Sve što smo prije dva mjeseca napisali da će se desiti kada je u pitanju sudski postupak protiv predsjednika RS Milorada Dodika počelo se ostvarivati. Jasan plan, odnosno dobro razrađena strategija izbjegavanja odlazaka na sudska ročišta uveliko je na sceni.Dodik i njegov pravni tim ništa ne prepuštaju slučaju. Pozivaju se na pravo, a sve rade na tome da proces nikada i ne počne.Počelo je prvo zahtjevima za izuzeće sutkinje, u dva navrata, a sada, dva dana pred zakazano ročište, Dodik je otišao na službeno putovanje.Prvo u Budimpeštu, a onda će u Brisel. Također, dan pred zakazano ročište 6. decembra.Dodik se, u prijevodu, sprda bh. pravosuđem. To je uvijek i radio. Istina, ovoga puta je optužen. No, da pravosuđe funkcionira, da institucije rade svoj posao, već je morao biti ispitan zbog prijetnji tužiocima koje je, pred brojnim svjedocima, nazvao pogrdnim imenima.Ovako svi bojažljivo gledaju u nebo i mole Boga da se pojavi u Sudu, da bude fin i miran, a ne ljut i opasan.A, i ako se pojavi, a veliko je pitanje kad će se to desiti, uputno je hoće li poštovati instituciju Suda.S druge strane, treba reći da Dodik opasno hoda po žici. Ako se utvrdi da na sve načine izbjegava dolaske na ročišta, da su putovanja alibi da se ne pojavi, mogao bi biti pritvoren. I ta je opcija itekako izvjesna.Jedno ili dva ročišta se mogu tolerirati, ali već treće, ili četvrto, znak su za uzbunu, pa makar to bio i predsjednik RS, jer je zakon, valjda, za sve isti.Važno je samo da se Dodiku pošalje poruka da se ne može igrati državom i da njegove prijetnje više nikoga ne mogu i ne smiju zastrašiti. Nepoštivanjem Suda Dodik ne poštuje ni državu. Ali ista ta država mu treba reći da je prošlo vrijeme kada se prema Sudu odnosio s nepoštovanjem i da na svaku njegovu reakciju mora stići pravovremen odgovor. Jer institucije su iznad svega.Istina, ima i do Tužilaštva. Tužilaštvo je to koje ide s prijedlogom sudu hoće li i kada tražiti da mu se odredi pritvor. A morali bi, jer sve vide i sve znaju. Samo da svjesno ne okreću glavu!

Dodik i njegov pravni tim ništa ne prepuštaju slučaju

Neću u Sud i tačka!

Četrdeset sedam dana od početka nemilosrdnih napada na Gazu pažnja svjetske javnosti djelimično popušta pred novim izazovima i temama, a um prosječnog stanovnika planete, koja konstantno pomjera granice normalnog i dopuštenog, kao da je utrnuo pred užasom kojem je izložen palestinski narod.Šokiran i bespomoćan, gleda prizore ubijene i osakaćene djece, ali krik se čini tišim nego prije. Razmjere zločina koje već duže od mjesec čini Izrael nad okruženom, ograđenom, zarobljenom enklavom daju se naslutiti i iz ispovijesti bh. državljana i njihovih srodnika koji su evakuirani iz Gaze i koji su ovih dana stigli u Sarajevo.Zato krik zbog Gaze ne smije utihnuti, jer ako se to desi, ako se nezapamćeno iživljavanje nad civilima okonča samo nekakvim primirjem, međunarodno pravo ostat će pod nogama jačih, a svijet će otvoriti novo poglavlje u svojoj krvavoj historiji u kojem pravila više neće biti.Na smrt djece, žena i staraca, ljekara, novinara i humanitarnih radnika, bacanje razornih bombi i raketa na civilne zgrade, bolnice, škole i kolone izbjeglica, na progon stotina hiljada civila iz jednog u drugi dio logora s više od 2 miliona stanovnika, na smrt novorođenčadi koja ostaju bez kisika ne možemo i nećemo postati imuni.Nikada više djece, nikada više humanitaraca i novinara nije ubijeno u jednom sukobu, pa svi pokušaji Netanjahuovog režima da opravda ratne zločine koji se odvijaju pred očima svijeta izgledaju apsolutno neuvjerljivo. Krvava odmazda Izraela davno je izgubila vezu s događajima koji su joj prethodili.Poprimila je užasne razmjere mržnje i želje za nastavkom okupacije palestinskih teritorija, uz istovremene pokušaje agresivnog ušutkivanja svakog glasa širom svijeta koji vrišti protiv zla i da život svakog djeteta, svakog čovjeka na kugli zemaljskoj mora jednako da vrijedi, te da se ono što Izrael radi ne može nazvati drugačije osim zlom, zločinom i genocidom. Zato Gaza nije samo simbol patnje jednog naroda i poligon ljudske bešćutnosti već i kolektivni ispit cijelog čovječanstva.&nbsp;

Ako se nezapamćeno iživljavanje nad civilima okonča samo nekakvim primirjem, međunarodno pravo ostat će pod nogama jačih

Krik zbog Gaze

Novak Đoković je sjajnim partijama u Torinu osvojio ATP finale, a ono što je još bitnije po njegovu ostavštinu nakon odlaska u zalazak sunca, još više se udaljio od svojih rivala Rodžera Federera (Roger) i Rafaela Nadala.Sjajni srbijanski teniser je švicarskog rivala preskočio po broju osvojenih titula na završnom turniru u teniskoj sezoni, pošto ih Đoković sada ima sedam.Osim što je započeo svoju 400. sedmicu na vrhu ATP liste, što je za 90 više od prvog pratioca, a s obzirom na to kako funkcionira taj poredak, ostat će na tom mjestu barem još deset sedmice, odnosno minimalno do kraja Australian opena.Uz sve rekorde, vrlo vjerovatno najbolniji je koji je srušio zaradom od 4 miliona dolara osvojivši turnir u Torinu. Srbijanac je tako prešao cifru od 180 miliona dolara koje je inkasirao od učešća na turnirima. Njegovi rivali trenutno se nalaze u minusu od 40 miliona dolara, a taj minus će samo rasti, s obzirom na to da ga i zdravlje služi, za razliku od njegovih rivala.Za kraj karijere samo mu još fale dva velika uspjeha – zlatna medalja s Olimpijskih igara i rekord po broju osvojenih turnira koji drži Džimi Konors (Jimmy Connors), a kojih mu nedostaje 12. Postoji velika šansa da će to uspjeti do kraja naredne godine te će ga tada, ako ga već nisu, krunisati kao kralja tenisa.

Nekada su bili „Velika trojka“, ali sada na tronu stoji samo jedan

Novak Đoković: Okrunjeni "kralj" tenisa

Zastupnik u Parlamentu FBiH Damir Nikšić ponovo je aktuelizirao priču o Skenderiji, navodeći da određene strukture namjeravaju prodati Skenderiju šeiku koji je gradio Beograd na Vodi. Nikšić je predstavio i navodni plan po kojem bi se ovdje, umjesto sportskih dvorana, izgradile visoke stambene zgrade.Kulturno-sportski centar Skenderija jedan je od najvažnijih simbola današnjeg Sarajeva. Neki od najvažnijih muzičkih, sportskih i kulturnih manifestacija obilježeni su u ovom kompleksu, od šampionskih titula KK Bosne do koncerata “Indexa”, “Bijelog dugmeta”, “Uriah Heepa”...Posljednje dvije-tri decenije ovaj kompleks prepušten je zubu vremena. Polovina objekta je doslovno u ruševnom stanju. Druga polovina u očajnom. Krov na Ledenoj dvorani (u kojoj je led trebao biti 12 mjeseci i koja zapravo nikad nije ni završena) urušio se još 2012. godine i otad nije novi napravljen (prošlo je 11 godina). Privredni centar je propao i postao prilično obesmišljen nakon otvaranja novih modernih robnih kuća te većina prostorija unutar njega sada zjapi prazna.Velika dvorana „Mirza Delibašić“ je i dalje u funkciji, no prilično je oronula te s prastarim sjedištima, sistemom osvjetljavanja, bez garderobera, punktova gdje bi se mogli kupiti hrana i piće te ostalih brojnih sadržaja koje zahtijevaju moderne dvorane.Skenderija je jedan od brojnih objekata koji su izgrađeni u socijalizmu i koji stoje kao još jedna potvrda poslovice da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti.Da li se Skenderija može obnoviti, da li je sve potrebno rušiti i graditi novo, ili je novu dvoranu potrebno graditi negdje drugdje, neka kažu stručniji i oni koji su za to zaduženi. No, Sarajevu je potreban bolji, moderniji i funkcionalniji sportsko-kulturni centar i krajnje je vrijeme da se na tom planu nešto konačno počne raditi.Skenderija u sadašnjem stanju je nefunkcionalno ruglo koje ne služi nikome.Grad zaslužuje bolje i nemojte da i dalje slušamo kako to nije moguće te da se moramo još decenijama pomiriti s tim da živimo na ruševinama onoga što je socijalizam izgradio. Upravo je prošli sistem dokaz da je moguće, kao što je i sadašnje stanje dokaz da nove vlasti ne umiju. Ni prošle ni trenutne.&nbsp;

Skenderija je jedna od brojnih potvrda da ono što je Tito izgradio ovi danas nisu u stanju ni okrečiti

Propali simbol

Spektaklima na svjetskom nivou u beogradskoj Štark areni Dino Merlin je opet podigao ljestvicu više. Pomjerio je granice i dokazao da je čovjek koji na najljepši način pjeva o svom Sarajevu i svojoj domovini. Istinski bh. ambasador koji s muzičke bine šalje važne poruke o miru, prijateljstvu, ljubavi...I ovaj put je nadmašio samog sebe, a koliko ga voli publika u Beogradu, pokazuje i to što je odavno rasprodao četiri arene. Najveća u srbijanskoj prijestonici, pucala je po svim šavovima, a publika je uglas pjevala s najvećom zvijezdom na ovim prostorima.Dino Merlin rođen je 1962. godine u Sarajevu. U dugogodišnjem je braku s Amelom, imaju kćerku Naidu i sina Hamzu, a njihovu sreću krunisao je unuk Nezir.Ubraja se u najveće muzičke zvijezde na ovim prostorima ikada. Održao je koncerte u svim mogućim dvoranama u regionu i širom svijeta. Obarao je rekorde posjećenosti.Spektaklima u beogradskoj Štark areni postavio je rekorde koje će teško biti nadmašiti.

S muzičke bine šalje važne poruke o miru, prijateljstvu, ljubavi...

Dino Merlin: Istinski bh. ambasador

Fudbalski svijet nije dugo čeznuo za novom superzvijezdom koja će dominirati nakon što su godine stigle Kristijana Ronalda (Cristiano) i Lionela Mesija (Messi). Kada je kročio na zeleni teren, fantastični Kilijan Mbape (Kylian Mbappe) odmah je skrenuo pažnju na sebe – munjevito je brz, ima top u nozi i briljantnu tehniku, a osim toga vrsni je golgeter.To je potvrdio i za vikend, kada je u epskoj rapsodiji Francuske protiv Gibraltara od 14:0 – što je rekord kvalifikacija – dao het-trik i došao do magične cifre od 300 golova u karijeri. A to je uradio mjesec prije 25. rođendana, što nije uspjelo ni Ronaldu ni Mesiju – Portugalac je imao više od 27 godina kada je došao do ovog uspjeha, a Mesi je imao 25 godina, četiri mjeseca i tri dana.Iako se radilo o slabašnom rivalu, Mbape je protiv Gibraltara ostvario još jedan podvig – zabilježio je 17. het-trik u karijeri. Nimalo loše za fudbalera rođenog 1998. godine.Vlasnik je i drugog najvećeg transfera u historiji fudbala jer je „natjerao“ PSG da za njega plati Monaku 180 miliona eura 2018. godine. Već je bio i prvak svijeta s Francuskom 2018. godine. Od narednog ljeta bi trebao igrati za Real, no jedno je sigurno – Mbape je čisti fenomen.

Do 300. gola u karijeri došao brže od Mesija i Ronalda

Kilijan Mbape: Čisti fenomen

Nihad Uk u srijedu je imenovan za novog-starog premijera Kantona Sarajevo nakon što je, u cilju rekonstrukcije, tj. izbacivanja ministara Stranke za BiH, podnio ostavku. Na poziciji premijera Kantona Sarajevo Uk je naslijedio svog stranačkog kolegu Edina Fortu, koji je trenutno na poziciji ministra prometa i komunikacija BiH.<h2>Pomoć mladima</h2>Uk je poseban naglasak stavio na mlade te naveo šta je u dosadašnjem periodu Vlada uradila po tom pitanju, ističući pomoć mladima pri kupovini stana, omogućavanje besplatnih udžbenika za učenike u Kantonu Sarajevo te besplatne karte za javni prijevoz učenicima i studentima, a najavljena je i izgradnja objekta Univerzitetske biblioteke.Najavio je i nastavak započetih projekata, poput rekonstrukcije tramvajskih pruga, finansiranja projekata kulture, kao i to da će raditi na ostvarenju vizije da Sarajevo bude evropska metropola.No, Uk kojeg su mnogi potcjenjivali zbog godina i neiskustva, pravi politički test tek će morati položiti. Nekoliko mjeseci koje je proveo na mjestu premijera nedovoljno je za davanje većih ocjena. Ako u međuvremenu ne bude nekih većih preslagivanja, Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da odgovori zadatku i pokaže da je bolja i uspješnija politika moguća.<h2>Veliki ispit</h2>Uk će nositi posebnu težinu, s obzirom na to da je on, kao odabrana osoba, pred zadatkom da pokaže i da njegova Naša stranka ima dovoljno kvalitetne i sposobne kadrove da vodi državu te da društvo uređuje u skladu s progresivnim vrijednostima i politikama koje slijedi.Također, Uk će polagati ispit i za svoju generaciju, s obzirom na to da je među rijetkim političarima u BiH koji su u svojim tridesetim uspjeli doći na tako visoku funkciju.Činjenica jeste da Sarajevo danas kaska u mnogim segmentima, od kvalitetnog sporta, preko kulturnih sadržaja, stranih investicija, do, možda i najznačajnijeg, infrastrukture u gradu, te će rješavanje nekih ili svih od navedenih izazova biti ključni zadatak koji će stajati pred Ukom.<h2>Rođen u Sarajevu</h2>Nihad Uk je rođen 1989. godine u Sarajevu. Diplomirao je na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a potom magistrirao na Katedri za međunarodno javno pravo na istom fakultetu. Od 2016. do 2022. godine bio je vijećnik Naše stranke u Općinskom vijeću Centar Sarajevo, a ujedno je delegiran u Gradsko vijeće Sarajeva.

Uk će na poziciji premijera ostati do 2026. godine, što znači da će imati više nego dovoljno vremena da pokaže da je bolja i uspješnija politika moguć

Uk: Najavljuje ostvarenje vizije metropole

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu 

Milorad Dodik, predsjednik RS i lider SNSD-a, sve je nervozniji.Kako se širi američka crna lista, „padaju“ njegovi najbliži saradnici i „poslovni“ prijatelji, steže se obruč oko talova i sumnjivih tendera, tako je on sve opasniji i sve brutalniji.I prema partnerima u vlasti, koje svaki dan „časti“ raznim uvredama, i prema ambasadorima, a sve češće, pogotovo u posljednje vrijeme, i prema novinarima, koji su mu uvijek na tapeti. Međutim, počeo je prelaziti crtu.Posljednji u nizu je napad na novinarku N1 Snežanu Mitrović, koju je čak zvao telefonom i „počastio“ uvredama, baš u maniru običnog kabadahije.Od Dodika su svi u ovoj državi navikli na sve, i to da novinarima „Avaza“ i BN televizije pokaže srednji prst, da im prijeti, da ih ponižava, omalovažava, naziva svakakvim imenima, ali, kako vrijeme odmiče, Dodikova retorika i potezi koje radi nisu više šala. Crtanje mete na čelo novinarima poziv je na uzbunu. Već odavno.Istina, Dodika muči dosta toga. Još nije zakazao davno najavljeni put za Rusiju i susret s omiljenim diktatorom Vladimirom Putinom. Umjesto toga, čekaju ga put za Sarajevo i dolazak na početak suđenja po optužnici Tužilaštva BiH. Zgrada koju patološki mrzi bit će mu u narednih nekoliko mjeseci obavezno odredište.

I to je jedan od razloga zbog čega prosipa nervozu, paniči i napada sve oko sebe. Kriv mu je cijeli svijet, osim Rusije i omiljene Mađarske.No, ovoga puta prelazi granicu, a nadležni šute. Rijetki se oglašavaju na njegove uvrede novinarima, tu su samo Ambasada SAD ili Delegacija EU. Vlast u BiH i nadležne institucije, a prije svih novinarska - većinom uspavana - udruženja, moraju ozbiljno lidera SNSD-a upozoriti da niko nije iznad zakona i poslati mu jasnu poruku da ga se novinari ne boje.Međutim, bez podrške institucija Dodiku se samo daje vjetar u leđa da nastavi raditi šta mu je volja. Krivi mu Amerikanci, krivi mu novinari, kriv mu Kristijan Šmit (Christian Schmidt), krivi mu „muslimanski“ mediji, svi su krivi u državi u kojoj se Dodik prema novinarskoj zajednici ophodi vulgarno i brutalno.Ako mu partneri šute, rijetki mu tu i tamo odgovore, mediji moraju reći - dosta je bilo!

Crtanje mete na čelo novinarima poziv je na uzbunu, mora mu se poslati jasna poruka da niko nije iznad zakona i da ga se novinari ne boje

Kabadahija Dodik

Fudbaleri Egipta su na najbolji mogući način otvorili kvalifikacije za Mundijal 2026. jer su pobijedili Džibuti sa 6:0, a prvo ime meča bio je - ko drugi nego Mohamed Salah.Čudesni Salah dao je četiri gola i tako postao najbolji strijelac Egipta u historiji kvalifikacija s 15 pogodaka i tako je prestigao imenjaka Aboutriku (14).I ovo je samo niz sjajnih rekorda koje je porušila zvijezda Liverpula. Nedavno je srušio rekord legendarnog Francuza Tjerija Anrija (Thierry Henry). Naime, golom protiv Tuluza je došao do 43. pogotka za Liverpul u evropskim takmičenjima i tako je postao najbolji strijelac nekog engleskog kluba u Evropi.Osim toga, Salah je nedavno postao prvi fudbaler u Premijer ligi koji je učestvovao u golovima na 30 i više utakmica (19 golova i 12 asistencija). Od marta ove godine je i najbolji strijelac slavnih „Redsa“ u Premijer ligi svih vremena (147).I nije samo veliki fudbaler, Salah je i veliki čovjek. Koristi svoju popularnost kako bi potaknuo na prekid vatre u Gazi, a najavio je i velike donacije tamošnjem stanovništvu.

Postao najbolji strijelac Egipta u historiji kvalifikacija

Mohamed Salah: Neustrašivi Faraon

Više od godinu čekalo se da građani od Ivana do Ivanice dobiju novu izvršnu vlast. Nakon osam i kusur godina, koliko je prošlo da je Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona (HNK), s Nevenkom Hercegom na čelu, s jedne strane prisegnula, a s druge položila zakletvu, stigla je nova - HDZ BiH-SDA-SDP - koju predvodi prva žena u historiji ovog kantona, Marija Buhač.Dok su dva mandata prethodnog sastava Vlade, prema njihovoj vlastitoj ocjeni, bila uspješna, dotle su iz opozicije iznijeli drugu računicu.Za njih ta vlada nije dobro radila posao. S njima se slaže i većina građana, jer činjenica je da su reforme izostajale, a rasle razne sumnje, pogotovo kada je riječ o podjelama i dodjelama novca iz kantonalne kase, zapošljavanju, „utrpavanju“, subvencioniranju, stipendiranju... Nešto od toga otkotrljalo se i do pravosuđa.Kako god, nema se čemu nazdraviti. Boca šampanjca ostala je neotvorena, jer, kako je Buhač poručila nakon konstituirajuće sjednice, „prostora za slavlje nema“.Nju i njen tim dočekali su, izgleda, nagomilani problemi, a gorući je štrajk zdravstvenih radnika. Već treću sedmicu 4.000 medicinara od Konjica do Neuma traži višu plaću. Usto, u Konjicu ljekari Doma zdravlja odrađuju, kolektivno, otkazni rok.Stoga, prioritet je riješiti taj problem, a potom sačiniti dubinsku analizu zatečenog finansijskog stanja. A u kakvom je stanju kantonalna kasa trenutno, nije poznato. Sudeći prema prvim informacijama, daleko je od toga da je, kako je rekao bivši premijer, „riznica puna“.Nova Vlada je, sudeći prema prvim izjavama, odlučila „zasukati rukave“. Obećali su da će djelovati timski i transparentno i uhvatiti se ukoštac sa svim problemima, pa i najkompleksnijim. Nadati se da će im na prvom mjestu biti građani i da će im poturiti svoja leđa u borbi za bolji život. Jer, sve ih je više u koloni koja napušta lijepu Hercegovinu.

Nadati se da će novoj Vladi HNK na prvom mjestu biti građani

Bez slavlja u Hercegovini

Trebam li se plašiti zbog toga što sam žensko? Trebam li preispitivati mamine i tatine lekcije da se moram naučiti boriti za sebe stavom, postupcima, riječima, nikako ne fizički? Moraš, govorili su, jer ćeš porasti, imati svoj život, a nekada nas neće biti tu da te štitimo. Sama ćeš se morati izboriti za sebe. Govorili su, govore i danas.Trebam li ušutkati glas u glavi koji govori: „To tako ne smije, ne treba i ne ide!“ Da, ukoliko se osjećam neprijatno, nesretno, nezadovoljno, ne smijem to reći, ili odlučiti otići od osobe koja čini da se tako osjećam? Jesu li nam to demokratija i ona famozna ženska prava?Ako me neko uvrijedi, ne smijem odgovoriti jer slijedi ona: „Imaš dug jezik, skrati ga.“ Da ga možda vi nećete skratiti? Kako, isisavanjem ili oduzimanjem života?Još jedna majka ostala je bez kćerke, još jedno dijete bez majke. A zašto? Jer muškarac nije mogao podnijeti odbijanje svoje „velike ljubavi“. Jer je trebao služiti kaznu za nasilje u porodici, a nije. Jer je imao zabranu prilaska ženi koju je, kako tvrde, volio. I ubio!

Opet će biti da nije sistem kriv. Jok, ona je, jer je žensko! Nije krivo ni društvo, ona je, jer je žensko! Nije kriv on, jer je muško, ona je, jer ga je ostavila, prijavila policiji, našla svoju sreću na drugom mjestu. Nije on kriv jer je nestabilan, nije valjda, jadan, znao šta će od te silne ljubavi koja mu je prestala biti uzvraćena.Recite to onom malenom dječaku koji je, kako se čini, a iskreno se nadam da nije istina, svjedočio tome da mu otac puca u majku. Dovoljno velikom da to zapamti. Dječaku koji majku nikada više neće vidjeti i o kojem sada brinu socijalne službe.Živimo u državi gdje se još tabu temom smatraju stručne pomoći u vidu psihologa/psihijatara, to je sramota. A ubice hodaju među nama. I teško da ćemo ih prepoznati dok nekome prvi put ili opet ne oduzmu život. Tada je kasno! To je deja vu, iliti ga već viđen moment kada shvatimo u kakvom zakržljalom sistemu živimo i gdje ti niko ne može garantirati osnovna prava – pravo na život i na slobodu.

Opet će biti da nije sistem kriv. Jok, ona je, jer je žensko

Maslan: Još jedna u nizu žrtvi nestabilnih ubica

Već viđeno, nikad promijenjeno

Pred sami početak ATP finala u Torinu bila su jasna dva favorita za osvajanje posljednjeg velikog turnira u sezoni – Novak Đoković i Karlos Alkaraz (Carlos Alcaraz). Razmješteni u različite grupe, kao da je sudbina htjela da se njih dvojica ne sudare do samog finala, ali Janik Siner (Jannik Sinner), 22-godišnji Italijan, odlučio je da će se i on nešto pitati na ovom turniru.Siner je u trileru koji je trajao duže od tri sata pobijedio Novaka Đokovića rezultatom 2:1, po setovima 7:5, 6:7, 7:6, te tako pokazao da on nije došao samo da popuni brojku učesnika.Dok je Đoković ratovao s publikom, italijanski teniser je tokom cijelog meča upijao njihovu energiju, a domaćeg heroja nagrađivali su za svaki sjajan potez koji bi on učinio. A da ih je bilo, bilo je...Siner se tom pobjedom osamio na vrhu Zelene grupe posljednjeg turnira u godini za tenisere, a i uspio je da se osveti svom “dželatu” s ovogodišnjeg izdanja Vimbldona.Mnogi bivši teniseri i analitičari su „teški“ kada su u pitanju pohvale za mlade tenisere, a i kad pohvale nekoga, većinom su to dvosmisleni komentari. Međutim, linija za Sinera čini se kao da može ići samo uzlaznom putanjom i da se pred našim očima rađa još jedna teniska superzvijezda.&nbsp;

Publika u Torinu je s Đokovićem ratovala, a Sinera nagrađivala za svaki sjajan potez

Janik Siner: Domaći heroj

Aleksandar Hemon, Sarajlija s adresom u SAD, osvojio je prestižnu nagradu za svoj roman “Svijet neba i zemlje”, koji je objavio “Calmann-Lévy”.„Grand prix de littérature américaine 2023“ je velika nagrada za američku književnost, odnosno godišnje priznanje koje se dodjeljuje američkom romanu prevedenom na francuski.U romanu koji vrijedi pročitati autor se vraća svom porijeklu. Hemon je Sarajlija o čijem uspjehu bruji svjetska scena, o njemu su pisali „The Guardian“, „Granta“ i mnogi drugi poznati svjetski mediji. Radio je na najnovijem, četvrtom nastavku franšize "Matrix", „Sense 8“, „Love Island“ i drugim djelima svjetske kinematografije, a i naše. Profesor je kreativne književnosti na Univerzitetu Princeton. Put kojim je kročio pisac bh. porijekla vodi ga do Nobela.Američki i bosanskohercegovački prozaista, kolumnista i filmski scenarista rođen je u Sarajevu 1964. godine. Početak rata u BiH zatekao ga je u SAD, gdje odlučuje da ostane, te počinje pisati na engleskom jeziku. Objavio je zbirke priča “Pitanje Bruna”, “Ljubav i prepreke” i “Knjiga mojih života”, romane “Čovjek bez prošlosti”, “Projekat Lazarus”, “Kako su nastali ratovi zombija”, te memoarske knjige “Nije ovo tvoje” i “Moji roditelji”. Dobitnik je brojnih nagrada. Oženjen je i otac troje djece.

“Svijet neba i zemlje“, djelo u kojem se autor vraća svom porijeklu, oduševio kritičare 

Aleksandar Hemon: Prestižna nagrada za Sarajliju

Novo ubistvo uznemirilo je građane Sarajeva, ali i cijele Bosne i Hercegovine. Anel Bećirović ubio je iz pištolja nevjenčanu suprugu pred očima njihovog maloljetnog djeteta!? U svim normalnim državama vlast bi već davno reagirala, iste sekunde, policija, Tužilaštvo KS. No, sakrili se u mišije rupe. Prvi Facebook ministar policije Admir Katica.Čovjek koji inače rado gostuje u televizijskim emisijama i tvrdi da je sigurnost u Sarajevu zadovoljavajuća?! A Sarajevo je odavno postalo nesiguran grad. Ubistva, razbojništva, pljačke, paljevine vozila, premlaćivanja. U prijevodu, situacija nikad nije bila gora. Zna to i Katica, ali se bavi nabavkom helikoptera.Nisu prošle ni dvije sedmice od mafijaškog ubistva u Sarajevu, kada je na Stupu ubijen državljanin Švedske Haris Osterdal, desilo se novo, još brutalnije ubistvo.I u MUP-u KS spavaju. Šalju saopćenja. Žurna. Ali sa zakašnjenjem od četiri sata. Čeka se i Facebook post Katice da opet pohvali policiju koja je četiri sata ganjala ubicu. Da kaže: “Bravo, momci!” A momci, ni krivi ni dužni, uz ovakvog komesara Fatmira Hajdarevića, i ne mogu bolje.Cijeli Kanton se pita šta radi taj čovjek. Postao je duh. Niti se pojavljuje niti komentira. Bavi se premještajima, smjenama. Postavlja podobne. A policija ko raštimani orkestar. Bez opreme i bilo čega.

Posljednji put u javnosti se pojavio kada je Armin Berberović pregazio doktorice, jednu ubio na licu mjesta, dok je druga preminula mjesec kasnije. I tada je tražio kamere!Prate li šta rade nadležni u regionu, u Srbiji, Hrvatskoj? Zašto ne reagiraju, zašto šute? Zašto su uspavani dok ljudi ginu na ulicama, a monstrumi ubijaju supruge?Od Katice, evo, ni traga, prošla dva dana, Hajdarevića i dalje traže, uključili navigaciju, pitaju se da li je komesar, čime se uopće bavi.U normalnoj zemlji sazvali bi press u roku od 24 sata, ali ovako, “neka, šuti i ne talasaj”. Prije se za bačenu petardu u Sarajevu tražila smjena i komesara i ministra MUP-a KS, danas svi šute i gledaju, čekaju da se Facebook ministar oglasi i kaže da mu je žao.Katica je već godinama na čelu policije, a tokom njegovog mandata ubijeni su i sarajevski policajci, ubijene su doktorice, ubijeni su mnogi, a Vlada KS, koja ga je instalirala, šuti. Šuti i Elvedin Okerić, predsjedavajući Skupštine Kantona Sarajevo i član famozne Komisije za sigurnost.Svi neka šute, a žene neka ubijaju.

Čovjek koji inače rado gostuje u televizijskim emisijama i tvrdi da je sigurnost u Sarajevu zadovoljavajuća se ušutio, čeka se njegov Facebook status

Novo ubistvo uznemirilo je građane Sarajeva

Šuti, sad će status

Hasan Gvozden je uspješni mladić iz Gornjeg Vakufa čija je životna priča oduševila građane BiH, ali i regiona. Naime, Hasan je rođen bez lijeve šake, ali, kako ističe, to mu u životu nije bila prepreka nizašta.U vremenu kada svi mladi odlaze iz domovine u potrazi za boljim životom, Hasan je odlučio da ostane, jer, kako tvrdi, i u Bosni se može uspjeti te da ovdje ipak ima posla za sve one koji se trude i iskreno žele nešto napraviti za sebe i svoju porodicu.Iako je osoba s invaliditetom, to ga nije sprečavalo da ostvari svoje snove, na mnogim mjestima su sumnjali u njegov posao koji će obaviti bez jedne šake, a danas je uspješni poduzetnik, inspiracija i primjer svim mladim ljudima u Bosni i Hercegovini.Hasan je rođen 1991. u Gornjem Vakufu/Uskoplju. Rodio se bez lijeve šake, sa 70-postotnim invaliditetom, a danas bez ikakvih poteškoća lijepi pločice, miješa lijepak, barata mašinama za rezanje keramike, radi hidroizolaciju, a, osim toga, odličan je i vozač.Kao dječak, odnosno tokom rata, živio je u izbjeglištvu u Njemačkoj, a njegov otac se po povratku u BiH počeo baviti stolarijom. Otud i Hasanova ljubav prema alatima i radnim mašinama. Od priče objavljene 2019. godine u „Dnevnom avazu“ do danas, Hasan je izgradio imidž jednog od najtraženijih majstora keramičara u Gornjem Vakufu/Uskoplju, Bugojnu, Prozoru, Mostaru...U mjestu u kojem živi važi za veoma poštenog i vrijednog mladića koji ruši barijere i oživljava ljudskost.

Hasan je rođen bez lijeve šake, ali to ga nije spriječilo da ostvari svoje snove i otvori firmu

Hasan Gvozden: Ruši barijere

Dok se bore za entitete i svojataju šume, rijeke, zemlju i planine, već decenijama crtaju nove granice i otcjepljuju komade ove prelijepe, a s njima tako nesretne zemlje, političari u BiH postepeno gase i posljednju nadu da će neke nove generacije ovdje živjeti bolje i sretnije. Oni koji ozbiljnije prate demografsku kataklizmu, započetu ratom i etničkim čišćenjem, a nastavljenu mirnodopskom pljačkom, korupcijom i nepravdom, s razlogom postavljaju pitanje ko će za nekoliko decenija uopće ostati ovdje.Poražavajući podatak je da je BiH demografski najugroženija država regiona. Već smo pomalo umorni od sumornih prognoza i statističkih podataka da ovu zemlju godišnje napusti cijeli jedan grad veličine Banje Luke, ili procjena međunarodnih institucija da bismo do 2060. godine mogli ostati bez čak 73 posto stanovništva.Pad broja studenata na fakultetima u BiH u posljednjih deset godina, bijeg mladih ljudi iz zemlje u kojoj svoju priliku očigledno neće dočekati, to samo potvrđuje.Najznačajniju ulogu u besramnom poigravanju sudbinom naroda na sebe je preuzeo Milorad Dodik, najuporniji promotor mržnje kao plašta pod kojim sve teže uspijeva sakriti pustoš koju njegova i slične politike ostavljaju iza sebe.

Političar koji je sve o sebi sam najbolje rekao primitivnim uvredama na račun opozicije, novinara, partnera u vlasti, stranaca, visokog predstavnika, američkog ambasadora, a posebno Bošnjaka kao stalnih meta patološke mržnje i izljeva lične frustracije.Nesretnik s američke crne liste koji ne može direktno, pa posredstvom poslanika vlastite stranke Kongresu i Senatu SAD, države čijeg ambasadora bi rado protjerao iz Sarajeva, tumači stanje u BiH.Manipulator koji bi jedan dan u Evropsku uniju, ali kako kad već sutradan ovu zemlju, bezočnim lažima, nastoji prikazati kao utočište radikalnih islamista iz ISIL-a i El-Kaide. Pogubljen i pročitan na svim bitnim adresama, Dodik ne može nanijeti veću štetu nego što već jeste, ali njegovo ime, uz ostala iz garniture sličnih, svakako treba spomenuti onaj ko posljednji krene odavde.&nbsp;

Neću u Sud i tačka!

Krik zbog Gaze

Novak Đoković: Okrunjeni "kralj" tenisa

Propali simbol

Dino Merlin: Istinski bh. ambasador

Kilijan Mbape: Čisti fenomen

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu

Kabadahija Dodik

Mohamed Salah: Neustrašivi Faraon

Bez slavlja u Hercegovini

Već viđeno, nikad promijenjeno

Janik Siner: Domaći heroj

Aleksandar Hemon: Prestižna nagrada za Sarajliju

Šuti, sad će status

Hasan Gvozden: Ruši barijere

Ko posljednji krene…

Kolumne

Neću u Sud i tačka!

Krik zbog Gaze

Novak Đoković: Okrunjeni "kralj" tenisa

Propali simbol

Dino Merlin: Istinski bh. ambasador

Kilijan Mbape: Čisti fenomen

Nihad Uk, novi-stari premijer Kantona Sarajevo: Mladost na ispitu

Kabadahija Dodik

Mohamed Salah: Neustrašivi Faraon

Bez slavlja u Hercegovini

Već viđeno, nikad promijenjeno

Janik Siner: Domaći heroj

Aleksandar Hemon: Prestižna nagrada za Sarajliju

Šuti, sad će status

Hasan Gvozden: Ruši barijere

Ko posljednji krene…