U nedjelju navečer u Posušju je održana druga, završna večer 9. Festivala klapske pisme na kojoj se natjecalo 12 klapa, a prvo mjesto, po ocjeni stručnog žirija, pripalo je klapi Oželanda iz Zagreba, dok je nagradu publike osvojila klapa Galuna iz Imotskog.Pred mnogobrojnim ljubiteljima ovog glazbenog izričaja natjecalo se 12 ženskih klapa: Zvizdan, Karmel, Puntape, Fjoret, Kajda, Mindula, Mirabela, Mir, Galluna, Oželanda, Orca, Filiae Croatiae.<h2>Zatvoren prostor</h2>Nažalost i ova večer se zbog, za kolovoz neobičnog vremena, održala u zatvorenom prostoru, no izvrsne natjecateljske izvedbe, odličan glazbeno-scenski nastup Alena Nižetića, kao i čvrsta uigrana voditeljska palica dvojca Silvije Karamatić i Joška Lokasa, zasigurno su zadovoljili očekivanja i najzahtjevnije publike u Posušju, kao i one pred radijskim i tv prijemnicima diljem BiH i inozemstva, priopćili su iz Općine Posušje.Nakon nešto više od sat i po vremena, koliko je trajao natjecateljski dio u kom su se klape predstavile s po dvije, uglavnom tradicionalne dalmatinske pjesme, žiri je imao težak zadatak izbora najbolje interpretacije.<h2>Najbolja klapa</h2>Prema njihovoj stručnoj ocjeni, ove godine u Posušju najbolja je bila klapa Oželanda iz Zagreba. Statuu Posuški stećak i plaketu, uručio im je predsjednik Vlade ŽZH Predrag Čović.Drugo mjesto pripalo je klapi Galuna iz susjednog Imotskog, a nagradu je uručio Ante Begić, načelnik Općine Posušje, ujedno i domaćin ovog glazbenog događaja. Treće mjesto osvojila je klapa Orca iz Splita. Njima je nagradu dodijelio Zvonimir Širić, ministar prostornog uređenja, graditeljstva i zaštite okoliša ŽZH.Klapa Galuna odnijela je iz Posušja još jednu nagradu, onu publike. Osim simpatija publike, u Imotski će ponijeti i statuu Bure te plaketu koju im je uručio Ante Jukić, uime tvrtke Atelijer Jukić, brončanog sponzora festivala.<h2>Generalni sponzori</h2>Ovime se završio dvodnevni glazbeni gala događaj, Festival klapske pisme u Posušju, koji se ove godine održao pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH Dragana Čovića, uz supokroviteljstvo Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.Generalni sponzori festivala je Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH, Federalno ministarstvo kulture i sporta i JP Elektroprivreda HZHB dd Mostar.

Statuu Posuški stećak i plaketu, uručio im je predsjednik Vlade ŽZH Predrag Čović

Druga večer Festivala klapske pisme u Posušju: Oželanda odnijela Posuški stećak, Galuna Buru

Odavno se u domaćim okvirima nije pojavio umjetnik koji je svojom energijom, umjetničkim senzibilitetom i vještinom uspio skrenuti pažnju na sebe kao što je to uspio Damir Ovčina. Potpisnik romana „Kad sam bio hodža“ i „Ko sam ti ja“ te možda i najpriznatije ime savremene bh. književnosti rijetko govori za medije, a za „Dnevni avaz“ je dao ekskluzivni intervju u kojem je govorio o o književnosti, kulturi, čovjekovom mjestu u društvu...<h2>Glagoli su višak</h2>Publiku i kritiku osvojili ste neobičnim stilom pisanja. Glagoli prisutni u svojoj odsutnosti – kako kaže Jergović. Otkud ideja za bijeg od predikata u rečenici? - Književnost je ono što je novo. Novo a k'o oduvijek da je bilo. Da je čekano. To je i u načinu i sadržaju vijest. I to vijest zauvijek. Iznenađenje. Inovacija. Imajući ovo u svom shvatanju pisanja tražio sam dugo kako napisati ono što me se tiče, a da meni samom ne bude lažno i konfekcijsko. Srž našeg rada, nas koji smo zavrli da napišemo roman pa i priču ili članak i cjeloživotnog premišljanja, stane u rečenicu. Svu tu našu muku, napor, pamet, traženje, čitanje, bistrinu, tupost svijet jednostavno iščita iz rečenice. Nerijetko i iz jedne poruke. Može se jedna-dvije pa i deset isfolirati, ali roman čija je snaga sadržana u rečenici ne može. Ja sam tražio način samog sebe uvjeriti da sam se ratosiljao viškova riječi, banalnosti interpunkcije, balasta utjecaja raznih vrsta i stupnjeva, pokušaja potkupljivanja čitalaca, svakodnevnog baljezganja i koječega drugog. Ono što ostane poslije poštenog čitanja i ispravljanja, a za mene je to najčešće skraćivanje napisanog, mora biti čvrsto a neprimjetno u konstrukciji. Mora biti iznad svega pošteno k'o i sve druge iskrene i smislene čovjekove nakane. U tom su mi glagoli najprije višak, školski fazon u rečenici. Ne kažem da drugi griješe što ih koriste, al' ja tražim slike. Slike koje će uvezane stajati jedna do druge bez potrebe za objašnjavanjem. Vaši romani pokazali su da i kod nas postoji fenomen bestseler djela. Kako Vi doživljavate književnu bh. scenu? Imamo li umjetiničke vrline u pisanoj riječi?- Književnost je stvar samoće i nepripadanja. Neslaganja i traženja vlastitog načina. Književnost kod nas je bolja od očekivanog. Mislim, zato što ne traži sistem već pojedinca kojeg ništa ne može zaustaviti. Jer se njome ne bave institucije ni slične organizacije udruženog rada. Nema nikakvih izgovora ni sklanjanja iza opće situacije. Ogromna većina svega objavljenog po svijetu je smeće. I u književnosti je tako. Istina je da imamo pristojnih prosječnih pored mase diletanata, a ima i par dobrih. Ima pisaca par. To je puno. Cijeli svijet nema puno pisaca za koje se to može puna srca i uvjerene pameti reći. Tako je i ovdje. Bolest evropske umjetnosti, a jedino me suštinski književnost, pa i njene izvedene forme kakva je film zanima, jeste ovisnost o vlastima i fondovima. Tu smo, nesreću, na evropskom nivou. Fondovi inekako ako su privatni pa još ako je to privatno zarađeno mimo saradnje s vlastima ili drugim ucjenama. Džabne pare su nevolja, a tu je opet najgore kad vlast tuđim parama plaća bezvezne seljačke il hohštaplerske gluparije, da bi upisala nekakvu podršku kulturi napose književnosti i sakrila se i iza toga ko i iza socijale il poticaja privatnom poslu i koječeg drugog pogrešnog i lažnog. Bolest k'o i druge društvene laži. Ne može vlast podržavati umjetnost kakva je nesputana, slobodoljubljiva, pravdoljubljiva, u sve uključena nepotkupljiva književnost. Makar je takva kad valja. To je apsurd. Vlast zazire od pisaca kad takvi postoje, jer su nepotkupljivi, nezbunjivi. Ne igraju u kolu. Zbog čega ste drugi roman objavili u vlastitom izdanju?- Zato što sam, umoran od kojekakvih bezveznih poslova, htio napraviti nešto suštinski svoje. Sebi prilično. Mada sam pošao od zamisli o knjižari, to je na kraju ispala izdavačka kuća kao okvir za moje romane i pisanje i kao način da mogu štampati ponešto od onog što držim vrijednim. Toga nema tako puno. Koliko god je teško, nema prave zamjene, jer sloboda pisanja i objavljivanja, sloboda poduzimanja na kraju nisu prepoznate kao najvažnije i najspasonosnije mjere koje utječu na život. Na opću stvarnost. Mi smo društvo neiskorištene neprepoznate pa i necijenjene slobode. Slobode koja traži odgovornost i samostalnost. Ona jeste najteža, potpuno uznemirujuća, ali i najljepša i najvrednija stvar. U poduzimanju posla kao preuzimanju svog vlastitog života nema alternative. <h2>Čekam Ademira Kenovića</h2>Već neko vrijeme se najavljuje ekranizacija Vašeg romana „Kad sam bio hodža“. Kada ćemo biti u prilici pogledati Vaš roman?- Svaki dan čekam tu blagu vijest da je konačno nezaustavljivo i vidljivo slikanje te priče u seriju i film. Odužilo se. Sam početak je o čemu razmišljam, a onda je kraj tek stvar upornosti koliko god para i tehnike. Navijam da bude to koliko sutra ozvaničeno i nepovratno. Ako ne sutra, a onda ovaj august koji mi je sav za dobre vijesti. Čekam da mi Ademir to javi. Uvjeren da sam napisao dovoljno drugačije da udruženo s Kenovićevim znanjem, željom, iskustvom i vještinom okupljenih uprizorivača, krojača crtača, hvatača zvukova, uslikavača, a ima i drugih masa, damo najbolje iz romana ojačano još novim rješenjima i nekim produbljivanjima. Pišući scenarij kao da sam sebi otkrio još nešto dotad neosviješteno o likovima i događajima. K'o da su mi likovi opet pomogli. Toliko da mi žao makar dvojicu da lično ne odglumim, a veze s glumom nemam, koliko se može nemat'. Vaš drugi roman „Ko sam ti ja“ napravio je otklon od ratne tematike. Smatrate li da je bh. umjetnost previše prožeta tom tematikom?- Umjetnost u naivnijim pokušajima nerijetko ide stranom na kojoj se otpor čini manjim, a rezultat ostvarljivijim. Ima ta doza naivnosti u pristupu da su teške teme kakva je rat već gotove priče kojima boba treba da se uobliče i svojom težinom djeluju na čitaoce. A to nije tako. Stvarnost se opire olakom opisivanju. Život bježi od banalnosti. Silni su pokušaji u koječemu da se tek tako opriča nesreća i time sebi nešto priskrbi. Rat je teška građa, koliko je i svaki dan života težak i neuhvatljiv za trpanje u zadati okvir. Ja nisam pisao o ratu. Ustvari, izbjegavao sam tu temu. Ona mi se, naprosto, prepriječila između dvije slike jednog krova u sarajevskom aerodromskom naselju tako da sam, da bih došao na tu sliku u martu devedeset šeste, morao proći kroz masu slika između. To je. U drugom romanu sam hvatao život dvadeset godina poslije rata određen iskustvom opisanim u prvom romanu. Karakter vodi u sukob. Život je sukob. A pošten čovjek obavezan je i poznatom mu i nepoznatom prošlošću. Za mene je karakter sudbina i o tome pišem. Hvatam lik čovjeka koji od mene uzima šta hoće da bi mi nešto vratio ako ga uspijem opisati na njegovom meni vidljivom a nepredvidljivom putu.

<h2>Iz otvorenosti ide sloboda</h2>Fali li nam kulture? Ima li Sarajevo kao glavni grad jedne evropske države dovoljno kulturnih događaja?- Fali nam nasušno kultura kao prožimajuća i oslobađajuća istina. Kao jedini istinski medij. Kao stalna živa uvjerljiva propovijed istine, ljepote, slobode. Nije ni toliko hrđavo da postoje razni festivali, jer, ako ništa, daju i ne htijući otvorenost, a to je neophodno društvu. Otvorenost. Iz otvorenosti ide sloboda, a kroz nju pamet prenosiva u korist svima pa i napredak kao oslobađanje od straha skučenosti, bezveznosti, učmalosti. Ipak, većinu plaćaju fondovi, kantonalni, federalni, općinski, ovi, oni, a to je garancija da se suštinskim problemima našeg svijeta nešto tako plaćeno neće baviti. Kako god, neka i toga, makar bilo i bižuterija, neki je pokušaj. Pametnom će koristiti. Dosadnog će razonoditi. Usamljenog će, ipak, na tren povezati. Grad će ušareniti pa nije ni za potcijeniti.Pisac ste u vremenu u kojem biti polupismen ili nepismen ne predstavlja hendikep. Ima li nade za knjigu i pisanu riječ?- Svijet se ne kreće po nekoj zadatoj logici naprijed ka boljem. Nisam praznovjerac progresa. Tehnika ide nezaustavljivo, makar s ovako određujuće ipak slobodnom svjetskom ekonomijom, ali neki intelektualni ni politički smjer ka slobodnijem i pravednijem nije ničim osiguran. Zavisi od nas. Opet paradoks da sve veća potpuno izluđujuća dostupnost alata za čitanje, učenje, pisanje ne vode pismenosti već blebetanju i sebeljublju. Pismenost nije pravopis kao puki pravilnik. To je čovjekova osjetljivost na smisleno, promišljeno, uobličeno, svježe pa time korisno i neusporedivo. Pismenost je načitanost. Starija je i od pisanja i od čitanja, ali je čitanje u ovoj današnjoj dostupnosti proporcionalno malo ako ikako uvećava. I nije kriv nikakav fejsbuk ni instagram ni slične šatre za cirkuzanje. Najkrivlje su škole.A u njima nastavnici koji po dvanest godina obaveznog dreždanja po klupama na kraju otpuste đake s manje volje, svježine, pameti, znanja, želje i samopouzdanja negoli su imali kad su pod moranje ušli k'o djeca. A na to baška fakulteti. I svaka kuća odgovorna je za svoju djecu i niko nema izgovora, ali nikoga na čitanje i ne treba tjerati pa ni nagovarati. Sebi je neprijatelj ko ne čita i ne traži, a dato mu da može. Na kraju, knjiga kao predmet svojom jeftinoćom izrade mami bezveznjake da svoje budalaštine ukoričavaju i tako sebi lete prispodobiti kakva priznanja i pozicije u birokratiji i komšiluku. Ono rijetko a vrijedno nadživjet će sve bujice izgovorenih i napisanih riječi.Na čemu trenutno radite? Kada možemo očekivati novi roman Damira Ovčine?- Mučim se kad pišem. Sad više ne zapetljavam linije u slova i tačke rukom tjerajući u desno taj krivudavi trag bijesa, već udaram po virtualnoj tipkovnici svog petzarezšest inčnog ekrana, griješeći palčevima i popravljajući slova svaki čas. Tako stalno s alatom u rukama i životom pred sobom, a i samopostavljenom ulogom i zadatkom pisca nemam kud već šta napisati. Napisati kao da nije ni pisano nego otrgnuto od života, a dublje, čistije, privlačnije, istinitije od života. Stavljujući sebi težak zadatak da priznam da pišem, a ne znajući hoće li to pisanje kad dođem do zadnje rečenice do koje mi treba još pedesetak hiljada uvezanih gotovo neprimjetnih riječi opravdati samo sebe, kažem da pišem roman. Probat ću ga istjerati do septembra. Imam naslov pa time i samouvjerenost da ću uspjeti šta staviti i poduprijeti ga.<h2>Život je pamćenje</h2>Koliko je Sarajevo iz romana „Kad sam bio hodža“ slično ovom Sarajevu danas? Koliko smo mi isti ljudi?- I ja to tražim. To mi je pitanje trajanja mladosti i djetinjstva u meni. Njihove svježine. Šta je od tog svijeta bliskog i gotovo opipljivog ostalo makar za mene. Sarajevo traje, a mijenja se jer ljudi su bića zaborava pa i olakog ograničenog pamćenja.Život je pamćenje, a smrt zaborav. Puno napričavanja, a u svakom je olakom pričanju najviše laganja i pretjerivanja u svoju čast, o ratu kao i svako brbljanje čini temu neuvjerljivom i dosadnom, a ljudi lako nasjedaju na fraze i šeme. Jedino priča kakva je roman u svojoj sveobuhvatnosti, snazi, uvjerljivosti može spasiti od zaborava, nesvjesnosti, uzaludnosti.<h2>Glad za lijepim</h2>Kakav je status bh. književnosti u odnosu na regionalnu, evropsku, svjetsku? Imamo li se čime podičiti?- Imamo. Vidim neposredno trgujući vlastitim knjigama da imamo najvažnije za književnost, a to su čitaoci. Postoji glad za lijepim i istinitim u svakom čovjeku, a kamoli u narodu. Ne fali ni dobrih knjiga. Opet, za mene je najveći neprijatelj književnosti sama loša književnost. Dosada i laž koje predstavlja kao vrijednost. Nijedan narod ni zemlja bez te uvezanosti lijepog, istinitog, potrebnog koju književnost daje kad valja nema drugih validnih legitimacija u masi naroda i kultura. Nema se na šta pozvati kao na svoje utemeljenje opravdanje i dokaz svoje samosvojnosti. U tom paradoksu da se narod dokazuje kroz pojedinca a taj pojedinac pišući o sitnici i čudu svog života, zapravo, govori i o narodu i jeziku iz kojeg je i zemlji i povijesti, a da ga to možda i ne zanima, leži istina pa i pouka da je najvrednije najteže i za stvoriti i prepoznati, a najjeftinije se očituje u banalnosti svođenja svega pa i naroda na ličnu korist.

Vidim neposredno trgujući vlastitim knjigama da imamo najvažnije za književnost, a to su čitaoci

Damir Ovčina za "Dnevni avaz": Vlast zazire od pisaca, jer su nepotkupljivi 

Završena je prva večer 9. Festivala klapske pisme Posušje 2023. Zbog vremenskih neprilika idiličan ambijent Trga hrvatskih branitelja zamijenila je posuška kinodvorana.&nbsp;No, to nikako nije umanjilo kvalitetu izvedbe sinoćnjih natjecatelja, njih 11 - klape Valdibora, Krunik, Kumpanji, Zvizdan, Ferata, Concordia, Podvorje, Liburnia, Ero, Grga i Kolapjani.<h2>Tri mjesta&nbsp;</h2> Prvo mjesto po ocjeni stručnog žirija pripalo je korčulanskoj klapi Kumpanji. Nagradu Posuški stećak uručio im je Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, ujedno izaslanik na ovoj glazbenoj manifestaciji predsjednika hrvatske vlade Andreja Plenkovića i Sabora Republike Hrvatske Gordana Jandrokovića.Drugo mjesto pripalo je klapi Kolapjani iz Siska, a nagradu im je uručio Mate Lončar, savjetnik i izaslanik predsjedateljice Vijeća ministara BiH Borjane Krišto.Treće mjesto otišlo je kvarnerskoj klapi Liburnia iz Viškova. Nagradu im je predao Ivan Lončar, predsjednik Općinskog vijeća općine Posušje.<h2>Nagrada publike</h2>Nagrada publike Bura pak ove je godine otišla u ruke već drugim mjestom nagrađene klape Kolapjani, a uručila ju je Lucija Vasilj, predstavnica sponzorske tvrtke Binvest.Dok su publika i stručni žiri donosili odluku o najboljima na ovom 9. izdanju festivala, publici su se u revijalnom dijelu programa predstavili glazbenici Ivana Jukić i Josip Drinovac.Večeras slijedi nastavak festivala, kada će se, kako organizator vjeruje, na uobičajenom mjestu, na pozornici u sklopu Trgu hrvatskih branitelja u Posušju predstaviti 12 ženskih klapa iz BiH, Hrvatske i Njemačke u natjecateljskom djelu, dok je revijalni rezerviran za renomirano ime pop-rock i zabavne glazbe Alena Nižetića. I druga večer Festivala počinje u 20,30 sati uz izravne prijenose na RTVHB i Radio Posušju, a uz voditeljsku palicu Silvije Karamatić i Joška Lokasa.Ovogodišnji Festival klapske pisme u Posušju održava se pod visokim pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog narodnog sabora BiH dr. Dragana Čovića, uz supokroviteljstvo Središnjeg ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Generalni sponzori festivala je Ministarstvo obrazovanja, znanosti, kulture i športa ŽZH, Federalno ministarstvo kulture i sporta i JP Elektroprivreda HZHB dd Mostar.

Zbog vremenskih neprilika idiličan ambijent Trga hrvatskih branitelja zamijenila je posuška kinodvorana.

Prva večer Festivala klapske pisme: Posuški stećak klapi Kumpanji, nagrada publike klapi Kolapjani

U mnoštvu brzog internet sadržaja strip polako trasira put prema djeci i omladini, tvrde izdavači i autori ovog nekada veoma popularnog medija. Kažu da i strip kada se pojavio roditelji su upozoravali djecu na njegovu vrijednost koja je, smatrali su, ispod razine knjige. Kao i za sve što je novo.To naravno tadašnjoj djeci nije smetalo, voljeli su ga i njeguju ga i dan danas. Jedan od tih ljubitelja je i urednik strip izdavačke kuće Agarthi Comics Almir Šehalić koji je za Fenu govorio o stripu, sjajnoj prošlosti i budućnosti koja postoji, u svojoj striparnici na Baščaršiji u Sarajevu. <h2>Grafička novela</h2>Na njegovo zadovoljstvo ova grafička novela ima tendenciju da stoji rame uz rame sa brzim sadržajem društvenih mreža kakvi su storiji i rilsi, iako se to u ovom momentu čini nemogućom misijom.- Možda to zvuči pretenciozno, ali jedno je sigurno da se strip vraća među djecu i omladinu. Za to su, vjerovatno, 'krive' mange - ističe Šehalić pojašnjavajući da su mange ustvari japanski stripovi, koji junake iz crtanih filmova donose u formi crteža.Za tim su, naglašava, djeca poludila. Uz novu publiku svakako računa i na generaciju koja je odrasla čitajući stripove i nikada ih nije ostavila.<h2>Pozitivan stav</h2>Njegovom pozitivnom stavu prema budućnosti stripa u prilog ide i istraživanje koje je proveo prije otvaranja striparnice polovinom 2012. godine, ali i činjenica da postoje više od deceniju.- Ljubav je postojala, ali morali smo provjeriti i tržište. Postojalo je i zato smo počeli - rekao je Šehalić te dodaje da je striparnica zamišljena kao mjesto druženja, promocije i čitanja stripova.Govoreći o stripovima koje nude kaže da su to uglavnom licencni stripovi iz svijeta. Domaći autori crtaju, ali za svjetske izdavače jer je profitabilnije.- Domaći izdavači nisu u mogućnosti da produciraju stripove, niti da angažuju domaće crtače jer je preskupo i u konačnici taj proizvod nije profitabilan. Nama se više isplati otkupiti prava našeg autora od stranog izdavača i objaviti preveden strip na naš jezik te ga na taj način dovesti domaćoj publici - istakao je Šehalić.

<h2>Budućnost stripa</h2>Sarajevski autor stripova Berin Tuzlić također kaže da strip ima budućnost. Države okruženja idu korak ispred, ali smatra da ih stižemo.- Publike ima sasvim dovoljno. Ono što bih naveo kao prednost je razvijenost digitalnog stripa. Imate vrhunske izdavače koji nude aplikacije preko kojih se može čitati slika po slika ili tabla po tabla. Novim generacijama koje su saznale za strip to je postalo jako privlačno - navodi Tuzlić.Poručio je da je razvojem tehnologije strip dostigao novi nivo.Umjetnik pojašnjava da je strip ''deveta umjetnost'', da se smatra jednom od najvažnijih umjetnosti za razvoj komunikacijskih vještina te da je definisan ilustrativnom informacijom u jednom kvadratu.Strip je hronološki slijed slika međusobno povezanih radnjom. Dolazi od američkog naziva Comic Strip što u doslovnom prijevodu znači komična traka.Njegovo postojanje povezano je s pojavom masovnih medija. U početku egzistira kao dodatna zabava za čitatelje novina, ali ubrzo postaje nezavisni medij.

Kažu da i strip kada se pojavio roditelji su upozoravali djecu na njegovu vrijednost koja je, smatrali su, ispod razine knjige

Strip se vraća među djecu i omladinu

Himzo Polovina pripada plejadi najistaknutijih i najznačajnijih bosanskohercegovačkih pjevača sevdalinki svih vremena, a svojim predanim sakupljanjem sevdalinki, kako bi ih sačuvao od zaborava, ostavio je poseban pečat u bosanskohercegovačkoj tradiciji i kulturi.Osim sakupljanja i maestralnih izvedbi sevdalinki, bio je i tekstopisac, kompozitor, pjesnik, ali i ljekar. Među kolegama sevdalijama isticao se, osim senzibilitetom, rafiniranim, sitnim vibratom specifičnih orijentalnih ukrasa. Stihovi Šantićeve „Emine“: „Sinoć, kad se vraćah/iz topla hamama,/prođoh pokraj bašče/staroga imama...“ i danas su popularni i pjevani upravo zbog izuzetne vokalne izvedbe najsenzibilnijeg interpretatora sevdalinki Himze Polovine.&nbsp;

<h2>Specijalizirao neuropsihijatriju</h2>Uporedo s pjevačkom karijerom Himzo je završio studij medicine, stekavši zvanje doktora - specijaliste neuropsihijatra. Objavio je brojne naučne medicinske radove u stručnim publikacijama. Radio je kao ljekar u Bolnici za mentalnu rehabilitaciju Jagomir u Sarajevu sve do svoje smrti. Pacijentima nije prilazio samo kao ljekar, nego kao prijatelj, sin, roditelj, zabavljač, uspješno primjenjujući metode psihijatrije, socioterapije i muzikoterapije. Bio je prvi psihijatar koji je primjenjivao muzikoterapiju u liječenju bolesnika u BiH.Rođen je u Mostaru 11. marta 1927. godine, tri godine nakon smrti čuvenog mostarskog pjesnika Alekse Šantića, čije je pjesme („Emina“, "Hasanagin sevdah","Gonđe ružo u zelenom sadu", "Laku noć"...), prema mišljenju mnogih, pjevao najljepše i najemotivnije. <h2>Muzički talent naslijedio od oca</h2>Himzo je talent za muziku naslijedio od svog oca Mušana, koji je svirao šargiju, a prve pjesme učio je slušajući pjevače iz svog rodnog kraja. - Otac je mnogo volio pjesmu, pa bi mene, braću i sestre poredao ispred sebe, a mi bismo mu pjevali uglas. Savjetovao nas je da se uključimo u Muslimansko kulturno-umjetničko društvo „Itihad“ – govorio je Himzo, prisjećajući se oca i djetinjstva.Poslušavši savjet svoga oca, Himzo se učlanio u dramsku sekciji MKD "Itihad", a uoči Drugog svjetskog rata pohađao je časove sviranja na violini kod profesora i maestra violine češkog porijekla Karla Malačeka.

<h2>Pjesmu treba "donijeti"</h2>Na nagovor prijatelja, 1953. godine Himzo se prijavljuje na audiciju za pjevače Radio Sarajeva i od tada kreće njegova karijera vrhunskog umjetnika i interpretatora sevdalinki. Ponosno je promovirao svoju Bosnu i Hercegovinu i našu najljepšu baštinu – sevdalinku, pjevajući je širom svijeta. - Nije dovoljno samo korektno otpjevati pjesmu. Ima tu još nešto. Treba prodrijeti u unutrašnje tkivo pjesme. Pjesma ima svoje slojeve kao majdan. A svaka, pa i najlošija pjesma ima svoju utrobu kao što je imamo vi i ja. Do te utrobe treba znati prodrijeti. Treba htjeti prodrijeti. Kad se pozabavite tom „geologijom“ ili takvom „anatomijom“, pa kad vi uđete u pjesmu i pjesma uđe u vas, pa kad takvu pjesmu ispustite prema drugima, onda će i drugi shvatiti da to nije tek pjesma radi pjesme, nego i više od toga. Dakle, pjesmu treba "donijeti" – kazivao je o svojoj ljubavi prema sevdalinci Himzo.<h2>Opjevao bh. gradove</h2>Još jedna karakteristika ovog doajena sevdaha jeste da je pjevao o gotovo svim gradovima Bosne i Hercegovine: lijepom gradu Višegradu, postanku Banje Luke, Saraj Bosni - Sarajevu divnom mjestu, Tuzli koju je opasala guja, hairima Mehmed-paše Sokolovića...Himzine ploče i kasete prodavane su u milionskim tiražima, a vrlo rado se odazivao i nastupao na humanitarnim koncertima, po bolnicama, domovima penzionera, domovima za napuštenu djecu... Bio je i srcem i svojim ljekarskim pozivom veliki humanist. <h2>Šeretski duh</h2>Polovina je bio oženjen Fikretom Medošević, s kojom je dobio kćerku Rubinu i sina Edmira. Fikreta je bila po struci ekonomistica i radila je u Zavodu za planiranje pri Izvršnom vijeću BiH, a preminula je u 83. godini, o oktobru 2018. Ponosila se svojim suprugom i njegovim djelom.- Himzo je volio muziku, sve, od seljačkih gangi do Šopena, a posebno je volio onu narodnu, izvornu muziku svih naroda svijeta. Osim muzike, volio je i svoju struku, medicinu i bio je vrlo uspješan kao neuropsihijatar. Imao je mnogo naučnih radova, koji su skoro uvijek bili protkani muzikom – govorila je Fikreta.Himzo Polovina je bio veliki čovjek, umjetnik i intelektualac, koji je svojim blagim pogledom i milozvučnim glasom smirivao i najnervoznije ljude. A u njemu se krio i šeretski duh, pa bi svojim pacijentima pričao viceve i pjevao vesele pjesme, koje tješe i liječe dušu.<h2>Srčani udar</h2>Oživio je tada zaboravljene sevdalinke, među kojima: "Čudna jada od Mostara grada", "Vino piju age Sarajlije", "Oj, devojko, džidžo moja", "Stade se cvijeće rosom kititi", "Mila majko, šalji me na vodu", "Na prijestolju sjedi sultan", "Ja zagrizoh šareniku jabuku", "Oj, devojko Anadolko", "Magla pala od pola Saraj'va", "Okladi se momče i devojče", "Omere, prvo gledanje", "Ali-paša na Hercegovini", "Nema ljepše cure od malene Đule", "Prošetala Suljagina Fata", "Čije je ono djevojče"...Nakon svog posljednjeg koncerta preminuo je u Plavu (Crna Gora), 5. augusta 1986. godine, od posljedica srčanog udara.Sahranjen je na groblju Bare u Sarajevu.<h2>Pjesma o Emini</h2>Pjevačica sevdalinki iz Himzinog rodnog kraja Sevda Katica, koja je bila njegov uzor, na vijest o Emininoj smrti otpjevala je stihove: "Umro stari pjesnik, umrla Emina, ostala je pusta bašča od jasmina. Salomljen je ibrik, uvelo je cvijeće, pjesma o Emini nikad umrijet' neće". Te stihove Himzo je dodao kao posljednju strofu Šantićeve „Emine“.

Otišao je uz stihove sevdalinke „Emina“ na svom posljednjem koncertu u Plavu, u pedeset devetoj godini

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave


Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta vodi evidenciju o objektima od kulutrno istorijskog značaja na teritoriji Brčko distrikta BiH i provodi zakone koji se odnose na njihovu obnovu i zaštitu. - U skladu sa povjerenim poslovima, ovo odjeljene vrši saradnju i koordinaciju sa Komisijom za zaštitu nacionalnih spomenika BiH, te joj dostavlja relevantne podatke o objektima od kulturno-istorijskog značaja prilikom rada po zahtjevima za izdavanja lokacijskih uslova za iste, a u skladu sa članom 21 Zakona o javnoj upravi Brčko distrikta BiH i člana 6 Zakona o implementaciji odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH - rekla je Dragana Vitorović, viši stručni saradnik za zaštitu kulturno-istorijskih objekata pri Vladi Brčko distrikta.Prema njenim riječima Odjeljenje vodi evidenciju kulturno-istorijskih objekata od značaja, pa su tako za nacionalne spomenike na teritoriji Brčko distrikta BiH proglašeni: Azizija džamija s haremom u Brezovom Polju, mjesto i ostaci graditeljske cjeline; Kuća Kočića u Brčkom, istorijska građevina; Gradaščevića kula sa avlijom i avlijskim zidovima u Bijeloj, graditeljska cjelina; Vijećnica, istorijska građevina; Savska (Atik) džamija, mjesto i ostaci graditeljske cjeline; Katolička crkva Presvijetlog Srca Isusova, graditeljska cjelina; Islahijet, graditeljska cjelina; Cincarsko groblje u Bijeloj – Kalajdžijama, graditeljska cjelina; Stara župna crkva i župna kuća u Gornjem Zoviku; Prva pošta, istorijska građevina; Zidine, Gornja Skakava, arheološki lokalitet i Građevina – Kuća Lazić (nekadašnja zgrada Komiteta) u Brčkom.Upitana da kaže da li još neki objekti u Brčko distriktu uživaju neki vid zaštite, Vitorović navodi da Odjeljenje takođe vodi evidenciju kulturno-istorijskih objekata od značaja koji se nalaze na privremenoj listi nacionalnih spomenika BiH, a koji se u skladu sa stavom „III“ Odluke o objavljivanju Privremene liste smatraju nacionalnim spomenicima i uživaju zaštitu propisanu Zakonom o implementaciji odluke Komisije za zaštitu nacionalnih spomenika iz Aneksa 8 Opšteg okvirnog sporazuma za mir u BiH, i to sve do donošenja pojedinačne odluke za svaki od njih. Pošto su za neke od objekata na ovoj listi koja je uspostavljena 2002. godine već donesene odluke trenutno se na istoj nalaze 19 objekata o čijoj zaštiti Komisija razmatra.Vitorović je dodala da postoji i lista peticije na kojoj se trenutno nalazi na razmatranju Komisije 12 objekata, dok je za 11 donesena odluka o odbijanju prijedloga za proglašenje nacionalnim spomenikom na teritoriji Brčko distrikta BiH. - Pored navedenog, a u skladu sa povjerenim poslovima, Odjeljenje obavlja i saradnju sa Komisijom vezano za izradu prostorno-planske dokumentacije, posebno za pribavljanje mišljenja iste na odgovarajuće faze izrade planova unutar čijih obuhvata se nalaze objekti koji su na privremenoj listi, odnosno kao što je već rečeno uživaju najviši vid zaštite dok se Odlukom Komisije drugačije ne odluči, tj smatraju se nacionalnim spomenicima - zaključila je Vitororvić.

U skladu sa povjerenim poslovima, Odjeljenje obavlja i saradnju sa Komisijom vezano za izradu prostorno-planske dokumentacije, rekla je Vitorović

Odjeljenje za prostorno planiranje i imovinsko-pravne poslove Vlade Brčko distrikta vodi evidenciju

U Brčko distriktu BiH 12 nacionalnih spomenika

U okviru međunarodne kulturno-turističke manifestacije „Mostarsko ljeto“ u utorak je u Centru za kulturu Mostar predstavljena knjiga "Putovanje kroz Bosnu 1530.", autorice Bisere Suljić Boškailo.U ovoj knjizi autorica se bavi putopisom Benedikta Kuripešića, koji je opisao svoje putovanje ovim krajevima u prvoj polovici 16. stoljeća.- Ovo je najstariji putopis kroz Bosnu 1530. godine, koji je Benedikt Kuripešić napisao na starom njemačkom jeziku i prevodilo ga je par prevoditelja. Međutim, ono što je mnogo bitno nije prevedeno u originalu i onda sam, jednostavno, htjela da ispravim, da kažem, taj grijeh, jer je grijeh prevesti nešto što nije napisano ili izbaciti nešto. Kuripešić u tom putopisu od 60 strana, od Ljubljanje do Konstatinopolja i nazad, opisuje Bosnu na 34 strane, ima deset slika bosanskih gradova i 32 puta spominje Kraljevinu Bosnu, dok su ti dosadašnji prevoditelji izbacili pojam 'kraljevina', zatim neke stvari koje su mnogo bitne da mi razumijemo zbog čega je situacija danas ovakva preveli su drugačije i onda tu logiku historijsku promijenili te mi imamo jednu sasvim drugu sliku i tražimo nešto krivo - istaknula je autorica knjige Bisera Suljić Boškailo.Kako bi se čitatelj sam mogao uvjeriti u vjerodostojnost autoričinog prijevoda i tvrdnji, Suljić Boškailo je u sredini knjige postavila i faksimil cjelokupnog putopisa Benedikta Kuripešića iz 1530. godine, priopćeno je iz Centra za kulturu Mostar.Urednik kulturnih programa Centra za kulturu Dario Terzić istaknuo je kako je Suljić Boškailo priredila do sada najvjerodostojniji prijevod Kuripešićevog putopisa.- To je, možemo reći, prvi pravi dokument o Bosni, prvi pravi putopis, postojali su još neki, ali ovaj je najopširniji. Ono što je jako bitno je da je Bisera Suljić Boškailo pronašla najstariji primjerak te knjige, jer su napravljeni neki prevodi ove knjige, ali su to prijevodi prepisa knjige - kazao je Terzić.Raniji prijevodi, dodao je, mogu se smatrati jednom vrstom manipulacije, jer su pojedini pojmovi poput „kraljevstva“ izbačeni i njima je dosta manipulacija oko imena, naroda i jezika.Knjiga Bisere Suljić Boškailo zasigurno će izazvati reakcije, ustvrdio je Terzić.- Večeras je prva promocija ove knjige u BiH. Kakve će biti reakcije u našoj zemlji, pogotovo u zemljama u susjedstvu, ne znam, ali mislim da će ova knjiga sigurno izazvati raspravu. Međutim, najbitnije je da imamo najvjerodostojniji prijevod Kuripešića, jer ovo su do sada bili falsifikati koji su odgovarali mnogima - kazao je Terzić.

Ovo je najstariji putopis kroz Bosnu 1530. godine, koji je Benedikt Kuripešić napisao na starom njemačkom jeziku, rekla je Suljić Boškailo

Na Mostarskom ljetu predstavljena knjiga "Putovanje kroz Bosnu 1530."

Festival klapske pisme u Posušju, koji će ove godine doživjeti svoje deveto izdanje, postao je prepoznata glazbena manifestacija te jedan od sinonima posuškog kulturnog života.U prelijepoj atmosferi na Trgu hrvatskih branitelja na otvorenome, brojni posjetitelji ovoga vikenda, tijekom dva festivalska dana, uživat će u nastupima 24 izvođača klapske pjesme.Članica Upravnog odbora Festivala Josipa Jukić rekla je Feni da i ove godine očekuju dobru posjećenost, vrhunsku zabavu i odlične klapske izvedbe.- Gotovo 50 izvedbi u natjecateljskom djelu programa izvest će 24 klapska izvođača, odnosno po 12 u muškoj i ženskoj konkurenciji. Najviše izvođača do sada je dolazilo iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Nastupali su i izvođači iz Crne Gore, a ove godine dolazi nam klapa iz Njemačke – kazala je Jukić.Festival klapske pisme u Posušju, pored domaće publike, privlači i gledatelje iz susjednih gradova u Hercegovini, iz Imotskog i cijele Dalmacije.- Spremili smo i revijalni dio programa. Prvu večer nastupit će mlade hercegovačke snage Josip Drinovac i Ivana Jukić, dok će drugu večer publika imati priliku čuti zvučno ime hrvatske pop, rock i zabavne glazbene scene Alena Nižetića – otkrila je ona.Jukić naglašava da je Festival klapske pisme u Posušju postao prepoznatljiv brend, na što su organizatori izrazito ponosni.- Jedno malo Posušje uspjelo je napraviti veliku stvar, odnosno organizirati prvi i jedini festival klapske pjesme u Bosni i Hercegovini. Atmosfera će biti prelijepa, festival se održava na otvorenome, a ulaz je slobodan za sve posjetitelje – dodala je.Festival klapske pisme u Posušju održat će se 5. i 6. kolovoza od 20.30 sati.Prvu festivalsku večer nastupaju klapska imena iz BiH i Hrvatske "Valdibora", "Vinčace", "Krunik", "Kumpanji", "Zvizdan", "Ferata", "Concordia", "Podvorje", "Liburnia", "Ero", "Grga" i "Kolapjani".Druga natjecateljska festivalska večer u znaku je ženskih klapa kada će nastupiti "Zvizdan", "Karmel", "Puntape", "Fjoret", "Kajda", "Mindula", "Mirabela", "Mir", "Galluna", "Oželanda", "Orca", "Filiae Croatiae".Ulaz je za sve posjetitelje slobodan, a program će uživo prenositi Televizija Herceg Bosne i Radio Posušje.

Gotovo 50 izvedbi u natjecateljskom djelu programa izvest će 24 klapska izvođača, kazala je Jukić

Posušje će ovoga vikenda biti središte klapske pjesme

S ciljem afirmacije mladih bh. umjetnika/ca, te podsticanja njihovog stvaralaštva, Pop Art Festival drugu godinu za redom raspisuje otvoreni poziv za dostavljanje radova koji će biti predstavljeni u okviru izložbe Novi talasi 2.Ovom postavkom žele se predstaviti autori/ce do 35 godina starosti. Upoznavajući publiku sa narativima i konceptima koje ovi autori/ce u svojim praksama problematiziraju, Novi talasi nastoje biti ujedinjen glas novih generacija.Učestvovati se može sa najviše tri rada iz oblasti slikarstva, grafike, skulpture, instalacije, video arta, fotografije i performansa.Prijave se vrše isključivo online, a autori/ce su obavezni da elektronskom poštom na adresu izlozba@pogon.ba dostave:biografiju, portfolio, kontakt, fotografije rada (JPG format), specifikacije rada (dimenzije, tehniku, godinu nastanka), eksplikaciju rada/artist statement (do 250 riječi).Prijavljene radove će razmatrati stručni žiri, koji će na otvorenju izložbe proglasiti najbolji rad, te nagrađenom autoru/ici dodijeliti nagradu PAF.Nagrada podrazumijeva priliku za samostalnu izložbu u Galeriji savremenih umjetnosti Manifesto, te novčanu stimulaciju u iznosu od 1.000 KM.Stručni žiri ove godine čine umjetnik Bojan Stojčić, kustos Irfan Hošić, te prošlogodišnja dobitnica nagrade PAF Alma Gačanin.Konkurs je otvoren do 01. septembra 2023. godine. Rezultati konkursa će biti objavljeni 08. septembra na društvenim mrežama Udruženja Pogon, a odabrani umjetnici/ce obaviješteni putem emaila.

Prijavljene radove će razmatrati stručni žiri, koji će na otvorenju izložbe proglasiti najbolji rad

Stručni žiri ove godine čine umjetnik Bojan Stojčić, kustos Irfan Hošić

Pop Art Festival raspisuje poziv za mlade bh. umjetnike i umjetnice

Ove se godine održava drugi Habitat Culture Fest na Boračkom jezeru čime organizatori nastavljaju sa svojom misijom da Bosni i Hercegovini predstave bogato kulturno i umjetničko nasljeđe kako u našoj državi, tako i u dijaspori.Cilj je približiti kreativnu industriju, prije svega mladima, učenicima i studentima, a onda i svim zainteresiranim osobama i ljubiteljima umjetnosti u Bosni i Hercegovini.Na ovaj način želi se doprinijeti podizanju svijesti o ulozi kulture i umjetnosti, ali i znanosti i obrazovanja u razvoju bosanskohercegovačkog društva, navodi se najavi festivala.Ove godine Festival otvara možda trenutno najproduktivniji konjički pjesnik, pisac i prevoditelj s impozantnim brojem književnih dijela – Goran Sarić. Publika će se imati priliku upoznati s njim i njegovim radom u srijedu, 2. kolovoza, u 20,30 na Ognjištu Herzegovina Lodgesa na Boračkom jezeru.Od 3. do 10. kolovoza Herzegovina Lodges će pružiti priliku svim zainteresiranim da posjete izložbu mostarskog slikara Senada Paje Copelja.Dodatno, četiri umjetnika iz Nizozemske će 9. i 10. kolovoza predstaviti svoj multimedijalni projekt AUW Music u muzičkoj, likovnoj i video formi.

Cilj je približiti kreativnu industriju, prije svega mladima, učenicima i studentima

Drugi Habitat Culture Fest na Boračkom jezeru počinje sutra 

Bh. reditelj Haris Pašović oglasio se na Facebooku&nbsp; o koridi u Čevljanovićima, koja je održana jučer i koja je izazvala brojne komentare.- Korida u Bosni i Hercegovini ima mnogo, a Čevljanovićevska je Bosanski Woodstock. To je proslava bosanskog duha, veselja, životne radosti.&nbsp;To je ujedno vrijeme godišnje modne revije sarajevskog snebivanja nad narodnim veseljem. Nikad nisam čuo da je zabranjeno u Čevljanovićima da neko digne urbani šator, gdje će svirati urbani bendovi, sa urbanim plesačicama, i gdje će se jesti organska urbana hrana.

Nikada nisam čuo da učesnici bosanskih korida izražavaju svoju zgađenost sarajevskim kulturnim događajima koje oni plaćaju svojim parama. Čevljanovićevska korida je Seljački Film Festival sa seljačkim crvenim tepihom - i seljačkom muzikom. To je Seljački East West i Seljački MES. Mi imamo naše urbane, "graDŽanske" - napisao je Prašović u svojoj objavi na Facebooku.

Nikada nisam čuo da učesnici bosanskih korida izražavaju svoju zgađenost sarajevskim kulturnim događajima koje oni plaćaju svojim parama

Haris Pašović o koridi u Čevljanovićima: To je Seljački Film Festival 

Poznati književnik David Albahari preminuo je danas u 76. godini.Rođen 1948. godine u Peći, prvu knjigu, zbirku priča Porodično vreme, objavio je 1973. u izdanju Matice srpske iz Novog Sada. Isti izdavač objavio je njegov prvi roman, Sudija Dimitrijević (1978).&nbsp;<h2>Objavio brojne knjige</h2>Objavio je još romane Cink, Kratka knjiga, Snežni čovek, Mamac, Mrak, Gec i Majer, Svetski putnik, Pijavice, Ludvig, Brat, Ćerka, Kontrolni punkt, Životinjsko carstvo, zbirke priča Obične priče, Opis smrti, Fras u šupi, Jednostavnost, Pelerina, Izabrane priče, Neobične priče, Drugi jezik, Senke, Svake noći u drugom gradu, Male priče, Propuštena prilika, 21 priča o sreći, kao i knjige eseja Prepisivanje sveta, Teret, Dijaspora i druge stvari i Ljudi, gradovi i štošta drugo.Zajedno sa Dušanom Petričićem objavio je knjigu za djecu Ema i jež koji nestaje.Zajedno sa Žarkom Radakovićem objavio je Knjigu o muzici.Za zbirku priča Opis smrti dobio je Andrićevu nagradu. Roman Mamac dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman u 1996. godini, kao i nagradu Narodne biblioteke Srbije, Balkaniku i Most-Berlin. Knjiga priča Svake noći u dugom gradu dobila je Vitalovu nagradu za knjigu godine.<h2>Knjige prevedene na 21 jezik</h2>U periodu između 1973. i 1994. godine radio je u redakcijama više beogradskih i novosadskih časopisa i izdavačkih kuća – Vidici, Književna reč, Pismo, Kulture Istoka, Politika, Mezuza, edicija Prva knjiga Matice srpske. Knjige su mu prevedene na dvadeset i jedan jezik.Preveo je veliki broj knjiga, priča, pjesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Etvud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona. Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil i Džejsona Šermana.Član je SANU, srpskog PEN centra i Srpskog književnog društva.Od jeseni 1994. godine do 2012. godine živio je u Kalgariju, u Kanadi. od 2012. godine živio je u Beogradu.Vrijeme i mjesto sahrane bit će naknadno saopćeni.

Za zbirku priča "Opis smrti" dobio je Andrićevu nagradu

Preminuo književnik David Albahari

U sklopu Athens Epidaurus Festivala u malom amfiteatru u Epidaurusu 21. i 22. 7. 2023. godine premijerno je izvedena dramska predstava "Teba - globalni građanski rat" grčkog reditelja Pantelisa Flatsousisa, u kojoj je jednu od uloga igrala Vedrana Božinović glumica dramskog ansambla NPS.Predstava je dijalog između Ešilovu (Eshilove) tragedije "Sedmorica protiv Tebe" i četiri glumca-naratora iz Grčke, Libana, Konga i Bosne i Hercegovine.Ešilovu tragediju koja govori o dvojici braće koji ratuju za vlast i u tom ratu obojica izgube život reditelj spaja sa savremenim svijetom u kojem živimo. Da li bi treći svjetski rat zapravo danas bio globalni građanski rat. I da li se rat ikada završio.Predstava je rađena u produkciji Athens Epidaurus Festivala i dio je programa GRAPE koji promoviše savremenu grčku teatarsku i plesnu scenu.Odmah po premijeri predstava je izvedena na Prizren Festu.

Ešilovu tragediju koja govori o dvojici braće koji ratuju za vlast i u tom ratu obojica izgube život

Vedrana Božinović ostvarila ulogu u predstavi "Teba - globalni građanski rat" 

U prostorijama Fondacije za kinematografiju Sarajevo Predsjednik i član Upravog odbora Antonio Beus i Milan Trivić primili su proslavljenog bh. reditelja, scenaristu i pisca Šemsudina Gegića i lično mu uručili Priznanje za lični doprinos razvoju bh. kinematografije za koje ga je izabrala filmska zajednica krajem prošle godine.Fondacija za kinematografiju Sarajevo krajem prošle godine organizovala je drugu godišnju dodjela priznanja zaslužnim filmskim radnicima za lični doprinos razvoju BH kinematografije. Jedan od laureata bio je i proslavljeni bh. reditelj, scenarista i pisac Šemsudin Gegić koji radi liječenja od duge i teške bolesti već duži niz godina živi u Italiji a koji se tom prilikom svim prisutnim obratio posebno emotivnom video porukom u formatu kratkog filma o njegovom životu i radu.<h2>„Godine u vladavini ćilibara“</h2>Šemsudin Gegić u posljednih par sedmica boravi u Bosni i Hercegovini radi promocije svog novog romana „Godine u vladavini ćilibara“ za kojeg regionalno priznata teatrologinja i kritičarka Dragana Bošković iz Beograda u svojoj recenziji ističe da je poetsko, vanvremensko djelo, koje insisitira na identitetu. Nakon promocija romana u rodnim Zavidovićima, Gradačcu, Tuzli, Visokom, Goraždu i Sarajevu Šemsudin Gegić je danas posjetio i Fondaciju za Kinematografiju Sarajevo kako bi lično preuzeo priznanje za lični doprinos razvoju BH kinematografije.U prostorijama Fondacije za kinematografiju Sarajevo Gegića su primili Predsjednik i član Upravog odbora Antonio Beus i Milan Trivić te tom prilikom u otvorenom i srdačnom razgovoru razgovarali o trenutnom stanju u BH kinematografiji te o svim stvaralačkim aktivnostima velikog BH autora koji je uprkos teškoj bolesti još uvijek vrlo aktivan na svim poljima djelovanja. Gegić je tom prilikom i Antonio Beusu i Fondaciji poklonio i jedan potpisani primjerak svog novog romana „Godine u vladavini ćilibara“ i iskoristio priliku da se zahvali na pažnji koja mu je posvećena kroz dodjelu ovog značajnog priznanja.<h2>35 godina karijere</h2>Šemsudin Gegić rođen je 1951. godine u Zavidovićima. Diplomirao je FDU (pozorišta, filma, radija i televizije) u Beogradu i obavio stručno usavršavanje u Milanu. U statusu vanrednog profesora bio je dugogodišnji nastavnik na odsjecima glume i produkcije na FDU Tuzla, filmskim studijima i koledžima u Plovdivu u Bugarskoj i Milanu. U svojoj 35-godišnjoj karijeri, kao scenarista i reditelj snimio je na desetine kratkih i dugometražnih filmova koji su bili u selekcijama takmičarskih programa, domaćih, regionalnih i svjetskih festivala od kojih izdvajamo Sarajevo Film Festival, TribecMoskvu, Prix Evropa, Berlin, Geteborg, Dohu, London i druge. Dobitnik je niza nagrada i priznanja od kojih izdvajamo Specijalnu nagradu Sarajevo Film Festivala, Zlatnu nagradu Milana, godišnju nagradu Saveza novinara BiH, Grand Prix Camera Veritas u Plovdivu, te nagradu Hercegovačko sunce.

Priznanje za lični doprinos razvoju bh. kinematografije za koje ga je izabrala filmska zajednica krajem prošle godine

Priznanje za proslavljenog bh. režisera Šemsudina Gegića

Proslavljeni bh. režiser Šemsudin Gegić dobio značajno priznanje

&nbsp;U Domu kulture u Jajcu, pred nekoliko stotina posjetitelja, sinoć je promovirana knjiga višeg naučnog saradnika Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu, dr. sc. Amira Klike "Jajce 1992: opsada i odbrana kraljevskog grada". <h2>Bosanski kraljevi</h2>Promociju je organizirala Koordinacija boračkih udruženja ARBiH iz Jajca, a knjigu su predstavili moderator Adis Lizde, prof. dr. Enes Durmišević i general Fikret Ćuskić.Promotori su naglasili da knjiga predstavlja izvanredan doprinos naučnom sagledavanju ratnih dešavanja 1992. tokom opsade i odbrane ovog slavnog grada bosanskih kraljeva.- Jajce 1992. bilo je jedan od najvažnijih simbola odbrane Bosne i Hercegovine. Njegovi branioci, borci ARBiH i HVO, šest mjeseci vodili su grčevitu i odlučnu borbu da odbrane slobodnu teritoriju i nekoliko desetina hiljada civila u najtežim vojničkim uslovima - kazao je autor u svom obraćanju na promociji.Život Jajčana pod opsadom bio je težak i opasan. Bili su izloženi svakodnevnom teroriziranju srpske vojske.<h2>Agresorska djelovanja</h2>- Iako je krajem oktobra odbrana Jajca pala, ona se bez sumnje može smatrati veoma uspješnom jer spašena je većina civila od sigurnog stradanja. U odbrani Jajca poginula su 134 pripadnika ARBiH i 109 pripadnika HVO. Poginulo je i oko 330 srpskih borca u napadima na Jajce - naveo je dr. Kliko.Po njegovim navodima, na okupiranim dijelovima jajačke općine do kraja juna i nakon pada sve ostale slobodne jajačke teritorije u oktobru 1992. godine, srpska vojska i milicija ubile su više od stotinu civila bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, a nekoliko desetina ih je smrtno stradalo od agresorskog djelovanja artiljerijom, snajperima i avijacijom po civilnim naseljima.

Život Jajčana pod opsadom bio je težak i opasan, bili su izloženi svakodnevnom teroriziranju srpske vojske

Promovirana knjiga o opsadi i odbrani Jajca 1992. autora dr. Amira Klike

Istaknuti umjetnik Almin Zrno postavio je svoju izložbu na Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine pod nazivom "Pleonexia". Ovom izložbom, kako kaže, nastoji ukazati na anomalije savremenog čovjeka i društva. Za portal "Avaza" je dao kratku izjavu u kojoj je objasnio o čemu se zapravo radi.<h2>"Danas nedostaje kritičkog razmišljanja"</h2>Da li je "Pleonexia" satira savremenog čovjeka?- Apsolutno da! Ali, je situacija zapravo mnogo kompleksnija. Na Dan ustanka naroda Bosne i Hercegovine protiv fašizma, dužni smo stati i razmisliti o svemu što nas tišti danas. I danas nam fali slobode kao i tada kada smo ustali, samo što danas nedostaje kritičkog razmišljanja, fali pobune. Da li je ovaj vid izložbe na uličnim plakatima vapaj za vraćanje kulture širokim narodnim masama?- Naravno da jeste. U modernom brzom stilu življenja, kada nemamo vremena, dovoljno je izaći na ulicu i sresti se s kulturom. Nije neophodno ići u galerije, izdvajati novac za izložbu, potebno je samo stati i kontemplirati o tome šta nas muči danas. Umjetničku galeriju sam namjerno izabrao. To je institucija kulture, institucija od neprocjenjive važnosti za ovu državu i narod, a odnosimo se prema njoj kao o udruženju ptičara ili ni sam ne znam kojoj efemernoj instituciji.<h2>Kulturu je neophodno živjeti</h2>Fali li kulture savremenom čovjeku?- Itekako. Kultura nije izložba ili predstava. Kulturu je neophodno živjeti. Ovo je moj mali pokušaj da skrenem pažnju na okove kojima smo danas okovani, da pokušamo probuditi ljude na kritičko mišljenje, da ne dozvolimo globalnim imperijalistima da nas tlače, okivaju i nameću svoje zakone i postulate, koji su tu samo zarad njihovih ličnih interesa.Živimo li kapitalizam?- Kapitalizam u svojoj osnovi nije negativan sistem. Problem leži u ovom neoliberalnom imperijalističkom kapitalizmu koji tlači, ne bira sredstva da dođe do cilja, a cilj je da bogati budu bogatiji, da ljudi budu potlačeni, da nema kritičkog mišljenja. Pozivam sve da posjete izložbu, da stave prst na čelo i ne pristanu biti robovi savremenih kapitalističkih moćnika i njihovih interesa - zaključio je Zrno za portal "Avaza".&nbsp;

Druga večer Festivala klapske pisme u Posušju: Oželanda odnijela Posuški stećak, Galuna Buru

Damir Ovčina za "Dnevni avaz": Vlast zazire od pisaca, jer su nepotkupljivi

Prva večer Festivala klapske pisme: Posuški stećak klapi Kumpanji, nagrada publike klapi Kolapjani

Strip se vraća među djecu i omladinu

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave

U Brčko distriktu BiH 12 nacionalnih spomenika

Na Mostarskom ljetu predstavljena knjiga "Putovanje kroz Bosnu 1530."

Posušje će ovoga vikenda biti središte klapske pjesme

Pop Art Festival raspisuje poziv za mlade bh. umjetnike i umjetnice

Drugi Habitat Culture Fest na Boračkom jezeru počinje sutra

Haris Pašović o koridi u Čevljanovićima: To je Seljački Film Festival

Preminuo književnik David Albahari

Vedrana Božinović ostvarila ulogu u predstavi "Teba - globalni građanski rat"

Proslavljeni bh. režiser Šemsudin Gegić dobio značajno priznanje

Promovirana knjiga o opsadi i odbrani Jajca 1992. autora dr. Amira Klike

Almin Zrno za "Avaz": Prema Umjetničkoj galeriji se odnosimo kao prema udruženju ptičara

Kultura

Druga večer Festivala klapske pisme u Posušju: Oželanda odnijela Posuški stećak, Galuna Buru

Damir Ovčina za "Dnevni avaz": Vlast zazire od pisaca, jer su nepotkupljivi

Prva večer Festivala klapske pisme: Posuški stećak klapi Kumpanji, nagrada publike klapi Kolapjani

Strip se vraća među djecu i omladinu

Himzo Polovina: 37. godišnjica smrti ljekara koji je pjesmom liječio i bolesne i zdrave

U Brčko distriktu BiH 12 nacionalnih spomenika

Na Mostarskom ljetu predstavljena knjiga "Putovanje kroz Bosnu 1530."

Posušje će ovoga vikenda biti središte klapske pjesme

Pop Art Festival raspisuje poziv za mlade bh. umjetnike i umjetnice

Drugi Habitat Culture Fest na Boračkom jezeru počinje sutra

Haris Pašović o koridi u Čevljanovićima: To je Seljački Film Festival

Preminuo književnik David Albahari

Vedrana Božinović ostvarila ulogu u predstavi "Teba - globalni građanski rat"

Proslavljeni bh. režiser Šemsudin Gegić dobio značajno priznanje

Promovirana knjiga o opsadi i odbrani Jajca 1992. autora dr. Amira Klike

Almin Zrno za "Avaz": Prema Umjetničkoj galeriji se odnosimo kao prema udruženju ptičara