ne donosi spektakularne promjene, ali će biti prilika za konačan zaključak imamo li snage za borbu za spas onog što nam je najvrednije i od čega ovisi budućnost ove zemlje. I da, odgovornost za krah privrednih giganata i drugih segmenata društva svakako jeste na garniturama vlasti od rata do danas, samo što niko nije očekivao da će ih baš oni što su obećavali bolje, poštenije i drugačije, definitivno pustiti niz vodu.

Povod za snažan krik očaja radničke klase

Praznik (ne)radnika

Međunarodno pravo je uzmaklo pred brutalnom silom. Real-politika „jači-tlači“ je umarširala na globalnu scenu u najbrutalnijem obliku. Naočigled svih se provodi genocid i entuzijastično najavljuju naredni. Mnogo veće i jače države od nas ignorišu stvarnost i prestrašeno gledaju svoja posla. Druge staju uz okupatore tuđih teritorija i suvereniteta. Globalna trka u naoružavanju je davno počela.Suverenitet država, nesposobnih da se odbrane, više nije neupitno pravo. Postalo je roba sa sve kraćim rokom trajanja. Moralna obaveza zaštite zakona i slabijih danas ne postoji ni u tragovima. Oni su nestali kada je Bosni nametnut embargo na oružje, a Srebrenicu „štitile“ UN trupe.Države koje nisu u stanju same garantovati sopstvenu sigurnost, vjerovatno će nestati u narednih 20 godina. Neke će i opstati, ali kao katastarska čestica sa zastavom i himnom, kao špajz u kojem će centri moći čuvati resurse. Objava na društvenim mrežama ili cyber-napad danas ruše ustavni poredak brže od divizije tenkova, a klasična diplomatija postaje nemoćna.Samo rijetki u Bosni i Hercegovini vide širu sliku. Većina građana i predstavnika vlasti je u transu vlastitih vizija budućnosti, fokusirana na naredne izbore, otcjepljenje, treći entitet i uspjeh Reprezentacije na Svjetskom prvenstvu. Uvjereni su u našu međunarodnu važnost. Nesvjesni smo da suverenitet i teritornijalni integritet nikad nismo u potpunosti ni dosegli, nakon krvavih devedesetih.Nesvjesni smo da moramo postati neophodni u globalnim lancima interesa i snabdijevanja, ako želimo preživjeti geopolitičke bure koje pušu sve jače. Neutralnost je danas luksuz koji se ne prašta. Ako nemamo šta ponuditi na sto velikim silama, vrlo brzo i lako ćemo se naći na njihovom meniju, ovako nejaki i razjedinjeni.Suverenitet se ne brani ustavnim papirima koji u Strazburu ili Briselu sakupljaju prašinu. Brani se pametnim savezništvima i modernom namjenskom industrijom. Brani se samoodrživom ekonomijom i jakom poljoprivredom. Brani se ljudima koji žele ostati u zemlji i braniti je. Bez toga, država je tek demografska ruševina na vjetrometini historije. Jer u mračnoj šumi bez pravila, vuk ne pita janje za mišljenje, prije nego što ga pojede.

Države koje nisu u stanju same garantovati sopstvenu sigurnost, vjerovatno će nestati u narednih 20 godina

Koliko smo suvereni i do kada?

Ermedin Demirović još jednom je pokazao koliko znači za Štutgart u trenucima kada je najpotrebnije. U duelu protiv Verdera bh. napadač je ušao s klupe i već nakon nekoliko minuta donio izjednačenje svom timu, čime je osigurao vrijedan bod svom timu.Na teren je kročio u 57. minuti, a trebale su mu samo četiri minute da pronađe put do mreže. Sjajnim trzajem glavom u 61. minuti iskoristio je centaršut i potvrdio instinkt pravog golgetera, koji često rješava utakmice iz drugog plana.Demirović iza sebe ima sezonu u kojoj je jedan od ključnih igrača Štutgarta, a i jučerašnji potez samo je nastavak kontinuiteta dobrih partija. Sa već značajnim brojem pogodaka u ligi i statusom jednog od lidera ekipe, bh. reprezentativac sve češće ulazi u ulogu junaka.Nadamo se da će sa sjajnom formom nastaviti do kraja sezone, te da će zajedno s ostalim Zmajevima u junu povesti reprezentaciju Bosne i Hercegovine do nokaut faze na Svjetskom prvenstvu u Sjevernoj Americi.

Ima nos za gol, a to je opet pokazao protiv Verdera

Ermedin Demirović: Rasni golgeter

Borba za titulu prvaka Engleske odavno nije bila zanimljivija, a pravi spektakl očekuje nas do kraja sezone. Mančester Siti se vratio na vrh nakon važne pobjede protiv Barnlija.Pep Gvardiola je konsolidovao ekipu i vezao tri izuzetno važne pobjede, preuzimajući lidersku poziciju uprkos ranijem zaostatku za Arsenalom. Među trijumfima izdvajaju se posljednje pobjede protiv Čelzija u Londonu i Arsenala u direktnom duelu za vrh tabele.Gvardiola je u Mančester Siti donio ogroman uspjeh. Šest titula prvaka Engleske, dva FA Kupa, četiri Liga kupa, te trofeje Lige prvaka, UEFA Superkupa, FIFA Svjetskog klupskog prvenstva i Komjuniti Šilda.Ove sezone Siti je vodio u 53 utakmice, ostvario 36 pobjeda, uz devet poraza i osam remija. Uprkos brojnim povredama, ekipa i dalje drži sve u svojim rukama u borbi za novi trofej.Osim Sitija, Gvardiola je ranije vodio Barselonu (247 utakmica) i Bajern Minhen (161 utakmica), a u Mančester je stigao 2016. godine.Na klupi “Građana” do sada je upisao čak 586 utakmica i oborio brojne rekorde. Ugovor ga veže za klub do ljeta 2027. godine.

Proslavljeni trener nastavlja s odličnim nizom

Pep Gvardiola: Španac vratio Siti na vrh

Djevojčica iz BiH s bolesnim srcem je čekala presađivanje organa. U Hrvatskoj je pronađen donor, čije srce savršeno odgovara. Ipak, transplantacija spašavanja mladog, nedužnog života nije bila moguća. Djevojčica nije državljanka EU pa nije mogla obaviti operaciju u Hrvatskoj, uz pomoć međunarodne organizacije „Europtransplant“. Srce nije mogla dobiti ni u svojoj državi, jer se bez pomoći „Eurotransplanta“ nije moglo dostaviti klinici u BiH. Da bi joj spasili život, Hrvatska joj je dala državljanstvo.A domaće vlasti? Oni se nisu ni počešali. Svađe, sujete, nadležnosti, izbori, blokade evropskog puta, sada uzimaju i ljudske živote. U mreži nadležnosti, svaljivanja odgovornosti i traženja krivca, ušli smo u novu, opasnu fazu beskrupuloznog gaženja preko ljudskih sudbina. To više nije pitanje neodgovornosti. To je osnov za podnošenje krivične prijave i traženja krivične odgovornosti ministara, koji se vozikaju u limuzinama, sastanče i sklapaju izborne slagalice - dok ljudi umiru.Oni naklapaju o tome ko će s kim i ko je čiji kandidat za Predsjedništvo, bez ikakve reakcije na debalk važne konferencije koja je mogla unaprijediti zdravstvo i spasiti živote. Sramotan je to dokaz da je domaća vlast pomnožila s nulom živote i sudbine ljudi. Konferencija o zdravstvu u Bosni i Hercegovini doživjela je debakl, ne samo zbog blokada iz RS, već ovaj put, sramotno i neočekivano, i iz Federacije BiH.Donošenje strateškog dokumenta, pokrenuto s državnog vrha, nisu podržali entitetski ministri. Građani BiH zato neće moći koristiti međunarodne fondove za presađivanje organa i druge zdravstvene potrebe. Reforma zdravstva u BiH ostaje na margini. Saglasnosti nema ni za uspostavljanje registra malignih bolesti u BiH.Entitetska ministarstva koče i primjenu lijekova na bazi kanabisa. Vijeće ministara BiH je u decembru 2025. godine uklonilo glavnu zakonsku prepreku za primjenu kanabisa u medicinske svrhe, ali je sad zapelo na entitetskom nivou. Ministarstva su, kažu, potkapacitirana, pa nema ko da napravi pravilnike. To je paralelni svijet institucija. U svijetu izvan tog matriksa žive građani koji dane mjere skalom bola.Transplantacije organa nisu bitne entitetskim ministrima. Pacijente iz RS šalju na transplantacije u Bugarsku. Pacijenti u Federaciji BiH umiru čekajući na organe i nadu za život. „Eurotransplant“ se ponudio pomoći građanima, iako BiH nije članica EU. Entitetski ministri su to potpuno izignorisali. Nemaju vremena za sastanke, dogovore. „Eurotransplant“ još čeka od njih da dostave liste klinika, koje bi bile uvezane s evropskim. Previše su potkapacitirani da bi dali nadu pacijentima koji umiru, čekajući presađivanje organa.&nbsp;

Nerad zvaničnika je ušao u fazu kada ubija građane i zaslužuje traženje krivične odgovornosti

Vlasti nas ubija blokadama – doslovno

U vremenu kada se često govori da bosanskohercegovačka kinematografija živi od stare slave, pojava i uspjeh Mirze Begovića djeluju kao snažan demanti takvih tvrdnji. Njegov film “Testament” otvorit će ovogodišnji “Bosnian-Herzegovinian Film Festival” u Njujorku – događaj koji već više od dvije decenije predstavlja ključnu platformu za promociju bh. filma u svijetu.To što jedan domaći autor otvara festival u srcu globalne filmske industrije nije samo lični uspjeh – to je simboličan trenutak za cijelu scenu. Jer BHFF nije bilo kakav festival. Od svog osnivanja 2002. godine, on služi kao most između bh. autora i međunarodne publike, često otvarajući vrata upravo onima koji tek dolaze.Ono što Begovića izdvaja jeste osjećaj za autentičnost. Njegovi likovi nisu heroji ni žrtve u klasičnom smislu, oni su ljudi kakve poznajemo. Radnici, mladi koji traže smisao, zajednice koje se raspadaju pod pritiskom okolnosti. U vremenu hiperprodukcije sadržaja, upravo ta iskrenost postaje njegova najveća prednost.Otvaranje festivala u Njujorku znači i nešto više, priznanje da bosanskohercegovačka priča ima univerzalnu vrijednost. Jer publika tamo ne dolazi iz nostalgije, već iz interesa. A to je možda i najveći kompliment jednom autoru, da njegova priča prelazi granice jezika, geografije i konteksta.Ako postoji nešto što se može nazvati tihim trijumfom bh. kinematografije, onda je to upravo ovaj trenutak, kada jedan domaći film otvara vrata svijeta, a svijet, čini se, konačno želi da uđe.

Otvaranje festivala u Njujorku znači i nešto više, priznanje da bosanskohercegovačka priča ima univerzalnu vrijednost

Mirza Begović: Uspjeh koji prevazilazi granice

Tučnjava na Sarajevskom sajmu knjige u dvorani „Mirza Delibašić” u Skenderiji pokazala je da ništa nije sveto, da smo dotakli moralno dno, pa i ovaj događaj, koji je naizgled trebao biti posvećen kulturi, znanju i dijalogu pretvorio se u leglo primitivizma.Umjesto „lijepe riječi”, na štandu „Lijepa riječ” viđeni su udarci. Simbolika jača od scenarija, na mjestu koje bi trebalo biti prostor ideja, dogodio se fizički obračun više osoba.U tučnjavi su učestvovale starije osobe, što cijeli događaj čini još poraznijim, jer se radi o prostoru u koji roditelji dovode djecu s uvjerenjem da je siguran, kulturan i kontrolisan i gdje ne bi trebali imati ama baš nikakvu brigu za njih.Fizički obračun se dogodio iznenada, usred najveće gužve, što je izazvalo paniku i nevjericu među brojnim posjetiocima koji su se u tom trenutku zatekli u dvorani.Posvađane strane su smirivali prisebni posjetioci, koji su razdvajali učesnike tučnjave, kako bi spriječili teže posljedice i omogućili nastavak manifestacije.Ovakav prizor predstavlja direktan udar na reputaciju manifestacije koja bi trebala biti jedan od najvažnijih kulturnih događaja u Sarajevu. Kada se na sajmu knjige dogodi tučnjava, problem više nije samo u akterima incidenta, nego u atmosferi i društvenom ambijentu koji dopušta da se kultura pretvori u pozornicu za nasilje.Događaj koji slavi riječ i misao, zasjenjen je šakama i impulsivnošću, uz moto: Ko tebe Hegelom, ti njega Kantom.

Stari ljudi odlučili da se obračunaju na Sajmu, i to simbolično baš kod štanda „Lijepa riječ“

Ko tebe Hegelom, ti njega Kantom

Situacija u Zeničkoj željezari, nekadašnjem simbolu industrijske moći ove zemlje, pokazatelj je neodgovornosti i sistemskog nemara vlasti u Bosni i Hercegovini, a od najava gašenja njene visoke peći tužnije i frustrirajuće zvuči samo šutnja i nezainteresiranost odgovornih. Zbog gubitka stotina radnih mjesta u Koksari iz Lukavca niko se nije ozbiljno zabrinuo, pa ni višemjesečna upozorenja da nas s gubikom Željezare očekuje lančana reakcija u desetinama povezanih kompanija i najteži ekonomski udarac BiH nakon rata nisu bila dovoljan povod za vanredne sjednice i mjere Vlade FBiH i Vijeća ministara BiH, ali i svih institucija koje bi se trebale ozbiljno zabrinuti zbog mogućeg gubitka, kako se procjenjuje, gotovo 12.000 radnih mjesta. Istina, Vijeće ministara BiH je odbacilo prijedlog koji bi vodio ka rješenju, ne ponudivši nikakvu alternativu, kao da se ne radi o jednom od stubova domaće privrede.Umjesto traženja rješenja funkcioneri su zauzeti predizbornim partnerstvima, međunarodnim turnejama, dužinom mandata Kristijana Šmita (Christian Schmidt) ili utrkom u najavljivanju novih mega projekata, dok nam se temelji domaće industrije praktično raspadaju. Prijedloge za spas Zeničke željezare izgleda traže i u javnost iznose samo sindikalci i zabrinuti radnici. Međutim, kao što svojevremeno nisu čuli apele za što bržu sanaciju željezničke pruge u Jablanici, dok je prekid željezničkog transporta gomilao dodatne gubitke, tako se danas ne čuju ni upozorenja kakve će posljedice gašenje Željezare imati za ukupnu ekonomiju, punjenje budžeta i fondova, Službu za zapošljavanje… Prioritet je da su vlasti sretne, zbrinute i na broju, da su kabineti ministara popunjeni i da se za oktobar pripreme što milozvučnija predizborna obećanja. Zato odlazak još jednog privrednog giganta u staro željezo ne predstavlja samo novo ekonomsko posrnuće, već ilustrira i definitivan moralni slom sistema koji pokazuje da mu životi desetina hiljada radnika i članova njihovih porodica ne znače ništa.

Prioritet je da su vlasti sretne, zbrinute i na broju

Ekonomski i moralni slom

Snježana Kopruner je diplomirana inžinjerka mašinstva i magistra ekonomije iz Zadra. Radila je tokom rata u Njemačkoj, a u Bosnu i Hercegovinu je došla 2004. godine, i tu ostala. Donijela je viziju, radne navike, te zarazan entuzijazam i motivaciju, postavši autentična liderka metalne industrije.Kada je privatizovala zastarjele pogone posrnule fabrike GS-TMT u srednjoj Bosni, u njoj je radilo pedesetak demotivisanih radnika, od čega 11 portira. Prihodi su jedva postojali. Danas zapošljava 500 radnika i izvozi širom Evrope. Pokrenula je tu i proizvodnju prvog bosanskohercegovačkog električnog bicikla (The Ruffian), koji je postao svjetski hit.Izgradila je još jednu, modernu fabriku u Prozoru. Tu gradi i stanove za svoje radnike, kako bi ih motivisala na ostanak uprkos vlastima i nepravdi. Gradi fotonaponske ćelije i baterije na fabrikama, kako bi amortizovala energetski udar, uzrokovan nesposobnošću domaće vlasti. Radi i na dizanju nivoa stručnog obrazovanja, jer je država i tu omanula.Ponovo je posljednjih dana u fokusu javnosti kao glas razuma, koji ukazuje na sistemske greške vlasti, ali i građana i privrednika. Čini to činjenicama i bez gorčine, manirima čelične dame koja tačno zna o čemu govori. Dok radi u pogonima svojih fabrika, Kopruner usput dijeli lekcije, upozorenja i savjete.Ukazuje na važnost motivacije, daje putokaze za ekonomski opstanak, govori o nužnosti energetske efikasnosti i modernizaciji industrijske proizvodnje. Nikad s visoka, nikad grubim riječima, već argumentovano, dobronamjerno, strpljivo, u maniru dobre majke ili učiteljice. Kopruner nije samo glas privrede, već i glas razuma i integriteta. Učinila je za ovu zemlju više od bataljona političara u skupim kabinetima i limuzinama.&nbsp;&nbsp;

Laž o BiH

Ismir Nokto: Nepatvorena istina

Miron Muslić: Povratak velikana

Od 'nijedna više' do novog femicida

Dino Mustafić: Uspjeh "Paviljona" i preko granica

Negiranje bez kazne

Amra Jašarbegović: Znanje, ustrajnost, zajedništvo

Praznik (ne)radnika

Koliko smo suvereni i do kada?

Ermedin Demirović: Rasni golgeter

Pep Gvardiola: Španac vratio Siti na vrh

Vlasti nas ubija blokadama – doslovno

Mirza Begović: Uspjeh koji prevazilazi granice

Ko tebe Hegelom, ti njega Kantom

Ekonomski i moralni slom

Snježana Kopruner: Privrednica koja nudi 'vodič za bolji život'

Kolumne

Laž o BiH

Ismir Nokto: Nepatvorena istina

Miron Muslić: Povratak velikana

Od 'nijedna više' do novog femicida

Dino Mustafić: Uspjeh "Paviljona" i preko granica

Negiranje bez kazne

Amra Jašarbegović: Znanje, ustrajnost, zajedništvo

Praznik (ne)radnika

Koliko smo suvereni i do kada?

Ermedin Demirović: Rasni golgeter

Pep Gvardiola: Španac vratio Siti na vrh

Vlasti nas ubija blokadama – doslovno

Mirza Begović: Uspjeh koji prevazilazi granice

Ko tebe Hegelom, ti njega Kantom

Ekonomski i moralni slom

Snježana Kopruner: Privrednica koja nudi 'vodič za bolji život'