Amir Šećić, 23-godišnji mladić čija je tužna životna sudbina, koja ipak ima sretan nastavak, ganula mnoge Bosance i Hercegovce, autobiografsku knjigu „Teško da sam bio dijete“ u subotu, 21. aprila promovirat će u Njemačkoj. 
Promocija će se održati od 20 sati u Bošnjačkom kulturnom centru „Hajr“ u Bonnu koji vodi efendija Mustafa Hodžić.
Podsjetimo, Šećić je knjigu posvetio tragično nastradalom ocu Ibrahimu koji je ubijen u srebreničkom genocidu i kojeg nikada nije upoznao. Ona svjedoči o njegovoj pobjedi nad nesretnim okolnostima, preprekama i životnim iskušenjima koja je prošao nakon što ga je kao bebu majka ostavila, a uprkos svemu ostao je častan i pošten, i takav s ponosom nosi prezime svog oca.
Odrastanje bez roditelja, ljubavi majke i oca, podrške, pomoći, savjeta najbližih, sa saznanjem da ga je majka napustila, najteža je bol ovog mladića koju nosi kroz život. Dijelio je istu sudbinu mnoge djece iz Srebrenice. Bio je sam i u svojim pobjedama, ali i porazima.
- Ovo će biti prva promocija knjige izvan Bosne i Hercegovine, i za mene znači širenje istine i prisjećanje na strašne dane za osobe koje su prošle golgotu rata, i za osobe koje su, kao i ja, izgubile sve što se može izgubiti. Uz pomoć Bosanaca i Hercegovaca širom svijeta želim promovirati knjigu i skrenuti pažnju na sve što se desilo. Želimo da se Srebrenica nikada ne zaboravi, niti ponovi – ističe Šećić pred promociju u subotu u Bonnu.

Amir Šećić knjigu „Teško da sam bio dijete“ posvetio nastradalom ocu Ibrahimu

Predstava „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ sutra je trebala biti izvedena u Kamernom teatru 55, ali je otkazana iz tehničkih razloga.&nbsp; &nbsp; Tekst jednog od najpoznatijih bh. pisaca Abdulaha Sidrana „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ spada u sam vrh domaćeg dramskog stvaralaštva. To je tekst koji koji govori o samom početku rata u BiH, o mučnoj golgoti koju su ljudi iz istočne Bosne prolazili samo radi razlike u imenu i prezimenu. O nadi i beznađu. Radnja drame odvija se u Zvorniku, pred sami početak rata.
-	Sa žaljenjem Vas obavještavamo da je predstava „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“ planirana za 18.4.2018. godine na sceni Kamernog teatra 55 otkazana iz tehničkih razloga. Povrat novca za kupljene ulaznice možete izvršiti na blagajni Kamernog teatra 55 – stoji u saopćenju ove pozorišne kuće.

Otkazana predstava „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“

Festival „Hercegovske aprilske pozorišne svečanosti“ počeo je jučer, a trajat će do 30. aprila, a moto 23. HAPS-a je „Pozorište i bajke“.&nbsp; Festival je otvorila predstava “Fistik ili san o suncu, mjesecu i još nekim sitnicama” Narodnog pozorišta iz Sarajeva, po tekstu Almira Imširevića u režiji Admira Glamočaka. Autori su napravili svojevrsnu posvetu Sarajevu iz nekih srećnijih vremena, a Fistik je njihov super – junak u kostimu običnog čovjeka.
U predstavi, rađenoj prema motivima drame Jurislava Korenića i Rejhana Demirdžića, glume Vedran Đekić, Aleksandar Seksan, Milan Pavlović, Slaven Vidak, Aldin Omerović, Martina Mandek, Deni Mešić, Amina Begović i Mona Muratović. 
Na ovogodišnjem HAPS-u biće odigrano pet večernjih i tri dječje predstave pozorišta iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Crne Gore, uz bogat prateći program. Cijena ulaznice za večernje predstave je 5, a za dječije predstave 3 evra, a možete ih kupiti na blagajni dvorane Park.

Festival HAPS otvorila predstava „Fistik...“

Premijera opere “Čarobna frula”, koja je rađena na muziku Volfganga Amadeusa Mocarta (Wolfgang Amadeus Mozart) u režiji Muhameda Hrustanovića, izvedena je 14. aprila na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS), dok je prvo reprizno igranje zakazano za večeras.&nbsp; 
&nbsp;Dati maksimum

Sarajevska sopranistica Aida Čorbadžić utjelovila je Paminu, kćerku Kraljice noći. Za naš list govorila je o utiscima nakon nastupa, ali nam je otkrila i na čemu novom radi.

- Bilo je lijepo, zaista smo zadovoljni. Cijeli proces stvaranja “Čarobne frule” bio je fenomenalan. Imamo sjajan autorski tim, a kad se na sve to nadovežu naši ljudi, prepuni talenta, entuzijazma, želje i ljubavi prema svom poslu, onda rezultat bude kakav je bio neku noć. Imali smo pretpremijeru, gdje su bila samo dječica i također je bilo puno. Reakcije su, isto, bile prekrasne. Premijera nam je došla kao šlag na tortu - govori nam Čorbadžić.

To je, ujedno, i prvi put nakon skoro 60 godina da se “Čarobna frula” igra na sceni NPS-a te ni ne čudi da je osvojila velike simpatije publike. Čorbadžić je istaknula kako je ponosna na taj projekt, koji, kako kaže, nije mala stvar.

- Mocart traži čistoću, a to smo pokazali i na sceni i kroz muziku. Svi smo se trudili da damo svoj maksimum. Cijela predstava je takva da jedva čekaš da izađeš na scenu. Kad se sve završi, nekako ti se čini prekratko – kazala je Čorbadžić.

Ništa previše

Dodala je da se ekipa opere “Čarobna frula” nakon premijere družila i opustila.

- Ali, ništa previše s obzirom na to da nas očekuje reprizno igranje. Inače, slobodnog vremena nemam. Uskoro me očekuje premijera baleta “Sabat mater”, gdje ću biti angažirana kao jedan od solista. A zdravlje... dobro je. Ja sam dobro, sve je OK i zadovoljna sam – zaključuje Čorbadžić.

U maju u Makedoniji, u julu u Sloveniji

Čorbadžić nam je rekla i da će ansambl opere u maju gostovati u Makedoniji, a potom 5. jula u Sloveniji.

- Sada spremamo Betovenovu (Beethoven) “Devetu simfoniju”, s kojom ćemo otvoriti umjetničku sezonu NPS-a. Naš naredni projekt bit će “Seviljski berberin”, gdje ćemo imati autorski tim iz Italije s našim solistima – rekla je Čorbadžić.

Naši ljudi prepuni su talenta, zato je rezultat odličan

Muzej savremene umjetnosti u Sarajevu “Ars Aevi”, projekt nastao kao izraz otpora najznačajnijih svjetskih umjetnika opsadi Sarajeva, i danas predstavlja najvredniju kolekciju savremene umjetnosti u regionu i jednu od najznačajnijih u cijeloj Evropi.U prijevodu, Ars Aevi znači umjetnost epohe, a nastao je pod vodstvom Envera Hadžiomerspahića Enje (72), njegove supruge Jasminke i sina Anura, koji je prije nekoliko mjeseci iznenada napustio ovaj svijet u 47. godini.U trenucima kad je stvarao najznačajnija djela, jedan od najpriznatijih bh. grafičkih dizajnera Anur Hadžiomerspahić ostavio je tišinu iza sebe, a njegov otac se od tog neizrecivo teškog i bolnog trenutka posvetio sebi. U dubokoj samoći pokušava pronaći&nbsp; mir. Mjesecima nije izlazio u javnost, o smrti sina jedinca nije govorio...Vječna porukaOdlučio je da njegovo prvo pojavljivanje bude u “Dnevnom avazu” te je u ekskluzivnoj ispovijesti govorio o odlasku najmilijeg bića, trnovitom životnom putu, dva blaga koja su ostala iza Anura - unucima Janu i Noi... Naravno, nismo zaboravili ni njegovih ruku djelo “Ars Aevi”, u kojem smo vodili razgovor. Teško je, tema je ona najbolnija – gubitak djeteta. Naš razgovor prekidaju suze i sjećanje na Anura, ali nakon nekoliko minuta nastavljamo... On se uvijek vraćao i nastavljao priču, nikad nije zaboravljao gdje smo stali...- Vidite, ovdje je 19. decembra otvorena Anurova retrospektivna izložba pod nazivom “Human Condition”, koja predstavlja njegova najdraža djela. Na taj dan obilježavamo rođendan “Ars Aevija”, ali je i moja Jasminka rođena 19. decembra - kaže nam Hadžiomerspahić i dodaje da već odavno nema ni njegove Jasminke.Govori nam da je za njega najbolnije kad ga neko pita kako je. - Ovdje su izložena njegova djela, ona najdraža, ali neutralno i tiho, jer bi on volio da je tako – govori nam Hadžiomerspahić.Kažete, radovi su postavljeni tiho, kakav je bio i Anur. - Moj Anur je bio tih dječak, tih čovjek, a tako je i otišao. Ja sam uvijek bio agresivniji i, kad nešto odlučim, tjeram to do kraja. Anur je bio tih, bez ikakvog interesa da se ispoljava, da dominira, takmiči se s nekim. Kad smo u krugu najbližih prijatelja razgovarali o Anurovom odlasku, i njihov zaključak bio je kao i moj, da je Anur bio previše dobar čovjek za ovaj svijet, zato je i otišao.Kao da nije pripadao ovom svijetu...- On je svoju vječnu poruku ostavio u svojim djelima. Anur je trajao koliko je mogao i otišao je kad je mislio da treba. Ovdje, u Art depou, odlučili smo da ostavimo kontinuitet njegovog prisustva. Izabrali smo radove koje je on najviše volio, ali smo ih postavili skromno i nenametljivo u ovom ambijentu. Tek toliko da Anur nastavi da bude s nama.Drugi juniIako je otišao prerano, iza njega su, kako kažete, ostala djela i značajan projekt. - “Ars Aevi” je, ustvari, projekt jedne male porodice. Jasminka, moja supruga, Anur, naš sin, i ja počeli smo sanjati ovaj san devedesetih. Kad su počele pripreme za podjelu Jugoslavije, njih dvoje su odlučili da napuste Sarajevo, ali ja nisam želio da odem iz svog grada i onda smo se podijelili. Ostao sam ovdje i, nakon dvije godine, kad je Skupština grada donijela odluku, mene su 1993. godine uputili na Venecijansko bijenale, da svijetu objavimo ideju projekta. Tada smo se nas troje ponovo sastali i počeli raditi na realizaciji ideje. Jasminkin san bio je da Renco Pijano (Renzo Piano) napravi arhitektonske projekte. Ona je, također, bila arhitektica. Preminula je 1995. godine, ali osjećam da se njen san ostvaruje. Kad sam formirao generalni koncept, Sarajevo je pozvalo umjetnike svijeta da svojim djelima formiraju kolekciju njihovog budućeg Muzeja savremene umjetnosti. Bilo je lako reći, ali kako napraviti, to niko nije znao. U toj situaciji, Anur je donio odluku i kreirao strategiju koja je bila toliko cijenjena, voljena i poštovana u svijetu da je stvoren jedinstven planetarni primjer svjetske kooperacije. Tada je Anur rekao: “Nećemo otvoriti vrata za sve umjetnike svijeta, ali nećemo ni da jedan umjetnički direktor bira umjetnike nego ćemo pozvati muzeje Evrope da preuzmu odgovornost”.Je li se na tome zadržao ili...?- Njegova druga strategija je bila da nije dovoljno imati samo Muzej nego je htio još. Predložio je da pozovemo umejtnike koji su osnivači kolekcije, one najpoznatije, kako bi ugradili svoja monumentalna djela u urbanu strukturu grada Srajeva. Onda smo, nakon toga, organizirali ciklus 12 izložbi najpoznatijih umjetnika, koji su, kad su bili u Srajevu, potvrdili da žele bh. prijestonici darovati monumetalna djela. Najznačajnije djelo trebalo bi biti ono Janisa Kunelisa (Jannis Kounellis) u Vijećnici. Onda, drugi umjetnik je veličanstveni Mikelanđelo Pistoleto (Michelangelo Pistoletto), koji je svoj rad darovao i bit će ugrađen u unutrašnji prostor Historijskog muzeja. Taj rad je već došao u Muzej, a inauguraciju smo zaustavili u situaciji nebeskog odlaska Anura i vjerovatno ćemo djelo postaviti 2. juna, kad je Dan Republike Italije i dan Anurovog rođenja. Također, bit će još nekoliko radova, od Vijećnice do aerodroma. Izlazak MjesecaNe pojavljujete se u javnosti, izbjegavate druženja s ljudima nakon Anurove smrti, ali vožnju biciklom ne propuštate. - Moj djed Esad Hadžiomerspahić je u Banjoj Luci, odakle je, inače, moja porodica, otvorio radnju za prodaju i popravak bicikala tako da je bicikl u to vrijeme bio veoma voljen. Onda, ta ljubav je prenesena s koljena na koljeno i ja sam već kao dječak imao svoj bicikl. U 18. godini sam prvi put odlučio da se biciklom spustim od Sarajeva do mora i to sam napravio u jednom danu. Dakle, krenuo sam prije zore i do Ploča sam došao negdje s izlaskom Mjeseca. Je li to postao Vaš ritual ili...?- Da, nastavio sam. Svake godine idem biciklom od Sarajeva do mora, od tada do dana današnjeg, ali sam usklađivao ritam prema godinama. Tako sam se u nekom srednjem dobu spuštao u dva dana. Uvijek pravim vožnje između 1. i 6. avgusta, jer mi je 6. avgusta rođendan pa mi se to tako sviđa i napravim, kako to zovem, “Enjine biciklističke egzibicije”. Posljednjih godina, vožnja traje četiri dana i, tako, odmaram se u nekoliko navrata dok dođem do mora. &nbsp;Oslobodite li se na taj način i teških misli?- Naravno. Nije me život baš milovao proteklih godina. Nije milovao sve nas, tu su opsada, rat, onda i situacije poslije toga. Shvatio sam da čovjek nekim djelovanjem može sam sebi pomoći. Recimo, gibanje tijela, a to sam pretočio u bicikl, zatim gibanje tijela je i ples i mogu reći da je bicikl moj prvi veliki prijatelj, a drugi ples. Cijeli život, od tih nekih tinejdžerskih godina, kad sam prvi put učio ples sa sestrom Zinaidom, nisam prestao da se bavim time. Treći moj veliki prijatelj je flauta, s kojom sam se sreo nekada davno, u trenucima kad je majka Saliha napuštala ovaj svijet. To je neka vrsta frule i od tada je flauta moj drugar, a četvrti je svakako joga. Iza Anura su ostala dva sina.- Najveća radost Anurovoj djeci Janu i Noi je da dođu u Enjinu igraonu. Nisam kompetentan za njihova kompjuterska istraživanja, jer su oni daleko ispred mene. Zato sam napravio igraonu u svom stanu i svake subote poslije podne dolaze i pravimo urnebes do ponoći. Neće kući da idu, toliko im je lijepo. Zajedno uživamo i u izletima. Idemo do Ilidže tramvajem, onda fijakerom do Vrela Bosne i tu ostanemo određeno vrijeme pa se donekle vratimo pješice. U svakom slučaju, uživam da ih gledam i da budem s njima.San koji smo Anur i ja sanjali 25 godina- Jednu trećinu svog života uložio sam u “Ars Aevi” i potpuno sam siguran da ovaj projekt donosi beskrajnu dobrobit gradu Sarajevu, budućim generacijama, državi BiH i da će njegov pozitivni utjecaj biti mnogo širi na sveukupnom prostoru zemalja bivše Jugoslavije. Odustati od projekta bio bi grijeh prema svima onima koji su ga stvarali, ali i prema samom sebi. Jednostavno, nisam imao izbora i nisam mogao prihvatiti da se moja duša okrene nekim drugim poslovima, a da zaboravi projekt. No, u ovom trenutku mogu da kažem da sam bio u pravu što nisam odustao.&nbsp; Najveći moj kompliment za mudrost i hrabrost donošenja odluke o osnivanju javne ustanove i plana gradnje Muzeja “Ars Aevi” Sarajevo ide čelnim ličnostima Grada Sarajeva. Nadam se da će ovaj projekt biti doveden do svog cilja, ali i do sna koji smo Anur i ja sanjali u proteklih 25 godina – kaže Hadžiomerspahić. Knjiga o dječaku koji ode bez pozdrava - U posljednje vrijeme dosta razmišljam kako učiniti da djelo mog Anura bude stalno prisutno, ali još nisam spreman da se tome aktivno posvetim. Drugi prostor interesiranja je da vidim ko bi mogao da bude partner da se objavi Anurova knjiga. Možda će biti jedna knjiga ili se možda bude sastojala iz tri dijela, ali još nisam ostvario nikakve kontakte i čekam da vrijeme sazrije. Uvjeren sam da će biti ozbiljnih partnera zainteresiranih za knjigu kako bismo na taj način ovjekovječili njegovo stvaralaštvo i dječaka koji ode bez pozdrava – ističe Hadžiomerspahić. &nbsp;Mir uz jogu Vježbate i jogu.- Da. Stan sam preuredio tako da nema kauča, stolova, stolica... Oslobodio sam ga tih nekih stvari, a unio sam strunjače, pilates lopte, švedske ljestve, bicikle... Rijetko ko dođe u moj stan, jer nisam otvoren za mnogo komunikacije, ali rituali druženja s najdražim bićima uljepšavaju mi život.

Moj Anur je bio previše dobar čovjek za ovaj svijet, zato je i otišao

Opera “Čarobna frula“, rađena na muziku Volfganga Amadeusa Mocarta (Wolfgang Mozart), u režiji Muhameda Hrustanovića, premijerno će biti izvedena u subotu na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo (NPS).Uz ansambl Opere NPS-a, na sceni će se naći i članovi dramskog i baletnog ansambla, među kojima je i balerina Nadža Pušilo. Ona čini glumačku ekipu skoro svih baletnih predstava u Kući na Obali, a, kako nam je kazala, posebno se izdvajaju „Pepeljuga“ i „Omer i Merima“. &nbsp;Pozitivan smjer- Čast mi je, ali i zadovoljstvo sarađivati s kolegama iz Opere i Drame i stvarati s njima novu priču.&nbsp; Prije svega, „Čarobna frula“ je fantastična bajka, a tumači misteriju, filozofiju života, svakako i ljubav ima svoje mjesto. Muzika koja je dio opere oplemenjuje i ona je suština nas. Zmija koju igram u ovom slučaju nije opasna, nego predstavlja mudrost. Pojavljuje se na samom početku opere i onda se dešava da vrlo brzo tu mudrost maknu sa scene, ali priča se razvija u pozitivnom smjeru - govori nam Pušilo.Osim angažmana u operi, s nama je podijelila i iskustvo rada u baletnim predstavama.- Trenutno je na repertoaru „Pepeljuga“, s kojom smo nedavno proslavili 10 godina igranja. Namijenjena je svim uzrastima, a moja uloga je vrlo atraktivna i tek se pojavljuje u drugom činu. Također, sretna sam zbog uloge u baletu „Omer i Merima“. To je vrlo interesantna priča i važna za naš ansambl, jer režiju i koreografiju potpisuje Belma Čečo-Bakrač - kaže Pušilo.Poziv i posaoZa Nadžu je balet, navodi, prije svega poziv, pa tek onda posao.- To je posebna čar i poziv je prije svega zato što ste prvenstveno predodređeni i pozvani da se bavite tom lijepom umjetnošću, a valjda je zbog toga i malo balerina u svijetu. Sama čar je u tome što se sve radi pokretom i, naravno, dajete jedan dio sebe, zapravo svoje duše. Balet sam zavoljela još kada sam bila djevojčica. Onda sam, uz podršku roditelja i pedagoga koji su vrlo važni, počela razvijati svoju sposobnost - ističe balerina.Šta poslije povrede- Povrede, padovi i slične stvari su sastavni dio baleta o kojima moramo voditi računa i biti na njih konstantno koncentrirani. Ali, svakako, zadatak pedagoga u samom startu je da nas nauče da vodimo brigu o svom tijelu. Opet, s druge strane, moramo biti svjesni da vijek balerine nije dug. Ta činjenica i nije strašna i jer mislim da sam čak u ovom trenutku toliko dala svom poslu da mi ne bi bilo žao da se brzo prestanem baviti njime - pojašnjava Pušilo.

Nadža Pušilo: Nisam opasna zmija

Foto: S. SaletovićNa sarajevskoj sceni dvorane Doma mladih Rambo Amadeus, multimedijalni umjetnik i jedan od najautentičnijih regionalnih autora, večeras je održao „Veče glomazne poezije“. Originalni i neponovljivi Rambo na bini je čitao, recitirao i prepričavao najglomaznije tekstove iz svog impozantnog opusa, na šta publika u bh. prijestonici nikako nije ostala ravnodušna. 

Stoga ne čudi da su glomazni bili i aplauz i salve smijeha, kojim su ga nagradili fanovi u dvorani.&nbsp;
"Veče glomazne poezije“ preraslo je u jedinstvenu predstavu koja kroz lakonski, slikovit i nepretenciozan način hirurški precizno secira društvo i pojedinca koji pokušava u njemu da opstane i pronađe parče svoje sreće.
Osim u Sarajevu, "Veče glomazne poezije" s Rambom Amadeusom sutra će biti održano i u Bosanskom kulturnom centru (BKC) u Tuzli.&nbsp;

Salve smijeha za Ramba Amadeusa

Predstava „We were born naked and the rest is ...“ premijerno je izvedena na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR), dok je prva repriza planirana za večeras u 20 sati.

Uloge su pripale Maji Salkić, Snežani Bogičević, Tini Keserović, Jasenku Pašiću i Adiju Hrustemoviću. 

Prirodan proces

Režiju potpisuje njemački reditelj Florijan Fišer (Florian Fischer), koji nam je govorio o predstavi, ali i o Sarajevu, gradu u kojem je već peti put zbog ovog projekta koji, kako nam je rekao, traje već nešto više od dvije godine.

- Nadam se da će poruka predstave biti dovoljno jasna. Svi imamo porodicu, međutim, mi je ne biramo. Odrastanje u porodici i život u njoj mogu predstavljati različite probleme. Svjesni smo toga, kao što smo svjesni ideje i načina razmišljanja da je porodica prirodan proces. Međutim, praćenje takvog striktnog načina razmišljanja nas u neku ruku lišava alternativnih mogućnosti. Radili smo tako da nismo željeli davati nikakvu definiciju toga šta porodica ustvari jeste ili kako je treba shvatati, već da tu interpretaciju ostavimo otvorenu za gledaoce – govori Fišer.

Dodaje da se porodica može definirati kao grupa ljudi koji brinu jedni o drugima, koji su povezani i odgovorni jedni za druge i koji se vole.

- Povezani su istim konceptima, uvjerenjima, vrijednostima, istom idejom šta bi život trebao biti. Ali, željeli smo se baviti idejom šta je to porodica i zašto nemamo alternativnih mogućnosti, zašto ne možemo izmisliti vlastite porodice i šta je to što se dešava unutar porodica. Tu podrazumijevamo i nasilje. Osamdeset posto ubistava dešava se unutar porodice. Očigledno je da su porodice i veliko utočište nasilju na različitim nivoima, ne samo fizičko nego i psihološko – kazao je Fišer.

Lijep susret

Ističe da ga je Sarajevo fasciniralo, jer je grad pun historije.

- Ovdje mi se mnogo sviđa, jer je istovremeno veoma drugačije, a i nije. Uzbudljivo je. Imao sam lijep susret s ansamblom SARTR-a. Oni su me naučili neke stvari, a ja sam bio u mogućnosti predstaviti neke stvari njima. Pronašli smo zajednički jezik – zaključuje Fišer.
&nbsp;

Sarajevo me fasciniralo

Predstava „Itake“ u kojoj se propituje goruće pitanje mladih u Bosni i Hercegovini – ostati ili otići u Njemačku, bit će izvedena 20. i 21. aprila u 20 sati u Artu Kinu Kriterion.&nbsp;&nbsp; „Itake“ je orginalna, energična i svježa predstava o dilemama mladih ljudi da li da ostanu ili odu iz Sarajeva, te uopće o životu i krizama mladih ljudi u Bosni i Hercegovini. Nastala je kao projekt mladih umjetnika i profesionalaca koji su se odlučili da krenu nezavisnim putem s ciljem da kroz umjetničku formu javno govore o ovoj problematici. Mladi umjetnici u rad su ušli podstaknuti ličnim entuzijazmom i bez unaprijed osiguranih finansijskih sredstava. 
U predstavi koja je svoju premijeru imala u septembru 2017. godine, radnja počinje kada protagonista po imenu Jakov dobiva radnu dozvolu za Njemačku. 
-	Govoreći o novim vrijednostima koje se trebaju razvijati na bh. kulturnoj sceni, redatelj predstave Benjamin Bajramović kaže: “Mislim da je nezavisna scena nešto što treba evoluirati iz estetskog nezadovoljstva samih kulturnih radnika. To se polako dešava. Vrijednost koju ovim pokušavamo stvoriti je raznovrsnost koja je, kao i u svemu, mnogo bolja od jednoobraznosti. Naravno, suočavamo se s nedostatkom finansijskih sredstava i podrške, ali to će uvijek biti problem, tako da to ne treba obeshrabriti ljude koji u glavi imaju ideju za tekst, predstavu ili film – stoji u saopćenju Kriteriona. 
U predstavi igraju Ena a. Kurtalić, Adnan Goro, Zoran Dragičević, Kemal Rizvanović i Miki Trifunov. Redatelj predstave je Benjamin Bajramović, a dramaturg Dario Bevanda, za vizuelni identitet pobrinula se Selma Dokara, a producent je Zulfikar Filandra.

Predstava „Itake“ u Art Kinu Kriterion

Ovogodišnje 15.izdanje Festivala komedije „Mostarska liska“ počet će u petak, 20. aprila, u Narodnom pozorištu Mostar (NPM).&nbsp; Do 27. aprila, do kada traje ovaj festival, publika će moći vidjeti sedam predstava u takmičarskom programu, i to iz BiH, Hrvatske i Srbije te jednu van konkurencije.
Tako će takmičarski program biti otvoren ostvarenjem „Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja“, u izvedbi HNK Mostar, zatim slijedi „Ćelava pjevačica“ domaćina Narodnog pozorišta Mostar, a potom „Sabirni centar“ Narodnog pozorišta RS iz Banje Luke i Pozorišta Prijedor.
U ponedjeljak, 23. aprila, na programu je „Mirna Bosna” Kamernog teatra 55 iz Sarajeva, a sljedeću večer „Jedvanosimsoboakalomistobo“ Sarajevskog ratnog teatra&nbsp;(SARTR). Nakon ove predstave, slijedi „Ustav Republike Hrvatske” Satiričkog kazališta Kerempuh, a kao posljednja u konkurenciji je „Sirena i Viktorija“ Ferzeng, Beograd.U čast nagrađenih, posljednju večer Festivala bit će izveden komad „Za umrijet' od smijeha“ Teatra Rugantino &amp; Kazališta Planet Art, Zagreb.
O najboljim predstavama odlučuju stručni žiri, žiri medija i publike. U stručnom žiriju su, kako je to danas objavljeno iz NPM-a, Zijah A. Sokolović, glumac, režiser, pisac i profesor, Nedžad Begović, režiser, i Atilla Aksoj, muzičar, muzički producent i multiinstrumentalista.
U sastavu žirija medija su Meliha Smajkić, novinarka „Dnevnog avaza“, Rosanda Zovko, novinarka FTV-a, i Cvita Kusić, novinarka Fene.
U žiriju publike su Nada Dalipagić, advokat, Seada Kuštrić, direktorica Četvrte osnovne škole Mostar, i Edna Voloder iz Unije studenata Univerziteta ''Džemal Bijedić“.
Ulaznice su u prodaji po cijeni od 10 KM, dok paket ulaznica za svih osam predstava iznosi 50 KM.

Od 20. do 27. aprila: 15. izdanje Festivala komedije „Mostarska liska“

Pobjednica četvrte epizode šoua "Tvoje lice zvuči poznato" (TLZP) koji se emitira na Novoj TV je Ana Vilenica. Maestralno je izvela hit "Smells Like Teen Spirit" grupe „Nirvana“. Utjelovila je Kurta Kobejna (Cobain), a sjajnim rokerskim nastupom i transformacijom osvojila je glasove žirija, ali i svojih kolega. Vilenica je u razgovoru za „Dnevni avaz“ govorila o uspjehu koji je ostvarila u šouu, reakcijama, otkrila nam je koji je komentar dobila od sina Dujama, kao i to da je pokazani talent na sceni najviše zasluga Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je diplomirala.Pravo vrijeme- Nisam očekivala da ću tako dobro proći i pokupiti simpatije žirija. Nikad ne znaš šta će biti na sceni, nadaš se da će biti najbolje, ali zna se desiti da energija ne izađe u pravo vrijeme –govori Vilenica.Ne krije da je imala tremu.- Inače je tako, bilo šta da radim. I to je jedan od razloga što sam odlučila učestvovati u ovom šouu. Voljela bih razbiti tremu i nadam se da ću uspjeti. Šou, svakako, oslobađa na drugačiji način i nakon nekoliko trenutaka više te ničeg nije stid, jer padaš u vatru i počneš da djeluješ – kaže Vilenica.Kvalitetan program Glumačke vještine koje je pokazala u šouu, ističe, naučila je na Akademiji u Sarajevu.- Drago mi je što sam na pravi način naučila svoj posao. Ponosna sam na sebe i Sarajevo, jer je zasluga Akademije scenskih umjetnosti da sam danas ono što sam željela biti. Nadam se da me neće neki mediji povezati s Akademijom kada se budem lošije plasirala. I danas se sjetim puno stvari koje sam naučila dok sam studirala u Sarajevu. Nadam se da su kolege i profesor Miralem Zupčević, u čijoj sam klasi diplomirala, ponosni na mene – poručuje Vilenica.&nbsp;Dujam želi svoju mamu Učešće u takmičenju „Tvoje lice zvuči poznato“ Anin sin Dujam baš i ne odobrava. - Sinu nije drago što sam dio ovog šoua. Kada dođem u njegov vrtić, dječica se vesele i pitaju: „Jeste li vi ona glumica“?, a on sa strane mrzovoljno gleda. Prekjučer mi je rekao: „Pa super ti je ovaj nastup, ali kad sam te vidio prvi put, povraćalo mi se, i ne sviđa mi se to što imaš na licu“ – govori Vilenica.&nbsp;&nbsp;

Nadam se da je profesor Miralem Zupčević ponosan na mene

Izložba fotografija „FreeDoom“, bh. i internacionalnih fotografa, bit će otvorena u četvrtak, u Historijskom muzeju BiH sa početkom u 19 sati, u okviru programa Modul Memorije 2018.&nbsp;&nbsp; Izložba „FreeDoom“ je projekt udruženja Kontakt realizirana u saradnji sa Modulom Memorije uz podršku Fonda Otvoreno Društvo, nastao inspirisan izbjegličkom krizom u svijetu.
-	Prema procjenama, dva miliona Bosanaca i Hercegovaca je bilo prisiljeno da napusti svoje domove u periodu rata od 1992. do 1995. godine što je gotovo polovina stanovništva naše zemlje. Izbjeglice iz BiH su preplavile susjedne zemlje i u većini slučajeva dočekane su prijateljski od strane potpunih neznanaca.&nbsp;Od tada pa do danas, stav Evropljana prema ljudima koji bježe od nesreća, ratova i političkih progona se drastično promijenio. Izbjeglice u ovom vremenu predstavljaju teret i prijetnju onima koji nikada nisu bili u situacijama koje bi ih natjerale da shvate zašto ljudi bivaju prisiljeni bježati iz svojih domova.&nbsp;Možda druge, sretnije zemlje, imaju luksuz da se ne suosjećaju sa izbjegličkom nesrećom, ali građanke i građani BiH nemaju – stoji u saopćenju MESS-a.

U četvrtak otvaranje izložbe „FreeDoom“

U Sarajevskom ratnom teatru (SARTR) održana je pres-konferencija povodom sutrašnje premijere predstave „We are born naked and the rest is...“ njemačkog reditelja Florijana Fišera (Florian Fischer).
O predstavi, koja je nastala u koprodukciji SARTR-a i Scene MESS-a, govorili su Aleš Kurt, direktor SARTR-a, Nihad Kreševljaković, direktor Festivala MESS, reditelj predstave Florijan Fišer te ostatak ekipe.
- Blizu je premijera ovog projekta. Kao i uvijek, ovo je lijep i uzbudljiv trenutak. Ovo nam je treća premijera zaredom, što je izvrstan rezultat. Sve predstave su različite, a opet su, što je nama vrlo važno, društveno angažirane. Sretan sam i što naši teatarski umjetnici imaju priliku sarađivati s umjetnicima iz drugih sredina – kazao je Kurt.
Kreševljaković je istakao da predstavom najavljuju treći segment Festivala, a to je Scena MESS-a.
Reditelj Fišer otkrio je o čemu „We are born naked and te rest is...“ ustvari govori.
- Pokušavamo da stvorimo mozaik koji će dočarati ideju onoga što porodica u suštini jeste. Znamo svi da je porodica najmanja društvena jedinica, svi je imamo, ali je ne biramo – istakao je Fišer.
Premijerno izvođenje predstave planirano je za sutra u 20 sati na sceni SARTR-a, dok je prva repriza zakazana za 12. april.
U predstavi igraju: Maja Salkić, Snežana Bogičević, Tina Keserović, Jasenko Pašić i Adi Hrustemović. Oni su, također, prisustvovali pres-konferenciji odjeveni u kostime.

Premijera predstave "We are born naked and the rest is ..." njemačkog reditelja Florijana Fišera

Predstava “We are born naked and the rest is...“ reditelja Floriana Fišera (Fischer) bit će održana u srijedu na sceni Sarajevskog ratnog teatra (SARTR) s početkom u 20 sati. Predstava je nastala u koprodukciji Scene MESS i Sarajevskog ratnog teatra, a kritički preispituje ulogu porodice u društvu i kontekstu odrastanja djeteta.&nbsp; -	Šta je kraj porodice, šta je u njenoj srži, šta poslije porodice, šta je u njenoj podsvijesti, koje tajne skriva i na koji način sudjeluje na raznim ravnima ljudskog iskustva? Pitanja su na koja odgovore daje ovaj komad – stoji u saopćenju SARTR-a.
&nbsp;U predstavi igraju Maja Salkić, Snežana Bogićević, Jasenko Pašić, Tina Keserović...

Premijera predstave “We are born naked and the rest is...“

Književnici Ivo Andrić i Meša Selimović, iako su bili veliki prijatelji, "dosta su se sporili" oko toga da li pisac treba da se angažira oko društvenih i političkih pitanja.
To je Meša Selimović potvrdio u intervjuu koji je 1975. godine uradio novinar Dobroslav Silobrčić, a koji je neobjavljen ostao u arhivi HRT-a sve do proteklog vikenda. Gostujući u emisiji "Nedjeljom u dva", kod Aleksandra Stankovića, Silobrčić se prisjetio da taj intervju nikada nije emitiran, pa je već sljedeće nedjelje, 8. aprila u istoj emisiji, objavljen četvorominutni dio spomenutog intervjua.
Na konstataciju novinara da je sam priznao kako je mnogo naučio od Andrića, Selimović odgovara da "jeste mnogo naučio od njega" i da "sve više dolazi do toga da ga slijedi".&nbsp;- Što sam stariji, sve sam bliži njegovom shvatanju - rekao je Selimović.&nbsp; Selimović, nakon što je rekao da je prijatelj sa Andrićem, nastavio je da otkriva dijelove njihovih razgovora.
- Dosta smo se sporili da li pisac treba da se angažira oko nekih drugih stvari, društvenih, recimo, političkih, više ili manje. On smatra da ne treba nikako da se angažira, nego da piše svoja djela. Ja se nisam slagao sa tim, ja sam mislio da pisac mora reagirati na sve stvari oko sebe u vremenu u kojem živi - govorio je Meša.
O privatnim kontaktima u posljednjim godinama sa nobelovcem Ivom Andrićem, kazao je kako su bili dosta intimni.- On je divan čovjek, vrlo širok, ali veliki individualac. On ne otkriva sebe nikad, daleko sebe više otkriva u svojim djelima nego u privatnim razgovorima. Bili smo dosta, dosta intimni, koliko je moguće biti sa njim intiman, ali ne saznaje se mnogo od njega.Govoreći o pisanju, Selimović je konstatirao da "više cijeni pisanu riječ uopće, nego svoju".
- Bojim se tog svog posla. To je suviše javni posao, kao jedna vrsta duhovnog striptiza. Čovek se obnažuje i uvijek je nadomak tuđe zlovolje, pakosti, želje za neuspjehom, tako da smo mi vrlo često krivi što radimo, što pišemo. Ja sam životno sazrio za "Derviša" i oslobodio sam se straha jer čovjek osjeća strah pišući, zatvara se u sebe, ima hiljadu oklopa, nekakvih sopstvenih cenzura koje ne može da prevaziđe i onda je sve suviše stegnuto i racionalno, a dok je racionalno, prilično je slabo.Tek kad čovek dozvoli da ono što je u njemu skriveno, instinkti koje je nekada u životu potisnuo, kad to izađe, kad dozvolimo taj proces izbijanja na vidjelo zabranjenih osjećanja, potisnutih osjećanja, onda može da dođe do izražaja pravi smisao i širina talenta jednog pisca - rekao je Selimović.

Neobjavljeni intervju Meše Selimovića: Bojim se svog posla

Šef Delegacije EU i specijalni predstavnik Evropske unije u Bosni i Hercegovine, ambasador Lars-Gunar Vigemark (Lars Gunnar-Wigemark) bit će domaćin promocije izdanja na engleskom jeziku knjige "Država Bosna i Hercegovina i demokratija" autora profesora Mirka Pejanovića.
Promocija će biti održana danas (ponedjeljak) u 18 sati u Delegaciji Evropske unije u Sarajevu.
O knjizi će govoriti i Asim Mujkić, profesor političke etike i filozofije Univerziteta u Sarajevu, te sam autor, profesor Mirko Pejanović. Promociju će moderirati Sarina Bakić, također profesorica Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, saopćeno je iz Delegacije EU u Sarajevu.

Amir Šećić knjigu „Teško da sam bio dijete“ posvetio nastradalom ocu Ibrahimu

Otkazana predstava „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“

Festival HAPS otvorila predstava „Fistik...“

Naši ljudi prepuni su talenta, zato je rezultat odličan

Moj Anur je bio previše dobar čovjek za ovaj svijet, zato je i otišao

Nadža Pušilo: Nisam opasna zmija

Salve smijeha za Ramba Amadeusa

Sarajevo me fasciniralo

Predstava „Itake“ u Art Kinu Kriterion

Od 20. do 27. aprila: 15. izdanje Festivala komedije „Mostarska liska“

Nadam se da je profesor Miralem Zupčević ponosan na mene

U četvrtak otvaranje izložbe „FreeDoom“

Premijera predstave "We are born naked and the rest is ..." njemačkog reditelja Florijana Fišera

Premijera predstave “We are born naked and the rest is...“

Neobjavljeni intervju Meše Selimovića: Bojim se svog posla

Promocija knjige „Država Bosna i Hercegovina i demokratija“ Mirka Pejanovića

Kultura

Amir Šećić knjigu „Teško da sam bio dijete“ posvetio nastradalom ocu Ibrahimu

Otkazana predstava „U Zvorniku ja sam ostavio svoje srce“

Festival HAPS otvorila predstava „Fistik...“

Naši ljudi prepuni su talenta, zato je rezultat odličan

Moj Anur je bio previše dobar čovjek za ovaj svijet, zato je i otišao

Nadža Pušilo: Nisam opasna zmija

Salve smijeha za Ramba Amadeusa

Sarajevo me fasciniralo

Predstava „Itake“ u Art Kinu Kriterion

Od 20. do 27. aprila: 15. izdanje Festivala komedije „Mostarska liska“

Nadam se da je profesor Miralem Zupčević ponosan na mene

U četvrtak otvaranje izložbe „FreeDoom“

Premijera predstave "We are born naked and the rest is ..." njemačkog reditelja Florijana Fišera

Premijera predstave “We are born naked and the rest is...“

Neobjavljeni intervju Meše Selimovića: Bojim se svog posla

Promocija knjige „Država Bosna i Hercegovina i demokratija“ Mirka Pejanovića