<p>Na vijest o smrti velikana Abdulaha Sidrana autorski tekst za “Dnevni avaz” napisao je Ruždija Adžović, autor knjige “Sidran - živjeti, svjedočiti epohu”.<br></p><p>Kada sam počeo raditi na knjizi o Abdulahu Sidranu, bio sam svjestan da sam se upustio u nešto što sa sobom nosi ogromnu odgovornost i što će biti izloženo kritici čitalaca ne samo u Bosni i Hercegovini i regionu nego i mnogo šire, dokle god doseže njegovo pjesničko i scenarističko djelo. </p><h2>Najdublje prijateljstvo</h2><p>Nisam ni slutio da će me to odvesti u najdublje prijateljstvo s čovjekom kojim sam oduvijek bio fasciniran i bio njegov veliki fan.</p><p>Doduše, moja knjiga “Sidran - živjeti, svjedočiti epohu” nije bila početak saradnje s Abdulahom Sidranom. On je ranije napisao recenziju za jednu moju knjigu pripovijetki, a sarađivali smo i na nekim projektima.</p><p> </p><p>Ali, tokom rada na knjizi o njemu, “kliknulo” je nešto između nas i naše su duše našle srodnost. Nastavili smo naše druženje, ispijanja kafe u njegovoj omiljenoj bašti ispred sarajevskog centra BBI. </p><p>A onda je uslijedio šok kada mi je saopćio da je bolestan. Naši neobavezni susreti “preselili” su se u njegov dom, u “mali muzej melanholije”, kako je Sidran nazvao prostoriju u kojoj je prikupljao “eksponate” za buduću multimedijalnu spomen-sobu, koja je trebala dobiti internacionalni karakter i gdje bi dolazili mladi iz cijelog svijeta i uživali u njegovim djelima. </p><h2>&nbsp;’Odjel logorologije’</h2><p>Sidran je vrijedno i predano radio i na klasificiranju svoje ogromne biblioteke, a posebno mu je bio važan “odjel logorologije”, koji je bio namijenjen istraživačima u toj oblasti - bez obzira na mjesto i vrijeme logorskih stradanja. I ja sam se potrudio da mu u tome pomognem i nađem knjige raznih autora koji su pisali o logorima.   </p><p>Neizmjerno sam ponosan, i to ću uvijek i do kraja života naglašavati, što je Abdulah Sidran odabrao mene da napišem knjigu o njemu. Zahvalan sam mu što me pustio u svoj život i otvorio mi svoju dušu, što mi je omogućio da svoje ime zauvijek vežem uz njegovo veliko, ogromno, gromoglasno ime. </p><p><br></p>

<h2>Mom dragom Avduki želim miran vječni san</h2><p>- Upoznao sam sve strane njegove ličnosti i svaku od njih sam jednako zavolio. Podjednako sam volio i njegov tersluk i njegovu emociju, a o njegovom djelu da i ne govorim.</p><p>Zahvalan sam mu za svaki trenutak proveden s njim, za svaki dragocjeni savjet.</p><p>Abdulah Sidran je bio jedinstven po mnogo čemu. Svojim djelima i osebujnim izrazom dao je poseban, originalan pečat i prepoznatljiv šmek</p><p>bosanskohercegovačkoj književnosti, filmskoj umjetnosti i, uopće, kulturnoj sceni ove zemlje.</p><p>Mom dragom Avduki želim miran vječni san. Mjesto među najsjajnijim zvijezdama je već odavno zaslužio.</p><p><br></p>

Zahvalan sam mu što me pustio u svoj život i otvorio mi svoju dušu...

Ruždija Adžović piše za "Avaz": Moji dani sa Sidranom

<p>Višestruko nagrađivana predstava "Hedda Gabler" rađena prema tekstu norveškog književnika Henrika Ibsena, u režiji Nermina Hamzagića, bit će izvedena u petak,&nbsp; 29. marta, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, u 19:30 sati.</p><p>U predstavi igraju: Mona Muratović, Ermin Sijamija, Aldin Omerović, Vedran Đekić, Jasna Diklić i Belma Salkunić-Bektešević.</p><p>Dramski tekst "Hedda Gabler" norveškog pisca i dramatičara Henrika Ibsena jedan je od najkompleksnijih, ali i najvještije napisanih tekstova u historiji svjetske dramske književnosti, a lik Hede Gabler (Hedde), tvrde kritičari, jedan od najsloženijih i najintrigantnijih.</p>

<p>- Žudeći za nemogućim idealom lijepog i dostojanstvenog, a pristajući na banalnost življenja u modernom društvu, Heda je jedan od najnepredvidljivijih, najuzbudljivijih i najslojevitijih likova ikada napisanih. Pišući Hedu Gabler, psihološku dramu o ženi zatočenoj u kući, braku i životu koji nije željela, Ibsen slika portret ranog industrijskog društva u kome je tehnologija omogućila masovnu proizvodnju, ali je istovremeno preoblikovala društvene vrijednosti, pa se zadovoljstvo mjeri potrošnjom, vrijednost pronalazi u kompeticiji, a samorealizacija čovjeka se očituje u tome da li je uspješno ispunio svoju društvenu funkciju. Granice individualne slobode iscrtane su linijama društveno prihvatljivog, i svaki pokušaj odstupanja predstavlja napad na krhki poredak društvenih odnosa - rekali su Nermin Hamzagić i Asja Krsmanović.</p><p>Dramaturgiju i adaptaciju teksta potpisuje Asja Krsmanović, scenografkinja je Mirna Ler, kostimografska rješenja povjerena su Irmi Saje i Vanji Ciraj, a na scenskom pokretu radio je Thomas Steyaert koji potpisuje i muziku.</p>

Heda je jedan od najnepredvidljivijih, najuzbudljivijih i najslojevitijih likova ikada napisanih

Nagrađivana dramska predstava "Hedda Gabler" ponovo na sceni NPS-a

<p>Premijera predstave za djecu i mlade "Pipi Duga Čarapa" zakazana je za petak, 29. marta 2024. godine u Bosanskom kulturnom centru u Tuzli s početkom u 19.30 sati. </p><p>Adaptaciju teksta po romanu slavne švedske autorice za djecu Astrid Lindgren i režiju za ovaj projekt radila je mlada glumica Selma Gusinac, koja i glumi u ovoj predstavi, zajedno sa Vedadom Naimkadićem i Lamijom Buševac, mladim glumcima Pozorišta mladih Tuzla.</p><p>Pipi, koja je proputovala svijet, vodi nas kroz nezaboravne avanture hrabre i energične djevojčice. On nas osvoja svojim pothvatima, a kroz igru i znatiželju pokazuje nam svoj imaginarni svijet koji najbolje razumiju djeca. U tome joj pomažu Tomi i Anika (brat i sestra), njeni drugari koji uživaju u druženju s njom, punom neočekivanih avantura.</p><p>Iskonska strast za igru i želja da igra, uz ljubav i prijateljstvo bude neizostavni dio njihovih života oduševit će djecu, a odrasle vratiti u bezbrižno djetinjstvo, navode iz BKC-a Tuzla.</p><p>Predstava je rađena u produkciji JU Bosanski kulturni centar TK, a koproducent je Pozorište mladih Tuzla.</p>

Predstava je rađena u produkciji JU Bosanski kulturni centar TK, a koproducent je Pozorište mladih Tuzla

Premijera predstave "Pipi Duga Čarapa" 29. marta u BKC-u Tuzla


<p>Kamerni Teatar 55 s ponosom najavljuje projekt "Djelidba po BiH", podržan od strane Švicarske ambasade u Bosni i Hercegovini. Ovaj projekt, osmišljen s ciljem promoviranja temeljnih vrijednosti društva i zajedništva, posvećen je miru, pomirenju, jedinstvu i multikulturalnosti na prostorima Bosne i Hercegovine.</p><p>Projekt će trajati od marta 2024. do marta 2025. godine, a njegova realizacija obuhvatit će 12 gostovanja predstave "Djelidba“, autora Skendera Kulenovića, u režiji Aleša Kurta, u manjim mjestima i gradovima širom Bosne i Hercegovine.&nbsp;</p><p>Prvo gostovanje će biti 28. marta 2024. godine u 19 sati u Kulturnom centru u Goraždu. Nakon toga, predstava „Djelidba“ će 17. aprila gostovati u  Derventi, gdje će domaćini biti Centar za kulturu Derventa i Udruženje žena Derventa te u Šamcu, na Festivalu "Milica",18. aprila 2024. godine, također u 19 sati. Festival "Milica" predstavlja važan kulturni događaj regije, te se već tradicionalno održava u čast pionirke pozorišne i filmske kostimografije na našim prostorima, Milice Babić Andrić, supruge nobelovca Ive Andrića.</p><p>Gostovanja predstave "Djelidba" također su planirana i u Gradskom pozorištu "Semberija" Bijeljina, Centru za kulturu Lukavac, Narodnom sveučilištu Livno, Kulturno-informativnom centru Tomislavgrad, Kulturnom centru Srebrenica, u Bihaću kao dio programa 26. Festivala scenskih umjetnosti "Bihaćko ljeto", u Centru za kulturu, obrazovanje i informisanje Bosanska Krupa, Kulturno-sportskom centru Bugojno i Centru za kulturu Travnik.</p><p>Cilj projekta "Djelidba po BiH" je promicanje pomirenja na prostorima Bosne i Hercegovine, te poticanje razumijevanja, suživota i zajedništva među različitim etničkim skupinama. Kamerni Teatar 55 prepoznaje važnost umjetnosti u procesu pomirenja i jedinstva te će kroz ovaj projekt aktivno poticati dijalog i razumijevanje među građanima cijele države.</p>

Kamerni Teatar 55 najavljuje projekt "Djelidba po BiH", koji je podržan od strane Švicarske ambasade u našoj zemlji

Kamerni Teatar 55: "Djelidba" na turneji po bh. gradovima


<p>Bh. velikan Abdulah Sidran preminuo je u 80. godini, ali je iza sebe ostavio mnogo djela po kojima će ga pamtiti i generacije koje danas, na ovaj težak dan, ni rođene nisu bile.&nbsp;</p><p>Koliki trag je ostavio u životima ljudi dokaz su i mnogobrojne objave na društvenim mrežama od više ili manje poznatih, koji se svojom porukom žele oprostiti od Sidrana.&nbsp;</p><p>Poznati bh. glumac Izudin Bajrović oprostio se kratko, ali s pravom porukom:&nbsp;</p><p>- Kad imaš priliku slušati Avdu onda šuti i slušaj, bit ćeš makar malo pametniji. Neka ti je rahmet, falit ćeš.</p>

<p>Adnan Hasković, proslavljeni glumac, oprostio se uz stihove "Zašto tone Venecija".</p><p>-&nbsp;Rahmet tvojoj plemenitoj duši Avduka... - napisao je na kraju objave.</p>

<p>Gradonačelnica Sarajeva Benjamina Karić također se oglasila povodom Sidranove smrti.</p><p>- Sa velikom tugom primila sam vijest da je preminuo naš veliki književnik, akademik Abdulah Sidran.</p><p>Izuzetan i jedinstven u svemu, u svojoj umjetnosti, u ljudskosti posebno, uvijek pun strasti i ljubavi prema književnosti koju je živio.</p><p>Svojim znanjem, iskustvom, izuzetnom energijom i odvažnošću podsticao je na razmišljanje, ohrabrivao u dobru, ukazivao na propuste. </p><p>Osebujnim stilom, svojim bogatim književnim opusom i nenadmašnim filmskim scenarijima, ostavio je nam vrijedno naslijeđe. </p><p>Dragi, veliki bosanski čovječe, ostajemo u tuzi, ali ćemo te vječno pamtiti, po tvom svjedočenju o ljepoti, o duši i gordosti bosanskog čovjeka, o vrijednostima koje čovjeka čine čovjekom.</p><p>Opraštamo se od čovjeka koji nije samo pisao i stvarao, nego i aktivno učestvovao u stvaranju historije Sarajeva i Bosne i Hercegovine. </p><p>U ime Grada Sarajeva i u svoje ime, porodici našeg Sidrana izražavam iskreno saučešće. - napisala je Karić u objavi.</p>

<p>Kao i mnogi drugi, bh. parlamentarac Saša Magazinović se oprostio koristeći poznate izjave Sidrana.&nbsp;</p><p>-&nbsp;“Stvar koja Sarajevu daje veličinu i zbog koje je Sarajevo u svim mojim notesima vertikalom napisano, jeste urođeni merhametluk i gostoljubivost ljudi koji žive u njemu. Sarajevo, za razliku od drugih sredina, ne pati od ksenofobije, nema straha od stranaca. S druge strane, Sarajevo ne poštuje svoje vlastite veličine.” - napisao je Magazinović.&nbsp;</p>

<p>Poznati pjevač Armin Šaković također se emotivno oprostio od Abdulaha Sidrana.</p><p>-&nbsp;Šta mogu reći osim da sam od danas mnogo siromašniji u duši. Znao sam Avdu od djetinjstva i boravio često u njegovoj kući, družio se i odrastao uz njegovu divnu porodicu. Bosna i Hercegovina je nenadoknadivo oštećena tvojim odlaskom moj,naš,najbolji,plemeniti Avdo. Neka ti bude vječiti rahmet.Mojoj dragoj Miranda Sidran želim da ovaj gubitak podjeli na sve nas i da joj bude lakše. Zbogom NAJVEĆI - napisao je u objavi.&nbsp;</p>

<p>Glumac Feđa Štukan se prisjetio kada je sa Sidranom letio iznad Sarajeva.</p>

<p>Crnogorski reditelj Danilo Marunović također se oprostio od bh. velikana.&nbsp;</p><p>- Sidran je sa sobom odnio jednu tajnu: kako da iz balkanskih kasaba postaneš svjetski igrač. Kako da svoje životno iskustvo za koje vjerujemo da je provincijalno, periferno, siromašno, zabludama okovano životarenje u "trećem svijetu", u promjeni odnosa prema sebi postanemo globalna senzacija! Maradona optike prema sebi, koji je u jednom potezu znao promijeniti nas svijet. Iz zgarišta na crvene tepihe - napisao je Marunović.</p>

Koliki trag je ostavio u životima ljudi dokaz su i mnogobrojne objave na društvenim mrežama od više ili manje poznatih

Emotivni oproštaji od Abdulaha Sidrana: "Ostali smo zauvijek i nenadoknadivo oštećeni tvojim odlaskom"

<p>Abdulah Sidran, veliki književnik, akademik, scenarista, napustio nas je u 80. godini, nakon teške bolesti. </p><p>U nastavku možete pročitati jedan od njegovih posljednjih intervjua koji je dao za "Dnevni avaz", kada je govorio o mnogim temama i dao svoje, kao i inače, vrlo iskreno mišljenje o aktuelnoj situaciji.</p><h2>Neobična misao</h2><p>Veliki književnik, akademik Abdulah Sidran posjetio je redakciju „Avaza“, kada nam je dao i ekskluzivni intervju u kojem je veoma otvoreno govorio o izborima, vlasti, privatnom životu…</p><p>- Meni je jutros naumpala vrlo neobična misao, da bi baš svako trebao biti zadovoljan rezultatima izbora. Onaj koji sebe, personalno, smatra gubitnikom, pa zatim stranka dugogodišnje vlasti, koja je numerički i dalje najjača ima gubitak u personalnom smislu. S druge strane, ko god ozbiljno promišlja o političkim procesima, zna da je za jednu stranku takvog profila, koja je zapravo pokret, da je za nju neophodno apsolutno jasno i transparentno odvajane i distanciranje od svega što je kriminal, ili liči na kriminal, i što cjelokupna javnost vidi kao nezakonito, ili izvanzakonito djelovanje.</p><h2>Mutež s vrha</h2><p>- Tu postoje mnoge persone zbog kojih štetuje stranka. Ako se pokazalo da pojedinci imaju loš, a stranka dobar rezultat – neminovan je zaključak da će stranci biti veoma korisne četiri godine opozicione situacije u kojoj će raditi na pročišćenju i na povratu svoga ugroženog moralnog integriteta. To neće biti lak posao, a od njega važnijeg nema. Potrebno je da to znaju i oni ljudi iz buduće vlasti koji misle da mogu jednu takvu snagu zaposve ukloniti s političke scene. To je iluzija. Postoje desetine hiljada ljudi koji u svoju stranku vjeruju, vide je onakvom kakva je bila u godinama svoga nastanka, i nemaju blage veze s mešetarenjima, kombinatorikama i nevaljalštinama što se godinama zbivaju izvan i iznad njihove volje i znanja. Mutež s vrha do njih ne dopire - komentira Sidran.</p><p><b>Na šta mislite?</b></p><p>- Ne bi se dalo nabrojati sve na šta mislim. Ne mogu ja datumski precizirati kad je počelo stropoštavanje stranke u etičkom smislu. Činilo mi se da je veoma važna, možda i presudna bila 2003., kada, nakon smrti osnivača i prvog predsjednika, stranka za sekretara uzima javnosti nepoznato lice, izvjesnog Amira Zukića. Ranijih godina generalni sekretari bivali su univerzitetski profesori... Ovo je imenovanje u tome smislu bio šok. Tada se kreće onim putem koji kulminira aferama, nerazjašnjenim kriminalnim slučajevima, sve do respiratora, štancanja sumnjivih diploma itd. No, to nije moja briga. Ja se trudim da stvari ne gledam personalno, nego da prepoznajem i razumijevam procese. Otuda, često se zbiva da moram objašnjavati neobičnu činjenicu da se ja opirem stranačkom definiranju. U svakoj stranci imam prijatelje, ljude koje poštujem, koji mene poštuju. Na taj način izuzetno visoko kod mene stoji Semir Efendić. Nekidan zaokružio sam ime komandanta Ahmeta Sejdića ne obazirući se na čijem je stranačkom spisku navedeno. Ponekad i ne žele razumjeti činjenicu da ja, kao prilično poznat i uvažen pisac, u poznim životnim godinama imam i pravo i obavezu javno djelovati i iznad i izvan stranačkih, pogotovo personalnih relacija i stega.</p><p><b>Bakir Izetbegović je izgubio, ali stranka nije…</b></p><p>- Vrh stranke ne može stajati politički i pravno u zaštiti bilo koga ko u njeno ime obavlja društveni zadatak, a da bude pod bilo kakvom inkriminacijom. Presumpcija nevinosti ne podrazumijeva da predsjednik države može biti onaj koji je pod optužbom za bilo koji krimen. Biti političar, biti na visokoj funkciji znači imati i viši stepen odgovornosti. On je godinama aktivan i morao je napraviti stotinu grešaka, a ne jednu. A tu je, vjerovatno, prevagnula bezuvjetna odbrana onoga što se ne da braniti.</p><p><b>Sad smo došli do supruge.</b></p><p>- Pa i tu akteri zbivanja mogu vidjeti razlog za zadovoljstvo. Ne može se nikad ništa dobiti, a da se na drugom tasu ne izgubi. Tih 10.000 glasova je impresivno, a tumačenja otkuda i kako toliko glasova mogu biti svakojaka. Hoće li gospođa odlučiti da ostane na radnom mjestu direktorice KCUS-a ili se sasvim posvetiti politici - u to se ne trebamo petljati. A ovamo je, naprimjer, Semir Efendić dobio 16.000. U prvom primjeru možemo govoriti o velikoj popularnosti, pa ženskom faktoru, dosegnuta popularnošću ličnosti u širokim masama, hem žensko, pa supruga predsjednika stranke, prva dama... U drugom primjeru, kod Semira Efendića mora se reći samo jedno. Ljudi su prepoznali i svojim glasovima nagradili deset godina njegovog izuzetno dobrog rada.</p><p>Sad imamo potpuno drugu temu, a to je regularnost izbora u tehničkim okolnostima gdje s terena dolaze hiljade argumentiranih pritužbi na postupak.</p><p>A kažu da su nam Slovenci besplatno nudili tehniku za elektronsko glasanje i za skeniranje. Od sutra svi da sjednu i da predase postave zadatak da se za iduće izbore apsolutno osigura njihova regularnost.</p><p><b>Ljudi se boje da će nestati Bosne, da će se raspasti.</b></p><p>- Nama se 25 godina zaklinju da neće dozvoliti da se dogodi ono što se već dogodilo. Kad mi danas – a to znači od Dejtona do danas - kažemo „cjelovitost“ i „suverenost“, mi izgovaramo apstrakciju koja nije u skladu s realitetom. U stvarnosti, na terenu toga nema - niti cjelovitosti teritorija, niti suverenosti države kao takve. U Dejton je otišla jabuka, iz Dejtona se vratio ogrizak.</p><h2>Ramini paketi</h2><p><b>Kusturica je podržao Dodika…</b></p><p>- Vjeruj mi da me to ne zanima. Ne pratim, ako mi šta naleti, hitro gasim TV. To govorim o Kusturici, Dodika ne brojim nizašto. A Kusturica je tragičan lik, znam da će neko vrijeme proći, slegnut će se ovi historijski događaji i, kad se budu podvlačile crte pod naše životne učinke, u njegovom primjeru će se ustanoviti jedna potresna ljudska tragedija, i u profesionalnom i u društvenom smislu – a da ne zavirujemo u svetinju privatnog života. Pri tome podvlačenju crte ja se osjećam nagrađenim, do kojih sam godina dogurao, koje sam sve jade i belaje preturio preko glave, da izostavim nesreće od kojih sam pravio književnost – kako sam uspio preživljavati od 2001. godine, kada je “naša vlast”, i meni i Nedžadu Ibrišimoviću, odrezala penziju od 217 KM. Mjesečna rata za stambeni kredit koji mi je (umjesto stana) također osigurala “naša vlast” iznosila je 829 KM. Svašta se još sa mnom i s tom “mojom” vlašću isponadogađalo, mnogo toga i nije za priče. Ljudi koji su meni morali dati ono što mi pripada su mi to oteli. Govorim o egzistenciji. Mene je uvijek spašavao dobri duh bosanskog čovjeka.</p><p>Zamislite, jedne godine, meni na vrata svakog mjeseca počne dolaziti golem sanduk hrane. Mjesečna opskrba. Nemam pojma šta se događa. Trebalo mi tri mjeseca da raspetljam. Jedan moj školski drug, Prva gimnazija, rodom iz Bosanske Dubice, upamtio je da je moja mama njemu prala majice, košulje, čarape nakon što se mi izigramo ping-ponga u avliji. On je postao golem inžinjer, stručnjak za avione, motore, radio u Saudijskoj Arabiji. Pročitao negdje ovu opskurnu vijest – o ponižavajućim penzijama za pisce u Sarajevu – i pronašao način, jedan trgovinski lanac, da mi internetom može naručiti i na kuću slati takve pakete. Ramo Krivdić.</p><p>To je to. Postoji neka nevidljiva ruka koja nada mnom bdije i o svemu brine.</p><p>Kad je bila korona, začepile se granice, meni ne mogu dolaziti moji lijekovi od moje ljekarke, to je tzv. tradicionalna medicina, zovu je Čarobnica Ramiza iz Bijelog Polja. Jedini čovjek koji je mene tad nazvao bio je Kemo Ademović da me pita imam li kakvih problema.</p><p>I kažem ja da mi ne mogu dolaziti Ramizini lijekovi. On organizira vozača i donosi meni dva sanduka mojih lijekova. Ja sam tad njemu tražio dva kao da su oba meni, a nisam mu rekao da sam drugi namijenio Rami, koji mi je iz Zagreba javio da je fasovao karcinom abdomena, ide na hemoterapije, ali se topi svakog dana. I kaže meni: „Šta je ono što si ti uzimao?“ Ja kažem: „Ramiza.“</p><p>I ja preko treće osobe prebacim Rami. I uspravi se Ramo, kliažu vrati, i eno ga sada u Istri.</p>

Postoji neka nevidljiva ruka koja nada mnom bdije i o svemu brine, istakao je tada

Velikan Abdulah Sidran u jednom od posljednjih intervjua za "Avaz": Oni koji su mi morali dati što mi pripada su mi to oteli

<p>Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj sudjelovat će samostalno, već treći put zaredom, na Međunarodnom sajmu knjiga u aprilu u Sarajevu. Čast im je što će ove godine bh. stvaraoci iz dijaspore biti počasni gosti tog sajma.</p><p>- Naša članica iz Danske Milena Rudež sudjelovat će na okruglom stolu Sajma knjige, o temi prevodilaštvo. Na štandu 'Bosanska kuća', imat ćemo i pet promocija knjiga - najavio je za Fenu predsjednik Društva Samir Deumić.    </p><p>Tako će, na sarajevskom sajmu knjiga u aprilu, biti predstavljene knjige 'Kafić' Senade Bešić, 'Od Drvara do ledenog mora' Branka Tomića, 'Sakupljači sjenki' Samira Deumića, 'Iz kovitlaca' Milene Rudež, te 'Najbliži srodnik' Emina Musaefendića.</p><h2>Potencijal za Nobela</h2><p>Za Društvo bh. pisaca u Švedskoj kaže da je prepoznatljivo po sajmu bh. knjige koji godišnje organiziraju u Geteborgu i Nagradi 'Meho Baraković' za izuzetne književne rezultate u oblasti poezije, proze, prevodilaštva i esejistike. Imaju članove iz država širom svijeta, među kojima su javnosti dobro poznata književna imena, ali i doktori književnosti, magistri….</p><p>- Naša domovina ima izuzetno talentiranih mladih pisaca koji bi, uz potrebnu podršku, imali realnu šansu da u roku od deset do 15 godina budu među dobitnicima i Nobelove nagrade za književnost koju dodjeljuje Švedska akademija. Moja potajna želja je da Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara bude spona između nekog od naših književnika i Nobelove nagrade - kazao je.</p><p>Pojašnjava da nominirati za Nobelovu nagradu za književnost mogu bivši dobitnici nagrade, nacionalni profesori književnosti i državna društva pisaca ali 'da je nepisano pravilo, da bi književnik bio uvršten u širi spisak kandidata, da barem jedno njegovo djelo mora biti prevedeno na švedski jezik'.</p><h2>Nastoje biti vidljiviji i dostupniji čitaocima</h2><p>Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj bavi se promocijom i razvojem književnosti, čitalačke kulture i kulturne razmjene u Švedskoj, Danskoj, Norveškoj i Bosni i Hercegovini. Posredstvom tog društva, bh. autori i izdavači nastoje biti vidljiviji i dostupniji čitaocima u zemljama u kojima žive, a naročito u Bosni i Hercegovini.</p><p>Ovogodišnji Međunarodni sajam knjiga i učila bit će održan od 17. do 22 aprila u Sarajevu pod motom 'Riječ', kako se navodi u spotu Sajma, tvrda kao kamen, topla kao kruh, ljekovita kao medikament. Bosanskohercegovački pisci iz dijaspore najavljeni su kao počasni gosti.  Sajam će biti posvećen piscima, pismima i jezicima svijeta i umjetnosti, obrazovanju i nauci i učešću bh. i svjetskih stvaraoca i izdavača, sa posebnim programima za afirmaciju prevođenja djela naših autora na svjetske jezike i prevođenja djela svjetskih autora. Kako je ranije najavljeno, očekuje se sudjelovanje izdavača iz BiH, susjednih zemalja i svijeta.</p>

Društvo bh. pisaca, prevodilaca i bibliotekara u Švedskoj bavi se promocijom i razvojem književnostI

Društvo bh. pisaca u Švedskoj: BiH ima talentirane mlade pisce,uz podršku šansa i za Nobelovu nagradu

<p>Vrijeme u kojem živimo prepuno je negativnih tema i teških priča, a glumac Mario Drmać se svojim radom trudi ponuditi društvu smijeh i opuštanje.</p><p>To se upravo desilo na nedavnoj premijeri predstave "Ne daj se, generacijo" u Pozorištu mladih u Sarajevu - u publici su tekle suze od smijeha.</p><p>Predstava je autorsko djelo Alena Muratovića i Marija Drmaća, koji su u ovoj predstavi uskočili u ženske role.</p><p>O svemu tome, ali i drugim zanimljivim i aktuelnim temama, Drmać je veoma otvoreno govorio za "Dnevni avaz“.</p><h2>Lijepa priča</h2><p>- Moram prvo spomenuti kako sam u nekoj centrifugi od oktobra - na radu predstave "Večera budala", gdje je ta predstava izazvala urnebes u dvorani i veliko interesovanje, tako da je svaka repriza bila rasprodata. I tek tada shvatite koliko je, zapravo, ljudima potrebno smijeha i druženja, laganih tema koje se polako počinju vraćati u teatar. </p><p>Pretpostavljam da je teatar sve više okupiran ovom trenutnom situacijom pa su malo i poteške teme kojima se bave predstave, pa kao glumac ih i izbjegavam. Ali šta ću, moram, to je s moje pedagoške strane dužnost - kaže Drmać.</p><p>Nakon predstave „Večera budala“ došla je i fantastična „Ne daj se, generacijo“, a Mario nam je ispričao kako se javila ideja za predstavu koja prati priču o dvije prijateljice – Bebi i Ruži, koje su nerazdvojne godinama. Tekst u osnovici tretira temu prijateljstva, svakodnevicu i preživljavanje, uz stereotipne, nametnute forme osobama treće dobi.</p>

<p>- Tekst je pisao Alen Muratović, moj kolega. Skupa smo studirali i radili smo mnogo, pogotovo u tom periodu između „Večere budala“ do prve probe „Ne daj se, generacijo“. Bili smo i na snimanju serije „Princ iz Eleja“ i u pauzama smo pričali kako bi bilo lijepo to uraditi, a milion ideja nam je dolazilo jer je to lijepa priča.</p><p>To je priča dviju žena koje su nama veoma bliske i poznate, i to ne samo jedna žena nego čitava plejada, skup likova uz koje smo odrasli, jer smo mi te generacije, 1977./1978. godište, koje je imalo potpuno drugačiju strukturu života od ove koja je danas - kaže Mario.</p><h2>Karta više</h2><p>Ističe da je proces rada bio pun izazova.</p><p>- Moram reći da je Alen napisao prekrasan tekst koji smo s nestrpljenjem i velikim žarom radili i stvarali po čitav dan na probama. Nismo imali pretjerano mnogo ni vremena do same premijere i nisam očekivao ovakvu reakciju, zapravo ne znam ni šta sam očekivao. Znao sam da će to biti lijepa priča koja će zaista dirnuti i razveseliti ljude, ali kada smo prvi put stali pred publiku i kada je taj aplauz trajao nekih sedam minuta, to je nama bila vječnost, da u takvom momentu, jednom trenutku, čitava dvorana ustane na noge i aplaudira. Meni je i u ovom trenutku teško to izgovoriti, ja to nikad u životu nisam doživio... Zaista, možda i jesam, ali se ne sjećam da je tako nešto burno i s oduševljenjem prihvaćeno - govori nam glumac.</p><p>Dodaje kako nisu stigli ni skinuti šminku, a do njih su dopirale informacije kako posjetioci kupuju karte i za naredno izvođenje. Priznao nam je i da mu gode komentari, te da je lijepo proći ulicom kada ga neko zaustavi i nazove Bebom, likom koji je tek nastao.</p><p>- Zaista mi je drago što smo tih nekih sat i po, koliko predstava traje, učinili lijepim trenutkom. Radujemo se svakom narednom igranju. Sve je manje tih ljudi koje mi igramo, te Bebe i Ruže... - zaključuje Drmać.</p><h2>Uloga u polučučnju</h2><p>Drmać je ponovo uskočio u ženski lik, a kaže kako je svaka uloga izazovna sama za sebe.</p><p>- Alen i ja smo igrali žene u „Kokoškama“, koje su bile iz nekog potpuno drugog staleža, hoda i manira. A sad smo uskočili u neke 72 godine, a mi koji smo blizu 50-ih osjećamo sklad svojih godina i mogućnosti, ali se malo prepustimo i oborimo leđa. I hod je drugačiji, raširen, kukovi te krenu boljeti jer se toliko daješ za taj neki lik. Možda to neko može i shvatiti, ali čitavu predstavu u polučučnju igram, to se možda ispod suknje ne vidi i to je takav napor, ja znam da su meni koljena okamenila - ističe Mario.</p><h2>Pinokio u 47. godini</h2><p>- Po samom završetku prve reprize „Ne daj se, generacijo“ sutradan sam uskočio u novi lik. Priprema se „Pinocchio Musical“ Nine Keflin, rediteljice iz Zagreba. Radi veliku i skupu predstavu kod nas, pa s pravom možemo da kažemo da prvi put imamo orkestar na sceni koji će uživo svirati i glumce koji će uživo pjevati i igrati bajku „Pinokio“. Ja sam u ulozi Pinokija, da je to bilo prije 20 godina, možda bih se još više radovao, ali sada u 47. godini igrati Pinokija, dječaka, lutka, ima mnogo posla - kaže Mario kroz smijeh.</p><p>Ne bi trebalo biti konkurencije među kolektivima, svaki teatar radi svoj unutrašnji repertoar i onako kako zamišlja i drago mi je da smo različiti.</p>

Ne sjećam se da je tako nešto burno i s oduševljenjem prihvaćeno

Glumac Mario Drmać za "Dnevni avaz": Lijepo je kad me na ulici zovu Bebom

<p>U Kamernom teatru 55 u Sarajevu održana je press konferencija povodom sutrašnje premijere predstave "Malograđanska svadba" u režiji Paola Mađelija. </p><h2>Dobili pozive</h2><p>- Nema potrebe da naglašavam koliko mi je važno Sarajevo. Kao mlad sam dolazio na MESS, i to kažem od srca. Sarajevo je za mene jedan od najznačajnijih gradova. Ovi glumci sa kojima sam radio su dio moje intelektualne porodice. Ne volim govoriti o predstavi, dođite i pogledajte - poručio je Mađeli. </p><p>Kako je istakao direktor Kamernog teatra 55 Senad Alihodžić predstava još nije premijerno izvedena, a već je dobila pozive na respektabilne festivale, a direktor MESS-a Nihad Kreševljaković je dodao da je zadovoljstvo što su sarađivali kao koproducenti na ovoj predstavi. </p><p>Željka Udovičić Pleština je istakla da je u predstavi do izražaja došao glumački ansambl, a autorica muzike Ivana Mazurkijević se zahvalila na saradnji cijeloj ekipi i poručila da će njen suprug Damir Martinović Mrle, sa kojim je komponovala muziku, stići na premijeru.</p><h2>Imaju kvalitet</h2><p>Glumac Ermin Bravo istakao je da predstava istražuje svakodnevna nasilja te da imaju kvalitetnu predstavu koja propituje, preispituje, ali je i zabavna.</p><p>Dina Mušanović glumica je dodala da se raduje premijeri.</p>

Ne volim govoriti o predstavi, dođite i pogledajte, poručio je Mađeli

Najava predstave "Malograđanska svadba": Premijera sutra

<p>Predstavljanje knjige ”Ljubite jedni druge”, autora Josipa Milića upriličit će se u ponedjeljak, 18. marta s početkom u 18:30 sati u Napretkovom klubu ”Lira” u Sarajevu.</p><p>Spomenuta knjiga je, prema riječima autora, odgovor na teška vremena u kojima živimo u svijetu poremećenih vrijednosti, frustracija i tjeskoba svake, u društvu nagrizenom od mržnje i laži, i konačno u svijetu željnom mira.</p><p>Knjigu će sarajevskoj publici predstaviti kardinal u miru Vinko Puljić, duhovnik Katoličke karizmatske obnove u Duhu Svetome (KKODS BiH) fra Tomislav Jelić i Mirko Puđa, koordinator KKODS BiH.</p>

Spomenuta knjiga je, prema riječima autora, odgovor na teška vremena u kojima živimo u svijetu poremećenih vrijednosti

Vinko Puljić predstavlja knjigu "Ljubite jedni druge" autora Josipa Milića

<p>Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u petak, 22. marta, premijerno će biti izvedena džez-opera „Blue Monday“ kompozitora Džordža Geršvina (George Gershwin), u režiji Aleksandra Nikolića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigirati maestro Bakir Samardžić.<br></p><p>U džez-operi „Blue Monday“ uloge će ostvariti Ileš Bečei, Melisa Hajrulahović-Tomić, Tomislav Perić, Siniša Markanović, Nedim Bašić, Adis Ismić, Željka Katavić-Pilj, Dorijan Marić i članovi baletnog ansambla NPS-a.</p><p>Koreografkinja je Belma Čečo-Bakrač, scenograf Josip Lovrenović, kostimografkinja Senka Ranosavljević, dizajner svjetla Moamer Šaković.</p><p>U sklopu premijernog izvođenja opere „Blue Monday“ bit će izvedena i opera buffa „Telefon“ kompozitora Đan Karla Menotija (Gian Carlo Menotti), u režiji Aleksandra Nikolića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigirati maestro Fuad Šetić.</p><p>U naslovnim ulogama su Aida Čorbadžić i Nedim Bašić, te članovi baletnog ansambla Narodnog pozorišta Sarajevo.</p><p>Scenografiju potpisuje Josip Lovrenović, kostimska rješenja uradila je Ata Omerbašić, a koreografiju Aleksandar Ilić.</p><p><br></p>

Bit će izvedena i opera „Telefon“

Premijera u NP Sarajevo 22. marta: Stiže Geršvinov "Blue Monday"

<p>Na današnji dan 1997. godine, na bolji svijet preselio je Alija Isaković, bosanskohercegovački patriota i borac za afirmaciju i očuvanje identiteta svoga naroda i zemlje, a sahranjen je među bh. velikanima u haremu Ferhadije džamije u Sarajevu. Kao jednog od najvećih boraca za identitet bošnjačkog naroda, a naročito za afirmaciju bosanskog jezika, Isakovića s pravom nazivamo utemeljiteljem moderne bosanske jezičke kulture.</p><p>Alija Isaković rođen je 15. januara 1932. u Bitunji kod Stoca. Osnovnu i srednju školu pohađao je u Bitunji, Stocu, Zagrebu, Crikvenici, Pančevu i Beogradu, a Filozofski fakultet – Odsjek za južnoslavensku književnost i jezik, u Sarajevu. Bio je i geološki tehničar, prospektor urana, TV-scenarist, urednik časopisa „Život“ te urednik edicije „Kulturno naslijeđe BiH“ u sarajevskoj izdavačkoj kući "Svjetlost".</p><h2>Utemeljitelj moderne bosanske jezičke kulture</h2><p>Historijske studije navode da se početak kulturnog preporoda Bošnjaka desio krajem 1960-ih i početkom 1970-ih godina, kada su se pojavila kapitalna djela naših književnika: „Kameni spavač“ Maka Dizdara, „Derviš i smrt“ Meše Selimovića, „Soneti“ Skendera Kulenovića, te prva antologija bošnjačke (muslimanske) književnosti „Biserje“ Alije Isakovića. Tih godina vođena je i velika borba za bosanski jezik, koju su predvodili Alija Isaković i Mak Dizdar, ali brojniji su bili protivnici bošnjačke afirmacije koji su nastojali sve zaustaviti putem partijskih foruma, prijetnji, uhođenja, privođenja i zatvaranja bošnjačkih prvaka.</p><p>Isakovićeva djela, „Rječnik karakteristične leksike u bosanskome jeziku“ (1993.) i „Rječnik bosanskoga jezika“ (1995.) prekretnice su u bošnjačkoj leksikografiji. Osim toga, jedan je od najznačajnijih bosanskohercegovačkih dramatičara, pisaca i historičara jezika i književnosti, koji je isticao svoje bošnjaštvo i principe kojih se čvrsto držao. Istraživao je i ponosio se historijom Bošnjaka, pa je jedne prilike svom prijatelju Huseinu Brkiću pokazao popisni listić iz 1962., kada se još kao student izjasnio imenom Bošnjak.</p><p>Osim rječnika i najpoznatijeg djela "Biserje - Izbor iz muslimanske književnosti", koje je objavio 1972. godine, a 1993. ga proširio i reizdao, napisao je i: „Sunce o desno rame“, „Semafor“, "O nacionaliziranju muslimana - 101 godina afirmiranje i negiranja nacionalnog identiteta Muslimana", "Bibliografija radova o Hasanaginici 1774-1974", „Taj čovjek“, "Hasanaginica", "Hodoljublje - Izbor iz bosansko-hercegovačkog putopisa (1842-1970)", „Krajnosti“, „Pobuna materije“, „Jednom“, „Neminovnosti“, „Lijeve priče“...</p>

<h2>Uzor bh. književnicima</h2><p>Isaković je bio uzor mnogim našim književnicima, a književnim kritičarima i historičarima inspiracija i tema izučavanja.</p><p>- Kao mladi pisac u njemu sam gledao učitelja, kasnije smo se družili često i posjećivali porodično. Bio je lijep i mudar čovjek. Ratno siroče, odrastao po internatima bivše države, djelovao je suzdržano i oprezno, kao da drži nevidljivi obrambeni štit oko sebe. Ne znam smijem li napisati da sam bio čovjek njegova povjerenja, jer mi je, kažem, ponekad izgledao kao vuk samotnjak – napisao je o Aliji književnik Mile Stojić.</p><p>- Pripovjedač i romansijer, dramatičar i putopisac, esejista i književni kritičar, lingvist i bibliograf, antologičar, urednik i redaktor, on se knjigama javljao samo onda kada je rukopis sazrio da u svemu bude nov i poseban, kada je nudio i anticipirao novo i neistraženo – rekao je o Isakoviću prof. dr. Enes Duraković.</p><p>- Isaković je svojom antologijom „Biserje“ napravio prvi korak u prikazivanju kontinuiteta u bošnjačkoj književnosti. On je uzeo i usmenu književnost, i lirsku pjesmu, i sevdalinku, i epsku pjesmu i umjetničku prozu, zatim srednjovjekovnu književnost, onda književnost na orijentalnim jezicima i alhamijado pisce, i time zapravo napravio taj kontinuitet. Ta antologija je mini historija bošnjačke književnosti i prvi korak, ne samo izbora dobrih tekstova već i poredak tih tekstova – istaknuo je prof. dr. Alija Pirić.</p>

<h2>Mi moramo biti pobjednici</h2><p>- Ovaj uzburkani historijski tok jedan je od uzroka što se u bošnjačko-muslimanskom narodu mogu sresti svi oblici krajnosti. Nigdje nisam sreo tako dirljivo dobrodušne, naivne i predane ljude, beskrajno samopožrtvovane, spremne na svaku ličnu i kolektivnu žrtvu, i nigdje takve pojedince i skupine apsolutno uskogrude, beskrajno samožive, potkupljive, politički ljigave i, nadasve, opsjednute omalovažavanjem svega vlastitoga, vlastitoga imena, vjere, običaja, prošlosti. Ne nalazim tome nikakva opravdanja - rekao je Alija Isaković na Bošnjačkom saboru, održanom 27. septembra 1993. godine. </p><p>Prema mišljenju mnogih bh. intelektualaca, ovo je jedna od najboljih analiza bošnjačkog mentaliteta, aktuelna i danas, koja ujedno nosi poruku da njegujemo i jačamo naše pozitivne, a minimiziramo negativne osobine, da budemo jedinstveni i ponosimo se onim što jesmo i što baštinimo od svojih predaka.</p><p>Veoma emotivnim i vrijednim analizama naroda pogođenog ratom proglašeni su Isakovićevi zapisi o agresiji na Bosnu i Hercegovinu 1992.-1995. </p><p>- Rat je, teško nam je, ne znam da je nekome bilo ovako teško, ali - vrijeme je da se počnemo baviti sobom. Kao narod. I kao narod u svojoj državi. I da se bavimo državom, sa svim onim šta to podrazumijeva. Sve što u ovome ratu činimo, činimo jer smo prisiljeni na to. Nismo birali ni vrijeme, ni mjesto, ni način obračuna sa susjedima. Branimo se uspravno i do kraja, kako se brani onaj koji nema drugog izbora. Neće trebati mnogo vremena i mnogo riječi da se pokaže kako je ta naša borba bila začuđujuća u svojoj odlučnosti i istrajnosti. U našem heroizmu ima neke srdačnosti koja izvire iz naše epike o Budalini Tali, srdačnosti i netipičnosti koja stoji prema agresorskoj podmuklosti i kukavičluku. Možda stoga što u ovome oslobodilačkom ratu mi moramo biti pobjednici. Ili nas neće biti…</p><h2>Musliman, Bošnjak i Bosanac</h2><p>Isaković je na najjednostavniji način objasnio značenja i razlikovanja termina (M)usliman, Bošnjak i Bosanac: </p><p>- Termin Bosanac (i Hercegovac) potpuno je jasan i označava svakoga ko je rođen u Bosni i Hercegovini ili je to stekao življenjem u BiH. To je regionalni, geografski termin, a može biti i državni. Savez komunista uveo je za nas termin Musliman (s velikim „M“), umjesto Bošnjak, da bi se Musliman asimiliralo u musliman, a musliman može biti bilo koje nacije, jer označava svakoga od milijardu pripadnika islamske vjere, bez obzira gdje žive, kojim jezikom govore i bez obzira koje su nacije. Poznato je da svaki od islamskih naroda ima svoje narodno ime, a Bošnjak je tradicionalno nacionalno ime bosanskohercegovačkih muslimana, sandžačkih muslimana i svih drugih muslimana koji govore bosanskim jezikom. </p><p>Naš velikan dobio je brojne nagrade za svoje prozno i dramsko stvaralaštvo, među kojima je isticao kao najdražu Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva iz 1976. godine. Mnogi književni kritičari upoređuju Isakovića s još jednim bh. velikanom Safvet-begom Bašagićem: „Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda – to je Isaković ponovio na kraju vijeka. Kao izvorni pisac u više žanrova (roman, drama, putopis, pripovijetke) Isaković tek čeka na pravo vrednovanje, i slobodno se može reći da je njegovo djelo kao kreativnog autora pomalo zanemareno“.</p><p>Društvo pisaca Bosne i Hercegovine, 30. novembra 2020. godine, postavilo je spomen-ploču na njegovoj rodnoj kući u Bitunji kod Stoca, a Bošnjačka zajednica kulture "Preporod" dodjeljuje godišnju nagradu "Alija Isaković" za najbolji dramski tekst.</p>

„Ono što Bašagić bijaše na prekretnici vijeka, spiritus movens bosansko-muslimanskoga općega preporoda – to je Isaković ponovio na kraju vijeka“

Alija Isaković: 27. godišnjica smrti bh. prosvjetitelja, pisca, lingviste i leksikografa 

<p>Kada se prisjećamo velikih umova koji su ostavili trag u našoj historiji, prvo ime koje nam se nameće je Ivo Andrić, jer je nesporno bio najveći bosanskohercegovački književnik svih vremena, za šta je dobio i svjetsku potvrdu – Nobelovu nagradu za književnost. </p><p>Andrić već 49 godina nije među nama, ali je i danas njegov samozatajni i kontroverzni život predmet brojnih polemika. Kako je svojstveno našem balkanskom mentalitetu da svoje ljude genijalnog uma, istinske vizionare, osporavamo i osuđujemo za neke životne odluke i opredjeljenja, minimizirajući i njihova djela i ličnost, tako ni Andrić nije bio pošteđen, pa se sklanjao od ljudi, bježao u samotništvo, naročito posljednjih godina života. Međutim, sjaj njegovih izvanrednih djela ništa nije moglo niti može potamniti, jer prave vrijednosti sijaju kao najfiniji izbrušeni dijamanti.&nbsp;</p>

<h2>Diplomatija</h2><p>Andrić je rođen 9. oktobra 1892. u Travniku. Njegov otac Antun bio je sudski službenik, ali je preminuo od tuberkuloze kad su Ivi bile dvije godine, pa Andrić s majkom Katarinom seli prvo u Višegrad, a zatim u Sarajevo.</p><p>Završio je sarajevsku Veliku gimnaziju s najboljim uspjehom, zbog čega je dobio stipendiju HKD „Napredak“, te 1912. godine počeo studirati na Mudroslovnom fakultetu Kraljevskog sveučilišta u Zagrebu. Studije je nastavio u Beču i Krakovu, ali ih je prekinuo početkom Prvog svjetskog rata. Tek 1923. godine završava studije na Filozofskom fakultetu u Gracu, a naredne, 1924., doktorira s temom „Razvoj duhovnog života u Bosni pod utjecajem turske vladavine“. </p><h2>Ambasador u Berlinu</h2><p>Poslije rata, Andrić počinje raditi kao službenik u Ministarstvu vjera u Beogradu, nakon čega je, 1921. godine, postavljen za službenika u Generalnom konzulatu Kraljevine Jugoslavije u Bukureštu, sljedeće godine prelazi u Konzulat u Trstu, da bi početkom 1923. bio imenovan vicekonzulom u Gracu. U aprilu 1939. odlazi u Berlin kao ambasador Kraljevine Jugoslavije i tu dužnost obavlja dvije godine, do početka Drugog svjetskog rata, kada se vraća u Beograd. </p><p>Mnogi su mu spočitavali saradnju s Trećim rajhom i Hitlerom, ali on je samo obavljao dužnost na koju ga je postavila njegova država, a da je bio zatečen dešavanjima u tadašnjoj Njemačkoj i da mu je zbog toga bilo vrlo teško, potvrđuju i stihovi koje je tada napisao:</p><p>„Dolje, gdje ove riječi pišem<br>Okužen vazduh grudi steže<br>Odmora nema budno oko<br>Sputan živim i teško dišem<br>Sve me je manje, sve sam niže.“</p><p>O tom periodu je malo i pisao i govorio, ali je jedne prilike, 1946. godine, kazao: "Nijemci i Njemačka! To je najveća muka moga života, slom koji može značiti u čovjekovoj sudbini ili prekretnicu ili smrt. To je problem od kojeg će bolovati Evropa još sto i pedeset godina. Pa ni tada ne vidim rješenje“.&nbsp;</p>

<h2>Nobelova nagrada</h2><p>Kao vječni zagovornik jedinstvene Jugoslavije, bio je i vijećnik Trećeg zasjedanja ZAVNOBiH-a, održanog 26. aprila 1945. u Sarajevu, uoči samog kraja Drugog svjetskog rata. Godine 1950., izabran je za člana Predsjedništva Narodne skupštine Narodne Republike Bosne i Hercegovine, iako je tek 1954. postao član Komunističke partije Jugoslavije. </p><p>U Štokholmu, 10. decembra 1961. godine, uz zvuke sevdalinke "Kad ja pođoh na Bembašu", švedski kralj Gustav VI uručio je Ivi Andriću nagradu Nobelovog komiteta Švedske akademije, koja mu je dodijeljena „za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom historije svoje zemlje“. Prilikom dodjele, govorom „O priči i pričanju“ Andrić se zahvalio za priznanje, rekavši, između ostalog: </p><p>- Zar ne izgleda pomalo kao nepravda da se od onog koji je stvorio neko umjetničko djelo, pored toga što nam je dao svoju kreaciju, dakle dio sebe, očekuje da kaže nešto i o sebi i o tom djelu? Ima nas koji smo više skloni da na tvorce umjetničkih djela gledamo bilo kao na nijeme, odsutne savremenike, bilo kao na slavne pokojnike, i koji smo mišljenja da je govor umjetničkih djela čistiji i jasniji ako se ne miješa sa živim glasom njegovog stvaratelja. Takvo shvaćanje nije ni usamljeno ni novo, još Monteskje je tvrdio da "pisci nisu dobri suci svojim djelima". S divljenjem i razumijevanjem sam nekad pročitao Geteovo načelo: "Umjetnikovo je stvarati, a ne govoriti!".</p><p>Osvajanjem Nobelove nagrade Andrić je dobio i novčani iznos od milion dolara, koji je poklonio za razvoj bibliotekarstva u Bosni i Hercegovini, a u istu svrhu je poklonio i novčane iznose kasnijih nagrada AVNOJ-a iz 1967. i Dvadesetsedmojulske iz 1970. godine.</p>

<h2>Remek-djela</h2><p>Iako je književnu karijeru počeo poezijom, objavivši prvu pjesmu „U sumrak“, 1911., u časopisu „Bosanska vila“, Andrić se proslavio prozom, odnosno romanima i pripovijetkama, od kojih „Prokletu avliju“ kritičari smatraju vrhuncem pripovjedačkog umijeća. Najpoznatije romane, remek-djela bosanskohercegovačke, regionalne pa i svjetske književnosti, „Na Drini ćuprija“ i „Travnička hronika“, napisao je tokom Drugog svjetskog rata, kada se povukao u samoizolaciju u okupiranom Beogradu. </p><p>Andrićeva najveća inspiracija bili su mostovi, koji su ga fascinirali simbolikom koju je u njima vidio: prevazilaženje nereda, provalije, praznine, prolaznosti života... Mostovi služe spajanju, komunikaciji i prelazu, teže ka „drugoj obali na kojoj dobijaju svoj pravi smisao“. Vidio je u njima čovjeka, graditelja koji živi vječno u svom djelu, kao što je i on težio da živi u svojim djelima:</p><p>- Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrednije od mostova. Oni su važniji od kuća, svetiji, jer su opštiji, od hramova. Svačiji i prema svakom jednaki, korisni, podignuti uvijek smisleno, na mjestu na kom se ukrštava najveći broj ljudskih potreba, istrajniji su od drugih građevina i ne služe ničem što je tajno ili zlo – rekao je naš nobelovac.</p><p>Romanom „Na Drini ćuprija“ Andrić se želio odužiti zavičaju, ali i suprotstaviti surovoj stvarnosti i osjećaju lične ugroženosti pričom o vječnosti, ljepoti i skladu umjetničkog djela: </p><p>„Zavideći stvoritelju na ljepoti svijeta, šejtan je među ljudima stvorio provalije koje su odvajale kraj od kraja i dijelile ljude. Allahu bijaše žao pa pošalje svoje meleće (anđele) da ljudima pomognu. Kad vidješe da ljudi ne mogu preći haluge i dubine i obavljati svoje poslove, oni iznad provalija 'raširiše krila i svijet stade da prelazi preko njihovih krila'. Tako su ljudi od anđela naučili kako se grade ćuprije. ... E zato je, poslije česme, najveći sevap sagraditi ćupriju i najveća grehota dirati u nju, jer svaka ćuprija, od onog brvna preko planinskog potoka pa do ove Mehmed-pašine građevine, ima svoga meleća koji je čuva i drži, dok joj je od Boga suđeno da stoji“.&nbsp;</p>

<h2>Ženidba u 66. godini</h2><p>Andrićev ljubavni život dugo je bio tajna. Kada se oženio, tek u 66. godini, kostimografkinjom Narodnog pozorišta iz Beograda Milicom Babić, udovicom svog prijatelja Nenada Jovanovića, tajna je otkrivena. Naime, bio je cijelog života zaljubljen u Milicu, zabranjenu ljubav, jer je ona bila udata žena. </p><p>Pretpostavlja se da su se upoznali i prije nego što je Andrić kao ambasador Kraljevine Jugoslavije u Berlinu zaposlio njenog supruga Nenada u Ambasadi, a Milicu zamolio da mu bude domaćica na prijemima, jer je bio neženja. Ne mogavši joj javno izjavljivati ljubav, pisao joj je tajna pisma koja je završavao potpisom "Tvoj Mandarin, koji te nježno grli".</p><p>Kada je Nenad preminuo, 1957. godine, Milica i Ivo priznali su svima svoja osjećanja i naredne godine se vjenčali. Njihov brak, u kojem nisu imali djece, bio je skladan, ali, nažalost, trajao je kraće od čežnje i čekanja. Lijekovi koje je Milica uzimala zbog artritisa oslabili su joj srce i umrla je 16. marta 1968. u njihovoj porodičnoj kući u Herceg Novom. </p><p>U vrijeme dok je čeznuo za Milicom Ivo je napisao jednu od svojih najpoznatijih pripovjedaka „Jelena, žena koje nema", a dugo je nagađano da li postoji i ko je Jelena. Sam Andrić je razriješio tu misteriju, priznavši da je Jelena, ustvari, Milica, te da je njoj posvećena pripovijetka.</p><p>Nakon Milicine smrti Andrić se potpuno zatvorio u sebe, a i zdravlje ga nije služilo pa je često boravio u bolnicama i banjama na liječenju. Preminuo je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, a njegova urna položena je u Aleji zaslužnih građana, pored groba voljene Milice. </p><p>Brojne škole i ulice u BiH i našoj regiji nazvane po Andriću, mnogi spomenici i spomen-sobe, njegov lik i Višegradski most na novčanici od 200 KM, Memorijalni muzej u rodnoj kući u Travniku..., potvrđuju da je jedan od najvećih Bosanaca i da su njegova genijalna književna djela nadrasla sve kontroverze njegovog života.&nbsp;</p>

<h2>Rodna kuća </h2><p>U Travniku, u kući u kojoj je rođen Ivo Andrić, danas je Memorijalni muzej, gdje se čuvaju piščevi rukopisi i predmeti iz privatnog života, a sobe su restaurirane da budu što autentičnije vremenu kada je živio.</p>

Uz zvuke sevdalinke "Kad ja pođoh na Bembašu", švedski kralj Gustav VI uručio je Andriću nagradu Nobelovog komiteta Švedske akademije 

Ivo Andrić: Najveći bh. književnik svih vremena 

Ivo Andrić:  49. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca 

<p>Najveća knjižara u Hrvatskoj, "Hoću knjigu Megastore" u Bogovićevoj ulici u Zagrebu, zatvara svoja vrata. U prostoru u centru grada u koji su Zagrepčani godinama išli po knjige bit će još mjesec dana, do 15. aprila, piše Index.hr.</p><p>- Zbog isteka najma u svima poznati prostor dolaze neki novi ljudi, a Hoćuknjigoljupci napustit će knjižaru krajem marta, s 30.3.2024. kao zadnjim radnim danom - stoji u objavi na web stranici Hoću knjigu.&nbsp;</p><p>Knjižarski lanac najavio je da će s početkom ljeta otvoriti novu knjižaru u Kaptol centru koja će raspolagati s otprilike 300 metara kvadratnih prodajnog prostora, što je ipak znatno manje od Megastoreovih 2000 metara kvadratnih.</p>

<blockquote class="instagram-media" data-instgrm-captioned data-instgrm-permalink="https://www.instagram.com/reel/C4aIq2zsc2g/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" data-instgrm-version="14" style=" background:#FFF; border:0; border-radius:3px; box-shadow:0 0 1px 0 rgba(0,0,0,0.5),0 1px 10px 0 rgba(0,0,0,0.15); margin: 1px; max-width:540px; min-width:326px; padding:0; width:99.375%; width:-webkit-calc(100% - 2px); width:calc(100% - 2px);"><div style="padding:16px;"> <a href="https://www.instagram.com/reel/C4aIq2zsc2g/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" background:#FFFFFF; line-height:0; padding:0 0; text-align:center; text-decoration:none; width:100%;" target="_blank"> <div style=" display: flex; flex-direction: row; align-items: center;"> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 40px; margin-right: 14px; width: 40px;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 100px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 60px;"></div></div></div><div style="padding: 19% 0;"></div> <div style="display:block; height:50px; margin:0 auto 12px; width:50px;"><svg width="50px" height="50px" viewBox="0 0 60 60" version="1.1" xmlns="https://www.w3.org/2000/svg" xmlns:xlink="https://www.w3.org/1999/xlink"><g stroke="none" stroke-width="1" fill="none" fill-rule="evenodd"><g transform="translate(-511.000000, -20.000000)" fill="#000000"><g><path d="M556.869,30.41 C554.814,30.41 553.148,32.076 553.148,34.131 C553.148,36.186 554.814,37.852 556.869,37.852 C558.924,37.852 560.59,36.186 560.59,34.131 C560.59,32.076 558.924,30.41 556.869,30.41 M541,60.657 C535.114,60.657 530.342,55.887 530.342,50 C530.342,44.114 535.114,39.342 541,39.342 C546.887,39.342 551.658,44.114 551.658,50 C551.658,55.887 546.887,60.657 541,60.657 M541,33.886 C532.1,33.886 524.886,41.1 524.886,50 C524.886,58.899 532.1,66.113 541,66.113 C549.9,66.113 557.115,58.899 557.115,50 C557.115,41.1 549.9,33.886 541,33.886 M565.378,62.101 C565.244,65.022 564.756,66.606 564.346,67.663 C563.803,69.06 563.154,70.057 562.106,71.106 C561.058,72.155 560.06,72.803 558.662,73.347 C557.607,73.757 556.021,74.244 553.102,74.378 C549.944,74.521 548.997,74.552 541,74.552 C533.003,74.552 532.056,74.521 528.898,74.378 C525.979,74.244 524.393,73.757 523.338,73.347 C521.94,72.803 520.942,72.155 519.894,71.106 C518.846,70.057 518.197,69.06 517.654,67.663 C517.244,66.606 516.755,65.022 516.623,62.101 C516.479,58.943 516.448,57.996 516.448,50 C516.448,42.003 516.479,41.056 516.623,37.899 C516.755,34.978 517.244,33.391 517.654,32.338 C518.197,30.938 518.846,29.942 519.894,28.894 C520.942,27.846 521.94,27.196 523.338,26.654 C524.393,26.244 525.979,25.756 528.898,25.623 C532.057,25.479 533.004,25.448 541,25.448 C548.997,25.448 549.943,25.479 553.102,25.623 C556.021,25.756 557.607,26.244 558.662,26.654 C560.06,27.196 561.058,27.846 562.106,28.894 C563.154,29.942 563.803,30.938 564.346,32.338 C564.756,33.391 565.244,34.978 565.378,37.899 C565.522,41.056 565.552,42.003 565.552,50 C565.552,57.996 565.522,58.943 565.378,62.101 M570.82,37.631 C570.674,34.438 570.167,32.258 569.425,30.349 C568.659,28.377 567.633,26.702 565.965,25.035 C564.297,23.368 562.623,22.342 560.652,21.575 C558.743,20.834 556.562,20.326 553.369,20.18 C550.169,20.033 549.148,20 541,20 C532.853,20 531.831,20.033 528.631,20.18 C525.438,20.326 523.257,20.834 521.349,21.575 C519.376,22.342 517.703,23.368 516.035,25.035 C514.368,26.702 513.342,28.377 512.574,30.349 C511.834,32.258 511.326,34.438 511.181,37.631 C511.035,40.831 511,41.851 511,50 C511,58.147 511.035,59.17 511.181,62.369 C511.326,65.562 511.834,67.743 512.574,69.651 C513.342,71.625 514.368,73.296 516.035,74.965 C517.703,76.634 519.376,77.658 521.349,78.425 C523.257,79.167 525.438,79.673 528.631,79.82 C531.831,79.965 532.853,80.001 541,80.001 C549.148,80.001 550.169,79.965 553.369,79.82 C556.562,79.673 558.743,79.167 560.652,78.425 C562.623,77.658 564.297,76.634 565.965,74.965 C567.633,73.296 568.659,71.625 569.425,69.651 C570.167,67.743 570.674,65.562 570.82,62.369 C570.966,59.17 571,58.147 571,50 C571,41.851 570.966,40.831 570.82,37.631"></path></g></g></g></svg></div><div style="padding-top: 8px;"> <div style=" color:#3897f0; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:550; line-height:18px;">View this post on Instagram</div></div><div style="padding: 12.5% 0;"></div> <div style="display: flex; flex-direction: row; margin-bottom: 14px; align-items: center;"><div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(0px) translateY(7px);"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; height: 12.5px; transform: rotate(-45deg) translateX(3px) translateY(1px); width: 12.5px; flex-grow: 0; margin-right: 14px; margin-left: 2px;"></div> <div style="background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; height: 12.5px; width: 12.5px; transform: translateX(9px) translateY(-18px);"></div></div><div style="margin-left: 8px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 50%; flex-grow: 0; height: 20px; width: 20px;"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 2px solid transparent; border-left: 6px solid #f4f4f4; border-bottom: 2px solid transparent; transform: translateX(16px) translateY(-4px) rotate(30deg)"></div></div><div style="margin-left: auto;"> <div style=" width: 0px; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-right: 8px solid transparent; transform: translateY(16px);"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; flex-grow: 0; height: 12px; width: 16px; transform: translateY(-4px);"></div> <div style=" width: 0; height: 0; border-top: 8px solid #F4F4F4; border-left: 8px solid transparent; transform: translateY(-4px) translateX(8px);"></div></div></div> <div style="display: flex; flex-direction: column; flex-grow: 1; justify-content: center; margin-bottom: 24px;"> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; margin-bottom: 6px; width: 224px;"></div> <div style=" background-color: #F4F4F4; border-radius: 4px; flex-grow: 0; height: 14px; width: 144px;"></div></div></a><p style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; line-height:17px; margin-bottom:0; margin-top:8px; overflow:hidden; padding:8px 0 7px; text-align:center; text-overflow:ellipsis; white-space:nowrap;"><a href="https://www.instagram.com/reel/C4aIq2zsc2g/?utm_source=ig_embed&amp;utm_campaign=loading" style=" color:#c9c8cd; font-family:Arial,sans-serif; font-size:14px; font-style:normal; font-weight:normal; line-height:17px; text-decoration:none;" target="_blank">A post shared by Hoću knjigu (@hocuknjigu)</a></p></div></blockquote> <script async src="//www.instagram.com/embed.js"></script>

<p>Zatvaranjem Megastorea Zagreb će ostati ne samo bez knjižare s najvećim asortimanom knjiga već i bez mjesta na kojem su se organizirala često vrlo posjećena predstavljanja knjiga i tribine, kao i radionice za djecu gdje se potiče njihova ljubav prema čitanju.</p>

Zbog isteka najma u svima poznati prostor dolaze neki novi ljudi, napisali su

Zatvara se najveća knjižara u Hrvatskoj

<p>U prostorijama Kamernog teatra 55, u toku su probe za novu predstavu “Malograđanska svadba”, koju prema tekstu njemačkog pisca Bertolta Brehta (Brecht) režira poznati reditelj Paolo Mađeli (Magelli).&nbsp;</p><p>U predstavi igraju naši poznati glumci Ermin Bravo, Gordana Boban, Ejla Bavčić, Sabit Sejdinović Maja Izetbegović, Dina Mušanović, Muhamed Hadžović, Amar Selimović, Enes Kozličić i Nedim Džinović.</p><p>Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić Pleština, scenografiju će raditi Mirna Ler, kostimografiju Lejla Hodžić, muziku Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, dok će asistentkinja produkcije na ovom projektu biti Adna Rizvan.</p><p>Premijera je planirana za 22. mart, prva repriza 23. marta i druga repriza 25. marta u 20 sati.</p><p><br></p>

Predstavu prema tekstu njemačkog pisca Bertolta Brehta režira poznati reditelj Paolo Mađeli 

Kamerni teatar 55: Probe za "Malograđansku svadbu", premijera 22. marta

<p>Izložba Almedine Fehratović pod nazivom "Mix&amp;Match" održat će se u Galeriji Srednje škole primijenjenih umjetnosti u Sarajevu. Otvaranje izložbe je u ponedjeljak, 11. marta 2024. u 12:30 sati, a bit će otvorena do 22. marta 2024. godine.</p><p>"Mix&amp;Match" je retrospektivna izložba koja obuhvata umjetnička djela nastala od 2000. godine. Ovo je prva izložba tog tipa koju je umjetnica izložila u galeriji SŠPU. </p><p>Kako je prostor galerije drugačiji od onih gdje su radovi prvobitno postavljeni i kako su neki radovi vremenom pretrpjeli oštećenja, umjetnica je napravila svojevrsnu intervenciju u prostoru, dajući radovima drugačiju formu.&nbsp;</p><p>Ovaj pristup Fehratović objašnjava idejom da su i umjetnička djela, baš kao i sve  što nas okružuje, podložna promjenama i zubu vremena.<br></p><p>Almedina Fehratović je rođena 1975. u Sarajevu. Osnovnu i srednju školu završila je u Sarajevu. Diplomirala je 2004. na sarajevskoj ALU na odsijeku Produkt dizajn, a magistrirala je na istom odsijeku 2014. godine. Izlaže od 1998. godine.</p>

Ruždija Adžović piše za "Avaz": Moji dani sa Sidranom

Nagrađivana dramska predstava "Hedda Gabler" ponovo na sceni NPS-a

Premijera predstave "Pipi Duga Čarapa" 29. marta u BKC-u Tuzla

Kamerni Teatar 55: "Djelidba" na turneji po bh. gradovima

Emotivni oproštaji od Abdulaha Sidrana: "Ostali smo zauvijek i nenadoknadivo oštećeni tvojim odlaskom"

Velikan Abdulah Sidran u jednom od posljednjih intervjua za "Avaz": Oni koji su mi morali dati što mi pripada su mi to oteli

Društvo bh. pisaca u Švedskoj: BiH ima talentirane mlade pisce,uz podršku šansa i za Nobelovu nagradu

Glumac Mario Drmać za "Dnevni avaz": Lijepo je kad me na ulici zovu Bebom

Najava predstave "Malograđanska svadba": Premijera sutra

Vinko Puljić predstavlja knjigu "Ljubite jedni druge" autora Josipa Milića

Premijera u NP Sarajevo 22. marta: Stiže Geršvinov "Blue Monday"

Alija Isaković: 27. godišnjica smrti bh. prosvjetitelja, pisca, lingviste i leksikografa

Ivo Andrić: 49. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca

Zatvara se najveća knjižara u Hrvatskoj

Kamerni teatar 55: Probe za "Malograđansku svadbu", premijera 22. marta

Izložba "Mix&Match" umjetnice Almedine Fehratović bit će otvorena u ponedjeljak

Kultura

Ruždija Adžović piše za "Avaz": Moji dani sa Sidranom

Nagrađivana dramska predstava "Hedda Gabler" ponovo na sceni NPS-a

Premijera predstave "Pipi Duga Čarapa" 29. marta u BKC-u Tuzla

Kamerni Teatar 55: "Djelidba" na turneji po bh. gradovima

Emotivni oproštaji od Abdulaha Sidrana: "Ostali smo zauvijek i nenadoknadivo oštećeni tvojim odlaskom"

Velikan Abdulah Sidran u jednom od posljednjih intervjua za "Avaz": Oni koji su mi morali dati što mi pripada su mi to oteli

Društvo bh. pisaca u Švedskoj: BiH ima talentirane mlade pisce,uz podršku šansa i za Nobelovu nagradu

Glumac Mario Drmać za "Dnevni avaz": Lijepo je kad me na ulici zovu Bebom

Najava predstave "Malograđanska svadba": Premijera sutra

Vinko Puljić predstavlja knjigu "Ljubite jedni druge" autora Josipa Milića

Premijera u NP Sarajevo 22. marta: Stiže Geršvinov "Blue Monday"

Alija Isaković: 27. godišnjica smrti bh. prosvjetitelja, pisca, lingviste i leksikografa

Ivo Andrić: 49. godišnjica smrti najvećeg i najkontroverznijeg bh. pisca

Zatvara se najveća knjižara u Hrvatskoj

Kamerni teatar 55: Probe za "Malograđansku svadbu", premijera 22. marta

Izložba "Mix&Match" umjetnice Almedine Fehratović bit će otvorena u ponedjeljak