Drama Narodnog pozorišta Sarajevo zabilježit će gostovanje u Požarevcu na Festivalu "Viminacium fest - Mitovi stari i novi" s predstavom "Feničanke" u režiji Ozrena Prohića.
U takmičarski dio programa, osim naše dramske predstave "Feničanke", selektor Festivala, glumac i reditelj Mihajlo Nestorović uvrstio je još četiri predstave. 
Zagrebačko pozorište "Gavela" će izvesti komad pod naslovom "Ričard III", Dječije pozorište Republike Srpske izvest će predstavu "Odisej - san o povratku". Ansambl Nacionalnog teatra iz Beograda predstavit će se antičkom "Elektrom", dok će Narodno pozorište iz Novog Sada izvesti "Hasanaginicu".
&nbsp;"Feničanke" u izvedbi NPS-a na programu su u srijedu, 5. septembra, 2018. godine u 20 sati.
Adaptacija antičke drame "Feničanke" (Euripid) Lade Kaštelan korespondira s današnjim vremenom, bavi se temama koje su univerzalne i aktuelne.&nbsp;Savremeni pristup antičkoj tragediji govori o tome kako se puno stvari kroz historiju promijenilo, ali kako se jedino nije promijenio čovjek. Konkretno, ovo je priča gdje se braća međusobno ubijaju zbog zavisti i borbe za vlast, ali i zbog usuda, tj. prokletstva svojih predaka. Opće stanje je strepnja – iščekivanje katastrofe, da sve nestane i pretvori se u prah.

U adaptaciji Lade Kaštelan naglašena je feministička linija komada. Žene su u centru dešavanja, mnogo su zastupljenije nego u Euripidovom djelu. Niko ne živi život, već svi gledaju kako prolazi pored njih. Kada donesu odluku da reagiraju, tada je već prekasno. I tako ukrug.&nbsp;Svi čekaju bolje sutra koje nikada neće doći, jer ono je u nama, a ne izvan nas. Trebamo učiniti da nam bude bolje, a ne čekati da neko to učini za nas.
U predstavi igraju: Sanela Pepeljak, Amra Kapidžić, Mona Muratović, Mediha Musliović, Aldin Omerović, Vedran Đekić, Ermin Sijamija, Emina Muftić, Nerman Mahmutović, Anja Drljević i Slaven Vidak. 
Scenograf predstave je Vedran Hrustanović, a kostimografiju potpisuje Lejla Hodžić. 
Festival "Viminacium fest – Mitovi stari i novi" trajat će od 3. do 9. septembra, a sve bit će izvedene u prostorima Amfiteatra Arheološkog parka "Viminacium".

Adaptacija antičke drame bavi se temama koje su univerzalne i aktuelne

Gostovanje drame NPS-a na Festivalu "Viminacium fest - Mitovi stari i novi" u Požarevcu

Glumica Jelena Gavrilović (35) nedavno je posjetila bh. prijestonicu, a povod njenog dolaska bio je kasting za novi film. Iako u razgovoru za „Dnevni avaz“ nije otkrila mnogo detalja o ovom ostvarenju, osvrnula se na projekte koje trenutno snima, a ovom prilikom prisjetila se i svojih početaka. S obzirom na to da je veliki optimista, vjeruje da glumci koji su snalažljivi i talentirani mogu pronaći svoje mjesto pod suncem, iako situacija u regiji nije baš sjajna. Nove epizode - U pitanju je film mlade hrvatske rediteljke, a o detaljima ne mogu mnogo govoriti. Volim Sarajevo i često mu se vraćam - kaže nam Gavrilović. Iz bh. prijestonice otputovala je u Beograd, gdje se snima druga sezona popularne serije „Istine i laži“. - Zbog snimanja novih epizoda svako putovanje mi je ograničeno, pa čak i kad dolazim na kasting, u škripcu sam s vremenom. Serija je trenutno najpopularnija u Srbiji, a voli je publika u cijelom regionu - ističe glumica. Isto vrijeme Dodaje da je u pozorištu morala napraviti pauzu zbog TV projekata. &nbsp; - Odbila sam neke uloge, ne zato što sam željela nego što sam morala. Inače, tako je to u poslu, kada krene jedno, drugo stane, ili se potrefi sve u isto vrijeme - smatra Gavrilović. Kaže da ju je proslavila uloga u filmu „Na lepom plavom Dunavu“, ali bez upornosti i jake volje, teško je ostvariti neki uspjeh. - Tako je moja karijera krenula uzlaznom putanjom, a, osim toga, dosta je doprinijela i upornost. Svaki dobar rezultat bio je posljedica ogromnog rada, a tako je i danas. Zato, kad se osvrnem oko sebe, shvatim da je bilo zabavno i trnovito, ali ipak osjećam da najbolje stvari tek dolaze. Na Balkanu imamo dosta glumaca, pa je nekako teško doći do uloge. Istrajnost doživljavam kao ličnu satisfakciju baš zbog toga što sam uspjela u glumačkom poslu - navodi glumica. Sarajevo nam je put u svijet Jelena Gavrilović smatra da situacija u regionu i nije toliko loša koliko se priča. - Tako se, zahvaljujući najviše Sarajevu, koje nam je preko Berlinalea otvorilo put ka fondovima, otvorila mogućnost da nas vide i prepoznaju. Danas se nije lako izdvojiti, Sarajevo nam je put u svijet, pa ćemo vidjeti hoćemo li se znati snaći. Iako smo mi na Balkanu siromašni, imamo dosta dobrih ideja, pa nas možda te ideje izvuku - kaže glumica.Na Balkanu imamo dosta glumaca, pa je nekako teško doći do uloge. Istrajnost doživljavam kao ličnu satisfakciju

Zbog druge sezone „Istine i laži“ svako putovanje mi je ograničeno

Najbolje stvari tek dolaze za Jelenu Gavrilović

- Dječijom predstavom "Lakonoga u čarobnoj šumi"&nbsp; u nedjelju je u Pozorištu lutaka u Mostaru zatvorena ovogodišnja kulturno-turistička manifestacija "Mostarsko ljeto".

Prije samog početka predstave direktor Pozorišta lutaka Mostar Edin Kmetaš zahvalio je sugrađanima koji su pomno pratili programe,&nbsp; kao i svim institucijama i pojedincima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji i realizaciji 'Mostarskog ljeta 2018'.

Predstava je urađena prema motivima priče "Stonoga i prijatelji", Fahrudina Kučuka, koji je otkrio gdje pronalazi ideje i inspiraciju.

&nbsp;"Što se tiče ideja, meni je puno godina, vjerojatno se to taložilo dugi niz godina, i onda je to veliki bunar sainspiracijom da je lako zahvatiti i ući u priču. Inspiracija je naravno na modulitetu, ono što i jeste basna, kada govorimo o ovoj predstavi, mogućnost zaista da se poigrate kroz likove životinja, te možete dosta toga reći iz ovog vremena", kazao je Kučuk.

Predstava govori o grupi glumaca koji dolaze u novi grad da izvedu svoju predstavu. Djeci govore pravila lijepog ponašanja u kazalištui onda počinje predstava o Lakonogoj koja se izgubi u šumi jer nije pazila, da se na vrijeme vrati kući.

"Ustvari, ovo je muzička basna. Dakle, oko 80 posto predstave je u pjevanju. Logično je kada radite predstavu za djecu da bi ona trebala &nbsp;nositi neku pouku. U nas je središnji motiv ove predstave prijateljstvo, s obzirom da se radi o glazbenoj basni kroz likove životinja", kazao je Kučuk.

Predstavu je režirao Riad Ljutović, a u predstavi igraju 3 glumca. Armin Omerović koji glumi Lisca Dugonju, Andrea Aković u ulozi Stonoge Lakonoge i Filip Radovanović koji glumi Pauka Pepea, priopćeno je s Mostarskog ljeta.

Dječijom predstavom "Lakonoga u čarobnoj šumi" zatvoreno "Mostarsko ljeto 2018"

Tokom trajanja Sarajevo Film Festivala ''Dnevni avaz“ će svoje vjerne čitaoce svake večeri voditi na koncerte programa „Sarajevsko After Film“, koji će se održavati u Domu mladih.&nbsp;Dovoljno je da svakog jutra u 10 sati pozovete broj telefona 033/281–378. Prvo dvoje čitalaca dobit će po dvije ulaznice za koncert koji je na programu te večeri.
Sutra program otvaraju „Helem Nejse“ i „Stereo banana“.

"Dnevni avaz“ vodi čitaoce na koncerte "Sarajevsko After Film“

Početkom mjeseca u sarajevskoj galeriji „Zvono“ otvorena je izložba fotografija „Oda radosti“ Milomira Kovačevića Strašnog, koja je preksinoć svečano i zatvorena. Jedan od omiljenih fotografa u BiH, kroz stotinu portreta članova Orkestra limene muzike iz Stoca, želio je prikazati njihov rad kojim prevazilaze podjele u tom gradu.

Najljepše godine

- Reakcije su bile odlične. Ljudima se svidjelo, ova priča im je bila pozitivna i dokaz da se kod nas nešto može napraviti, kao i to da nije sve crno. I više sam nego zadovoljan. A svemu tome pridonosi i sam naslov izložbe – kaže Kovačević.

Sarajevsku adresu zamijenio je pariskom još davno, ali kaže kako je posljedni mjesec, koliko je boravio u glavnom gradu BiH, na ulicama sretao mnoge drage ljude i prijatelje.

- Koliko sam ja dio tog grada, toliko je i Sarajevo dio mene. Meni je nešto najnormalnije. Ovdje sam proveo najljepše godine svog života i ne može se na to utjecati – ističe Kovačević.

Dodaje kako u BiH ima mnogo mladih i talentiranih ljudi. 

- Bivša država ipak je mnogo više pazila i finansirala mlade koji su željeli bilo šta naučiti. Sada su ljudi više prepušteni sami sebi. Ali, zahvaljujući novim medijima, mogu lakše doći do informacija. I fotografija je sama po sebi napredovala – govori Kovačević.

Puno filozofije 

Njegove fotografije obilježile su strašan period kroz koje je Sarajevo prošlo, ali na specifičan način. Ipak, uvijek je ostao dosljedan sebi i načinu na koji radi.

- Ja sam drugačijeg kova. Nisam letio za senzacijama, već se trudim što jednostavnije i normalnije, s mnogo više emocija i iz srca, da odradim to što radim. Nema tu puno filozofije – kaže Kovačević.

Već u septembru će imati novu izložbu, ali i promociju knjige u Parizu, gdje je snimao najstariju pokrivenu pijacu.

- To je isto fina i specifična priča. Pijaca se zove „Crvena djeca“, pa je taj naziv i u naslovu knjige. Unutar nje bit će portreti svih tih ljudi što tu rade – otkrio nam je Strašni.
 
Najbolji film o ratu i Sarajevu

Njegove fotografije i snimci korišteni su u bh. dokumentarcu „Scream for me Sarajevo“, koji je pokupio velike simpatije, kako u našoj zemlji tako i u svijetu.

- Dugo sam čuvao te snimke, nisam ih radio dok me neko nije pitao šta je to, a kada sam rekao, oduševili su se. Prvo sam u Cirihu uradio neku izložbu, a onda su mi se javili momci s idejom za film. Mislim da je to jedan od najboljih filmova koji je snimljen što se tiče rata i Sarajeva – ističe Strašni.

Strašni: „Oda radosti“ je dokaz da nije sve crno

Omladinski kamerni orkestar Međunarodne organizacije turske kulture TÜRKSOY, okupivši mlade muzičare iz različitih dijelova turskog svijeta 2017. godine, održao je sedam koncerata u četiri balkanske zemlje gdje je ljubiteljima umjetnosti priuštio nezaboravne momente. Ove godine, na poziv značajnih festivala ovog područja i povodom 25 godina od osnivanja Organizacije TÜRKSOY kreće po drugi put na balkansku turneju sa ciljem predstavljanja turske klasične muzike.

U okviru međunarodnog festivala “Buđenje uz umjetnost” na Kosovu, Orkestar je 26. i 27. jula uz koncerte u Prištini i Prizrenu započeo svoju turneju. Nakon toga, 30. jula u kulturnom centru Crne Gore, Cetinju dijelio je scenu s poznatim ruskim violinistom Viktorom Tretiakovim u najprestižnijoj gradskoj koncertnoj dvorani u sklopu Muzičkog festivala Espressivo.

Orkestar će danas nastupiti pred mostarskom publikom u sklopu Festivala mostarsko ljeto, a 3. avgusta uz podršku Instituta Yunus Emre održat će koncert u Domu Armije u Sarajevu.

Omladinski kamerni orkestar TÜRKSOY čine mladi umjetnici iz Azerbejdžana, Kazahstana, Kirgistana i Turkmenistana koji će predstavljati klasičnu muziku turkijskog svijeta u značajnim kulturnim centrima Balkana. 

Pod dirigentskom palicom Mustafe Mehmandarova (Azerbejdžan) slušaoci će imati priliku uživati u melodijama kako svjetskih klasičnih kompozicija tako i dijelima kompozitora iz turkijskog svijeta, najavljeno je iz Turskog kulturnog centra „Yunus Emre“ u Sarajevu.

Omladinski kamerni orkestar osnovan je 2010. godine zalaganjem generalnog sekretara TÜRKSOY-a Düsena Kaseinova i okuplja mlade muzičare iz turskih zemalja.

-Omladinski kamerni orkestar TÜRKSOY osnovali smo 2010. godine s ciljem da uz pomoć univerzalnog jezika klasične muzike svijetu prezentujemo muzički potencijal naroda turkofonog svijeta. Namjera nam je da uz pomoć muzike predstavimo našu zajedničku kulturu. Umjetnike u našem orkestru biramo među talentovanim studentima muzičkih akademija u ovim zemljama. Naši mladi muzičari sa svojih do sada održanih skoro 50 koncerata i dva snimljena albuma iznijeli su izvanredna djela turskih kompozitora izvan granica naših zemalja kaže Kaseinov.

Orkestar koji proslavlja osam godinu postojanja, osim Balkana, dobiva pozive sa različitih svjetskih festivala.

- Mladi talenti turskog svijeta već vide naš orkestar kao važnu stepenicu u razvoju karijere. Univerziteti svake godine daju diplomirane muzičare kojima se mi ponosimo. Mladi muzičari koji učestvuju u našem orkestru danas u cijelom svijetu predstavljaju turski svijet i to nas čini veoma sretnim. Na svijetu ne postoji orkestar sličan našem, ni po strukturu ni po uspjesima - naglašava Kaseinov.

Omladinski kamerni orkestar TÜRKSOY gostuje u Mostaru i Sarajevu

Nakon skoro mjesec dana od kako je otvorena u sarajevskom Zvonu, izložba fotografija jednog od najboljih bh. fotografa Milomira Kovačevića Strašnog pod nazivom "Oda radosti" večeras je zvanično zatvorena.&nbsp; U odabranom društvu Strašni se sa svima prijateljski i srdačno pozdravio i popričao, a galerija Zvono je bila ispunjena posebnom atmosferom.
- Nastavit ćemo i dalje da radimo i pravimo izložbe. Ovo je više za raju, Sarajevo i Sarajlije - kazao je, između ostalog, Strašni koji inače već dugi niz godina živi u Francuskoj.
Inače, "Oda radosti" kroz portrete prikazuje članove Orkestra limene muzike iz Stoca koji svojim radom prevazilaze podjele u ovom gradu.

Zatvorena izložba "Oda radosti" Milomira Kovačevića Strašnog

Dio ekipe filma "Žaba", s rediteljem Elmirom Jukićem na čelu, preksinoć je na 65. filmskom festivalu u Puli preuzela tri nagrade za ovo ostvarenje.U svoje ruke dobili su Zlatnu arenu za najbolji film i Zlatnu arenu za režiju u manjinskoj konkurenciji hrvatskog programa te nagradu međunarodnog žirija za najbolji film.Dramska predstava„Žaba“ je prikazana u zvaničnom programu posvećenom manjinskim koprodukcijama s Hrvatskom, a glavne uloge pripale su Emiru Hadžihafizbegoviću, Aleksandru Seksanu, Mirsadu Tuki i Moameru Kasumoviću.Film je snimljen prema istoimenoj dramskoj predstavi koja već 10 godina igra na punoj sceni Kamernog teatra 55, kao i regionu, a perceptivno proučava posttraumatski stresni poremećaj (PTSP), muškost i socijalne teškoće s kojima se naša zemlja suočava.U razgovoru za „Dnevni avaz“ Seksan je poručio da ga priznanja nisu mnogo iznenadila. &nbsp;- Možda ću zvučati neskromno, ali nagrade me nisu iznenadile previše. A vjerovatno kako je bilo neko zatišje oko „Žabe“ uopće nisam obraćao pažnju na to gdje je film. Generalno, slabo imamo informacije gdje se ostvarenje kreće i kakav mu je festivalski život, tako da me ova informacija iz Pule zatekla na neki način – govori Seksan. Vijest ga je, kako kaže, zatekla u Sarajevu, a posebno je sretan da se cijeni trud koji su uložili u film. Ostvaren cilj - I to je jedan od razloga što se radujem nagradama. Iskreno da vam kažem, ova tematika će biti još dugo prisutna svugdje. Jer to više nije tematika, neko stanje svijesti. Svi mi, generalno, imamo problem s tim i to je prosto dio našeg života, tako da će, nažalost, takve teme biti aktuelne još dugo – iskren je Seksan. Za kraj nam otkriva da je ekipi filma bila želja da priča dopre do publike. - Bio nam je cilj da predstavom, a naravno i filmom, publiku što više uzdrmamo, da ih „raskujemo“, tako da kad ih emocije svladaju, ne znaju da li su došli ili pošli i, eto, cilj se ostvaruje – kaže glumac.Nesretan start i vrijeme Aleksandar Seksan smatra da je „Žaba“ izašla u nesretno vrijeme i da joj evropski festivalski život nije bio baš buran. - Drago mi je da film nastavlja svoj put po festivalima, najviše zbog toga što nije startao kako treba, i neka bude nagrada što je više moguće. U skoro isto vrijeme izašla su dva bh. filma sa sličnom tematikom, „Žaba“ i „Muškarci ne plaču“, pa je ovaj drugi završen prije našeg i tako je ugrabio više uspjeha – govori Seksan.

Aleksandar Seksan: Cilj nam je da uzdrmamo publiku

Bh. reditelj Dino Mustafić boravi u Baru, gdje priprema novu predstavu „O miševima i ljudima“, prema romanu Džona Stajnbeka (John Steinbeck). Kako nam je rekao, predstava govori o posljedicama ekonomske krize u Americi 30-ih godina prošlog stoljeća, a odlično opisuje i današnje vrijeme.&nbsp; 
Riječi hvale

Ipak, Mustafić je u fokus stavio snove i iluzije kao neophodnosti opstanka u surovom okruženju koje marginalizira drugačije, ali i o bijegu u utopiju. Predstava će biti izvedena 23. jula na Kuli u okviru 31. izdanja Festivala „Barski ljetopis“.

Glavnu ulogu igra 28-godišnja Marija Đurić, za koju Mustafić ima samo riječi hvale.

- Komad je aktuelan zato što se provlači pitanje stvaranja i neprevaziđenih strahova. To i jeste tragika komada. Igram promiskuitetnu i primitivnu ženu, koja je u ulozi figure. Igram gazdaricu ranča koja nije tipična, ne šefuje. Sve što radi izgleda kao neko davanje sebe i koketiranje – govori Đurić.

Dodaje da joj je privlačno što se priča sama okrene, te da se publika do kraja može upoznati s onim što njen lik zaista jeste.

- Stvaralački proces bio je lijep. Dominantan je ljudski pristup, koji bi trebao svaki projekt pratiti. Ali, nažalost, nije tako. Tu ljudsku crtu koordinira intelekt. U ovom slučaju, to je Dino Mustafić, koji je vrlo skladno radio s nama. Mislim da je zadatak predstave i glumaca da svojoj publici osiguraju dobru priču – kazala je Đurić.

Izuzetno smiren

S obzirom na to da se predstava bavi i pitanjem diskriminacije, glumica smatra da će izazvati empatiju, ali i da će biti vrlo stresno za publiku.

- A, ono što mi je kod Dine fascinantno je to što je izuzetno smiren. Volim što je vrlo precizan i zna šta hoće. Bio je na raspolaganju 24 sata dnevno, i uz kaficu i na sceni. Bili smo u stvaralačkom odnosu konstantno. Ono što volim kod njega je što vrlo poštuje glumca, hoće saslušati, želi i insistira na tome da je nama prvenstveno udobno. Veoma je precizan i ima čistoću pristupa, jednostavno da znamo gdje smo. Samo takav oblik usmjeravanja može dovesti na pravi put. Radujem se našoj saradnji i, naravno, voljela bih ponovo raditi s njim, možda sljedeći put na nekom još većem zadatku – zaključuje Đurić.

Sloboda je snaga

Marija Đurić je jedina ženska uloga u predstavi.

- Radovalo me što igram s muškom ekipom, s obzirom na to da nas žene prati glas da malo više tražimo, malo nam više nešto smeta... A muškarci su jednostavniji. Svi su me pazili. Lijep je prostor svima nama ostavljen, a najveća snaga je upravo u slobodi – ističe Đurić.

Gazdarica ranča koja ne šefuje

Italijanski Međunarodni umjetnički festival „Mittelfest“, čiji je direktor bh. reditelj Haris Pašović, završio je 15. jula. Tokom jedanaest dana izvedene su brojne predstave, plesni performansi te koncerti u gradu Čedadu, a Pašović je dao priliku i brojnim bh. umjetnicima da se pokažu i dokažu.&nbsp;&nbsp; 
Medalja od predsjednika

Ovo je Pašovićeva prva godina na poziciji direktora jednog evropskog festivala, a sudeći prema brojnim pohvalama, posebno italijanskih medija, svoj posao je odlično uradio.

- Bila je nevjerovatno dobra reakcija italijanske štampe. Zaista sam zadovoljan i posebno mi je drago da su umjetnici iz BiH, poput Dine Šukala, Jasmile Žbanić, kompletne Sarajevske filharmonije..., značajno doprinijeli da Festival bude tako uspješan i dobar. Naravno, imali smo umjetnike iz više od 20 zemalja. To je bio jedan značajan umjetnički susret – kaže Pašović.

Dodaje da mu je to bilo lijepo iskustvo, jer voli umjetnike i ono što rade. 

- To je bila režija na jedan malo drugačiji način i pričanje priče, u odnosu na ono kada režiram predstavu. Normalno mi je bilo i da dam priliku umjetnicima iz BiH, zato što znam da kod nas postoje vrhunski umjetnici i potpuno mi je logično bilo da ih stavim u program sa drugima. U Evropi još postoji jedan prilično veliki problem, a to je da zapadne zemlje, festivali i njihovi direktori, ne pozivaju dovoljno umjetnike sa Balkana ili istočne Evrope, vrlo malo iz BiH. A to nije dobro i fer, jer mi imamo fantastične umjetnike – ističe reditelj, dodavši da je muzika Dine Šukala odlično primljena te da je Sarajevska filharmonija učestovala u velikom koncertu s međunarodnim umjetnicima i da su dobili medalju predsjednika Italije.

Mali budžeti

Kaže kako paralelu između Italije i BiH, kada je u pitanju kultura, može napraviti, ali na našu štetu.

- Imamo tako male budžete. To je velika šteta, jer ako smo u nečemu dobri, onda je to umjetnost i kultura. Sretan sam da sam mogao u Italiji dati prostor našim umjetnicima, a oni naravno pronalaze svoje puteve i prostore u drugim zemljama i festivalima, budući da ih ljudi vole, žele i cijene. Eh, to se u Bosni malo poremetilo. Vrhunska umjetnost je potopljena strašno velikim brojem projekata za koje se smatra da su umjetnički. Ali, nije sve što se olovkom napiše roman, kao što nije ni svaka fotografija umjetnička, nije svaki video film... na tome moramo raditi pa da posložimo stvari na pravi način – kazao je Pašović.

Ronaldo i ja

- Što se tiče Italije, dobio sam najbolju moguću podršku. Znam se našaliti i reći: „Od ove godine smo u Italiji Ronaldo i ja.“ A planovi za narednu godinu već počinju. Festival se priprema dugo, a sada će biti malo odmora, a onda odmah krećemo s pripremama. Još je rano govoriti, ali znam da ću uvijek uključivati umjetnike iz BiH, koji rade na evropskom nivou, a takvih kod nas zaista ima – zaključuje Pašović.

Haris Pašović: Režija na jedan malo drugačiji način

Neda Arnerić i Pula Film Festival su 15. jula proslavili 65. rođendan. Tog dana, prikazivanjem filma „Aleksi“, u kojem glumi i Arnerić, počela je tradicionalna smotra sedme umjetnosti.&nbsp; 
Velika glumica prisustvovala je otvorenju Festivala, koji je itekako utjecao na njenu karijeru, i tako na sjajan način proslavila rođendan.

Neda se ubraja u glumce koji su obilježili jugoslovensku kinematografiju ulogama i ostvarenjima koji se i dan-danas rado gledaju i pamte.
No, ova sjajna glumica nije živjela od stare slave, već je ostvarila veliki broj rola u novijim produkcijama, kao i na pozorišnim daskama.

Bijeli svijet

Naš poziv slavnu glumicu zatekao je u Austriji, gdje se uputila odmah nakon otvorenja Pulskog festivala. Rođendan smo joj čestitali sa zakašnjenjem. 

- Hvala, iako je prošao. Nikad nije kasno, ali ga ni ne slavim. Prosto, nisam od te vrste ljudi. Kad se slavlje nametne spontano, onda je lijepo, a kada se proračunato radi, tada nije. Odlično se osjećam. Putovanja mi nisu naporna, navikla sam. Još sam u punoj formi. Bar se ja tako osjećam – kazala je Arnerić.

Film „Aleksi“ premijerno je prikazan na Pulskom festivalu.

- Da, to je film u kojem sam ja više podrška sa strane, jer imam malu ulogu. Ali, vrlo je bitna. Sve uloge su, maltene, epizodne, osim glavne junakinje, koju maestralno igra Tihana Lazović. Igram njenu majku, koja je stroga i bez mnogo razumijevanja. Jednu konvencionalnu i starovremensku majku, koja pošto-poto želi zadržati svoju kćerku u malom mjestu. A, kćerka želi u bijeli svijet. 

Osim mladih glumačkih snaga, igra i Aljoša Vučković.

- Da, on igra tatu. S njim sam već igrala, a ovdje čak i nemamo zajedničke scene. Uglavnom imam sa Tihanom. Moram napomenuti da je u filmu ipak najvažnija rediteljica Barbara Vekarić, koja taj film sprema vrlo temeljito već tri godine i tačno zna šta hoće. A ja takve reditelje volim. 

Hoće li pronaći svoj put i do Sarajeva? Planirate li Vi doći u bh. prijestonicu?

- Hoće, sigurno. A ja... Ko to zna. Planiram na vrlo kratke staze, jer se tako kod nas na Balkanu živi. Znam da ću raditi jednu predstavu, koja će me sigurno vezati dosta za Beograd. Ali, ako se ukaže prilika, a možda pozovu film da bude dio Sarajevo Film Festivala. Strašno bih voljela, na prvom mjestu, da budem gost Festivala. Mislim da je on poprimio svjetske dimenzije i dobiva veliki ugled u svijetu.

Upravo ste u Puli prije 30 godina primili nagradu „Zlatna arena“. Je li se svijet filma i glume promijenio za ta tri desetljeća?

- Zar ima toliko?! Brzo je prošlo. Sve se mijenja, a mislim da ne ide nabolje. Živjeli smo temeljnije ranije. Pogotovo u ovom mom poslu. Nekada su se filmovi spremali veoma dugo, nije se u nove projekte ulijetalo onako ad-hoc, preko noći, kao što se danas radi. Postojali su sjajni scenaristi koji su godinama pisali svoje scenarije. Danas na filmu to ne postoji, prosto se ta struka više izgubila. Scenarije nabrzinu pišu reditelji. Uglavnom se mladi usuđuju ulijetati tako. A stara garda šuti sa strane i ne radi, uglavnom, ništa. A, to je velika grehota. Evo, Lordan Zafranović je primjer. On na Balkanu nije napravio nijedan film od „Haloa - Praznik kurvi“, kada sam i dobila „Zlatnu arenu“. To je, prosto, da čovjek ne vjeruje. Mislim, zamislite 30 godina da mu ne daju, a znam da ima sjajne scenarije. Od cijele te praške škole, možda se Rajko Grlić snalazi najbolje. Ali, on je živio u Americi i ima veze te radi koprodukcije.

Na otvorenju Pulskog festivala Milena Dravić i Vi dobile ste možda i najveći aplauz i ovacije. Kakav je osjećaj vidjeti koliko Vas ljudi vole i cijene?

- Milena je moja najdraža koleginica. To je lijep osjećaj. Priznajem da mi je bilo ispunjeno srce šetajući Pulom i klanjajući se pred publikom. Lijepo je da se ljudi sjećaju i da nisu u potpunosti zaboravili ona vremena.

Drago snimanje

Vašu karijeru sigurno je obilježio film „Ko to tamo peva“. Kako danas gledate na to iskustvo i saradnju?

- To je film u koji smo svi uletjeli, ne znajući da će biti genijalan i da će možda biti najgledaniji film svih vremena na ovim prostorima, pa i šire. To je bila jedna divna ekipa glumaca. Nažalost, svi su sada na onom drugom svijetu. Vrlo nas je malo iz tog filma ostalo, ali to mi je jedno drago snimanje, koje ću nositi u srcu cijeli svoj život.

Kako su se ranije spremali filmovi?

- Skroz drugačije. Odete sa scenaristom u neku zabit gdje nema civilizacije, sjedite godinu i radite na scenariju. Mladi, uglavnom, rade i teme svoje generacije i ono što ih najviše tišti. Ali, velika je sramota što moja država Srbija za kulturu odvaja samo 0,6 posto iz budžeta. Ne znam kako je kod vas, vjerujem ne mnogo bolje. I to se odražava na cijelu oblast kulture, ne samo na film. Zato su ona vremena bila bolja, prema mom mišljenju.

Ne okrećem se nazad

Sarađivali ste s nekim najvećim glumačkim imenima i rediteljima s naših prostora. Imali li nešto čega se Vi posebno sjećate?

- Ne, to ne umijem... na to pitanje nikad ne umijem odgovoriti. Pošto stvarno zaboravljam, naprosto, idem dalje i ne okrećem se mnogo nazad. To je i bolje.

Znam da Bosna i Hercegovina ima dobre filmove

- Dešavanja u regionu pratim koliko mogu. Znam da BiH ima dobru kinematografiju i znam da bez saradnje svih bivših republika nema filma. Vidim da sada svi rade koprodukcije u koje se uključuje i Evropa. Mislim da je to pravi način da se dođe do dobrih rezultata. Tako se može navući jedan ozbiljan fond za snimanje filma – kazala je Arnerić.

Neda Arnerić: Planiram na vrlo kratke staze, tako se na Balkanu živi

Predstava „Narodni poslanik“ premijerno je izvedena u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u Sarajevu prošle sedmice.&nbsp; &nbsp;&nbsp; 
Dijeliti scenu

Riječ je o prvoj komediji Branislava Nušića, koju je napisao još kao devetnaestogodišnji student. Uloge su ostvarili Izudin Bajrović, Amra Kapidžić, Ermin Sijamija i drugi. 

Mlada glumica Nadine Mičić u „Narodnom poslaniku“ igra Maju, kćerku potencijalnog narodnog poslanika Paje i njegove žene Pate.

- Značaj ove predstave za mene je ogroman, s obzirom na to da je ovo moj prvi profesionalni projekt u teatru nakon diplomiranja. Dijeliti scenu s velikim glumačkim imenima je zaista privilegija. Beskrajno smo se zabavljali radeći samo zato što smo se temeljito i čisto bavili svojim poslom i nadamo se da će to biti prepoznato - kaže Mičić.

Dodaje da je osjećala veliko uzbuđenje, radost i ponos što dijeli scenu s glumcima od kojih je, kaže, mnogo naučila.

- Zaigranost kolega mi je budila želju da mnogo više kopam po sebi i istražujem šta svojim partnerima mogu da ponudim. Proces nam je bio izuzetno prijatan, sigurna sam da je to zbog potpune predanosti svakog pojedinačno - ističe Mičić.

S obzirom na to da se radi o komediji, glumica smatra da smo društvo koje se previše smije.
- Naravno, ne želim kuditi vedri duh našeg mentaliteta, ali je nevjerovatno da veliki broj ljudi koristi smijeh kao obrambeni mehanizam ili sredstvo za prikrivanje neznanja. Nadam se i želim da ljude ovom predstavom zabavimo, ali i da podignemo svijest za još jednu stepenicu. Ako se ne trgnemo i ne odlučimo mijenjati stvarnost, bojim se da nećemo dalje od Muje i Hase - iskrena je Mičić.

Teži zadatak

Na pitanje je li teže igrati komediju u odnosu na druge žanrove, Nadine skromno odgovara:

- Moje iskustvo nije baš toliko da bih se mogla opredijeliti. Komedija mi je draga, jer volim zaigranost koju nosi, pogotovo kada, kao u ovom slučaju, reditelj želi da se postigne tragičnost, onda je zadatak puno veći i teži. Nije lako ljudima ukazati na pogreške, a s komedijom je uvijek pitanje mjere.
Ljeto u Zadru&nbsp;
- S obzirom na to da sam imala sreću, pa sam pola Zadranka, svako ljeto provodim u svom drugom domu Zadru, skupa s porodicom i prijateljima. I moram priznati da jedva čekam more. Što se posla tiče, nadam se i priželjkujem poslove početkom nove sezone - kazala je Mičić.

Nadine Mičić o predstavi „Narodni poslanik“ i ulozi Maje: Moramo otići dalje od Muje i Hase

Bh. reditelj sa slovenskom adresom Miroslav Ćiro Mandić (63) posljednji svoj projekt u našoj zemlji radio je 2013. godine. Bio je to film "Adria Blues", u kojem je glavnu ulogu ostvario popularni glumac Senad Bašić.&nbsp;&nbsp; Mandić se svrstava u red uspješnih reditelja iz naše zemlje. Njegov film „Život radnika“ osvojio je Grand pri na festivalu evropskog filma u Strazburu 1988., a „Top lista nadrealista“, za koju je Mandić napisao scenariji, bila je najgledanija emisija na području bivše Jugoslavije. U periodu od 1995. do 2002. režirao je brojne dokumentarce, a „Ljubav na granici“ dobilo je brojna priznanja.
Kako „Dnevni avaza“ saznaje, Mandić je nedavno boravio u rodnom Sarajevu, a razlog je novo ostvarenje. 
Bijeg od medija
Iako se ne pojavljuje u medijima i ne daje intervjue, uspjeli smo telefonskim pozivom stupiti u kontakt s Mandićem. Odmah na početku nam je poručio da ne voli pričati za medije, a to je i jedan od razloga što se u javnosti ne zna mnogo o njegovim čestim dolascima u rodno Sarajevo. 
- Ne volim davati intervjue, uvijek kažem, neka to radi neko drugi. Glumci neka govore o filmu. Inače, ne pojavljujem se često u javnosti i bježim od medija, pa vjerovatno zbog toga i nije poznato da u Sarajevo dolazim svaka tri-četiri mjeseca - govori nam Mandić na početku telefonskog razgovora. 
Iako ste davno otišli, vraćate mu se. 
- Ja sam Sarajlija i nikad nisam prestao biti. Iako živim u Sloveniji, bio sam i ostao Sarajlija. To je moja baza u životu, uvijek bila. 
Šta je onda bio razlog Vašeg odlaska u Sloveniju?
- U Sloveniji živim 12 godina, a prije toga sam bio u Pragu. Rat me trefio, iskreno da kažem, zbrisao sam iz rata i u Pragu živio 10-12 godina. Onda sam se vratio u Sarajevo, jednu godinu tu radio film, montirao, pripremao... Nakon toga sam se prepao i zapitao mogu li tu dovoljno zaraditi za život, kolike su moje potrebe i je li ih moguće ispuniti... Eto, to su bili razlozi zbog kojih sam došao u Sloveniju. 
Dug štap
Je li istina da je razlog Vašeg nedavnog dolaska u Sarajevo bio novi film? 
- Boravio sam u Sarajevu nekoliko dana, obilazio neke lokacije za novo ostvarenje. Onda sam se trebao sastati i s nekim glumcima, koji su imali obaveze i sastanke, pa smo odgodili. Uglavnom, u pitanju je kratki film koji planiram snimati, ali sve je to još na dugom štapu, pa zbog toga nisam baš siguran da je vrijeme za pisanje. 
&nbsp;Planirate li u skorije vrijeme raditi neki dugometražni film? 
- Ganjam ovdje, u Sloveniji, da radim igrano ostvarenje, pa ćemo vidjeti šta će biti od toga. Eto, već sam rekao da sam u BiH dobio kratki film čije bi snimanje trebalo biti nekad na zimu. Ako dobijem sredstva za igrani, to će uglavnom biti u slovenskoj produkciji, tako da ne znam... 
Kada je društvena situacija u pitanju, očekujete li da nam bude bolje nakon izbora?
- Što više ljudi bude glasalo, toliko će nam biti bolje. To je moje uvjerenje. Ne želim ništa više komentirati. 
Ja u knjizi „Ključ bubnja Tama“?
&nbsp;Znate li da se spominjete u knjizi „Ključ bubnja Tama“ Amile Sulejmanović?
- Nemam pojma. Čuj ja se spominjem? Za to prvi put čujem. Baš mi je drago takvo nešto čuti. Inače, jako volim i cijenim Amilu, posljednji put sam je vidio prije, možda, osam godina i volio bih da se to ponovi. Takvo nešto mi je baš drago čuti. Hvala vam što ste me informirali. 
Senad Bašić je moja raja 
- Senad Bašić je moja velika raja i uglavnom kada sam u Sarajevu, s njim vrijeme provodim, družimo se - kaže Mandić.

Prepao sam se i zapitao mogu li u Sarajevu dovoljno zaraditi za život

Nakon što je početkom juna prebačen u Zagreb na liječnje, Josip Pajaković ponovo je, kako „Dnevni avaz“ saznaje, kod kuće u Sarajevu.Prema našim saznanjima, glumac se oporavlja i njegovo zdravstveno stanje ide nabolje. Pejaković je početkom godine bio smješten na Odjel za opću i abdominalnu hirurgiju Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS) zbog problema sa slijepim crijevom. &nbsp;Pogrešna procjenaKako nam je jučer potvrdila i Josipova supruga Vesna Mašić, on je na kućnom liječenju i ona brine o njemu. - Vratio se iz Zagreba i sada je kod kuće, oporavlja se. Krenulo je nabolje, boravak kod kuće je dobar znak – govori Mašić. Iako se mnogo govorilo o tome ko je pogriješio kada je Josipovo zdravstveno stanje u pitanju, Mašić ističe da su pogrešnu procjenu dali radiolozi. - Od početka se zna da je imao upalu slijepog crijeva, a naknadno je došlo do komplikacije jer se nije vodilo računa o pacijentu. Nakon izlaska s Kardiohirurgije dobio je bolničku bakteriju i ona ga je uništila – kaže Mašić.Razne komplikacije Tvrdi da su zbog bolničke bakterije stvari krenule u lošem smjeru.&nbsp;&nbsp; - Počela je kriva terapija, jer su mislili da mu je nešto drugo, onda su nastale razne komplikacije. On se sada kreće i oporavlja, a „propao“ je najviše zbog te bakterije i količine antibiotika, jer se dobiva tako. I kad se već pojavi, ona hara organizmom. Zato je morao ići na Infektivnu kliniku kako bi liječio tu bakteriju – pojašnjava Mašić. &nbsp;Poznata dijagnozaVesna Mašić tvrdi da se Josip Pejaković nije dugo zadržao u Zagrebu, zbog toga što su se osjetili znakovi poboljšanja. - U Zagrebu je htio da se oporavi, a to se desilo tek po povratku. Što se tiče dijagnoze, bila je poznata i dok je boravio u Sarajevu - ističe Mašić.

Nakon liječenja u Zagrebu uslijedile dobre vijesti za glumca: Josip Pejaković ponovo kod kuće

Sinoćnjom izvedbom predstave „Hamlet u selu Mrduša Donja“ Hrvatskog narodnog kazališta Mostar zatvorila se zvanična takmičarska selekcija 37. Pozorišnih/kazališnih igara BiH.&nbsp; Odlukom selektora Igara Almira Bašovića publika je u devet dana festivala vidjela sedam predstava, a to su „Sve se nekako preživi osim smrti“, na daskama jajačkog Doma kulture Jajce publika će imati priliku gledati predstave „Sve o ženama“ Pozorišta Prijedor, „Jedvanosimsoboakalomistobo“ sarajevskog SARTR-a, „Sabirni centar“ Narodnog pozorišta Republike Srpske iz Banje Luke, „Zrno soli ili sretan rođendan, Marina!“ Narodnog pozorišta Tuzla i „Hamlet u selu Mrduša Donja“ Hrvatskog narodnog kazališta Mostar.
Bosansko narodno pozorište Zenica otkazalo je svoje učešće na Igrama jer smatraju da scena u Domu kulture nije prihvatljiva za izvođenje njihove predstave „Romeo i Julija” Vilijama Šekspira (William Shakespeare) u režiji Selme Spahić.
Čuvar ključeva Grada Jajca ove godine bila je dramatičarka i rediteljka Dubravka Zrnčić-Kulenović.
O nagradama će odlučivati stručni žiri u sastavu: Strajo Krsmanović, Irina Dobnik i Adnan Lugonjić, dok će žiri publike grada Jajca sačinjavati Igor Lacić, Ilijana Saraf, Senad Alibegović, Pašaga Hodžić i Andrea Lukić.
Izradu biltena i okrugle stolove vodio je docent na Akademiji scenskih umjetnosti Sarajevo Zoran Mlinarević.
U pratećem programu, uz uobičajene izložbe i promocije knjige, ove godine nastupila su amaterska pozorišta/kazališta s monodramama i predstavama za djecu. Tokom festivala bio je upriličen i omaž preminulom pozorišnom i likovnom kritičaru Vojislavu Vujanoviću.Ceremonija svečanog zatvaranja Igara i dodjela nagrada predviđeni su za 19 sati, a u čast nagrađenih bit će upriličen i koncert Vesne Pisarović, uz italijanski džez trio.

Najstariji festival u BiH: Večeras zatvaranje 37. Pozorišnih/kazališnih igara BiH u Jajcu

Prvaka drame Narodnog pozorišta u Tuzli, bosanskohercegovačkog glumca Nermina Omića (53) publika u našoj zemlji i regionu poznaje po likovima Osmana, Seje, Omera... U popularnim domaćim serijama „Viza za budućnost“, „Dva smo svijeta različita“, „Lud, zbunjen, normalan“... ostvario je maestralne uloge. Osim na televiziji, pozorišna publika ga naročito pamti po predstavama „Siroti mali hrčki“, „Revizor“, „Malograđanska svadba“, „Ko se boji Virginije Woolf“…U razgovoru za „Dnevni avaz“, ovaj Tuzlak govorio je upravo o ovim ulogama, porodičnom životu, a dotakao se i društvene svakodnevice. - Sezona na izmaku obilježena je predstavom „Siroti mali hrčki“. Publika je odlično prihvatila, a posvećena je našem kolegi Milenku Iliktareviću, koji ove godine slavi 30. godišnjicu uspješnog umjetničkog rada. U pitanju je prava tragikomedija, namijenjena našim uvjetima. Igram nekog čudnog ministra bez portfelja, morala i ljudskosti – kaže Omić. Pozitivan trag Publika u BiH i šire Vas pamti po vrlo zapaženim ulogama u serijama „Viza za budućnost“, „Dva smo svijeta različita“, „Lud zbunjen, normalan“. Kako Vi gledate na te uloge? - To je jedan period procvata bosanskohercegovačke televizijske produkcije.&nbsp; I drago mi je što sam učestvovao u tome.&nbsp; U „Vizi“ sam bio škrti brico koji hoće da ide iz ove zemlje, a tema je bila posvećena širokim narodnim masama. Svi ti likovi ostavili su moj pozitivan trag prema publici zbog koje i postojimo. Hoćemo li Vas uskoro gledati u nekim novim serijama? - Možda! Ili more bit’ bidne, more bit’ ne bidne, što bi kazali neki naši političari. Posljednje što sam snimao bio je jedan film u Hrvatskoj reditelja Vinka Brešana. Pošto film još nije ugledao svjetlo dana, o ulozi još ne smijem ništa pričati, tako me obavezuje ugovor. Film se nalazi u postprodukcionoj fazi.Mislite li da našem društvu nedostaje više humorističkih serija, predstava i smijeha općenito? Čini li Vam se da je domaća produkcija nekako počela zamirati?- Smijeha uvijek fali. Što se tiče domaće produkcije, izgubila je onu neposrednost i iskrenost koje je imala prije četiri-pet godina. Valjda je posustala i ta entuzijastička iskra koju je naša domaća produkcija ranije imala i bila po njoj prepoznatljiva. Živa riječ Prvak ste drame Tuzlanskog pozorišta. Kako ocjenjujete pozorišnu umjetnost u Tuzli? - Sve je to, čini mi se, postalo haotično. Najbolji način da unište i ovo malo duhovnog jeste da ga zanemare, što upravo i čine s našim pozorištem. Mi smo na nivou upravo ove serije „Dva smo svijeta različita“.&nbsp; Ako odumre pozorište, odumrijet ćemo i mi, naše društvo... Jednom ste izjavili da je mnogo teže tuzlanskim glumcima, i općenito glumcima iz „manjih sredina“, da se dokažu i dobiju velike uloge. - To je svugdje tako. Ja kažem, ako si blizu vatre, ugrijat ćeš se. Imao sam sreću da na samom početku radim s našim proslavljenim rediteljem Sulejmanom Kupusovićem, zatim Elmirom Jukićem, pa mi je bilo lakše. Odigrali ste brojne pozorišne i druge uloge. Koju biste izdvojili i zašto?- Čovjek je uvijek u dilemi, ako se bavi ovim poslom, koja mu je uloga najbolja, gdje se najbolje osjećao.&nbsp; Meni je najmilija ona uloga gdje sam se ja dobro osjećao. Eh, sad koliko je to za publiku dobro, ne znam. Na neki poseban, ljudski način dopirete do publike. Šta više volite raditi, seriju, film, predstavu? - Kao mlađi, mislio sam da je film sve i da ćemo doći do Holivuda. Godinama, kada se bavite ovim poslom, pozorište vam postaje sve draže. Zaljubite se u živu riječ i počnete cijeniti taj fluid koji se javlja između glumca i gledaoca. Pričamo o normalnim stvarima Kada niste na sceni ili snimanju, gdje Vas najčešće možemo sresti? - Kad nisam u pozorištu, onda sam ispred pozorišta. Tu sjedimo, pijemo kafu, pričamo o normalnim stvarima, ali i onim manje normalnim, društvenim, političkim...&nbsp; Od sina kradem knjige Kako se odmarate i s kim provodite slobodno vrijeme? - Ovih dana vraćam se knjizi. Ponovo sam počeo, da tako kažem, krasti knjige. Sad ih kradem od mlađeg sina, i knjige i ideje, a nekad sam to radio od sestre gimnazijalke. Također, volim se porodično odmarati.

Gostovanje drame NPS-a na Festivalu "Viminacium fest - Mitovi stari i novi" u Požarevcu

Najbolje stvari tek dolaze za Jelenu Gavrilović

Dječijom predstavom "Lakonoga u čarobnoj šumi" zatvoreno "Mostarsko ljeto 2018"

"Dnevni avaz“ vodi čitaoce na koncerte "Sarajevsko After Film“

Strašni: „Oda radosti“ je dokaz da nije sve crno

Omladinski kamerni orkestar TÜRKSOY gostuje u Mostaru i Sarajevu

Zatvorena izložba "Oda radosti" Milomira Kovačevića Strašnog

Aleksandar Seksan: Cilj nam je da uzdrmamo publiku

Gazdarica ranča koja ne šefuje

Haris Pašović: Režija na jedan malo drugačiji način

Neda Arnerić: Planiram na vrlo kratke staze, tako se na Balkanu živi

Nadine Mičić o predstavi „Narodni poslanik“ i ulozi Maje: Moramo otići dalje od Muje i Hase

Prepao sam se i zapitao mogu li u Sarajevu dovoljno zaraditi za život

Nakon liječenja u Zagrebu uslijedile dobre vijesti za glumca: Josip Pejaković ponovo kod kuće

Najstariji festival u BiH: Večeras zatvaranje 37. Pozorišnih/kazališnih igara BiH u Jajcu

Nermin Omić: Kao mladi glumac mislio sam da ću doći do Holivuda

Kultura

Gostovanje drame NPS-a na Festivalu "Viminacium fest - Mitovi stari i novi" u Požarevcu

Najbolje stvari tek dolaze za Jelenu Gavrilović

Dječijom predstavom "Lakonoga u čarobnoj šumi" zatvoreno "Mostarsko ljeto 2018"

"Dnevni avaz“ vodi čitaoce na koncerte "Sarajevsko After Film“

Strašni: „Oda radosti“ je dokaz da nije sve crno

Omladinski kamerni orkestar TÜRKSOY gostuje u Mostaru i Sarajevu

Zatvorena izložba "Oda radosti" Milomira Kovačevića Strašnog

Aleksandar Seksan: Cilj nam je da uzdrmamo publiku

Gazdarica ranča koja ne šefuje

Haris Pašović: Režija na jedan malo drugačiji način

Neda Arnerić: Planiram na vrlo kratke staze, tako se na Balkanu živi

Nadine Mičić o predstavi „Narodni poslanik“ i ulozi Maje: Moramo otići dalje od Muje i Hase

Prepao sam se i zapitao mogu li u Sarajevu dovoljno zaraditi za život

Nakon liječenja u Zagrebu uslijedile dobre vijesti za glumca: Josip Pejaković ponovo kod kuće

Najstariji festival u BiH: Večeras zatvaranje 37. Pozorišnih/kazališnih igara BiH u Jajcu

Nermin Omić: Kao mladi glumac mislio sam da ću doći do Holivuda