Uprkos upozorenjima stručnjaka, protestima građana i jasnim primjedbama iz Bosne i Hercegovine, Hrvatska je odlučila da problem nuklearnog otpada riješi – na samoj granici s drugom državom. Trgovska gora tako postaje simbol politike koja tehničko pitanje pretvara u moralni i politički problem. Umjesto regionalnog dogovora i zajedničke odgovornosti, izabrano je rješenje koje rizik prebacuje na komšije, na rijeku Unu, na živote ljudi koji od te zemlje i vode zavise.Odluka da se nuklearni otpad odlaže tik uz granicu s BiH ne može se pravdati administrativnim linijama ni formalnim procedurama. Radioaktivnost ne poznaje granice, a posljedice eventualnih grešaka ne pitaju za pasoš. Zato Trgovska gora nije samo hrvatsko pitanje, nego test regionalne solidarnosti, poštovanja dobrosusjedskih odnosa i evropskih vrijednosti na koje se svi rado pozivamo.Ako se budućnost gradi na kratkoročnim interesima i ignorisanju tuđe zabrinutosti, onda je cijena previsoka. Trgovska gora ne smije postati mjesto gdje se odlaže i povjerenje među državama.No, jednako zabrinjava i tišina s druge strane granice. Dok se odlučuje o ekološkoj prijetnji koja direktno pogađa građane BiH, ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković ostaje nijem. Izostanak protestne note prema Hrvatskoj nije diplomatska suzdržanost, već poruka slabosti i nezainteresiranosti za zaštitu vlastitih građana. Šutnja u ovakvim trenucima nikako nije opcija. Ne slati protestnu notu i to pravdati gradnjom dobrosusjedskih odnosa u situaciji kada druga država želi da odlaže, ni manje ni više, nego nuklearni otpad, jeste u najmanju ruku šeprtljavo.Ona je svjesno odustajanje od odgovornosti. Ako se budućnost gradi na prebacivanju rizika i izbjegavanju reakcije, onda je cijena previsoka. Trgovska gora ne smije postati mjesto gdje se odlaže nuklearni otpad, ali ni mjesto gdje se odlaže savjest države i povjerenje njenih građana.

Ako se budućnost gradi na prebacivanju rizika i izbjegavanju reakcije, onda je cijena previsoka

Nema treniranja diplomatije na životima ljudi!

Ahmed al-Ahmed je u trenucima najveće opasnosti na plaži Bondi u Sidneju pokazao izuzetnu odlučnost i hrabrost.Riječ je o 43-godišnjem ocu dvoje djece i vlasniku prodavnice voća, koji je spriječio još veći masakr tokom terorističkog napada na plaži Bondi u Australiji.U nedjelju je tokom velike pucnjave na plaži Bondi u Sidneju, gdje su ljudi slavili praznik Hanuka, napadači otvorili vatru među masom.U tom haosu, bez ikakvog treninga ili oružja, Ahmed je hrabro pritrčao jednom od naoružanih napadača, fizički ga savladao i razoružao, oduzevši mu pušku i zaustavivši ga da nastavi s ubijanjem nevinih ljudi.Njegov čin se dogodio u trenutku kad su stotine ljudi bile u neposrednoj opasnosti i upravo je njegova intervencija spriječila da broj žrtava bude mnogo veći. Uprkos tome što je bio izložen vatri i ranjen više puta, Ahmed je nastavio da se bori da zaštiti druge, a zatim i zadržao napadača dok policija nije preuzela kontrolu nad situacijom.Bio je to trenutak koji je potresao Australiju i svijet - običan prolaznik, bez obuke ili uvjeta, ali s ogromnim srcem i odlučnošću da pomogne. Ahmed al-Ahmed se sada oporavlja u bolnici, ali priča o njegovoj hrabrosti već je obišla Planetu i inspirisala mnoge.

Goloruk je krenuo na teroristu, razoružao ga i tom prilikom je ranjen

Ahmed al-Ahmed: Zaustavio teroristu

Za danas je zakazana nova sjednica Vijeća ministara BiH, ali pokušaj njenog održavanja i ne nailazi na pažnju kakvu zaslužuje dnevni red. Ministri koji nas već predugo drže u zabludi da čine sve kako bi ova zemlja započela pregovarački proces o članstvu u EU, nastavljaju se poigravati sa sudbinama građana, koji na svaki mogući način ostaju na samom začelju regiona i Evrope. Ili u EU idu, ne čekajući da postanemo dio nje. Među predloženim tačkama dnevnog reda su Prijedlog odluke o uspostavi Ureda glavnog pregovarača BiH s EU, Nacrt zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, te Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o Sudu BiH, ali do posljednjeg trenutka nije poznato hoće li ministri Srđan Amidžić i Staša Košarac uopće prihvatiti da se o tome raspravlja ili ćemo ponovo gledati tragikomični igrokaz u kojem se za kršenje vlastitih obećanja i neispunjavanje uvjeta Evropske komisije traže i nude banalni i bezbroj puta ponovljeni razlozi.Nepoznanica je i da li bismo s usvajanjem ovih dokumenata uspjeli dobiti zeleno svjetlo, jer sjednica Evropskog vijeća je u četvrtak, a zaključci zasjedanja već su pripremljeni. Imajući u vidu reakcije VSTV-a i strukovnih udruženja, niko se ne može zakleti ni da su zakoni, sve i kad bi bili usvojeni, u skladu s evropskim standardima i da li zadovoljavaju zahtjeve Brisela.Propustili smo još jedan voz, najčešća je ocjena koja se može čuti, a samo najveći optimisti ostavljaju slabašnu mogućnost da ćemo ponovo, u posljednjem trenutku, zahvaljajući geopolitičkim okolnostima, nekako uspjeti da nam se progleda kroz prste. S aktuelnom vlašću sve je već odavno postalo nepoznanica, jer dok na evropski put postavljaju barikade, ni vlastitim građanima ne nude alternativni pravac.&nbsp;

Nepoznanica je i da li bismo s usvajanjem ovih dokumenata uspjeli dobiti zeleno svjetlo

Propuštene prilike

Odluka Vlade Federacije BiH, na čelu s premijerom Nerminom Nikšićem, da poveća penzije za 17 posto predstavlja jedan od značajnijih socijalno-ekonomskih poteza u posljednje vrijeme. Ovo povećanje, činjenica je, dolazi u trenutku kada su životni troškovi za veliki broj građana, a posebno penzionera, dostigli zabrinjavajući nivo.Potrošačka korpa iz mjeseca u mjesec bilježi rast, dok cijene osnovnih namirnica, lijekova, energenata i komunalnih usluga ozbiljno ugrožavaju egzistenciju onih koji žive od fiksnih primanja.U takvom ambijentu, povećanje penzija nije samo finansijska mjera, već i jasna poruka da Vlada prepoznaje težinu položaja penzionera. Penzioneri su godinama upozoravali da njihove penzije ne prate realne troškove života, te da se svakodnevno suočavaju s izborom između osnovnih potreba. Nerijetko su primorani birati između hrane, lijekova ili režija. Ova odluka, iako ne rješava sve probleme, predstavlja olakšanje i barem djelimično ublažava pritisak koji inflacija i rast potrošačke korpe stvaraju na penzionere.Važno je istaći da povećanje od 17 posto dolazi u vremenu složenih ekonomskih okolnosti i budžetskih izazova, što ovaj potez čini još značajnijim. Vlada Federacije BiH pokazala je spremnost da socijalnu sigurnost stavi visoko na listu prioriteta, svjesna činjenice da stabilnost društva u velikoj mjeri zavisi od odnosa prema najugroženijima.Naravno, ostaje činjenica da ni ovo povećanje ne može u potpunosti pratiti rast potrošačke korpe niti nadoknaditi dugogodišnji zaostatak penzija u odnosu na realne životne troškove. Međutim, ono treba biti posmatrano kao važan korak u dobrom smjeru, a ne kao konačno rješenje. Dugoročno, neophodno je raditi na sistemskim rješenjima, redovnom i pravednom usklađivanju penzija, te jačanju penzionog sistema kako bi se penzionerima osigurao dostojanstven život, a ne puko preživljavanje.I za kraj, kao što reče jedan od predstavnika penzionera, “dok ne vidimo na računu ili dok je poštar ne donese, ne vjerujemo”.&nbsp;

Ovo povećanje penzija treba biti posmatrano kao važan korak u dobrom smjeru, a ne kao konačno rješenje

Olakšanje za penzionere

Imam džemata Kupres Fahrudin ef. Makić ovih dana je u centru pažnje nakon što je u ponedjeljak napadnut ispred džamije. Iako je incident bio uznemirujući – napadač ga je najprije automobilom ometao dok je prelazio cestu, a potom ga ispred džamije zasuo psovkama i uvredama na nacionalnoj osnovi – efendija Makić ostao je dostojanstven i miran.Najpotreseniji su bili članovi njegove porodice, ali on sam poručuje da pojedinačni čin ne može narušiti suživot na Kupresu.– Sa susjedima, komšijama imam jako lijepe odnose… Sa župnikom, kapelanom, s pravoslavnim sveštenikom non-stop sjedimo, pijemo kafu, družimo se – ističe ef. Makić, naglašavajući da incident ne povezuje ni s jednim narodom.Upravo ta smirenost i širina će se sastati s načelnikom Općine Dankom Juričem i lokalnim župnikom kako bi zajednički poslali poruku da izolirani napad neće narušiti godinama građeno povjerenje među komšijama.Podrška efendiji stigla je i iz Medžlisa Islamske zajednice Bugojno, čija je delegacija posjetila džemat Kupres.Uprkos napadu, Fahrudin ef. Makić ostaje glas razuma, primjer čovjeka koji na provokaciju odgovara dostojanstvom i koji i u teškom trenutku insistira na priči o miru, komšijskim odnosima i vrijednosti zajedništva.

Poslao jasne poruke da pojedinačni čin ne može narušiti suživot na Kupresu

Fahrudin ef. Makić: Imam mira

Bosna i Hercegovina se svakog decembra pohvali novim kvotama za uvoz radne snage, kao da je to dokaz modernizacije i hrabrog ekonomskog iskoraka. Ove godine – 7.229 dozvola. Bravo. Pljesak. A onda se suočimo s realnošću: ni lanjske nisu iskorištene. Zašto? Zato što je, kao i uvijek, najveća prepreka – sama država.Tržište vrišti za radnicima. Poslodavci mole. Ljudi odlaze. Ali papiri stoje. Adnan Smailbegović to kaže najjednostavnije: nema liberalizacije, nema procedura, sve traje predugo. I onda dođemo do apsurda – firme trebaju deset radnika, država im “dovede” dva, za šest mjeseci, ako ambasada uspije zakazati termin.Umjesto da sistem bude servis tržišta, on je prepreka tržištu. Nostrifikacije za niskokvalifikovane radnike, provjere pasivnih nezaposlenih koji ni ne žele posao, pretrpane službe za strance, potkapacitirane ambasade… To sve zajedno izgleda kao da je BiH birokratiju izvezla direktno iz Sovjetskog Saveza, a onda je zaboravila ažurirati.I tu je najveća ironija: svi znaju da nam radnici trebaju - samo država ne zna omogućiti da ti radnici stvarno dođu.Uvoz radne snage nije nikakva filozofija ni prijetnja domaćim radnicima. Prijetnja je sistem koji tretira svaki zahtjev kao sumnjivu operaciju, a ne kao način da ekonomija preživi.Sve što trebaju da puste tržište da slobodno radi te da firme slobodno zapošljavaju i razvijaju poslovanje u skladu sa svojim potrebama. No, čini se da politička klasa ovdje i dalje razmišlja kao da živimo u 1968. godini. To i ne treba posebno da čudi s obzirom na to da ih najveći dio radni vijek provodi na budžetskoj sisi.Ako želimo da ove kvote imaju smisla, moramo razdvojiti aktivne i pasivne tražioce posla, digitalizirati procese, skratiti rokove i ojačati ambasade. Inače će i iduće godine Vlada objaviti nove kvote - a tržište će dobiti isto što i dosad: nijedno rješenje i još jednu godinu čekanja. Time će ekonomija ostati lošija nego što je trebala biti. Ne zato što sama nije mogla stvoriti, nego jer joj država to nije dozvolila.

Kvote rastu, potrebe rastu, ali birokratija ostaje najveća prepreka uvozu radne snage

Država guši ekonomiju

Teško je sakriti osjećaj srama zbog još jedne bruke koju građanima, ali i državi u njenim međunarodnim odnosima, priređuju domaći zvaničnici. Ovaj put riječ je o sramoti u nastavcima, koja se odvija pred našim očima, a kraj joj još nije ni na vidiku.Proteklih dana članovi Upravnog odbora Uprave za indirektno oporezivanje BiH zakazivali su telefonske, hitne i druge sjednice, na kojima su se pojavili samo da glasaju protiv i da se jedni drugima nagovore. Neko od sudionika izbrojao je četiri propala pokušaja ovog tijela da usvoji - jedan dokument. Izmjene pravilnika neophodne su za puštanje u rad novoizgrađenog Graničnog prijelaza Bosanska Gradiška Novi most, na granici BiH i Hrvatske. Svečanost otvaranja, koja je bila planirana za danas, otkazana je, a prijevoznici i putnici će, zbog inata, neodgovornosti i nesposobnosti funkcionera, prema Hrvatskoj i EU ponovo starim cestama i u kolonama u kojima čekaju satima.Izgradnja novog prijelaza finansirana je sredstvima BiH, EU i Hrvatske, najavljeni dolazak delegacija je odgođen, pa nije teško pretpostaviti da će apsurdna situacija BiH donijeti negativan publicitet i na međunarodnom planu. Posebno ako imamo u vidu da je izgradnja GP Gradiška trajala šest godina, da je završena prije dvije godine, da sve te godine nisu bile dovoljne da se usvoji jedan pravilnik i da je na kraju sve stalo zbog jednog papira.Najglasniji u reakcijama je predsjedavajući UO UIO BiH i državni ministar finansija Srđan Amidžić, koji ne uspijeva pronaći riječi kojima bi osudio postupke svog kolege iz Upravnog odbora Zijada Krnjića. Eksponent politike koja već dugo blokira ovu zemlju, ministar koji je i na posljednjim sjednicama Vijeća ministara BiH blokirao usvajanje odluka i zakona potrebnih za nastavak procesa evropskih integracija, sada se i sam suočio s blokadama, pa tvrdi da ćemo cijenu platiti „svi u BiH“. Istovremeno i sam nastavlja s blokadama, ovaj put odluka koje bi ispravile nepravdu prema FBiH i u njen budžet vratile blizu 100 miliona KM, koliko je RS povukla s jedinstvenog računa, a da joj, ustvari, ne pripada.Da, cijenu ćemo platiti svi, ali plaćamo je godinama s političarima bez jasnog cilja i vizije, bez kompetencija, odgovornosti i obraza. Zbog onih koji se države i svih nas u njoj sjete samo onda kada im služi kao paravan, bankomat ili švedski sto, kada je treba osiromašiti, poniziti, mrziti i po ko zna koji put proglasiti „neodrživom“. Zbog političara koji nisu ni sposobni za dijalog, kompromis i dogovor i kojima su blokade, konflikt i zlo jedino što imaju za ponuditi.&nbsp; &nbsp; &nbsp;

Cijenu ćemo platiti svi, ali plaćamo je godinama s političarima bez jasnog cilja i vizije, bez kompetencija, odgovornosti i obraza

Sramota u nastavcima

U večeri koja je mogla završiti novim evropskim kiksom Barcelone, jedan čovjek odlučio je da to ne dozvoli. Jules Kunde (Koundé) preuzeo je odgovornost, stao ispred cijelog Kamp Noua i praktično sam preokrenuo utakmicu protiv Ajntrahta iz Frankfurta – i rezultat, i atmosferu, i vjerovanje navijača.Barcelona je na odmor u utakmici 6. kola Lige prvaka otišla s minimalnim zaostatkom, a igra je djelovala bezidejno, tromo i bez energije. Međutim, ulaskom u drugo poluvrijeme Kunde pokazuje zašto ga mnogi smatraju jednim od najkompletnijih defanzivaca današnjice.Prvo je u 50. minuti matirao golmana nakon asistencije Markusa Rašforda (Marcus Rashford) i unio dugo čekanu sigurnost u igru Blaugrane. Samo tri minute kasnije bljesnula je brza akcija Barcelone, dodavanje mladog Lamina Jamala (Yamal), a Kunde hladnokrvan i precizan za 2:1 i potpuno oduševljenje tribina.Utakmica je završila njegovim potpisom – dva gola defanzivca u susretu Lige prvaka nisu svakodnevica, a posebno ne u trenucima kada ekipi gori pod nogama, i to za tri minute. Kunde je potvrdio da je više od defanzivca: lider, pokretač, čovjek odluke.

Iako mu primarni zadatak nije postizanje pogodaka, 27-godišnji Francuz je s dva postao junak Barcelone

Jules Kunde: Čovjek odluke

Stotine studenata iz domova na Bjelavama i u Nedžarićima jučer su se okupile ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo, protestujući zbog, kako tvrde, izuzetno loših uslova života. Na fotografijama s protesta vidio se veliki broj mladih s transparentima upućenim premijeru Nihadu Uku i nadležnim ministrima. Posebnu pažnju privukla je Ukova fotografija s natpisom „hej Uče lopove, sve ti oči govore“, dok su druge poruke aludirale na probleme s grijanjem i plinom: „glavobolja od plina, a nigdje aspirina”, „plin na max – odgovornost na minimum” i „Bjelave, jedino mjesto gdje plin curi brže od informacija“. Okupljeni su skandirali „izađite napolje“, „radite svoj posao“ i „Je l’ vam vruće, premijeru Uče?“, tražeći hitnu reakciju institucija.U petak se ime premijera Uka ponovo se našlo u centru rasprave zbog neodržanog online gostovanja (AMA) zakazanog za 17.00 sati na Reddit platformi r/BiH. Iako je sam premijer gostovanje ranije najavio Instagram videom, koji nije primjeren ni učenicima osnovne škole, a ne premijeru jednog kantona i vladajućoj stranci, premijer se u zakazano vrijeme nije pojavio.Uku su na početku mandata mnogi zamjerali neiskustvo i godine, no nadali su se da bi zbog svojih godina mogao donijeti novi elan i energiju u rad Vlad te posebno razumjeti probleme i izazove mladih. Međutim, jučerašnje slike s ulica pokazale su da su upravo mladi posebno nezadovoljni njegovim rezultatima. A studenti tvrde da rezultata nema: loše grijanje, plin koji, navodno, curi, dotrajale instalacije, prljave prostorije i osjećaj da pitanja njihovog standarda nisu prioritet sistema.Premijer se jučer našao u situaciji u kojoj ima dvije opcije - ili će problem studenata shvatiti kao alarm i krenuti u konkretna rješenja, ili će se protesti pretvoriti u političku lekciju o tome kako zanemarivanje mladih skupo košta svaku vlast. Jer, parola “plin na max – odgovornost na minimum” nije samo duhovita dosjetka, već poruka o frustraciji generacije koja očekuje minimum dostojanstvenih uslova života.Mladima u BiH godinama s pravom zamjeraju da su potpuno apatični i nezainteresovani za dešavanja oko njih. S tim u vezi, Uk i aktuelna Vlada KS čini se da su uspjeli nemoguće – izvesti ih na ulicu.

Okupljeni su skandirali „izađite napolje“, „radite svoj posao“ i „Je l’ vam vruće, premijeru Uče?“

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Američki kongres je ponovo otkrio zapadni Balkan. Ta vijest je mnogo važnija nego što se mnogima na prvu čini - jer kada se super sila bavi našim krajevima, to obično nije zbog šarma ćevapa i sevdaha, nego zato što postoje problemi koji - ako se zapuste - znaju eksplodirati u lice cijelom kontinentu. No, ono što se čulo na saslušanju u Vašingtonu zapravo je osvježavajuće trijezno: Srbija je ključ destabilizacije, Vučić je autokrata, Rusija i Kina nisu slučajni gosti, a Dodikove sankcije nikada nije trebalo skidati. Prilično realno za američki politički establišment koji često zna lutati između romantičnih iluzija i geopolitičkog autizma.Daniel Server (Serwer), čovjek koji Balkan zna bolje nego što mnogi naši političari znaju vlastitu biografiju, u svom tekstu ispravno primjećuje - naš problem nije manjak stabilnosti, nego njen višak. Stabilnosti korupcije, stabilnosti partijskog feudalizma, stabilnosti etničkog straha i statusa quo u kojem svako ima svoj mali fildžan moći i niko nema motiv da ga mijenja. Stabilnost u kojoj se ostaje talac vlastitih elita - jer one od nestabilnosti samo mogu izgubiti.Zato je zanimljiva teza da Balkanu ne treba „mirna voda“, već političko miješanje - ali u pravcu Zapada, reformi i demokratije. Ne u pravcu trećih entiteta, ukidanja OHR-a i Vučićevih hotela; to su recepti za povratak u 1992.Zanimljivo, dok pojedini američki jastrebi zamišljaju ukidanje OHR-a i crtanje “trećeg entiteta”, Server podsjeća da je to direktna karta ka raspadu Dejtona i novom sukobu. Ako hoćemo haos - to je najbrži put. Ako hoćemo napredak - reforma, demokratija i zapadni kurs nemaju alternativu.Njegova najvažnija poenta je najjednostavnija: Balkan ne treba još stabilnosti, nego promjenu. Ne revoluciju, nego evoluciju – onu koja ruši korupcijske piramide, a gradi institucije. Amerikanci mogu pomagati, ali odgovornost je na nama. Kad mi odlučimo da nam je dosta feudalizma pod drugim imenom, put u EU i NATO neće biti prepreka - nego nagrada.Do tada ćemo živjeti u stabilnosti - stabilnosti koja smrdi na ustajalost. I sve dok se ta tišina ne uzdrma, Balkan će ostajati siguran - upravo onoliko koliko je i zaglavljen.

Region ne treba status quo, već zapadni kurs i demokratizaciju

Američki kongres je ponovo otkrio zapadni Balkan

Balkan je pogrešno stabilan

Britanski as Meklarena Lando Noris postao je prvak ovogodišnjeg izdanja Formule 1 i tako prekinuo četverogodišnju dominaciju Maksa Ferstapena. To je prvi ovakav trofej u karijeri za Britanca, nakon što je prvo gledao u leđa Mercedesu i Hamiltonu, a onda i Red Bullu i Ferstapenu.Iako je Ferstapen trijumfovao na Velikoj nagradi Abu Dabija, taj rezultat nije bio dovoljan – za odbranu titule trebalo mu je da Noris završi najviše četvrti.Međutim, Britanac je i u ključnom trenutku pokazao smirenost i kvalitet, završivši utrku na trećem mjestu i osiguravši ukupnu krunu s dva boda prednosti.Norisova sezona ostaje upamćena po taktičkoj zrelosti i nevjerovatnoj brzini koju je izvlačio iz Meklarena, tima koji je ove godine dominirao i u poretku konstruktora.Njegov klupski kolega Oskar Pjastri završio je Abu Dabi kao drugi i kompletirao sezonu na trećem mjestu, potvrdivši nadmoć „narandžastih“.Norisov naslov simbol je nagrada za upornost – nova zvijezda Formule 1 zasjala je punim sjajem i sigurno je da ćemo u njegovim utrkama tek uživati i u narednim sezonama.

Noris je došao do prvog trofeja u karijeri, prekinuvši tako niz od četiri vezane titule Ferstapena

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Seksualno nasilje nad djecom je jedno od najstrašnijih kršenja ljudskih prava i ozbiljan društveni problem koji se u Bosni i Hercegovini sve više pojavljuje. Nažalost, broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nad maloljetnicima u posljednjim godinama raste, što ukazuje na ozbiljnost ovog problema. Svaka žrtva ovog nasilja nosi duboke traume, koje se ne samo odražavaju na njihovo fizičko i psihološko zdravlje, već i na njihov budući život.Jedan od ključnih faktora u rastu broja takvih slučajeva je i nedovoljna edukacija o prevenciji nasilja, kao i nesigurnost u sistemu pravde, koji ne uspijeva uvijek pružiti odgovarajuće kazne počiniteljima. Također, kulturna i društvena stigma koja okružuje ove teme često dovodi do toga da mnoge žrtve ne prijavljuju nasilje ili se osjećaju neprepoznato i zanemareno.Zadnje statistike pokazuju zabrinjavajući trend porasta broja prijava, no pitanje koje se nameće je zašto je prevencija još na niskom nivou? Kako društvo može bolje zaštititi svoju djecu i kako stvoriti sigurno okruženje gdje će svi biti motivirani da prijave svaki oblik nasilja?Od velike je važnosti da obrazovni sistem, roditelji i institucije zajedno djeluju, kako bi podigli svijest i educirali djecu o njihovim pravima, kao i o načinima prepoznavanja i prijavljivanja bilo kakvih oblika nasilja. Također, potrebna je brža i efikasnija pravna reakcija kako bi se počiniteljima poslale jasne poruke i spriječilo dalje nasilje.Zaštita djece mora biti prioritet svakog društva, a Bosna i Hercegovina mora učiniti više na svim razinama kako bi zaštitila svoju djecu.

Zadnje statistike pokazuju zabrinjavajući trend porasta broja prijava

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić ponovo je pokazao zašto ga smatraju jednim od najtalentiranijih fudbalera svoje generacije. Na sarajevskom Koševu, u gradskom derbiju protiv vječnog rivala Željezničara, Ljajić je postigao pravu golčinu. Bio je to pogodak koji je u sekundi zapalio tribine, ali i potvrdio njegovu klasu.U utakmici visokog naboja, gdje svaki duel nosi dodatnu težinu, bivši reprezentativac Srbije i zvijezda najvećih evropskih liga odigrao je partiju koja se neće tako lako zaboraviti. Njegov gol nije bio samo estetski spektakularan, bio je i presudan.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@avaz.tv/video/7581105112282631480" data-video-id="7581105112282631480" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@avaz.tv" href="https://www.tiktok.com/@avaz.tv?refer=embed">@avaz.tv</a> Sarajevo - Željezničar 3:0: Golčina Ljajića za kraj prvog poluvremena, gosti ništa nisu pokazali <a target="_blank" title="♬ original sound - Dnevni avaz" href="https://www.tiktok.com/music/original-sound-7581105124309961484?refer=embed">♬ original sound - Dnevni avaz</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

Njegovim golom Sarajevo je otišlo na 3:0 i ni najveći navijači Želje nisu vjerovali u preokret. Bio je to trenutak individualne genijalnosti koji je prelomio derbi i donio ogromnu dozu samopouzdanja njegovom timu.Ljajić, koji je u Sarajevo stigao kao veliko pojačanje, ovim je potezom još jednom dokazao da iskustvo i kvalitet nemaju alternativu. Dok je Koševo eruptiralo, postalo je jasno da je ova utakmica njegova i da će se upravo zbog te magične lopte u rašlje njegovo ime prepričavati danima.

Bio je to trenutak individualne genijalnosti koji je prelomio derbi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Nakon što se kao žvakaća guma godinama razvlačio projekt Južne plinske interkonekcije, i to najviše zbog spora „čije će ruke zavrtati ventil“, izgleda da je, konačno, cijela priča dobila pravi vjetar u leđa. Zahvaljujući američkoj inicijativi, taj projekt više neće biti zaglavljen u političkim prepucavanjima i birokratskim labirinitima, a ono što je do jučer izgledalo nemoguće, već danas djeluje sasvim jednostavno.Projekt koji bi bio prva veća direktna američka investicija u energetski sektor u ovom dijelu Evrope, BiH će konačno približiti ulasku na globalno tržište prirodnog plina. Zapravo, nakon gotovo pola stoljeća potpune ovisnosti o ruskom plinu, BiH ima priliku da se konačno svrsta u zemlje koje razmišljaju o svojoj energetskoj budućnosti, umjesto da budu taoci prošlosti.Jasno, najave o pokretanju projekta Južne interkonekcije kao američke investicije, plinovoda koji bi BiH povezao s terminalima LNG gasa preko Hrvatske, dobile su veliki odjek u stručnoj javnosti. Iako postoje različiti pristupi kada je riječ o modelu upravljanja i finansiranja, ključna poruka ekonomskih analitičara jeste da ovaj projekt predstavlja dugoočekivanu razvojnu šansu koju BiH ne bi smjela propustiti.Premda ostaje gorak okus činjenice da je ovakav pomak postao moguć tek kada je došao snažan pritisak izvana, jasno je da BiH nema više prostora za odgađanje. Baš onako kako je to nedavno poručio otpravnik poslova SAD u BiH, Džon Ginkel (John).Iako je cijeli projekt i dalje tehnički i finansijski veoma zahtjevan, vrlo je važno da stvari nastave ići pozitivnim tokom i da BiH dobije ono što drugi imaju, sigurnost, stabilnost i mogućnost izbora, pogotovo, kada je riječ o energetici.

Zahvaljujući američkoj inicijativi, projekt Južna plinska interkonekcija dobio vjetar u leđa

Mogućnost izbora

Ne postoji veća hereza od one koja se pravi svetijom od same vjere. A opet, živimo u vremenu u kojem religija više nije duhovni put, nego scenska rekvizita iskorištena kao politički alat, moralni štap, i sve češće kao jeftina pirotehnika za izazivanje panike. Zloupotreba povika „Allahu ekber“ ili parola „S verom u Boga“ postale su čak i groteskne verzije svojih plemenitih iskona.<h2>Rasklimavanje stvarnosti</h2>Uzmimo onu časnu koja je samu sebe izbola nožem pa saopćila da je kriv „musliman kojeg je iznervirao krst oko njenog vrata“. To je performans koji nije samo opskuran nego duboko demonski. Ne zato što je upleteno ime Boga, nego zato što je istina žrtvovana na oltaru čistog, proračunatog zla. Satanizam nije pentagram, crne svijeće i koze koje bleje u podrumu; satanizam je namjerna zabluda, svjesno sijanje smutnje, podmetanje otrova u bunar iz kojeg cijelo društvo pije.Isto vrijedi i za „Gospu koja klanja“, onu AI fabrikaciju namijenjenu da uvrijedi i izazove kolektivni nervni slom. To nije religija. To nije umjetnost. To nije ni provokacija. To je metod. Cilj. Rasklimavanje zajedničke stvarnosti. Podmetanje da se ljudi posvađaju oko prikaza koji ne postoji, oko slike koju je izmislila mašina, ali je opet nastala po parametrima koje je neko – u ime (nekog) boga – zadao i koju su itekako jedni spremni braniti, a drugi napadati kao da je riječ o svetogrdnoj fresci u samim stijenama Sinaja.A zatim, tu je i trenutak koji ne traži reinterpretaciju: monstrum, odjeven u religijski ili ideološki kostim moći, koji je u ime države i ideologije ili „višeg cilja“ uzeo trogodišnje dijete i mlatnuo o patos. Bez religije, bez svetog imena, a opet naravno isti princip. Namjera, simbolika i brutalnost u službi moći. To je latentni satanizam u najčistijem obliku: čin koji razara nevinost i stvara paniku, sve u ime nečeg što se sveto oblači i legitimizira.Savremeni idolopoklonici nose razne uniforme: kipu, habit, krst/tespih na retrovizoru ili u džepu... Ali njihov bog nije Bog. Njihov bog je smutnja. Strah je njihova doktrina, a uvreda njihova liturgija. Oni obožavaju znak, simbol i ritual, a ne poruku i Onoga koje ju je poslao! Obožavaju religiju, a ne Boga. A obožavanje religije je, zapravo, najsofisticiraniji oblik idolopoklonstva: upravo ono od čega nas svaki sveti tekst, bez izuzetka, upozorava da bježimo.<h2>Nije mač nego „share“</h2>Jer čim ti ritual postane važniji od čovjeka, čim ti simbol postane važniji od istine, čim ti pripadnost postane važnija od savjesti – ti više ne služiš Bogu, nego njegovoj suprotnosti.Sotona digitalnog doba nema rogove; ima algoritme. Njegov glavni alat nije mač nego „share“. On ne ruši vjeru, on je prepunjava bizarnim imitacijama dok ne postane njena izvitoperena verzija ili karikatura. A kad se vjera pretvori u oružje, onda više nije vjera, već propaganda.Zato je današnja najveća moralna dužnost vrlo jednostavna: ne klanjati se religiji. Klanjati se istini. Jer istina je jedini oltar pred kojim čovjek može kleknuti a da ne izgubi obraz.Sve drugo je, bez obzira u kakvo se sveto ruho obuklo, čisti, beskrupulozni satanizam.Sotona digitalnog doba nema rogove; ima algoritme. Njegov glavni alat nije mač nego „share“. On ne ruši vjeru, on je prepunjava bizarnim imitacijama dok ne postane njena izvitoperena verzija ili karikaturaSavremeni idolopoklonici nose razne uniforme: kipu, habit, krst/tespih na retrovizoru ili u džepu... Ali njihov bog nije Bog. Njihov bog je smutnja.

Istina je jedini oltar pred kojim čovjek može kleknuti a da ne izgubi obraz. Sve drugo je, bez obzira u kakvo se sveto ruho obuklo, čisti, beskrupulozni satanizam

Čim ritual postane važniji od čovjeka, nema suštine

Savremeno idolopoklonstvo

Borba jedne hrabre majke, Amile Gadžun, ne prestaje već četiri godine. Njena kćerka Džena koja je imala samo dvije godine, preminula je 14. novembra 2021. godine, tri dana nakon što je, zbog korekcije spuštenog očnog kapka, podvrgnuta operaciji u privatnoj ordinaciji u Sarajevu.Jučer je u Kantonalnom sudu u Sarajevu nastavljeno ročište protiv optuženih ljekara Suada Rožajca, Nine Jovanović i Jasmine Halimić. Majci preminule Džene nije dozvoljeno prisustvo u sudnici, s obzirom da je to zatražio advokat doktorice Jovanović.Ipak, iako je Amila razočarana, ona ne odustaje od pravde. Vjerovatno više ne zna od kuda joj snaga, ali se neumorno bori. Amila svakodnevno dokazuje da majčina ljubav nema granica i da istina, kad-tad, mora izaći na vidjelo. U njenom glasu se osjeti tuga, ali još snažnije odlučnost da ne dopusti da smrt njene kćerke ostane bez odgovora. Svaki odlazak na sud za nju je novi emotivni teret, ali i nova šansa da se približi istini. Nada se da će pravosudne institucije konačno pokazati da su na strani pravde, a ne moći i privilegija.Amila Gadžun vjeruje da se istina ne može sakriti, i da će, bez obzira na prepreke, pravda na kraju pobijediti.

Nema treniranja diplomatije na životima ljudi!

Ahmed al-Ahmed: Zaustavio teroristu

Propuštene prilike

Olakšanje za penzionere

Fahrudin ef. Makić: Imam mira

Država guši ekonomiju

Sramota u nastavcima

Jules Kunde: Čovjek odluke

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Balkan je pogrešno stabilan

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Mogućnost izbora

Savremeno idolopoklonstvo

Amila Gadžun: Majka heroina

Kolumne

Nema treniranja diplomatije na životima ljudi!

Ahmed al-Ahmed: Zaustavio teroristu

Propuštene prilike

Olakšanje za penzionere

Fahrudin ef. Makić: Imam mira

Država guši ekonomiju

Sramota u nastavcima

Jules Kunde: Čovjek odluke

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Balkan je pogrešno stabilan

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Mogućnost izbora

Savremeno idolopoklonstvo

Amila Gadžun: Majka heroina