Ajdin Osmanović (12) iz Srebrenika odličan je učenik sedmog razreda Osnovne škole „Duboki Potok“ te Osnovne muzičke škole „Srebrenik“. Svojim glasom oduševio je bh. javnost, a za naš list je podijelio prve utiske poslije svog prvog velikog koncerta. <h2>Pozitivne reakcije</h2>- Koncert u BKC-u Tuzla bio je moj prvi solistički koncert u BiH. Sretan sam jer je na koncertu bilo puno ljudi. Volim pjevati i drago mi je što je publika svaku pjesmu pjevala sa mnom. Hvala im što me podržavaju, a najviše hvala mojim nastavnicima i drugarima iz škole. Nisam očekivao ovoliko pozitivne reakcije. Ja sam se samo pripremao za koncert sa željom da sve pjesme otpjevam najljepše što mogu. Sada me ljudi prepoznaju, čestitaju mi, žele se slikati sa mnom, ali ja se ne smatram nekom zvijezdom - rekao nam je Osmanović.Ajdinovi majka i otac kažu da je oduvijek po kući nešto pjevao, ponavljao pjesme koje čuje na radiju ili televiziji, a u njegovoj kući se puno slušaju sevdalinke jer ih, kako ističe, njegov otac voli. Osmanović nam je otkrio i koliko je važna emocija u pjevanju.- Kako kaže moj profesor Jasmin, pjevač nikada ne smije biti robot. Sevdalinke i pjesme koje pjevam su vrlo emotivne. Kad vježbamo, on mi pomaže da razumijem tekst i ono o čemu se pjeva, a i on je puno emotivan - govori Osmanović.&nbsp;

<h2>Podrška profesora</h2>Profesor Jasmin Brašnjić, kako ističe Ajdin, mnogo mu pomaže.- On me prepoznao kao talenta. Osim pjevanja, uči me i drugim stvarima. Često sa mnom razgovara o životu, savjetuje me da trebam biti dobar učenik, da kada postanem poznat, moram ostati na zemlji, da ljude svisoka gledam samo kada im pružam ruku da ustanu, često mi kaže da mi porodica mora biti na prvom mjestu, onda škola, da završim fakultet, imam svoj posao, a da mi pjevanje bude hobi - istakao je mladi pjevač.<h2>Najbolji prijatelj</h2>- Ne znam šta će biti dalje. O svemu što je vezano za moje pjevanje brine se moj profesor kojem puno vjerujem i kojeg puno volim. On mi je najbolji prijatelj - istakao je mladi pjevač.&nbsp;

Volim pjevati i drago mi je što je publika svaku pjesmu pjevala sa mnom

Ajdin Osmanović održao svoj prvi solistički koncert u Tuzli: Muzičko čudo od djeteta iz Srebrenika

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo u subotu&nbsp; sa početkom u 19:30 sati, premijerno će biti izvedena opera “Madama Butterfly” kompozitora Giacoma Puccinija, u režiji Tadije Miletića, uz pratnju Sarajevske filharmonije kojom će dirigovati maestro Josip Šego. Nakon 1949, 1963, 1986. i 1991. godine opera “Madama Butterfly” kompozitora Giacoma Puccinija, peti put će biti premijerno izvedena na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo.<h2>Glumačka ekipa</h2>Dramatična i potresna priča o srazu dva svijeta u kojima bezuslovna ljubav nije bila dovoljna za sreću i miran život, uzburkala je publiku i kritiku već na samom početku i njenoj praizvedbi, ne prestajući očaravati ljubitelje opere sve do danas.U operi „Madama Butterfly“ uloge će ostvariti: Katarina Kikić Marić / Danijela Jovanović, Amir Saračević / Stjepan Franetović, Amila Ravkić / Adelisa Saračević, Ileš Bečei, Ivan Šarić / Denis Isaković, Marko Kalajanović / Erol Ramadanović, Jasmin Bašić, Lejla Huseinćehajić / Zana Staniškovska, Siniša Markanović, Edin Daši, Josip Katavić, Dajana Šegvić, Zdenka Vaniček, Laura Kozlinger, te članice baletnog ansambla NPS Marijana Marić / Paula Grubešić Mateescu.U predstavi učestvuju solisti i hor Opere Narodnog pozorišta, Balet Narodnog pozorišta, te Sarajevska filharmonija.“Naš zadatak nije bio samo da posle trideset godina ponovo postavimo ovo značajno delo na scenu već da oživimo jedan daleki svet Japana koji kroz duboku i potresnu priču iz gledalaca izvlači svu tugu, radost i strast skrivenu između nota i pokreta. Ovaj nepoznati svet protkan drevnim pravilima igra ulogu sudbine duboko ukorenjene u ljudsku dušu, osvetljavajući tamne kutke koje obasjava samo iskra časti. <h2>Carstvo emocija</h2>U ovom carstvu emocija, bavili smo se istraživanjem elemenata drevne Noh drame kao i idejama Butoh plesa, čija poetika postaje jezik tela, izraz dubokih osećanja koje reči ne mogu dočarati. Kroz poznate i dragocene vizuale japanske tradicionalne nošnje, sabrali smo mnogo toga važnog u nežnu simfoniju bola i ljubavi. Pokreti Noh teatra postaju šapat duše, izliv osećanja koji prelazi granice reči a poznati nemi krik se čuje glasnije od operskog belkanta.” - Izjavio je reditelj opere “Madama Butterfly” Tadija Miletić.Scenografkinja je Mirna Ler, dok je za kostimografska rješenja zadužena Vanja Ciraj Džudža.

Reditelj je Tadija Miletić

Nakon 30 godina: Premijerno na sceni NPS opera “Madama Butterfly” 

Predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine preminuo je u 68. godini, a posljednjih dana bio je u bolnici zbog operacije kičme. <h2>Šok i nevjerica</h2>- Mnogo sam potresen viješću da nas je u ponedjeljak ujutro napustio Hadžem Hajdarević. Još sam u šoku i nevjerici. Prije nekoliko dana razmijenili smo SMS poruke, a u ponedjeljak ujutro stiže užasna vijest o njegovoj smrti. Hadžem Hajdarević je bio moj dugogodišnji prijatelj, kolega kojeg sam izuzetno cijenio. Bio je aktuelni predsjednik Društva pisaca Bosne i Hercegovine, a u njegovom mandatu sam i ja primljen u tu književnu asocijaciju. Vjerujem i njegovom zaslugom, jer je prepoznao i cijenio moj rad. Književna scena Bosne i Hercegovine, ali i regiona, izgubila je puno s odlaskom Hadžema Hajdarevića, koji je bio veliki književnik i intelektualac, a mi, pisci, ostali smo bez dragog prijatelja i kolege - kaže za „Avaz“ Ruždija Adžović, kolega i prijatelj Hajdarevića.

<h2>12 knjiga</h2>Objavio je 12 knjiga poezije, više pjesničkih izbora, zatim nekoliko knjiga proze, kolumni, eseja, čime se ubraja u najraznorodnije savremene bosanskohercegovačke autore.Knjige odabranih Hajdarevićevih stihova objavljene su na bugarskom, francuskom, engleskom, slovenskom, poljskom i njemačkom jeziku. Prevođen je i na arapski, flamanski, mađarski, sjevernomakedonski, danski, ruski, armenski, italijanski, turski, ukrajinski i druge jezike.Dobitnik je više književnih nagrada, jedan je od autora Rječnika bosanskog jezika (Sarajevo, 2007.), koautor je Pravopisnog priručnika bosanskog/hrvatskog/srpskog jezika s osnovama gramatike (Sarajevo, 2013.).Živio je i radio u Sarajevu. Posljednjih 20-ak godina bio je uposlen u Institutu za jezik Univerziteta u Sarajevu.<h2>Tužne vijesti sustižu jedna drugu</h2>Slikar Džeko Hodžić također je potresen viješću o Hajdarevićevoj smrti. - Tužne vijesti sustižu jedna drugu. Iznenada je stigla još jedna.Preminuo je književnik Hadžem Hajdarević. Neka mu je lahka zemlja bosanska. Porodici i prijateljima sabur - poručio je umjetnik.

Još sam u šoku i nevjerici, prije nekoliko dana razmijenili smo SMS poruke, a u ponedjeljak ujutro stiže užasna vijest o njegovoj smrti



Ruždija Adžović o Hadžemu Hajdareviću: Veliki gubitak za književnu scenu

Na današnji dan 1932. godine, u Banjoj Luci je rođena Nasiha Kapidžić Hadžić, jedna od najznačajnijih književnica koje je naša zemlja ikad imala, što potvrđuju njena djela, a i činjenica da je odštampana poštanska marka s njenim likom. Opsadu Sarajeva tokom agresije na BiH 1992.-1995. i ratne nevolje dijelila je sa svojim sugrađanima, a pred sam kraj rata, usljed posljedica višegodišnjeg stresa i narušenog zdravlja, preselila je na bolji svijet.Uz Nasihine stihove smo odrastali, divili se blagosti, ljepoti i šarenilu koje su dočaravali, budeći u nama najljepša dječija maštanja i snove. Imala je veliki dar da ispiše čaroliju od dječijih želja i nadanja, igrajući se i uživajući u nizanju stihova u kojima i danas uživaju najmlađe generacije. Njena inspiracija, kako je često sama kazivala, bio je začuđeni dječiji pogled kada ugleda nešto novo.&nbsp;

<h2>Kuća spomenik</h2>Stihovi pjesme „Vezeni most“: „Kad nam dođeš u grad od lišća, da budeš najdraži gost, vidjećeš kako obale travne, na ruci drže most“, uklesani u spomen-ploču, dočekat će vas pri ulasku u kuću u kojoj se, 1931. godine, rodila pjesnikinja cvijeća, trave i rijeka Nasiha Kapidžić-Hadžić. Kuća, koja je smještena u jednoj od najljepših banjalučkih aleja u naselju Obilićevo, „gradu od lišća“ pored Vrbasa, izgrađena je krajem 18. ili početkom 19. vijeka. Nasihin otac Ali-efendija Kapidžić, viši vojni imam u vojsci Kraljevine Jugoslavije, koji je početkom Drugog svjetskog rata bio prvi potpisnik čuvene Rezolucije banjalučkih muslimana protiv progona Srba i Jevreja od vlasti NDH, ovu kuću je kupio 1920. godine od Muhamed-bega Kulenovića. Kuća je 2006. godine proglašena nacionalnim spomenikom BiH. Svake godine, u julu, u toj kući i bašti, u sklopu manifestacije „Dani banjalučke dijaspore“, održavaju se književni susreti „Vezeni mostovi“, nazvani po jednoj od Nasihinih najljepših pjesama. U rodnoj Banjoj Luci, gdje je završila osnovnu školu i gimnaziju, poslije studija književnosti na Filozofskom fakultetu u Beogradu, Nasiha je neko vrijeme radila kao profesorica u gimnaziji. Nakon toga postaje urednica u Obrazovnom i Dječijem programu Radio Sarajeva, te urednica biblioteke "Lastavica" i drugih edicija za djecu i omladinu u Izdavačkoj kući "Veselin Masleša" u Sarajevu. <h2>Lete, lete laste</h2>Nasihina briljantna djela objavljena su u mnogim bosanskohercegovačkim i inozemnim antologijama, zastupljena u čitankama, školskoj lektiri, prevođena na druge jezike, izvođena u pozorištu... Najznačajnija su: "Maskenbal u šumi", "Vezeni most", "Skrivena priča", "Kad si bila mala", "Od tvog grada do mog grada", „Glas djetinjstva“, „Liliput“... Većinu djela pjesnikinja Kapidžić-Hadžić posvetila je rodnoj Banjoj Luci, a zbirku "Kad si bila mala" svojoj kćerki Aidi, koja je, kako sama kaže, voljela izmišljati riječi i priče, a njena majka je to bilježila i pretočila u stihove. - Kada sam shvatila da je njoj taj moj jezik bitan i zanimljiv, počela sam to raditi svjesno. Tu je, izgleda, bio izvor moje posvećenosti jeziku, što mi je kasnije postalo profesija – kazala je Nasihina kćerka Aida Hadžić, magistrica lingvistike. Čuveni jugoslavenski kompozitor Julio Marić, komponirajući Nasihinu pjesmu „Lete, lete laste“, promijenio je stih „Idica raste" u „Gigica raste“, a na Nasihin upit zašto je to uradio, odgovorio je: „Šta ima veze, tvoja kćerka (Idica) je već velika, a moja (Gigica) je još mala“.

<h2>Kolonija Lastavica</h2>Izdavačka kuća „Veselin Masleša“ svojevremeno je organizirala za djecu, čitatelje i autore nagrađenih radova posjete „Koloniji Lastavica“. Nagrada je bila sedam dana na moru uz druženje s piscima čije knjige je izdala biblioteka „Lastavica“.- Mama je u „Koloniju“ išla kao urednica biblioteke i kao pisac-gost, a ja sam je pratila. Tako sam upoznala Branka Ćopića - mog idola, Miru Alečković, Desanku Maksimović, Daru Sekulić, Nedžatija Zekeriju... I u kući sam bila okružena najboljim dječijim knjigama, čitanju nije bilo kraja. Bilo je to divno i bezbrižno djetinjstvo '70-ih, s mamom koja mi je bila najbolji prijatelj, podrška, uzor, inspiracija i izvor ljubavi, pokretač svega što ostaje bitno za život – rekla je Aida.<h2>Unuka naslijedila talent</h2>I Aidina kćerka Ema naslijedila je talent za pisanje. Doktorirala je psihologiju na Univerzitetu Yale u SAD, a njeno pisanje nailazi na velike pohvale i kritičara i čitatelja. Svoje nane Nasihe se ne sjeća, jer je imala dvije godine kada je ona umrla, ali njena majka Aida je Emu tokom odrastanja upoznala s naninim pjesmama.- Imala sam osam ili devet godina kada sam „ozbiljno“ pokušavala da prevodim pjesme moje nane Nasihe na engleski. Gledam fotografije iz rata, gdje se ona igra sa mnom, hrani me, uspavljuje pored šporeta na drva sa sulunarom probijenim kroz plastičnu foliju na prozoru... Ponosna sam što sam je imala i volim da vjerujem da sam naslijedila njen talent za pisanje – kazuje Ema.Za svoje stvaralaštvo Nasiha Kapidžić-Hadžić dobila je brojne nagrade, među kojima Dvadesetsedmojulsku nagradu, Šestoaprilsku nagradu grada Sarajeva, Nagradu "Veselin Masleša" grada Banje Luke i dvije godišnje nagrade Izdavačke kuće "Svjetlost". Pjesnikinja velikoga srca Nasiha preminula je 22. septembra 1995. godine u Sarajevu.CVJETNA GRANACvjetna grana pčelama hrana i klackalica za bezbroj ptica. Ona je kut gdje pauk ljut upreda nit u srebrn štit. Ona je još u vrtu broš, vjetru lepeza od finog veza, oblak bjeline, izvor svježine i rosi stan mirisan.

Njena briljantna djela objavljena su u mnogim bh. i inozemnim antologijama, zastupljena u čitankama, školskoj lektiri, prevođena na druge jezike

Prije 91 godinu rođena bh. književnica Nasiha Kapidžić-Hadžić

Prije 34 godine, 6. decembra 1989., u saobraćajnoj nesreći u Sarajevu život je izgubio Ćamil Sijarić, jedan od najznačajnijih bosanskohercegovačkih i crnogorskih pisaca, koji nam je u svojim djelima vjerodostojno dočarao život ljudi i događaje iz vremena u kojem je djelovao.- Vrlo je važno u životu da imamo jedan drugom nešto da ispričamo - govorio je Sijarić, koji se isticao izuzetnim darom za usmeno kazivanje. Za razliku od ostalih književnika, svaku svoju pripovijetku prvo je ispričao pa potom zapisao, naglašavajući da umiljato i istinito pričati i pisati znači biti saradnik života, a da se pričajući i slušajući priče dva puta živi. <h2>„Bihorci“</h2>Iako je većinu života proveo u BiH i Sarajevu, njegove priče i romani uglavnom opisuju ljude, običaje i događaje iz rodnog Sandžaka. - Pisac bez zavičaja je kao kuća bez temelja. Zavičaj, to je neka nježnost koja vas oblije pri svakom sjećanju na njega, to je neki mir koji vas obuzima i neki zvukovi koje čujete samo vi. I tu, u Bihoru, kraju u kome su živjeli junaci mog romana „Bihorci“, kad podigneš kamen, otkriješ priču. U Bihoru su svi ljudi pripovjedači – objašnjavao je Sijarić zašto je zavičaj glavna tema u njegovim djelima. - Pravo je uživanje piti vodu i umivati se na našoj seoskoj česmi i zatim umiven i osvježen sjesti u hlad i pričati priče sa svojim ljudima. Ovdje dolijeću i ptice; i ponekad ih sleti i desetak i ja se tada ne mičem, nek se ptice napiju – opisivao je Ćamil česmu u svojim rodnim Šipovicama, gdje je često dolazio.

<h2>Politički aktivizam</h2>Ćamil Sijarić rođen je 18. decembra 1913. godine u selu Šipovice kod Bijelog Polja, u Crnoj Gori, u bogatoj zemljoradničkoj porodici Šabana i Elmaze Sijarić. Ni oca ni majku nije upamtio, jer su umrli dok je bio vrlo mali, a brigu o njemu i njegovom bratu preuzeo je amidža Ilijaz. U Godijevu je Ćamil završio osnovnu školu, a potom se upisao u Veliku medresu kralja Aleksandra u Skoplju. Tada je počeo pisati svoje prve pjesme, objavljujući ih u školskom listu „Vesnik“, 1929. godine. Zbog političkog aktivizma Sijarića 1935. godine izbacuju iz Medrese, te on nastavlja školovanje u Gimnaziji u Vranju, a 1937. godine upisuje Pravni fakultet u Beogradu. Sve vrijeme je i politički aktivan, učestvuje u demonstracijama, štrajkovima i postaje član Komunističke partije Jugoslavije.Tokom Drugog svjetskog rata Sijarić je radio kao službenik u sudovima u Mostaru, Bosanskoj Gradišci, Banjoj Luci i Sarajevu, sarađujući sve vrijeme s Narodnooslobodilačkim pokretom Jugoslavije. Istovremeno je pisao i objavljivao pjesme u beogradskim, ali i sarajevskim časopisima „Žena danas“ i „Gajret“, a poslije Drugog svjetskog rata i u „Zori“, „Novoj ženi“, „Brazdi“, „Oslobođenju“. 	<h2>„Ram bulja“</h2>Po završetku rata bio je sekretar Vijeća narodne časti i pomoćnik sekretara Sreskog narodnog suda u Banjoj Luci, te je među prvima, 1. maja 1945., ušao u logor Jasenovac. Sve što je tada vidio i doživio pretočio je u knjigu. Kazivao je da se skoro godinu oporavljao od onoga što je vidio u Jasenovcu.Do 1948. godine Ćamil je radio kao dramaturg u Narodnom pozorištu u Banjoj Luci, a potom postaje službenik Ministarstva prosvjete Narodne republike Bosne i Hercegovine, radeći za izdavačko preduzeće „Svjetlost“, ali ubrzo prelazi u časopis „Zadrugar“. Godine 1951., zapošljava se u literarnoj sekciji Radio Sarajeva, gdje je radio sve do 1983., kada je penzioniran. Prvu zbirku Ćamilovih pripovijetki „Ram bulja“ objavila je sarajevska „Svjetlost“ 1953. godine, koja je odmah bila zapažena i nagrađena tek ustanovljenom godišnjom nagradom Udruženja književnika. Na konkursu „Narodne prosvjete“ Sijarić je osvojio prvu nagradu za roman „Bihorci“, a za drugu zbirku pripovijedaka „Zelen prsten na vodi“ godišnju nagradu Udruženja književnika. Drugi roman „Kuću kućom čine lastavice“ i treću zbirku pripovijedaka „Naša snaha i mi momci“ objavio je 1962. godine, a treći roman „Mojkovačka bitka“ 1968., za koji je nagrađen je 27-julskom nagradom Bosne i Hercegovine.&nbsp;

<h2>Volio putovanja</h2>Sijarić je bio član Akademije nauka i umjetnosti BiH i najplodniji bošnjački pisac svoga vremena, njegova djela prevedena su na više svjetskih jezika, a, osim pisanja, volio je putovanja i mnogo putovao.U braku sa suprugom Sabinom, kojoj je posvetio pjesmu „Breza“, dobio je kćerku i sina. Osman-Faruk Sijarić, Ćamilov sin, preminuo je u 78. godini, 19. januara 2021., a bio je maestro violine, profesor i dekan Muzičke akademije u Sarajevu, koji je, poput svoga oca, također ostavio veliki trag i pečat u bosanskohercegovačkoj kulturi.Tri škole nose ime Ćamila Sijarića – u Sarajevu, Novom Pazaru i Nemili kod Zenice. Nekoliko gradova – Novi Pazar, Podgorica, Tutin, Nova Varoš, Brčko… imaju ulice ovog bosanskohercegovačkog i crnogorskog pisca. U Novom Pazaru dodjeljuje se književna nagrada ''Pero Ćamila Sijarića'', a u Bijelom Polju postoji i Dan sjećanja na Ćamila Sijarića. Izgrađena je i česma u njegovom rodnom selu Šipovice u spomen na velikog pisca. U Sarajevu je bila postavljena bista Ćamila Sijarića u Malom parku, koja je ukradena, ali je prije nekoliko godina vajar Enis Sivac izradio i postavio novu bistu omiljenog pisca.

<h2>Priče su mudrost svijeta</h2>Krajem oktobra 2023. godine, u sali Rektorata Univerziteta u Sarajevu, promovirana je knjiga Sijarićevih priča „Ram Bulja i druge pripovijetke“, u izboru književnika i književnog kritičara Faruka Dizdarevića, a u organizaciji Univerziteta Sarajevo, Društva pisaca Bosne i Hercegovine i Udruženja građana porijeklom iz Sandžaka u BiH. - Temeljit pripovjedač, a često jednako uvjerljiv i subliman u fragmentu, Ćamil je bio uvjeren da se u prostorima priče sabira mudrost svijeta i svijest o smislu čovjekovih postupaka. Kao potka za umjetničku stilizaciju svojih pripovijesti i romana Sijariću često služe folklor, legende, historijske teme i umjetnička transformacija prirodnih fenomena. On čovjekovu individualnu sudbinu vidi u okvirima historijske i prirodne drame kompleksa kome pripada, pa time i njegovu ličnu situaciju projicira u koordinate šireg totaliteta – kazao je za „Dnevni avaz“ jedan od organizatora promocije mr. Sahudin Kačar.

Među prvima je nakon Drugog svjetskog rata, 1. maja 1945., ušao u logor Jasenovac   

Ćamil Sijarić: 34. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Baveći se pitanjima identiteta ali i ulogama koje igramo u vlastitim životima, danas kada ne postoji svijest o drugom, u režiji Kokana Mladenovića koji je istovremeno i autor teksta, nastala je predstava „Bilo jednom na Brijunima“. &nbsp;Ovom predstavom na sceni Kamernog teatra 55 bit će otvoren sedmi festival „Dani Jurislava Korenića“ u subotu, 16. decembra 2023. godine.&nbsp;<h2>„Bilo jednom na Briunima“</h2>Nastala u produkciji Bitef teatra i Joca Arta, predstava „Bilo jednom na Briunima“, van dokumentarističkih namjera, tematizira susret Josipa i Jovanke Broz sa Richardom Burtonom i Elizabeth Taylor u vrijeme snimanja filma „Sutjeska“. Ona nije hommage Jugoslaviji ali jeste podsjetnik na vrijeme u kojem su se otvarala važna životna i umjetnička pitanja. Uz prepoznatljivo Mladenovićevo autorstvo, „Bilo jednom na Briunima“ podrazumijeva i vrhunsku glumačku podjelu koju čine Milan Marić, Branislav Trifunović, Tihana Lazović i Sanja Marković. Druge festivalske večeri, umjesto na sceni matičnog teatra, predstava (Pra)faust u produkciji Beogradskog dramskog pozorišta, biće izvedena u sarajevskom Pozorištu mladih. Baveći se najvećim iskušenjem – iskušenjem besmisla, ova predstava je, prema riječima njenog reditelja Borisa Liješčevića, komad o čežnji za životom. Istražujući odnos pozorišne iluzije i pozorišne stvarnosti, te odnos publike i predstave, (Pra)faust BDP-ov nam dovodi vrhunsku glumačku podjelu, među kojom su Mirjana Karanović i Svetozar Cvetković. Uz napomenu da se ljubav i kontrola ne smiju miješati, te portretiranje jednog ženskog prijateljstva, koje kad je iskreno, podrazumijeva rijetku dragocjenost, ispričana je iznimno važna priča o različitim oblicima rodno uslovljenog nasilja u predstavi „Perzeide“ Narodnog pozorišta Mostar. Baveći se čvrstim okovima patrijarhata koji, uz izostanak prevencije i adekvatnog reagovanja institucija dovodi do femicida kojem kontinuirano svjedočimo, „Perzeide“ nas vodi i do trauma nikada dovoljno ispričanih priča ratnog seksualnog nasilja, i sramote koja se preživjelim umjesto podrške nameće. Posebno pažnju u ovogodišnjoj festivalskoj selekciji zaslužuju Emina Kovačević-Podgorčević, autorica teksta i Karmen Obrdalj, rediteljica „Perzeide“ koja je na festivalskom programu 18. decembra. Gordana Boban u ulozi Selme još jednom je potvrdila raskoš vlastitog talenta i glumačke posvećenosti uz istinsku partnersku igru sa Fatimom Kazazić Obad i Sašom Oručevićem u odličnim glumačkim kreacijama. Zahvaljujući Hrvatskom narodnom kazalištu u Varaždinu, na festivalsku pozornicu stiže predstava „Bogovi“ u režiji dragog sarajevskog gosta, prije svega filmskog a potom i pozorišnog reditelja Dalibora Matanića. Riječ je o njegovom autorskom projektu koji je motivisan filmom „Funny Games“ Michaela Hanekea. Glavne uloge u „Bogovima“ povjerene su Heleni Minić Matanić i Marku Cindriću koji će u okviru Dana „Jurislava Korenića“ biti izvedeni 19. decembra. Posljednja predstava koja je u takmičarskom programu planirana za 20. decembar, nastala je u produkciji Narodnog pozorišta Republike Srpske. Riječ je o „Usamljenom zapadu“ u režiji Belinde Božičković koja u Sarajevo stiže s odličnim kritikama koje je prate od premijerne izvedbe. Zlatan Vidović i Danilo Kerkez tumače glavne uloge u komadu posvećenoj jednoj od najvažnijih tema življenja – oprostu. Dan nakon završetka takmičarskog programa, 22. decembra, uz dodjele nagrada biće u čast pobjednika izvedena jedna od najuspješnijih predstava Kamernog teatra 55 – „Sjećaš li se Dolly Bell“. <h2>Članovi žirija</h2>Ovogodišnje festivalsko izdanje uključivaće i programske iskorake u edukacijskom i segmentu dodatnog približavanja glumice, glumaca i publike. Reditelj Kokan Mladenović paralelno uz festivalski scenski program, vodiće glumačke radionice koje će pohađati mladi glumici i glumice iz Bosne i Hercegovine i Srbije, te studenti i studentice različitih ciklusa studija glume. Programska novina je i „Studio 55“ koji na scenu Kamernog donosi razgovore sa glumcima i glumicama pred publikom, što će biti dio redovne prakse ovog pozorišta, i nakon završetka festivala. U žiriju „Dana Jurislava Korenića“ su rediteljica Lajla Kaikčija, glumac Mirvad Kurić, te književnik, glumac i reditelj Darko Cvijetić. O tradicionalnoj nagradi "Avazov zmaj" odlučivat će kao i prethodnih godina Larisa Sarajlić -&nbsp; Ramović, urednica kulture ove medijske kuće.

I ove godine bit će dodijeljena nagrada “Avazov zmaj” za najbolju predstavu, koju tradicionalno dodjeljuje najtiražniji list u BiH “Dnevni avaz”

Festival počinje 16. decembra: Sedmi „Dani Jurislava Korenića“



"Odnos čovjeka i savremenog doba", naziv je druge samostalne izložbe mladog bh. umjetnika Adnana Mujkića. Izložba će u četvrtak biti otvorena u školskoj galeriji "Paulus" KŠC "Sveti Pavao" u Zenici, Mujkićevom rodnom gradu. - Druga samostalna izložba pripremana je i urađena raznim likovnim tehnikama što joj daje dodatnu draž. "Odnos čovjeka i savremenog doba" je naziv koji odlično govori i objedinjuje cjelokupan koncept i tematiku izložbe. Zapravo se radi o jako bitnoj temi otuđenosti ljudi jedni od drugih, kako lokalno, tako i globalno, govori o čovjeku kao pojedincu i odnosu čovjeka prema drugima - kazao nam je autor. Iako ima 21 godinu i još uvijek je student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, Mujkić iza sebe ima nekoliko izložbi, od kojih dvije samostalne. Posebno je ponosan na prvu, koja je organizirana u BKC Zenica, kada je imao samo 17 godina. Bavi se različitim likovnim tehnikama, ali ljubav prema starinama koju nosi iz djetinjstva opredijelila ga je za smjer Restauracija i konzervacija. Zaštita i restauracija kulturnog naslijeđa njegov je primarni cilj. Kaže da je BiH najbogatija zemlja regiona i da često ni sami nismo svjesni kakvo kulturno blago posjedujemo.&nbsp;

Izložba će u četvrtak biti otvorena u školskoj galeriji "Paulus" KŠC "Sveti Pavao"

Druga samostalna izložba mladog umjetnika Adnana Mujkića

Gradsko vijeće Grada Stoca, na inicijativu Direkcije Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i uz podršku gradonačelnika Stoca Stjepana Boškovića, danas je donijelo odluku kojom je graditeljska cjelina Đul-hanumine kuće u Stocu data na korištenje Bošnjačkoj zajednici kulture “Preporod”.&nbsp;Ovo nekad veleljepno zdanje, koje je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, umnogome je uništeno u proteklom ratu, te u nastavku slijedi njegova temeljita obnova.Nakon toga će, u skladu s planovima Direkcije Bošnjačke zajednice kulture “Preporod”, graditeljska cjelina Đul-hanumine kuće postati reprezentativni kulturni prostor Stoca, grada koji je i svojevrsni muzej pod otvorenim nebom, ali i cijele Hercegovine.

Ovo nekad veleljepno zdanje, koje je i nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine, umnogome je uništeno u proteklom ratu

Đul-hanumina kuća data na korištenje BZK “Preporod”

Narodni univerzitet Konjic bio je organizator programa pod nazivom "Kasim Prohić - činiti i biti", održanog u povodu 39. godišnjice smrti istaknutog filozofa, estetičara i kritičara Kasima Prohića.O liku i djelu Kasimu Prohiću u amfiteatru Srednje škole Konjic govorili su dekan Filozofskog fakulteta u Sarajevu Kenan Šljivo i rukovoditelj Katedre za povijest umjetnosti Senadin Musabegović, priopćili su organizatori.- Djelo Kasima Prohića je kompleksno djelo estetičara, koji svoju estetičku misao širi na čitav spektar socijalnih, povijesnih, društvenih, egzistencijalnih pitanja i predstavlja jedan biser u filozofskom, a ja bih rekao, i cjelokupnom humanističkom stvaralaštvu bivše, a i sadašnje zemlje. Ono što je danas važno istaknuti jeste da Konjic i ljudi koji njeguju ovakvu vrstu kulture pamćenja čine jednu važnu stvar za cijelu zajednicu, jer na taj način djelo Kasima Prohića živi u mislima i ostaje u srcima novih generacija, i to je nešto što je posebno vrijedno i važno istaknuti - rekao je Šljivo.<h2>Kompleksnost života</h2>Musabegović je istaknuo da je mišljenje Kasima Prohića bilo zasnovano na tome da nema jednostavnih rješenja i da život treba promatrati u svojoj kompleksnosti.- Kasim Prohić je jedan model otvaranja nas ka svijetu, na način da nikada ne izgubimo sami sebe, ustvari nikada kada se otvaramo ka svijetu, nije da se samo asimiliramo, adaptiramo, postanemo neko drugi i da pobjegnemo od samih sebe. Kasim Prohić se itekako bavio problemom prostora. Konjic i njegov prostor, kroz koji je on mislio svoju vlastitu intimu, sebe, jer on se sjećao Konjica, svoje vlastite kuće, ali sjećajući se kuće privikavamo se da stanujemo sa samima sobom, ustvari da prihvatimo sami sebe. On je na jedan način prihvaćajući Konjic, kao i svoju vlastitu kuću, prihvaćao samog sebe i otvarao se ka svijetu - kazao je Musabegovića.Kasim Prohić je bio bosanskohercegovački filozof, profesor estetike i savremene filozofije na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.<h2>Preminuo u 47. godini</h2>Rodio se u Glavatičevu, kod Konjica 1937. godine. U svom rodnom gradu je završio gimnaziju, a tokom školovanja pisao je poeziju i objavljivao u omladinskim časopisima.Na sarajevskom Filozofskom fakultetu diplomirao je 1960., a već sljedeće godine je izabran za asistenta profesora Fohta na katedri za estetiku.Godine 1980. objavljuje u “Nolitu” studiju “Prizma i ogledalo”, koja sadrži tri velika eseja o autorima čuvene kritičke filozofske škole: Lukaču, Blohu i Adornu. Za “Prizmu i ogledalo” dobio je nagrade Nolit i Veselin Masleša.Iste godine postaje dekan Filozofskog fakulteta, a na dužnosti ostaje tri godine, kratko do pred svoju smrt. Umro je sa navršenih četrdeset sedam godina u zagrebačkoj bolnici Rebro 30. novembra 1984. godine, a sahranjen je u Konjicu.Kasimu Prohiću je posthumno, 2003. godine, dodijeljena Plaketa sa zlatnim grbom općine Konjic.

mro je sa navršenih četrdeset sedam godina u zagrebačkoj bolnici Rebro 30. novembra 1984. godine

Konjic: Obilježena 39. godišnjica smrti filozofa Kasima Prohića

U Konjicu obilježena 39. godišnjica smrti Kasima Prohića

Praizvedba baletne predstave "Sjećaš li se…? ’Sjećaš li se Dolly Bell?", za koju je koreografiju, režiju i dramaturgiju uradio Staša Zurovac, a muziku rumunski kompozitor Aleksander Balanesku (Alexander Balanescu), upriličena je večeras na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo, a premijera je najavljena za sutra.Iako je predstava domaća tema, inspirirana motivima romana Abdulaha Sidrana "Sjećaš li se Dolly Bell", istoimenog filma u režiji Emira Kusturice, baletna predstava ima svoj karakter.

Zurovac je rekao da je rad na baletu inspirativna priča, u smislu da se kroz neku autorsku vrstu teatra nađe neki jezik koji nije ni balet, nije ni drama, nego ima svoju autentičnost i izrastao je iz ansambla Sarajevskog baleta i kompletne ekipe s kojom je sarađivao.

Za sutra najavljena premijera

Praizvedba baleta "Sjećaš li se…? ’Sjećaš li se Dolly Bell?"

U Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine 25. novembra otvoreno je prvo izdanje Festivala svjetla Sarajevo, a posjetioci imaju priliku uživati u svjetlosnim dekoracijama koje krase botanički vrt i fasadu Zemaljskog muzeja.Organizatori smatraju da će ovaj neobični festival dodatno obogatiti ne samo turističku nego i kulturno-zabavnu ponudu Sarajeva u zimskom periodu.Botanički vrt Zemaljskog muzeja BiH tokom naredna tri mjeseca krasit će brojne svjetlosne skulpture, videoinstalacije i lampice, što je ujedno i najveća i najbogatija svjetlosna izložba, koja je postavljena u Bosni i Hercegovini. Festival svjetla Sarajevo je nastao u koordinaciji sa Zemaljskim muzejom BiH.Kako su organizatori ranije objavili, ovakvi festivali postoje u cijelom svijetu, ali je ovo prvi put da se festival ove vrste održi u regionu te da je poseban napor uložen da se obezbijedi da postavka umjetničke grupe Tilt u Zemaljskom muzeju BIH ostane tokom čitavog trajanja festivala.Sav prihod od realizacije ovog događaja bit će uložen u obnovu južnog dijela botaničkog vrta. Festival svjetla Sarajevo osmišljen je kao jedinstven događaj koji će trajati sve do 1. marta 2024. godine.

Organizatori smatraju da će ovaj neobični festival dodatno obogatiti ne samo turističku nego i kulturno-zabavnu ponudu Sarajeva u zimskom periodu

Festival svjetla: Tri mjeseca atrakcije za građane i turiste

Druga gimnazija u Sarajevu, predvođena profesoricama Anesom Smailhodžić i Idom Avdibegović, danas obilježava Međunarodni dan solidarnosti s narodom Palestine. Tim povodom u prostorijama škole u 17 sati, bit će upriličen performans učenika ove sarajevske gimnazije. - Program primjeren okolnostima su priredili učenici naše škole, gdje će kroz umjetničke performanse, film, humanitarni bazar pružiti podršku palestinskom narodu - kaže za "Avaz" profesorica Avdibegović.&nbsp;&nbsp;

- Sekcija DramObrazba pripremila je umjetnički performans naziva "Čujete li nas? Vidite li nas?" Umjetnički performans počinje s flashmobom u kojem učestvuje gotovo 150 djece, a nastavlja se unutar prostorija škole - dodaje Avdibegović.&nbsp;&nbsp;

Ulaz je na glavnoj kapiji u ulici Sutjeska br.1.&nbsp;

Umjetnički performans počinje s flashmobom u kojem učestvuje gotovo 150 djece, a nastavlja se unutar prostorija škole

Solidarnost s narodom Palestine: Performans učenika Druge gimnazije

Ministarstvo kulture i sporta Kantona Sarajevo objavilo je rezultate Javnih poziva za sufinansiranje proizvodnje dugometražnog filma, kratkog filma i razvoj dramskih serija i za dodjelu poticajnih sredstava za filmsku produkciju za 2023. godinu.<h2>Osam projekata</h2>Za ova dva javna poziva izdvojeno je ukupno 2,5 miliona KM iz sredstava resornog ministarstva. Na listi izabranih korisnika za dodjelu poticajnih sredstava za filmsku produkciju nalazi se osam projekata, za koje je obezbijeđeno ukupno 1,5 milion KM, dok se iznos od milion KM doznačava u formi grant sredstava za produkciju dugometražnih filmova, njih ukupno 12 te za produkciju šest kratkometražnih filmova, te za razvoj šest dramskih serija.Izabranim korisnicima sredstva su raspoređena na osnovu prijedloga i bodovanja projekata od stručnih komisija u čijem sastavu su bili eminentni filmski radnici i poznavaoci filmske industrije.U okviru podržanih projekata nalaze se djela istaknutih i nagrađivanih filmskih stvaralaca, kao što su Jasmila Žbanić s nastavkom filma "Quo Vadis Aida? – Dio koji nedostaje", Danis Tanović, Aida Begić, Dino Mustafić, itd."Quo Vadis, Aida - Dio koji nedostaje" dobit će najveći iznos - 172.500 KM, a na listi su i dugometražni film "Paviljon" za koji će biti izdvojeno 125.000 KM, kao i "Ljudi na mjesecu" koji će dobiti 115.000 KM.

Također, izdvojena su sredstva i za serije, a po 300.000 KM dobile su serije "Na rubu pameti", "Znam kako dišeš", "Komar", dok ostale na listi koji će dobiti poticaj možete pronaći na sljedećem linku.- Ponosni smo na činjenicu da bosanskohercegovačka kinematografija ostvaruje zapažene rezultate, ne samo na domaćim nego i na svjetskim festivalima. Ministarstvo kulture i sporta KS kontinuiranim povećanjem sredstava za filmsku produkciju pokazuje svoje opredjeljenje da posvećeno i transparentno podržava razvoj bh. kinematografije i da je uvijek otvoreno za saradnju s filmskim djelatnicima te da će i dalje pružati podršku njihovom radu i proizvodnji visokokvalitetnog sadržaja. Istovremeno očekujemo podršku profesionalnih filmskih radnika na izradi održivih pravaca i zajedničkom donošenju važnih odluka za razvoj ovog segmenta kulture -&nbsp; navode u saopćenju iz Ministarstva kulture i sporta.<h2>Centar filmske industrije</h2>&nbsp;Razvojem domaće produkcije doprinosi se povećanju novih radnih mjesta i ekonomskom rastu Kantona Sarajevo, uopće. Osim toga, obogaćuje se kulturna ponuda, stvaraju se novi kapaciteti u filmskom i televizijskom sektoru te se jača međunarodni imidž Sarajeva, kao filmskog centra i jedne od najprivlačnijih turističkih destinacija.- Važna je i činjenica da je Sarajevo grad filma UNESCO-a, što znači da smo se kao grad opredijelili da kreativna industrija i film budu pokretači kulturnog, ekonomskog i društvenog razvoja grada, i kao takav, Sarajevo će uvijek biti prepoznatljivo kao centar filmske industrije, a što je jedan od osnovnih zadataka Ministarstva kulture i sporta KS i u 2024. godini -&nbsp; poručuju iz Ministarstva.

Izabranim korisnicima sredstva su raspoređena na osnovu prijedloga i bodovanja projekata od stručnih komisija

Izdvojeno 2,5 miliona KM za filmsku produkciju: Evo ko je sve dobio novac

Udruženje rediteljica i reditelja BiH još jednom želi Vladi Federacije BiH uputiti zahtjev za smjenu (v.d) predsjednika Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju Sarajevo Antonia Beusa zbog, kako tvrde, nezakonitog i nesavjesnog rada.Njihovo pismo prenosimo u cjelosti.Posljednja u nizu neprihvatljivih radnji je činjenica da je g. Beus, po našim saznanjima, u toku prošle sedmice cijepao službene dokumente u prostorijama Ministarstva za kulturu i sport FBiH, te je nakon toga uzurpirao zvaničnu web stranicu Fondacije tako što ju je prvo oborio, a zatim naredio skidanje informacije o raspisivanju ponovljenog konkursa za izbor korisnika sredstava Fondacije, te stavio svoju privatnu obavjest na istu.Ovo je kulminacija nasilja nad Fondacijom i njenim autorima te potpunog sabotiranja odluka Vlade FBiH, koja je poništila prethodni konkurs za izbor korisnika sredstava Fondacije, te obećala da će u toku tekuće godine raspisati konkurs koji će se provesti po relevantnim standardima struke poštivajući postojeće zakonske akte, a ne po privatnim interesima g. Beusa, a što smatramo da je do sada bio slučaj.Zbog svega navedenog, kao strukovno udruženje, ponovo pozivamo Vladu FBiH da smijeni g. Beusa iz UO Fondacije za kinematografiju Sarajevo, a nadležne institucije pozivamo da se pozabave načinom na koji je g. Beus manipulisao konkursima u toku svog mandata, da se pozabave izvještajem u kojem se vidi da su pare Fondacije trošene netransparetno i nezakonito čime je zaustavljen napredak bh kinematografije. Vlada FBiH jednostavno mora spriječiti Antonia Beusa da nastavi raspolagati sredstvima iz budžeta kao da su njegova privatna i da time nanosi ogromnu štetu bh. kinematografiji koja je dosad donijela višestruku korist Bosni i Hercegovini.Još jednom Vladu podsjećamo da iza zahtjeva za smjenu Antonia Beusa stoje najrelevantniji autori bh filma, koja su još u javnoj objavi od 27. septembra tražili ovu smjenu: Aida Begić, Sabrina Begović, Alen Drljević, Nenad Dizdarević, Nermin Hamzagić, Zdenko Jurilj, Nedim Karalić, Faruk Lončarević, Tanja Miletić Oručević, Alen Šimić, Danis Tanović, Ines Tanović, Srđan Vuletić, Pjer Žalica, Jasmila Žbanić.Nadamo se da će Vlada stati iza naših zahtjeva te u najskorijem roku ukloniti g. Beusa iz UO Fondacije za kinematografiju Sarajevo, te iz svih drugih procesa vezanih za bh. kinematografiju.

Nadamo se da će Vlada stati iza naših zahtjeva te u najskorijem roku ukloniti g. Beusa iz UO Fondacije za kinematografiju Sarajevo

Antonio Beus: Predsjednik Upravnog odbora Fondacije za kinematografiju

Ozbiljne optužbe: Udruženje reditelja zatražilo smjenu Antonia Beusa

Nakon sjajnih izložbi i događaja koji su priređeni u posljednja tri mjeseca u Sarajevu i BiH, Austrijski kulturni forum Sarajevo nastavlja s djelovanjem u sklopu Imagine Dignity Arts &amp; Ideas inicijative koja se realizira u povodu obilježavanja 50 godina austrijske kulture u inozemstvu. Tako se već u četvrtak, 30. novembra, u 19 sati na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu otvara "Imagine" izložba grafičkih radova naziva „Struggle and Contemplation” koju će posjetioci moći pogledati do 14. decembra 2023.&nbsp;<h2>Banalni i složeni izazovi života&nbsp;</h2>Kustos ove izložbe, na kojoj će biti predstavljena raznolika djela savremene grafike šest umjetnica i umjetnika iz Ukrajine, Austrije i Irana, jeste austrijski umjetnik Jozef Firpas (Josef Fürpaß).Direktorica Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo Sabine kerntaler (Kernthaller) ističe da se radi o izložbi koja je posvećena umjetničkim i tehničkim aspektima tradicionalnih i novijih tehnika grafike, dok njen moto evocira duboko egzistencijalno područje života: banalne i složene izazove samog života, unutarnji i vanjski pogled, ritam rada i igre - banalan i životno održiv poput udisaja i izdisaja.U Zemaljskom muzeju u Sarajevu 1. februara 2024. bit će otvorena velika Imagine izložba savremene likovne umjetnosti naziva „EX-SITU“. Riječ je o projektu Centra za savremenu umjetnost "Rotor" iz Graza koji je razvijen u saradnji s brojnim sagovornicima i sagovornicama iz gradova i zemalja centralne i jugoistočne Evrope. Kustosi izložbe Margarethe Makovec i Anton Lederer kažu da su polazište za ovu izložbu bosanski planinski triton koji se nalazi pred izumiranjem i vivarij koji Zemaljski muzej u Sarajevu planira za njega izgraditi.

Gotovo 20 umjetnika iz centralne i jugoistočne Evrope, uključujući i umjetnike i umjetnice koji žive u Austriji, predstavit će ovom prilikom svoja umjetnička djela.&nbsp;<h2>Dvodnevni simpozij&nbsp;</h2>Druga važna komponenta projekta „EX-SITU“ je dvodnevni simpozij (2. i 3. februara 2024.) s autoritativnim sudionicima i sudionicima iz područja likovnih umjetnosti srednje i jugoistočne Evrope koji je s jedne strane namijenjen promicanju profesionalne razmjene iskustava u sadržajnom okviru izložbe i s druge strane za međusobno uspostavljanje i održavanje kontakata.- Krajnje je vrijeme za ovakve projekte, jer čovječanstvo bi trebalo prihvatiti mnogo više znanja o globalnoj bioraznolikosti, inače će uskoro nepovratno izgubiti većinu vrsta koje čine život na Zemlji - poručuju organizatori.U februaru 2024. slijedi još nekoliko vrlo zanimljivih "Imagine" projekata.

U četvrtak na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu izložba grafičkih radova naziva „Struggle and Contemplation"

U Sarajevu uskoro nove "Imagine" izložbe

Na današnji dan 1989. godine, u primorskom crnogorskom gradu Herceg Novom preminuo je Zulfikar Zuko Džumhur, jedan od najvećih bosanskohercegovačkih intelektualaca, boem, pisac, putopisac, slikar, scenarist, karikaturist, televizijski i filmski stvaralac.- Dobar čovjek ne postoji, to je zabluda loših ljudi. Dobar čovjek je vještačka tvorevina, rezultat teške unutrašnje borbe sa samim sobom. Kada bi ta sumnjiva pojava, koju nazivate dobrim čovjekom, bar odškrinula pendžere svog unutrašnjeg svijeta, vidjeli biste da je unutar svih nas manje ili više isti kal, sazdan od sličnih nekvaliteta. Zato bih radije, umjesto o dobrom, govorio o pametnom čovjeku. Budi pametan, da ne bi bio loš - kazivao je naš Zuko, velikan plemenitog srca, kome su svi ljudi bili porodica, a cijeli svijet domovina.&nbsp;

<h2>„Hodoljublja“</h2>Zuko Džumhur je rođen 24. septembra 1920. godine u Konjicu, u uglednoj ulemanskoj porodici. Njegov otac Abduselam bio je imam Bajrakli džamije u Beogradu, od 1920. do 1923., a potom glavni vojni imam u Vojsci Kraljevine Jugoslavije. Osnovnu školu i nižu gimnaziju Zuko je završio u Beogradu, višu gimnaziju u Sarajevu, a Likovnu akademiju u Beogradu. Prve crteže objavio je u vojnom časopisu „Narodna armija“, 1947. godine, kada je počeo sarađivati kao karikaturist i ilustrator u „Ježu“, „Borbi“, „Vetrenjači“, „Politici“, „Oslobođenju“, reviji „Danas“, te NIN-u i kao urednik. Zukina prva ljubav bilo je slikarstvo, posebno karikatura, ali se proslavio putopisnim reportažama za čije je populariziranje veoma zaslužan. Njegov putopisni serijal „Hodoljublja“, koji je snimao za tadašnju Televiziju Sarajevo, u saradnji s režiserom Mirzom Idrizovićem, bio je jedan od najvećih i najgledanijih televizijskih projekata bivše Jugoslavije. I danas mnogi pamte znakovitu uvodnu rečenicu čuvenog serijala: „Hoda, piše i govori Zuko Džumhur“. - Pojavio bi se iznenada, nasmijan, u svojim farmerkama i ogrnut džemperom, s kratko podšišanom bradom, pa se svima činilo kao da im je stari poznanik ili daidža ili amidža. A onda bi nestajao u neki samo njenu znani svijet. Tako su Zuku slikara, karikaturistu, pisca, slikopisca i hodoljupca svi svojatali, a on je bio samo svoj, neuhvatljiv i tajanstven. Kod njega sam učio „visoku školu marifetluka“ - napisao je režiser Mirza Idrizović o saradnji i prijateljstvu sa Zukom.

<h2>Antologijska karikatura</h2>Džumhur je objavio više od 10.000 karikatura, napisao scenarije za više kratkih i tri igrana filma, uradio 35 scenografija za pozorište, devet knjiga, a s književnikom Momom Kaporom koautor je knjige "Zelena Čoja Montenegra". Zukina karikatura na kojoj iza leđa Karla Marxa na zidu stoji Staljinov portret danas je antologijska, jer ga je ona proslavila. Zbog te karikature ga je, kažu, zavolio i Tito, koji se rado družio sa Zukom, a još se prepričava kako se jedne prilike Zuko i našalio s Titom. Kada je sa suprugom Vezirom bio na večeri s Titom i Jovankom, Zuko je maršala upitao: „Znate li vi, druže Tito, šta je rekla moja majka Vasvija kad ste se vi oženili?“ “Ne znam”, reče Tito, a Zuko će: “Neka u ovoj državi ima neko stariji i od Tita!“Sa Zukinom knjigom „Nekrolog jednoj čaršiji“, objavljenom 1958. godine, putopis je postao književnost, jer je on u svojim zapisima s putovanja objedinio stilsku perfekciju, jednostavan, a istovremeno bogat opis i mudrost narodnog pripovjedača.- …sva je ova knjiga u službi čovjeka, bilo da ga prikazuje u složenim prilikama sadašnjice, bilo u prošlosti, i zato – bliska ljudima... Čitajući je, putovaćete po ćudljivom redu vožnje, ali zanimljivim putevima, a za vođu i nenametljivog tumača imaćete jednog umjetnika živa duha i bogata srca - napisao je, između ostalog, naš nobelovac književnik Ivo Andrić u predgovoru ovoj zbirci putopisa, a ostat će upisano da je Zuko jedini pisac kome je Andrić napisao predgovor. Bili su saradnici, ali i veliki prijatelji.&nbsp;

<h2>Mirna bijela soba</h2>U jednom od brojnih intervjua Zuko je izjavio da je ključna karakteristika lijepog i dobrog života imati vremena za čitanje, jer to istovremeno znači imati vremena za sve drugo što čovjeka interesira. - Ta blagodat, da imaš vremena, to je najljepša stvar u priči o lijepom i ugodnom životu. Zato sam ja u početku bio malo raspet. Volim knjige, ali volim i rakiju. Pa da se ne bi sudarali, da mi rakija ne bi udarila i na život i na knjige, davno sam shvatio da je njoj vrijeme u akšam. Preko dana radiš, a kad sunce počne padati, onda se opustiš. Kada bi drugi hvalili njegov rad i energiju, Zuko bi u svom humorističnom stilu odgovarao:- Ja nikad nisam bio čovjek nekih velikih ambicija. Niti sam kad tražio ili očekivao nekakva posebna priznanja za svoj rad. Mislio sam da je dovoljno da su ljudi zadovoljni sa mnom i ako me ne ćeraju s posla.A pred sam kraj svog života potvrdio je svoju skromnost izjavom:- Meni je, zapravo, potrebna jedna soba u bijelo okrečena, bez mnogo džidža i slika, mirna bijela soba u kojoj čovjek može biti najbogatiji. I tu može biti najviše sam sa sobom. A na kraju, izvor svakog bogatstva mora biti sam čovjek. Ako on to nije, onda drugog izvora i nema. Nažalost, ljudi taj izvor traže izvan sebe. Takvi čak ostare, a onda vide da su, ipak, bili siromašni. <h2>Zuku je trebalo doživjeti</h2>Poznati kolekcionar umjetnina, Zukin sugrađanin i prijatelj Safet Hebibović, godinama je prikupljao Zukine karikature, te svih 507 karikatura, među kojima je i 30 neobjavljenih, poklonio Zavičajnom muzeju Konjic. O Džumhuru je rekao:– Ja sam se sa Zukom družio jedno vrijeme, a imao sam priliku i da ga fotografišem. Zuku volim i cijenim i zato svoje karikature i fotografije poklanjam Zavičajnom muzeju. A Zuko je volio društvo i nikada nije birao je li neko bogat ili siromašan. Družio se sa svima. Teško je riječima opisati Zuku, njega je trebalo, jednostavno, doživjeti.

Ajdin Osmanović održao svoj prvi solistički koncert u Tuzli: Muzičko čudo od djeteta iz Srebrenika

Nakon 30 godina: Premijerno na sceni NPS opera “Madama Butterfly”

Ruždija Adžović o Hadžemu Hajdareviću: Veliki gubitak za književnu scenu

Prije 91 godinu rođena bh. književnica Nasiha Kapidžić-Hadžić

Ćamil Sijarić: 34. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Festival počinje 16. decembra: Sedmi „Dani Jurislava Korenića“

Druga samostalna izložba mladog umjetnika Adnana Mujkića

Đul-hanumina kuća data na korištenje BZK “Preporod”

U Konjicu obilježena 39. godišnjica smrti Kasima Prohića

Praizvedba baleta "Sjećaš li se…? ’Sjećaš li se Dolly Bell?"

Festival svjetla: Tri mjeseca atrakcije za građane i turiste

Solidarnost s narodom Palestine: Performans učenika Druge gimnazije

Izdvojeno 2,5 miliona KM za filmsku produkciju: Evo ko je sve dobio novac

Ozbiljne optužbe: Udruženje reditelja zatražilo smjenu Antonia Beusa

U Sarajevu uskoro nove "Imagine" izložbe

Zuko Džumhur: 34. godišnjica smrti bh. boema s visokom školom marifetluka

Kultura

Ajdin Osmanović održao svoj prvi solistički koncert u Tuzli: Muzičko čudo od djeteta iz Srebrenika

Nakon 30 godina: Premijerno na sceni NPS opera “Madama Butterfly”

Ruždija Adžović o Hadžemu Hajdareviću: Veliki gubitak za književnu scenu

Prije 91 godinu rođena bh. književnica Nasiha Kapidžić-Hadžić

Ćamil Sijarić: 34. godišnjica smrti bh. akademika i književnika

Festival počinje 16. decembra: Sedmi „Dani Jurislava Korenića“

Druga samostalna izložba mladog umjetnika Adnana Mujkića

Đul-hanumina kuća data na korištenje BZK “Preporod”

U Konjicu obilježena 39. godišnjica smrti Kasima Prohića

Praizvedba baleta "Sjećaš li se…? ’Sjećaš li se Dolly Bell?"

Festival svjetla: Tri mjeseca atrakcije za građane i turiste

Solidarnost s narodom Palestine: Performans učenika Druge gimnazije

Izdvojeno 2,5 miliona KM za filmsku produkciju: Evo ko je sve dobio novac

Ozbiljne optužbe: Udruženje reditelja zatražilo smjenu Antonia Beusa

U Sarajevu uskoro nove "Imagine" izložbe

Zuko Džumhur: 34. godišnjica smrti bh. boema s visokom školom marifetluka