Tri decenije nakon rata život u pojedinim dijelovima BiH još je rizičan, opasan pa i nemoguć zbog prisustva mina koje prijete životima stanovnika. Prema procjenama, „tihe ubice“ vrebaju na više od 800 kvadratnih kilometara površine. Za razliku od godina u kojima je ovaj posao bio veoma dobro plaćen, uklanjanjem mina i drugih eksplozivnih sredstava zaostalih iz rata danas se bavi manji broj deminera. Sabahudin Baraković sa svojim timom je među njima.Baraković se već trideset godina bavi jednim od najopasnijih poslova, a posljednje dvije decenije je vođa deminerskog tima. Sa svojim kolegama spasio je nebrojene ljudske živote, jer pamti i dane u kojima je za jedan dan uklanjao i do 150 poteznih rasprskavajućih odskočnih mina PROM 1, najopasnije vrste mina koja nakon aktiviranja ubija ili teško ranjava sve u krugu od 30 metara. Na projektima deminiranja Baraković je radio i u Hrvatskoj, Kubi, Iraku i Afganistanu. Do 10. januara njegov tim je na odmoru što je, kako kaže, prilika da s porodicama odmore i ne misle „na mine i kvadrate“, ali i da se „Bogu zahvale što je glava živa“.

Pamti dane u kojima je za jedan dan uklanjao i do 150 poteznih rasprskavajućih odskočnih mina PROM 1

Sabahudin Baraković: Heroj koji spašava živote

Hugo Čavez (Chávez) i Nikolas Maduro (Nicolas) nisu samo uništili ekonomiju Venecuele - svjesno su je pretvorili u poligon za autoritarne i antidemokratske režime. Od jedne od najbogatijih država Latinske Amerike, s ogromnim naftnim rezervama, napravili su zemlju nestašica, hiperinflacije, represije i masovnog egzodusa.Socijalistički eksperiment završio je onako kako se uvijek završava: praznim rafovima, partijskom državom i policijskom palicom. Ali Venecuela nije bila samo ekonomski promašaj. Bila je i geopolitički projekt.Maduro nije vladao sam. Vladao je u savezu s najgorim neprijateljima slobodnog svijeta: s Rusijom, koja je Venecuelu koristila kao svoju ispostavu u američkom dvorištu; s Iranom, koji je preko Karakasa razvijao mreže zaobilaženja sankcija; s Kubom, čiji su obavještajni aparati godinama trenirali venecuelske službe; i s nizom drugih autoritarnih režima kojima je demokratija smetnja, a ne vrijednost.To nije bio antiimperijalizam – to je bio antidemokratizam.To nije bila borba za narod – to je bila borba za opstanak diktature.Posebno je važno ono što se u BiH prešućuje: Maduro je bio prijatelj i saveznik Milorada Dodika, dio iste mreže autoritarnih lidera i ruskog geopolitičkog utjecaja koji godinama rade protiv Bosne i Hercegovine i bošnjačkih interesa. Njegovo rušenje zato nije dobra vijest samo za Venecuelu, nego i za BiH.Svijet bez Madura na vlasti je sigurniji i slobodniji svijet. Venecuela danas diše lakše nego jučer. A svaki poraz saveznika autoritarnih režima i Moskve - dobitak je za one koji žele stabilnu, suverenu i demokratsku Bosnu i Hercegovinu.To nije ideologija. To je činjenica.

Maduro je godinama bio dio iste mreže autoritarnih lidera i ruskog geopolitičkog utjecaja koji rade protiv BiH i bošnjačkih interesa

Pao Maduro - sjajno za BiH

Bivši reisu-l-ulema Mustafa efendija Cerić u kolumni je napisao odgovor na zloupotrebu historije i kolektivne optužbe protiv muslimana bošnjaka.Kolumnu prenosimo u cjelosti:&nbsp;- Ovo je odgovor na objavljivanje i promociju knjige „Jeruzalemski muftija El Huseini i Muslimani BiH – zamračena priča iz Drugog svjetskog rata“ autorice Mirjane Kasapović. Cilj ovog odgovora je ispravljanje tendencioznih interpretacija, odbacivanje kolektivne krivnje i reafirmacija historijske odgovornosti utemeljene na naučnim standardima.<h2>Načelni stav</h2>Nacizam i antisemitizam predstavljaju zločine protiv čovječnosti. Oni su nespojivi s univerzalnim ljudskim pravima, moralnom filozofijom i etičkim temeljima suvremene Evrope. Ove ideologije moraju biti osuđene jasno, dosljedno i bez ikakve relativizacije. Međutim, takva osuda ne daje legitimitet pripisivanju kolektivne moralne odgovornosti čitavim etničkim ili vjerskim zajednicama. Kolektivna krivnja nije legitimna historijska kategorija niti etički održivo načelo.<h2>Pojedinačna kolaboracija nasuprot kolektivnoj stigmatizaciji</h2>Kolaboracija s nacističkom Njemačkom tokom Drugog svjetskog rata postojala je širom Evrope i šire. Na ponašanje pojedinaca i grupa utjecali su politički, ideološki, oportunistički i prisilni faktori, bez obzira na nacionalnu, etničku ili vjersku pripadnost. Takvi primjeri postojali su širom Evrope, među Nijemcima, Hrvatima, Srbima, Francuzima, Ukrajincima, Arapima i drugim narodima. Kolaboracija je bila rezultat individualnih političkih odluka, a ne etničke ili vjerske pripadnosti.Odgovorna historiografija jasno razlikuje:• pojedinačne aktere i kolektivne identitete• političke saveze i naslijeđene karakteristike• kontekstualnu analizu i moralnu insinuacijuSvaki pokušaj da se postupci određenih ratnih figura generaliziraju i pripišu muslimanima Bošnjacima kao kolektivu predstavlja grubo kršenje osnovnih metodoloških principa historijske nauke.<h2>Historijski kontekst jevrejsko–muslimanskih odnosa u Bosni</h2>Bosna ima višestoljetnu tradiciju jevrejsko–muslimanskog suživota. Nakon progona Sefardskih Jevreja s Pirinejskog poluotoka 1492. godine, Bosna, a naročito Sarajevo, postaje prostor utočišta u kojem je jevrejska zajednica razvijala svoj vjerski, kulturni i ekonomski život.Ovaj suživot nije bio slučajan niti privremen, već strukturalno ugrađen u urbani život, trgovačke mreže i društvene institucije. Jevrejsko prisustvo u Bosni opstajalo je stoljećima unutar pluralnog društvenog okvira koji su oblikovali muslimani, Jevreji, pravoslavci i katolici.<h2>Muslimani Bošnjaci i zaštita Jevreja tokom drugog svjetskog rata</h2>Čak i u ekstremnim okolnostima Drugog svjetskog rata, historijski izvori bilježe slučajeve u kojima su muslimani Bošnjaci štitili svoje jevrejske komšije i čuvali jevrejsko kulturno naslijeđe, često izlažući vlastite živote ozbiljnom riziku.Ove činjenice ne negiraju postojanje kolaboracije na drugim mjestima, ali nedvosmisleno pobijaju tvrdnje da su muslimani Bošnjaci kao kolektiv bili inherentno antisemitski ili ideološki povezani s nacizmom.<h2>Selektivna historija i političko uokvirivanje</h2>Selektivno naglašavanje najkontroverznijih epizoda, uz istovremeno prešućivanje šireg historijskog konteksta, predstavlja političko uokvirivanje, a ne uravnoteženu naučnu analizu. Takav pristup pretvara historiju u instrument suvremene stigmatizacije.Akademski integritet zahtijeva:• proporcionalnost• kontekstualizaciju• priznavanje složenosti historijskih procesaBez ovih elemenata, historiografija rizikuje da postane sredstvo ideoloških narativa, a ne potraga za istinom.<h2>Suvremene moralne implikacije</h2>Stigmatizacija Bošnjaka kroz historijske insinuacije posebno je problematična u svjetlu suvremene historije. Bošnjački narod bio je žrtva sistematskog progona, etničkog čišćenja genocida i udruženog zločinačkog poduhvata tokom 1990-ih godina, zločina koji su utvrđeni presudama međunarodnih sudova. U tom kontekstu, narativi koji normaliziraju kolektivnu sumnju ili naslijeđenu krivnju doprinose produženoj dehumanizaciji i podrivaju procese postkonfliktnog pomirenja.<h2>Dosljedan etički standard</h2>Bošnjačka muslimanska zajednica odlučno odbacuje:• antisemitizam• nacizam i fašizam• sve oblike kolektivne mržnje i rasizmaIstovremeno, odbacuje:• islamofobiju prerušenu u historijsku kritiku• instrumentalizaciju jevrejskog stradanja radi stigmatizacije muslimana Bošnjaka• narušavanje naučnih standarda u političke svrhePravda i kultura sjećanja zahtijevaju dosljednost.Historija se mora pisati i tumačiti uz intelektualnu rigoroznost, moralnu odgovornost i poštovanje ljudskog dostojanstva. Zločini se moraju imenovati i osuditi, ali se narodi nikada ne smiju svoditi na karikature niti trajne moralne sumnjivce. Osuda nacizma ne zahtijeva osudu bošnjačkog identiteta. Poštovanje jevrejskog stradanja ne zahtijeva prepisivanje muslimanske historije. Istini se ne služi iskrivljavanjem, već poštenjem. Ovaj odgovor potvrđuje opredijeljenost za historijsku istinu, etičku dosljednost i međusobno ljudsko poštovanje, navodi ef. Cerić u svojoj kolumni.&nbsp;

Historija se mora pisati i tumačiti uz intelektualnu rigoroznost, moralnu odgovornost i poštovanje ljudskog dostojanstva, naveo je ef. Cerić 

Svaki pokušaj da se postupci ratnih figura pripišu muslimanima kao kolektivu predstavlja grubo kršenje osnovnih metodoloških principa historijske nauke

Bosna i Hercegovina je u 2025. godini bila na korak do plasmana na Svjetsko prvenstvo - i to nakon godina rezultatskog sunovrata, izgubljenog autoriteta u svlačionici i potpunog nepovjerenja javnosti u reprezentaciju. Taj preokret ima ime i prezime: Sergej Barbarez.Nedostajao je samo jedan gol u gostima protiv Austrija da naša reprezentacija izbori direktan plasman na Svjetsko prvenstvo. Ipak, stvari i dalje nisu posve izgubljene, jer BiH i dalje ima šansu da preko baraža izbori plasman na Svjetsko prvenstvo.<h2>Minimalna očekivanja</h2>Preuzimajući selektorsku funkciju u trenutku kada su očekivanja bila minimalna, Barbarez je napravio ono što njegovi prethodnici nisu uspjeli godinama - stabilizirao reprezentaciju, vratio takmičarski mentalitet i doveo BiH u realnu borbu za Mundijal. Ne teorijsku, ne matematičku - nego stvarnu.Najvažnije - BiH je do posljednjih kola bila direktno u igri za prvo mjesto, što je prije godinu dana zvučalo kao loš vic. Barbarez nije izmišljao toplu vodu. Uveo je red. Eliminisao improvizaciju. Postavio jasna pravila: nema imena iznad tima, nema igranja na stare zasluge, nema kalkulisanja. Rezultat je bila reprezentacija koja zna šta hoće i kako do toga dolazi.Posebno važno u Barbarezovom mandatu jeste to što reprezentacija nije živjela od jednog rezultata, nego od kontinuiteta.<h2>Povratak standard</h2>Barbarez je, uz to, napravio ono što je godinama bilo tabu: resetovao hijerarhiju u svlačionici. Igrači su znali da selektor stoji iza odluka i da nema povlačenja pred pritiscima, bez obzira dolazili oni s tribina, iz saveza ili iz javnosti. Time je reprezentacija dobila ono što joj je najviše falilo - povjerenje unutar ekipe.Zato ova priča nije o „zamalo“. Ovo je priča o povratku standarda i o selektoru koji je pokazao da Bosna i Hercegovina može biti konkurentna kada je vodi neko ko zna šta znači vrhunski fudbal. I upravo zbog toga, Sergej Barbarez ostaje simbol godine u kojoj je bh. fudbal ponovo stao na noge - i zakucao na vrata Svjetskog prvenstva.Zato je Sergej Barbarez Avazova domaća ličnost godine.Ne zbog priče. Ne zbog nostalgije. Nego zato što je Bosnu i Hercegovinu vratio u ozbiljan fudbalski kontekst - i doveo je na prag Svjetskog prvenstva.Barbarez nije izmišljao toplu vodu. Uveo je red. Eliminisao improvizaciju .

Reprezentaciju u haosu preuzeo bez alibija, a završio kvalifikacije na pragu Mundijala

Barbarez: Pokazao da Bosna i Hercegovina može biti konkurentna

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

Godina 2025. ostat će zapamćena kao trenutak u kojem su dva najveća oružana sukoba savremenog svijeta prvi put ozbiljno dovedena u pitanje. Rat u Gazi je zaustavljen, a rat u Ukrajini prvi put je prebačen s logike beskonačne eskalacije na teren pregovora. U oba slučaja ključni politički pritisak dolazio je iz Bijele kuće - od predsjednika Sjedinjenih Država Donalda Trampa (Trump).<h2>Gaza i Ukrajina</h2>Trampov povratak na vlast nije bio tek smjena administracija, nego radikalan zaokret u načinu na koji SAD posmatraju ratove i savezništva. Njegova poruka bila je jednostavna, ali politički eksplozivna: Amerika neće finansirati konflikte bez jasnog cilja i bez realne perspektive završetka. Ta poruka, koliko god bila osporavana, promijenila je ponašanje aktera širom svijeta.Vašington je doprinio da se rat u Gazi zaustavi i da pregovori postanu jedina održiva opcija. Iako mir i ostaje krhak, činjenica da je oružje utihnulo predstavlja prelomni trenutak u jednom od najdužih i najkrvavijih sukoba savremenog doba.Još snažniji globalni odjek imali su Trampovi napori da se okonča rat u Ukrajini. Prvi put od 2022. godine, u zapadnim političkim krugovima otvoreno je govoreno o kompromisu, granicama podrške i cijeni produžavanja rata. Za razliku od prethodnih pristupa, Tramp nije pokušavao ratove prikazati kao moralne epopeje s jasno definiranim „dobrim“ i „lošim“ stranama. Njegov stil bio je hladan, transakcijski i često neugodan za saveznike – ali upravo zbog toga efikasan. Umjesto ideologije ponudio je politički izlaz, umjesto eskalacije – stabilizaciju, a umjesto vječne retorike pobjede – kraj krvarenja.<h2>Kako do kraja </h2>Donald Tramp u 2025. godini nije bio najutjecajniji svjetski lider zato što je bio popularan, već zato što je mijenjao tok događaja. U svijetu umornom od ratova, sankcija i geopolitičkih blokada, nametnuo je pitanje koje su drugi izbjegavali: ako rat nema jasnog pobjednika, zašto nema kraja?Zbog toga Donald Tramp s razlogom nosi titulu svjetske ličnosti godine. Jer je 2025. bila godina u kojoj je neko imao političku volju da najveće sukobe našeg vremena vrati iz rovova za pregovarački stol – i pokuša ih završiti.

Njegov stil bio je hladan, transakcijski i često neugodan za saveznike – ali upravo zbog toga efikasan

Tramp: Najveće sukobe našeg vremena vratio za pregovarački stol

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

Tarik Muharemović, nogometni reprezentativac Bosne i Hercegovine i sjajni stoper talijanskog Sasuola, koji je proteklog vikenda ponovo oduševio navijače i stručnu javnost.U utakmici 17. kola Serie A protiv Bologne (1:1), Muharemović je postigao važan gol za Sasuolo i praktično donio bod svom timu. Nakon što su domaćini poveli u 47. minuti, bh. reprezentativac je u 63. minuti preciznim udarcem glavom iz kornera poravnao rezultat na 1:1.Ovaj pogodak je njegov drugi u sezoni za Sasuolo, a Tarik je u dosadašnjem dijelu sezone pokazao da zna biti opasan i u fazi napada, što nije čest slučaj za defanzivca. Njegova zapažena partija u Seriji A potvrđuje da se radi o igraču koji se nameće kao jedno od najvažnijih imena u odbrani Sasuola, ali i kao važan stub u reprezentaciji BiH.Pred njim je svijetla budućnost, koja bi mogla uključivati i još veće izazove u evropskom nogometu.

Ovaj pogodak je njegov drugi u sezoni za Sasuolo, a Tarik je u dosadašnjem dijelu sezone pokazao da zna biti opasan i u fazi napada

Tarik Muharemović: Svijetla budućnost

Odluka o legalizaciji kanabisa u medicinske svrhe u BiH predstavlja rijedak, ali izuzetno važan primjer da politika može biti u službi čovjeka, a ne obrnuto. Nakon godina ignoriranja, birokratskih izgovora i institucionalnih opstrukcija, država je, makar i sa zakašnjenjem, odlučila priznati ono što su pacijenti odavno znali: da je pravo na liječenje iznad ideoloških strahova i lažnog morala.Ono što ovu priču čini posebno vrijednom jeste činjenica da je započela glasovima onih koji su najčešće nevidljivi u političkom prostoru – bolesnih ljudi i njihovih porodica.Svjedočenja ljudi koji su kao kriminalci morali nabavljati ulje od kanabisa kako bi spasili svoj život jesu bila mučna, neki su bili i uhapšeni, a to je bio i razlog više da država ubrza svoje procedure. Nekada procedure jesu dosadne i mučne, a mi kao država otporni na reforme, pa zaostajemo za ostatkom Evrope, ali, ipak, na kraju je sve došlo na svoje.Suze, svjedočenja i lične borbe konačno su probile zidove institucija! To je lekcija i za budućnost: promjene su moguće kada politika sluša, a ne docira.Ipak, ovu odluku ne treba posmatrati euforično, već odgovorno. Legalizacija na papiru ne znači automatski dostupnost lijeka u apotekama, niti olakšan život oboljelima. Pravi test tek slijedi: hoće li sistem biti sposoban osigurati jasne pravilnike, dostupnost terapije, prihvatljive cijene i zaštitu pacijenata od stigmatizacije i administrativnih zamki.Zahvala pojedincima koji su pokazali upornost i hrabrost jeste zaslužena, ali ovo ne smije ostati izuzetak. Ako ova odluka postane presedan za humaniji, racionalniji i naučno utemeljen pristup zdravstvu, tada će se moći reći da se BiH pomaknula s mrtve tačke. Do tada, oprezni optimizam je opravdan – uz jasnu poruku da borba nije završena, već tek ulazi u najodgovorniju fazu.

Suze, svjedočenja i lične borbe konačno su probile zidove institucija

Država je priznala ono što su pacijenti davno znali

Glas pacijenata pobijedio

Učenici petih razreda Osnovne škole "Hasan Kikić" iz Gračanice posjetili su crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije i njene malobrojne vjernike, a vrata im je otvorio Tomislav Toman, dobra duša ovog grada, čovjek koji se svakodnevno trudi da objekt crkve i njeno dvorište održava urednim.Toman je strpljivo odgovarao na brojna pitanja znatiželjnih učenika o crkvi koja je prije dvije godine obilježila stoljeće svoga postojanja, obradovan posjetom djece uoči najradosnijeg kršćanskog blagdana.Inače, zbog malog broja Hrvata u Gračanici, u ovoj crkvi se više ne obilježavaju Badnje veče i ne slavi misa polnoćka, pa katolici Božić uglavnom dočekuju u krugu porodica. Zato je posjeta đaka predstavljala više nego prijatno iznenađenje. Toman je inače poznat po svojoj humanosti i društvenom angažmanu, a Gračanlije ne zaboravljaju pomoć koju im je, posredstvom "Caritasa", osigurao i u najtežim vremenima.&nbsp;

Gračanlije ne zaboravljaju pomoć koju im je, posredstvom "Caritasa", osigurao i u najtežim vremenima

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Kraj je godine, svode se računi, vrši popis i prave inventure, a brojevi nam ni ovaj put ne daju povoda za optimizam. Naprotiv, prilika je ovo da se još jedanput, više nego ikada, zabrinemo nad našom i sudbinom budućih generacija, jer s neodgovornošću i bahatošću srljamo u propast i glad s prvom značajnijom krizom koja bi nam zatvorila granice. A imali smo već takvih, u danima pandemije koronavirusa, naprimjer, kada smo panično kupovali namirnice i gomilali zalihe. Čak 4,1 milijardu KM platili smo ove godine hranu iz uvoza, stvarajući rekordan deficit u robnoj razmjeni prehrambenog sektora od nevjerovatnih 3,1 milijardu maraka. Zemlja koja je nekada bila poznata po velikim prerađivačkim sistemima i proizvodila veći dio hrane za potrebe vlastitog stanovništva, danas kupuje i meso, i mlijeko, poljoprivredne artikle i žito, pa čak i vodu, jer na zapuštenim obradivim površinama ne proizvodi ni trećinu potrebnih količina. Dok stotine miliona KM, koji se s različitih nivoa vlasti, očigledno bez značajnijih rezultata, usmjeravaju u poljoprivredne podsticaje, našim novcem razvijamo tuđe ekonomije. Upozorenja koja godinama dolaze iz medija, od eksperata, vladinih i nevladinih organizacija, ne slušamo, pa poput pacijenta upitnog mentalnog zdravlja trpimo dvostruku štetu, dok sve više tonemo u ovisnost o uvozu.Propuštenih prilika sjetit ćemo se kada bude prekasno da žalimo zašto nismo slijedili primjere razvijenijih država, koje decenijama razvijaju vlastitu proizvodnju hrane, svjesne da ova grana proizvodnje nije izvor basnoslovne zarade, ali stabilnosti i sigurnosti svakako jeste. S cijenama hrane, koje posljednjih godina vrtoglavo rastu, takvo pravilo se mijenja, ali pitanja koliko je prehrambena industrija danas možda mogla predstavljati i okosnicu razvoja, da smo razmišljali na vrijeme, zavijek će ostati bez odgovora.U državi sa značajnim prirodnim potencijalima, ali praznim selima, zapuštenim njivama i pašnjacima, jedina logična pitanja su – zaslužujemo li kaznu zbog ovakvog odnosa i zaslužujemo li zemlju na kojoj smo imali privilegiju da budemo rođeni.

Čak 4,1 milijardu KM platili smo ove godine hranu iz uvoza, stvarajući rekordan deficit u robnoj razmjeni

Zaslužujemo li kaznu?!

Gračanlija Lazo Čigoja s prijateljem Zikrijom Ahmetbegovićem pokazao je ovih dana šta u sumornoj bh. svakodnevici znače komšijska ljubav i dobrota i kako se u jednom trenu nečiji život može učiniti lakšim i ljepšim. Dvojica dobrih ljudi svome sugrađaninu Seadu Imširoviću darovali su motor četverotočkaš na elektro-pogon, s kojim će ovaj 66-godišnjak, nakon tri godine, ponovo moći do svoje čaršije u Gračanici, gdje je godinama prodavao sitnice i potrepštine za domaćinstva. Sead nije stekao uvjete za penziju, a socijalna pomoć nije dovoljna, pa preživljava na ovaj način. Dok čeka toplije vrijeme da krene na prvu vožnju, pa ne krije radost zbog humanog gesta prijatelja. - Stigla bolest, noge otkazale. Ja bez ljudi nisam naučio i mislio sam da će tako biti do kraja života. A onda pred kuću mi Lazo Čigoja, 40 godina moj jaran, doveze motor. Suze su mi potekle. Hvala Lazi što me se sjetio, ali hvala i gospodinu Zikriji Ahmetbegoviću, što mi je motor koji je ostao iza njegovog rahmetli oca hadži Muharema, darovao - kazao je Sead.

Sead nije stekao uvjete za penziju, a socijalna pomoć nije dovoljna

Sead Imširović s prijateljem Lazom Čigojom

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Porodično zajedništvo, ljubav i mir, poruke su koje su jučer širom BiH izdvajali građani kao suštinu Božića. Svaki vjerski blagdan i praznik tradicionalno donosi podsjetnike na ono temeljno - život, mir, zajedništvo. Zajedništvo porodice, društva, naroda. S oltara su jučer upućivane poruke ljubavi i mira, ali i važne pouke. Nadbiskup vrhbosanski, monsinjor Tomo Vukšić u prigodnom intervjuu za „Dnevni avaz“ je ukazao na stalne poruke Božića svim ljudima i katolicima i onima koji to nisu da Božić nije samo kršćanski, nego općeljudski blagdan.Jer, vrijednosti koje nosi – mir, pomirenje, prijateljstvo, solidarnost, oprost i dobrota – zajedničke su svim ljudima. Nažalost, stvarnost je daleko od tih idealnih poruka. Građani BiH ispraćaju još jednu turbulentnu godinu obilježenu stalnim krizama, političkim previranjima, prepucavanjima, strahovima, odlasku mladih, neispunjenim obećanjima, stagnacijom.A godina na izmaku, baš kako je rekao uvaženi nadbiskup, tek je nastavak prethodnih. To najbolje pokazuje dubinu problema: kriza nije prolazna, nego održavana. Održavana neodgovornošću onih koji odlučuju, dok se građanima nude fraze, a mladima prešutna poruka da budućnost potraže negdje drugdje. Posebno je važno nadbiskupovo upozorenje da Evropska unija nije karitativna ustanova.Ona ne prima države iz sažaljenja, nego na temelju uređenih institucija, vladavine prava i odgovornog odlučivanja. A upravo tu BiH godinama stoji u mjestu. Zato Božić ne bi smio ostati samo kratki emotivni predah. Ako vrijednosti koje slavimo ne postanu kriterij političkog djelovanja i društvene odgovornosti, one ostaju prazna simbolika. A simbolika ne gradi državu, ne zadržava ljude i ne približava nas Evropi.

Posebno je važno nadbiskupovo upozorenje da Evropska unija nije karitativna ustanova

Svečano euharistijsko slavlje povodom Božića u katedrali Srca Isusova u Sarajevu

Ljubav i mir

Nastavnica historije Maja Džafić svojim predanim radom, stručnošću i inovativnim pristupom nastavi postala je istaknuto ime u obrazovanju, ne samo u Unsko-sanskom kantonu, već i daleko izvan granica Bosne i Hercegovine. Kao nastavnica u Osnovnoj školi „Gornje Prekounje–Ripač“ u Bihaću, svakodnevno pokazuje kako se znanje, odgovornost i ljubav prema učiteljskom pozivu mogu pretvoriti u vrhunske rezultate.Njena nominacija za prestižnu međunarodnu nagradu „The Global Teacher Prize“, među 50 najboljih nastavnika svijeta, predstavlja izuzetno priznanje njenom radu, ali i potvrdu kvaliteta obrazovanja koje se njeguje. Osim toga, dobitnica je nagrade „Inovativni nastavnik“, čime je dodatno istaknuta njena kreativnost i sposobnost da nastavni proces učini savremenim, zanimljivim i inspirativnim za učenike.Povodom ovog velikog uspjeha, nastavnica Džafić jučer je primljena u Vladi Unsko-sanskog kantona, gdje su joj ministar obrazovanja, nauke, kulture i sporta Denis Osmankić i ministar finansija Danko Jakšić uručili novčanu nagradu kao znak zahvalnosti i priznanja za izuzetna postignuća u obrazovanju.

Nominirana za prestižnu međunarodnu nagradu „The Global Teacher Prize“, među 50 najboljih nastavnika svijeta

Nastavnica Džafić: Dobitnica je nagrade „Inovativni nastavnik”

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Bosna i Hercegovina je druga najkorumpiranija država u Evropi. Druga. Znači nismo ni najbolji u nečemu u čemu smo očigledno uložili najviše truda. Tipično. U svemu smo skoro-pa-prvi.I sad svi kao šokirani. Ljudi se krste, komentarišu po portalima: “Strašno!”Ne, nije strašno. Strašno bi bilo da smo čisti. To bi bio znak da se nešto ozbiljno poremetilo u sistemu.Transparency International u BiH kaže da živimo u državi s prividom demokratije. Privid? Naravno da je privid. Ovo je demokratija u HD rezoluciji, ali s kablom iščupanim iz zida. Sve izgleda kao demokratija - izbori, kampanje, parole - ali kad pritisneš dugme, ništa ne radi.Izbori kod nas nisu način da se vlast promijeni, nego način da se vlast potvrdi. Kao godišnji tehnički pregled auta koji nema motor, ali ima naljepnicu. Glasanje, kupovina glasova, malo zastrašivanja, malo javnih resursa - sve po propisu. Samo po našem propisu.A pravosuđe? To je poseban stand-up set. Sudovi koji se boje političara više nego kriminalaca. Tužioci koji se izgube čim vide nekoga s funkcijom. Ljudi koji bi trebali goniti korupciju, a traže zaštitu od borbe protiv korupcije. To ti je kao da vatrogasci traže da se zabrani voda jer je “invazivna”.Milionske afere? „Viaduct“, koncesije, arbitraže, stotine miliona maraka - nestaju, ispare, evaporiraju. Nema krivca, nema ostavki, nema suda. Samo tišina. Ona balkanska, teška tišina u kojoj svi znaju šta se desilo, ali niko nema živaca da se pravi lud duže od institucija.A priroda? Zrak koji ne smiješ udisati, rijeke koje ne smiješ gledati, šume koje ne smiješ braniti. Sve pod koncesijom, sve na prodaju, sve uz potpis. Korupcija ovdje ne ubija samo budžet - ubija pluća, vodu i zdrav razum.I zato nemojmo glumiti iznenađenje. Drugo mjesto po korupciji nije “pad ugleda države”. To je iskren odraz sistema. Ovo nije neuspjeh. Ovo je rezultat. Sistem radi tačno onako kako je dizajniran: da partije vladaju, da institucije šute, da građani gledaju i da se svi zajedno pravimo da je ovo normalno. I jeste normalno.

U zemlji prividne demokratije, izbori služe za potvrdu vlasti, pravosuđe za tišinu, a milioni nestaju bez krivaca

Korupcija - najveći bh. brend

Jedan od najboljih bh. kikboksera Mesud Selimović, prije nekoliko dana postao je oficir Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, pokazavši da naporan rad, trud, disciplina i posvećenost mogu rezultirati samo uspjesima.Mladi Srebreničanin s tuzlanskom adresom paralelno je gradio vrhunsku sportsku i vojnu karijeru, za šta je bilo potrebno mnogo snage i odricanja. Titula borca najveće kikboksing asocijacije u svijetu GLORY i oficirski čin u OS BiH kod Mesuda izazivaju osjećaj ponosa što, kako kaže, Bosnu i Hercegovinu može predstavljati i u uniformi i u ringu. U trenucima radosti zbog unapređenja, putem društvenih mreža objavio je da bi i njegov otac bio ponosan na njega. Njegov otac žrtva je genocida u Srebrenici. - Siguran sam da bi, da je danas živ, bio izuzetno ponosan na moj čin oficira u Oružanim snagama BiH i na sve što sam postigao u kikboksu. Njegova žrtva i uspomena na njega za mene su trajna snaga i motiv da budem bolji čovjek i sportista – kazao je Selimović u intervjuu za “Avaz”.Mesud Selimović je u dosadašnjoj karijeri ostvario 33 pobjede, od kojih čak 18 nokautom.

Mladi Srebreničanin s tuzlanskom adresom paralelno je gradio vrhunsku sportsku i vojnu karijeru

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Samo nekoliko dana nakon što je usvojen Zakon o demokraciji i prosperitetu Zapadnog Balkana, uslijedio je sastanak s političkim liderima u Bosni i Hercegovini o Južnoj interkonekciji s otpravnikom poslova Ambasade SAD u BiH Džonom Ginkelom (John). To samo potvrđuje da je Vašington odlučan da se ovaj projekt što prije realizuje, kao nacionalni interes SAD i od vlasti u Bosni i Hercegovini sada se očekuje agilniji pristup.Kongresu je zakonom jasno dato u zadatak da se poveća trgovina i ulaganja Sjedinjenih Država sa Zapadnim Balkanom, posebno na načine koji podržavaju napore u smanjenju ovisnosti o ruskim izvorima energije i fosilnim gorivima.Tri su ključna cilja koje Sjedinjene Američke Države danas pokušavaju ostvariti u Evropi: otvoriti nova tržišta, obezbijediti pun i stabilan pristup evropskom tržištu te osnažiti evropsku energetsku sigurnost, ali kao strateško ulaganje.Zapad svakako ne želi dočekati nespremno novu moguću energetsku krizu kao 2022. godine kada su cijene plina naglo povećane usljed ruske invazije na Ukrajinu i sankcija, a to podiglo i cijenu električne energije i dalje izazvalo lančana poskupljenja koja do danas nisu stala.Američki pristup sve više dobija ekonomsko-energetski karakter, s naglaskom na dugoročne aranžmane, investicije i tehnološku saradnju, uz istovremeno smanjenje rizika od budućih poremećaja u snabdijevanju. Stoga, Južna interkonekcija za Bosnu i Hercegovinu je i pitanje kako će domaće institucije iskoristiti priliku koju otvara jasna američka strateška orijentacija. Odlučan pristup može značiti dugoročnu stabilnost, veće investicije i jaču poziciju zemlje u evropskoj energetskoj arhitekturi.

Južna interkonekcija za BiH je i pitanje kako će domaće institucije iskoristiti priliku koju otvara jasna američka strateška orijentacija

Strateška šansa

Skoro mjesec nakon odlaska u zasluženu penziju, rudar iz pogona Begići – Bištrani Rudnika mrkog uglja Kakanj Rahman Muminović i dalje se budi u 4.30 ujutro. Nakon 29 godina rada u rudniku, ostala je navika da se probudi prije zore, jer do radnog mjesta, iz Visokog, gdje živi, trebao je putovati 52 kilometra.Od 7. januara 1997. godine, kada je zaradio prvu dnevnicu, nikada nije zakasnio na posao, nije imao ni dana bolovanja, pa mu zdravstvena knjižica praktično nije ni trebala. U rudniku je radio na svim radnim mjestima u podzemnoj eksploataciji - od NK radnika, pratioca nadzornika vjetrenja, dežurnog nadzornika širokog čela i smjenskog nadzornika ventilacije, do pozicije zamjenika poslovođe. Novi radnik u pogonu nije počinjao raditi bez njegove pomoći i podrške, dok je Rahman svaki izlazak iz jame doživljavao kao ponovno rođenje.Komorat koji svojom životnom pričom može predstavljati inspiraciju mnogima, samo je jedan iz generacija koje su svojim radom obnavljale, zagrijavale i osvjetljavale ovu zemlju. Još se ne predaje, otpremninu čeka, penzija nedovoljna, pa će se nastaviti baviti peradarstvom. S pjesmom, kao što često zna, a što danas mogu samo pošteni ljudi mirne savjesti, navikli da svaki uspjeh ostvare napornim radom.&nbsp;&nbsp;

Sabahudin Baraković: Heroj koji spašava živote

Pao Maduro - sjajno za BiH

Svaki pokušaj da se postupci ratnih figura pripišu muslimanima kao kolektivu predstavlja grubo kršenje osnovnih metodoloških principa historijske nauke

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

Tarik Muharemović: Svijetla budućnost

Glas pacijenata pobijedio

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Zaslužujemo li kaznu?!

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Ljubav i mir

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Korupcija - najveći bh. brend

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Strateška šansa

Rahman Muminović: Bez dana bolovanja

Kolumne

Sabahudin Baraković: Heroj koji spašava živote

Pao Maduro - sjajno za BiH

Svaki pokušaj da se postupci ratnih figura pripišu muslimanima kao kolektivu predstavlja grubo kršenje osnovnih metodoloških principa historijske nauke

Sergej Barbarez, selektor fudbalske reprezentacije BiH: Na korak do Svjetskog prvenstva

Donald Tramp, predsjednik SAD: Lider koji je promijenio svijet

Tarik Muharemović: Svijetla budućnost

Glas pacijenata pobijedio

Tomislav Toman: Dobra duša Gračanice

Zaslužujemo li kaznu?!

Lazo Čigoja: Komšijska dobrota

Ljubav i mir

Maja Džafić: Nastavnica za poželjeti

Korupcija - najveći bh. brend

Mesud Selimović: Borac i oficir na ponos BiH

Strateška šansa

Rahman Muminović: Bez dana bolovanja