Stotine studenata iz domova na Bjelavama i u Nedžarićima jučer su se okupile ispred zgrade Vlade Kantona Sarajevo, protestujući zbog, kako tvrde, izuzetno loših uslova života. Na fotografijama s protesta vidio se veliki broj mladih s transparentima upućenim premijeru Nihadu Uku i nadležnim ministrima. Posebnu pažnju privukla je Ukova fotografija s natpisom „hej Uče lopove, sve ti oči govore“, dok su druge poruke aludirale na probleme s grijanjem i plinom: „glavobolja od plina, a nigdje aspirina”, „plin na max – odgovornost na minimum” i „Bjelave, jedino mjesto gdje plin curi brže od informacija“. Okupljeni su skandirali „izađite napolje“, „radite svoj posao“ i „Je l’ vam vruće, premijeru Uče?“, tražeći hitnu reakciju institucija.U petak se ime premijera Uka ponovo se našlo u centru rasprave zbog neodržanog online gostovanja (AMA) zakazanog za 17.00 sati na Reddit platformi r/BiH. Iako je sam premijer gostovanje ranije najavio Instagram videom, koji nije primjeren ni učenicima osnovne škole, a ne premijeru jednog kantona i vladajućoj stranci, premijer se u zakazano vrijeme nije pojavio.Uku su na početku mandata mnogi zamjerali neiskustvo i godine, no nadali su se da bi zbog svojih godina mogao donijeti novi elan i energiju u rad Vlad te posebno razumjeti probleme i izazove mladih. Međutim, jučerašnje slike s ulica pokazale su da su upravo mladi posebno nezadovoljni njegovim rezultatima. A studenti tvrde da rezultata nema: loše grijanje, plin koji, navodno, curi, dotrajale instalacije, prljave prostorije i osjećaj da pitanja njihovog standarda nisu prioritet sistema.Premijer se jučer našao u situaciji u kojoj ima dvije opcije - ili će problem studenata shvatiti kao alarm i krenuti u konkretna rješenja, ili će se protesti pretvoriti u političku lekciju o tome kako zanemarivanje mladih skupo košta svaku vlast. Jer, parola “plin na max – odgovornost na minimum” nije samo duhovita dosjetka, već poruka o frustraciji generacije koja očekuje minimum dostojanstvenih uslova života.Mladima u BiH godinama s pravom zamjeraju da su potpuno apatični i nezainteresovani za dešavanja oko njih. S tim u vezi, Uk i aktuelna Vlada KS čini se da su uspjeli nemoguće – izvesti ih na ulicu.

Okupljeni su skandirali „izađite napolje“, „radite svoj posao“ i „Je l’ vam vruće, premijeru Uče?“

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Američki kongres je ponovo otkrio zapadni Balkan. Ta vijest je mnogo važnija nego što se mnogima na prvu čini - jer kada se super sila bavi našim krajevima, to obično nije zbog šarma ćevapa i sevdaha, nego zato što postoje problemi koji - ako se zapuste - znaju eksplodirati u lice cijelom kontinentu. No, ono što se čulo na saslušanju u Vašingtonu zapravo je osvježavajuće trijezno: Srbija je ključ destabilizacije, Vučić je autokrata, Rusija i Kina nisu slučajni gosti, a Dodikove sankcije nikada nije trebalo skidati. Prilično realno za američki politički establišment koji često zna lutati između romantičnih iluzija i geopolitičkog autizma.Daniel Server (Serwer), čovjek koji Balkan zna bolje nego što mnogi naši političari znaju vlastitu biografiju, u svom tekstu ispravno primjećuje - naš problem nije manjak stabilnosti, nego njen višak. Stabilnosti korupcije, stabilnosti partijskog feudalizma, stabilnosti etničkog straha i statusa quo u kojem svako ima svoj mali fildžan moći i niko nema motiv da ga mijenja. Stabilnost u kojoj se ostaje talac vlastitih elita - jer one od nestabilnosti samo mogu izgubiti.Zato je zanimljiva teza da Balkanu ne treba „mirna voda“, već političko miješanje - ali u pravcu Zapada, reformi i demokratije. Ne u pravcu trećih entiteta, ukidanja OHR-a i Vučićevih hotela; to su recepti za povratak u 1992.Zanimljivo, dok pojedini američki jastrebi zamišljaju ukidanje OHR-a i crtanje “trećeg entiteta”, Server podsjeća da je to direktna karta ka raspadu Dejtona i novom sukobu. Ako hoćemo haos - to je najbrži put. Ako hoćemo napredak - reforma, demokratija i zapadni kurs nemaju alternativu.Njegova najvažnija poenta je najjednostavnija: Balkan ne treba još stabilnosti, nego promjenu. Ne revoluciju, nego evoluciju – onu koja ruši korupcijske piramide, a gradi institucije. Amerikanci mogu pomagati, ali odgovornost je na nama. Kad mi odlučimo da nam je dosta feudalizma pod drugim imenom, put u EU i NATO neće biti prepreka - nego nagrada.Do tada ćemo živjeti u stabilnosti - stabilnosti koja smrdi na ustajalost. I sve dok se ta tišina ne uzdrma, Balkan će ostajati siguran - upravo onoliko koliko je i zaglavljen.

Region ne treba status quo, već zapadni kurs i demokratizaciju

Američki kongres je ponovo otkrio zapadni Balkan

Balkan je pogrešno stabilan

Britanski as Meklarena Lando Noris postao je prvak ovogodišnjeg izdanja Formule 1 i tako prekinuo četverogodišnju dominaciju Maksa Ferstapena. To je prvi ovakav trofej u karijeri za Britanca, nakon što je prvo gledao u leđa Mercedesu i Hamiltonu, a onda i Red Bullu i Ferstapenu.Iako je Ferstapen trijumfovao na Velikoj nagradi Abu Dabija, taj rezultat nije bio dovoljan – za odbranu titule trebalo mu je da Noris završi najviše četvrti.Međutim, Britanac je i u ključnom trenutku pokazao smirenost i kvalitet, završivši utrku na trećem mjestu i osiguravši ukupnu krunu s dva boda prednosti.Norisova sezona ostaje upamćena po taktičkoj zrelosti i nevjerovatnoj brzini koju je izvlačio iz Meklarena, tima koji je ove godine dominirao i u poretku konstruktora.Njegov klupski kolega Oskar Pjastri završio je Abu Dabi kao drugi i kompletirao sezonu na trećem mjestu, potvrdivši nadmoć „narandžastih“.Norisov naslov simbol je nagrada za upornost – nova zvijezda Formule 1 zasjala je punim sjajem i sigurno je da ćemo u njegovim utrkama tek uživati i u narednim sezonama.

Noris je došao do prvog trofeja u karijeri, prekinuvši tako niz od četiri vezane titule Ferstapena

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Seksualno nasilje nad djecom je jedno od najstrašnijih kršenja ljudskih prava i ozbiljan društveni problem koji se u Bosni i Hercegovini sve više pojavljuje. Nažalost, broj prijavljenih slučajeva seksualnog nasilja nad maloljetnicima u posljednjim godinama raste, što ukazuje na ozbiljnost ovog problema. Svaka žrtva ovog nasilja nosi duboke traume, koje se ne samo odražavaju na njihovo fizičko i psihološko zdravlje, već i na njihov budući život.Jedan od ključnih faktora u rastu broja takvih slučajeva je i nedovoljna edukacija o prevenciji nasilja, kao i nesigurnost u sistemu pravde, koji ne uspijeva uvijek pružiti odgovarajuće kazne počiniteljima. Također, kulturna i društvena stigma koja okružuje ove teme često dovodi do toga da mnoge žrtve ne prijavljuju nasilje ili se osjećaju neprepoznato i zanemareno.Zadnje statistike pokazuju zabrinjavajući trend porasta broja prijava, no pitanje koje se nameće je zašto je prevencija još na niskom nivou? Kako društvo može bolje zaštititi svoju djecu i kako stvoriti sigurno okruženje gdje će svi biti motivirani da prijave svaki oblik nasilja?Od velike je važnosti da obrazovni sistem, roditelji i institucije zajedno djeluju, kako bi podigli svijest i educirali djecu o njihovim pravima, kao i o načinima prepoznavanja i prijavljivanja bilo kakvih oblika nasilja. Također, potrebna je brža i efikasnija pravna reakcija kako bi se počiniteljima poslale jasne poruke i spriječilo dalje nasilje.Zaštita djece mora biti prioritet svakog društva, a Bosna i Hercegovina mora učiniti više na svim razinama kako bi zaštitila svoju djecu.

Zadnje statistike pokazuju zabrinjavajući trend porasta broja prijava

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić ponovo je pokazao zašto ga smatraju jednim od najtalentiranijih fudbalera svoje generacije. Na sarajevskom Koševu, u gradskom derbiju protiv vječnog rivala Željezničara, Ljajić je postigao pravu golčinu. Bio je to pogodak koji je u sekundi zapalio tribine, ali i potvrdio njegovu klasu.U utakmici visokog naboja, gdje svaki duel nosi dodatnu težinu, bivši reprezentativac Srbije i zvijezda najvećih evropskih liga odigrao je partiju koja se neće tako lako zaboraviti. Njegov gol nije bio samo estetski spektakularan, bio je i presudan.

<blockquote class="tiktok-embed" cite="https://www.tiktok.com/@avaz.tv/video/7581105112282631480" data-video-id="7581105112282631480" style="max-width: 605px;min-width: 325px;" > <section> <a target="_blank" title="@avaz.tv" href="https://www.tiktok.com/@avaz.tv?refer=embed">@avaz.tv</a> Sarajevo - Željezničar 3:0: Golčina Ljajića za kraj prvog poluvremena, gosti ništa nisu pokazali <a target="_blank" title="♬ original sound - Dnevni avaz" href="https://www.tiktok.com/music/original-sound-7581105124309961484?refer=embed">♬ original sound - Dnevni avaz</a> </section> </blockquote> <script async src="https://www.tiktok.com/embed.js"></script>

Njegovim golom Sarajevo je otišlo na 3:0 i ni najveći navijači Želje nisu vjerovali u preokret. Bio je to trenutak individualne genijalnosti koji je prelomio derbi i donio ogromnu dozu samopouzdanja njegovom timu.Ljajić, koji je u Sarajevo stigao kao veliko pojačanje, ovim je potezom još jednom dokazao da iskustvo i kvalitet nemaju alternativu. Dok je Koševo eruptiralo, postalo je jasno da je ova utakmica njegova i da će se upravo zbog te magične lopte u rašlje njegovo ime prepričavati danima.

Bio je to trenutak individualne genijalnosti koji je prelomio derbi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Nakon što se kao žvakaća guma godinama razvlačio projekt Južne plinske interkonekcije, i to najviše zbog spora „čije će ruke zavrtati ventil“, izgleda da je, konačno, cijela priča dobila pravi vjetar u leđa. Zahvaljujući američkoj inicijativi, taj projekt više neće biti zaglavljen u političkim prepucavanjima i birokratskim labirinitima, a ono što je do jučer izgledalo nemoguće, već danas djeluje sasvim jednostavno.Projekt koji bi bio prva veća direktna američka investicija u energetski sektor u ovom dijelu Evrope, BiH će konačno približiti ulasku na globalno tržište prirodnog plina. Zapravo, nakon gotovo pola stoljeća potpune ovisnosti o ruskom plinu, BiH ima priliku da se konačno svrsta u zemlje koje razmišljaju o svojoj energetskoj budućnosti, umjesto da budu taoci prošlosti.Jasno, najave o pokretanju projekta Južne interkonekcije kao američke investicije, plinovoda koji bi BiH povezao s terminalima LNG gasa preko Hrvatske, dobile su veliki odjek u stručnoj javnosti. Iako postoje različiti pristupi kada je riječ o modelu upravljanja i finansiranja, ključna poruka ekonomskih analitičara jeste da ovaj projekt predstavlja dugoočekivanu razvojnu šansu koju BiH ne bi smjela propustiti.Premda ostaje gorak okus činjenice da je ovakav pomak postao moguć tek kada je došao snažan pritisak izvana, jasno je da BiH nema više prostora za odgađanje. Baš onako kako je to nedavno poručio otpravnik poslova SAD u BiH, Džon Ginkel (John).Iako je cijeli projekt i dalje tehnički i finansijski veoma zahtjevan, vrlo je važno da stvari nastave ići pozitivnim tokom i da BiH dobije ono što drugi imaju, sigurnost, stabilnost i mogućnost izbora, pogotovo, kada je riječ o energetici.

Zahvaljujući američkoj inicijativi, projekt Južna plinska interkonekcija dobio vjetar u leđa

Mogućnost izbora

Ne postoji veća hereza od one koja se pravi svetijom od same vjere. A opet, živimo u vremenu u kojem religija više nije duhovni put, nego scenska rekvizita iskorištena kao politički alat, moralni štap, i sve češće kao jeftina pirotehnika za izazivanje panike. Zloupotreba povika „Allahu ekber“ ili parola „S verom u Boga“ postale su čak i groteskne verzije svojih plemenitih iskona.<h2>Rasklimavanje stvarnosti</h2>Uzmimo onu časnu koja je samu sebe izbola nožem pa saopćila da je kriv „musliman kojeg je iznervirao krst oko njenog vrata“. To je performans koji nije samo opskuran nego duboko demonski. Ne zato što je upleteno ime Boga, nego zato što je istina žrtvovana na oltaru čistog, proračunatog zla. Satanizam nije pentagram, crne svijeće i koze koje bleje u podrumu; satanizam je namjerna zabluda, svjesno sijanje smutnje, podmetanje otrova u bunar iz kojeg cijelo društvo pije.Isto vrijedi i za „Gospu koja klanja“, onu AI fabrikaciju namijenjenu da uvrijedi i izazove kolektivni nervni slom. To nije religija. To nije umjetnost. To nije ni provokacija. To je metod. Cilj. Rasklimavanje zajedničke stvarnosti. Podmetanje da se ljudi posvađaju oko prikaza koji ne postoji, oko slike koju je izmislila mašina, ali je opet nastala po parametrima koje je neko – u ime (nekog) boga – zadao i koju su itekako jedni spremni braniti, a drugi napadati kao da je riječ o svetogrdnoj fresci u samim stijenama Sinaja.A zatim, tu je i trenutak koji ne traži reinterpretaciju: monstrum, odjeven u religijski ili ideološki kostim moći, koji je u ime države i ideologije ili „višeg cilja“ uzeo trogodišnje dijete i mlatnuo o patos. Bez religije, bez svetog imena, a opet naravno isti princip. Namjera, simbolika i brutalnost u službi moći. To je latentni satanizam u najčistijem obliku: čin koji razara nevinost i stvara paniku, sve u ime nečeg što se sveto oblači i legitimizira.Savremeni idolopoklonici nose razne uniforme: kipu, habit, krst/tespih na retrovizoru ili u džepu... Ali njihov bog nije Bog. Njihov bog je smutnja. Strah je njihova doktrina, a uvreda njihova liturgija. Oni obožavaju znak, simbol i ritual, a ne poruku i Onoga koje ju je poslao! Obožavaju religiju, a ne Boga. A obožavanje religije je, zapravo, najsofisticiraniji oblik idolopoklonstva: upravo ono od čega nas svaki sveti tekst, bez izuzetka, upozorava da bježimo.<h2>Nije mač nego „share“</h2>Jer čim ti ritual postane važniji od čovjeka, čim ti simbol postane važniji od istine, čim ti pripadnost postane važnija od savjesti – ti više ne služiš Bogu, nego njegovoj suprotnosti.Sotona digitalnog doba nema rogove; ima algoritme. Njegov glavni alat nije mač nego „share“. On ne ruši vjeru, on je prepunjava bizarnim imitacijama dok ne postane njena izvitoperena verzija ili karikatura. A kad se vjera pretvori u oružje, onda više nije vjera, već propaganda.Zato je današnja najveća moralna dužnost vrlo jednostavna: ne klanjati se religiji. Klanjati se istini. Jer istina je jedini oltar pred kojim čovjek može kleknuti a da ne izgubi obraz.Sve drugo je, bez obzira u kakvo se sveto ruho obuklo, čisti, beskrupulozni satanizam.Sotona digitalnog doba nema rogove; ima algoritme. Njegov glavni alat nije mač nego „share“. On ne ruši vjeru, on je prepunjava bizarnim imitacijama dok ne postane njena izvitoperena verzija ili karikaturaSavremeni idolopoklonici nose razne uniforme: kipu, habit, krst/tespih na retrovizoru ili u džepu... Ali njihov bog nije Bog. Njihov bog je smutnja.

Istina je jedini oltar pred kojim čovjek može kleknuti a da ne izgubi obraz. Sve drugo je, bez obzira u kakvo se sveto ruho obuklo, čisti, beskrupulozni satanizam

Čim ritual postane važniji od čovjeka, nema suštine

Savremeno idolopoklonstvo

Borba jedne hrabre majke, Amile Gadžun, ne prestaje već četiri godine. Njena kćerka Džena koja je imala samo dvije godine, preminula je 14. novembra 2021. godine, tri dana nakon što je, zbog korekcije spuštenog očnog kapka, podvrgnuta operaciji u privatnoj ordinaciji u Sarajevu.Jučer je u Kantonalnom sudu u Sarajevu nastavljeno ročište protiv optuženih ljekara Suada Rožajca, Nine Jovanović i Jasmine Halimić. Majci preminule Džene nije dozvoljeno prisustvo u sudnici, s obzirom da je to zatražio advokat doktorice Jovanović.Ipak, iako je Amila razočarana, ona ne odustaje od pravde. Vjerovatno više ne zna od kuda joj snaga, ali se neumorno bori. Amila svakodnevno dokazuje da majčina ljubav nema granica i da istina, kad-tad, mora izaći na vidjelo. U njenom glasu se osjeti tuga, ali još snažnije odlučnost da ne dopusti da smrt njene kćerke ostane bez odgovora. Svaki odlazak na sud za nju je novi emotivni teret, ali i nova šansa da se približi istini. Nada se da će pravosudne institucije konačno pokazati da su na strani pravde, a ne moći i privilegija.Amila Gadžun vjeruje da se istina ne može sakriti, i da će, bez obzira na prepreke, pravda na kraju pobijediti.

Vjerovatno više ne zna od kuda joj snaga, ali se neumorno bori

Amila Gadžun: Majka heroina

U dokumentarcu "A Greater Croatia" tadašnji premijer pokojne Herceg-Bosne Jadranko Prlić govorio je, parafraziram, kako Hrvati moraju imati pod kontrolom Mostar, jer Herceg-Bosna nije održiva bez ijednog urbanog centra s univerzitetom, muzejom, akademijom, pozorištem, operom..Danas ponovo svjedočimo kako HDZ-ovi lobisti, kojekakvi Maxovi (nisu Luburići ovaj put) i Zovko po Amerikama i Evropskim unijama idejno oživljavaju Herceg-Bosnu, pokušavajući se zakačiti za voz islamofobije među zapadnom populističkom desnicom i predstavljajući to kao pitanje spašavanja kršćana od muslimana.Treći entitet je politička fatamorgana - pojavljuje se taman kad god HDZ-u zatreba dodatna poluga za ucjenjivanje Sarajeva. Godinama već slušamo mantru o „legitimnom političkom predstavljanju“ i „ugroženosti Hrvata“, i svaki put završimo na istom mjestu: pritisak da se izbore novi ustupci, nove kvote, nova mjesta, nove garancije. Ali realno - treći entitet nije samo neostvariva želja, on je konceptualno besmislen. Ekonomski neisplativ, geografski nepovezan, demografski raštrkan. Hrvati žive širom BiH - od Posavine i Kiseljaka do Livna i Mostara - bez jedne kompaktne teritorije i bez većeg metropolskog centra koji bi bio administrativna, kulturna i finansijska kičma tog zamišljenog entiteta (ako izuzmemo polovinu Mostara, koji jedva funkcioniše i ovako, s dvije škole, dva komunalna sistema i dva mentaliteta po dužini Bulevara).Kako bi uopće izgledao „entitet“ bez jedinstvene teritorije, bez kompaktne ekonomije i - što bi Jadranko Prlić rekao - bez pozorišta? Ne govorimo o realnom projektu, nego o još jednom komadu političke mitologije koja služi kao pregovarački alat. Fantom koji se pojavi samo kad treba zveckati zastavama i izvući još koji ustupak iz bošnjačke strane.U konačnici, treći entitet više je mit nego plan. Više politički instrument nego razvojna ideja. I dok god služi kao sjena kojom se maše preko pregovaračkog stola, teško je vjerovati da iko ozbiljan u njega stvarno vjeruje - osim kao u odličan način da se još nešto dobije preko mržnje, ucjene i hajca.

Kako bi uopće izgledao „entitet“ bez jedinstvene teritorije, bez kompaktne ekonomije i - što bi Jadranko Prlić rekao - bez pozorišta?

Entitet bez kazališta

Vlada FBiH će do kraja ovog mjeseca morati donijeti odluku o minimalnoj plaći. Tada, naime, ističe Uredba Federalne vlade prema kojoj je nakon višegodišnjeg iznosa od 619 KM utvrđen onaj od 1.000 KM. Tada je to izazvalo silne reakcije i kritike kako od poslodavaca, tako i ekonomskih stručnjaka, pogotovo jer se ta administrativna mjera, kako se iznosilo, dogodila bez očekivanih izmjena Zakona o porezu na dohodak i Zakona o doprinosima.I dok Vlada FBiH može, praktično, potvrditi lanjsku odluku, dok poslodavci upozoravaju ponovo na to da svi u lancu moraju biti odgovorni i u konačnici sačuvati radna mjesta, dotle sindikalci predlažu da minimalac bude 1.200 KM, ali jednako tako traže i svojevrsno rangiranje prema stručnoj spremi. U konačnici raspon minimalca bi se kretao od 1.200 do 1.600 KM.Rast plaća, definitivno je vrlo osjetljivo pitanje. Međutim, kada se uzme u obzir rast troškova života i svih cijena, onda je jasno da je pravo umijeće preživljavanje uz trenutni minimalac od 1.000 KM. Čak i ako dođe do povećanja od 1.200 KM, pa i koju stotinu više, svi koji rade za taj iznos teško će uhvatiti korak s nezaustavljivim rastom cijena i upornom inflacijom.Dovoljno je znati koliki su mjesečni minimalni troškovi života jedne četveročlane porodice i shvatiti da minimalac služi da se baš ne umre od gladi. Iako je lanjsko povećanje plaća popravilo našu poziciju na rang-listi zemalja Evrope, u kontekstu troškova života i dalje smo na samom dnu.U situaciji kada se radnici u našoj zemlji „traže lučem“, Vlada FBiH ne smije tek pokrenuti mehanizam kojim će odrediti iznos minimalca nego učiniti sve kako bi došlo do smanjenja opterećenja rada.

Jasno je da je pravo umijeće preživljavanje uz trenutni minimalac od 1.000 KM

Da se ne umre od gladi

Željko Komšić, član Predsjedništva BiH, obilježio je Dan državnosti Bosne i Hercegovine snažnim i emotivnim govorom u Velikoj Britaniji, gdje je još jednom podsjetio svijet na vrijednosti koje baštini naša država.U trenutku kada se često čini da glas Bosne i Hercegovine pretiho odzvanja međunarodnim prostorom, Komšić je poslao jasnu, državničku poruku. BiH je evropska, suverena i antifašistička država, čvrsto ukorijenjena u odluke iz 1943. godine i ZAVNOBiH-a.Njegov nastup pred britanskim zvaničnicima, diplomatama i bh. dijasporom bio je više od protokolarne obaveze. Bio je to govor koji je podsjetio da se Dan državnosti ne slavi samo zbog prošlosti, nego i zbog obaveze prema budućnosti.U političkom trenutku punom blokada, ucjena i potkopavanja institucija, njegov nastup u Londonu djelovao je kao osvježavajući kontrapunkt. Bila je to poruka da BiH ima glas, da ima državu i da ima ljude koji je znaju predstaviti na dostojanstven način.

Njegov nastup pred britanskim zvaničnicima, diplomatama i bh. dijasporom bio je više od protokolarne obaveze

Željko Komšić: Državnički govor

Haris Tabaković nastavlja sezonu iz snova. Bh. napadač sinoć je ponovo tresao mrežu, ovog puta u dresu Borusije Menhengladbah protiv Sent Paulija našeg Nikole Vasilja, potvrđujući da se nalazi u najboljoj formi karijere. Gol koji je postigao samo je još jedan u nizu dokaza da je postao ključna figura napada njemačkog bundesligaša, bez obzira na poraz njegovog tima i ispadanje u osmini finala takmičenja.U svim takmičenjima Tabaković sada ima osam golova i dvije asistencije na ukupno 13 nastupa – brojke koje ga svrstavaju među najefikasnije napadače lige u dosadašnjem dijelu sezone. Ono što dodatno impresionira jeste njegov kontinuitet: postiže gol na gotovo svakoj drugoj utakmici, a odlikuju ga snaga, hladnokrvnost u završnici i izvanredan osjećaj za prostor.Forma iz Borusije prelila se i na državni tim. Tabaković je zabio gol na posljednje tri utakmice reprezentacije Bosne i Hercegovine. Njegov napadački instinkt i stabilnost u igri daju nadu da BiH konačno dobija prepoznatljivog i pouzdanog golgetera na kojeg se može osloniti.

Bh. napadač nastavio je golgetersku seriju i savladao reprezentativnog kolegu Vasilja

Haris Tabaković: Gol-mašina

Bosna i Hercegovina se, još jednom, našla na raskrsnici između evropske budućnosti i političke stvarnosti koja kao da uporno vuče unazad. Dok evropski partneri jasno poručuju da je kraj marta iduće godine posljednji rok da se usvoje ključne reforme, od vladavine prava, preko izbornog integriteta, do funkcionalnosti državnih institucija, domaći politički vrh i dalje djeluje kao da ima čitavu deceniju, a ne nekoliko mjeseci.U trenutku kada se otvaraju vrata koja su godinama bila zatvorena, bh. vlasti i dalje gube vrijeme na sitne obračune, poruke za unutrašnju publiku i nadmudrivanja koja nemaju nikakve veze s evropskim standardima. Umjesto da zajednički iskoriste historijsku šansu, politički lideri se ponovo ponašaju kao da je EU put nečija privatna prćija, a ne najveća razvojna šansa koju je ova zemlja ikada imala.Evropska unija neće čekati unedogled. Bosna i Hercegovina je već jednom propustila voz 2016. i posljedice se i danas osjećaju. Ako vlasti ponovo pokažu da nisu u stanju donijeti odluke, cijena će biti ogromna, od gubitka investicija, preko odlaska mladih, do toga da BiH ostaje usamljeni otok na zapadnobalkanskom putu naprijed.Vrijeme je da se prestane s političkim igrama. Ako je BiH ozbiljna u namjeri da postane dio evropske porodice, onda to mora dokazati djelima, a ne deklaracijama. Evropski put nije fraza – to je test zrelosti vlasti. A taj test, po ko zna koji put, visi o tankoj niti.

Vrijeme je da se prestane s političkim igrama

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši. Iako je svaki decembar posljednjih godina sličan, ovog puta zrak u glavnom gradu Bosne i Hercegovine ulazi u kategoriju ekstremno zagađenog, među najgorima u Evropi. Građani se bude uz miris gareži, djeca idu u škole pod maskama, a stariji i hronični bolesnici žive u permanentnom zdravstvenom riziku.Zvanične stanice za mjerenje kvaliteta zraka bilježe koncentracije PM2.5 i PM10 čestica koje višestruko prelaze preporučene vrijednosti. To više nije upozorenje, to je alarm koji se oglašava iz dana u dan, a reakcija nadležnih ostaje jednako maglovita kao i sarajevsko jutro.Umjesto jasnih mjera, planova i hitnih intervencija, slušamo prebacivanje odgovornosti: na kotlovnice, na individualna ložišta, na saobraćaj, na “geografski položaj”. No, geografija nije kriva što godinama nemamo efikasne filtere u industriji. Geografija nije kriva što se javni prevoz raspada, dok saobraćajni haos svakodnevno puni zrak novim otrovima.Građani imaju pravo znati na transparentne podatke, hitne mjere i dugoročne strategije, a ne na političke izgovore i improvizacije.Zagađenje zraka nije sezonska tema, nego hronična bolest grada. Dokle god institucije budu gasile požar saopćenjima umjesto konkretnim potezima, Sarajlije će nastaviti udisati opasnu smjesu koja svake zime skrati živote, poveća broj oboljelih i pokaže koliko je malo potrebno da se ljudsko zdravlje žrtvuje zbog nebrige.Sarajevo zaslužuje čistiji zrak. A oni koji odlučuju – zaslužuju da ih građani jasno pitaju: zašto ga još nemamo?

Geografija nije kriva što se javni prevoz raspada, dok saobraćajni haos svakodnevno puni zrak novim otrovima

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević, jedno od najtalentiranijih imena nove generacije bh. fudbala, još je jednom skrenuo pažnju na sebe u dresu PSV-a. Mladi ofanzivac upisao je asistenciju u uvjerljivoj pobjedi svog tima, potvrđujući da se u Eindhovenu vrlo ozbiljno računa na njegove kvalitete.U utakmici protiv Volendama, Bajraktarević je prvi put ove sezone počeo meč od prve minute i ukazano povjerenje vratio je na najbolji mogući način, preciznom asistencijom za treći pogodak PSV-a. Bila je to akcija kojom je demonstrirao ono što ga i izdvaja: brzinu, pregled igre i zrelost koja nadmašuje njegove godine.Ovaj 19-godišnjak postepeno gradi svoje mjesto u jednom od najvećih nizozemskih klubova, a jučerašnja predstava pokazala je da njegov razvoj ide u pravom smjeru. Bajraktarević se nameće kao igrač na kojeg PSV može računati, a Bosna i Hercegovina u njemu dobiva pouzdanu nadu za budućnost reprezentacije BiH.

Ovaj 19-godišnjak postepeno gradi svoje mjesto u jednom od najvećih nizozemskih klubova

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Prema podacima Porezne uprave FBiH, u periodu januar–oktobar ove godine po osnovu naknada za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, prikupljen je 39,1 milion maraka. Riječ je o sredstvima koja izdvaja svaki porezni obveznik u iznosu od 0,5 posto od svake isplaćene plaće, koja se potom raspodjeljuju na način da 20 posto ide FBiH, 30 posto kantonima, a 50 posto općinama.U danima kada se, nakon novih bujica zbog obilnih kiša i naglog otapanja snijega, pojedine općine ponovo suočavaju s posljedicama poplava – štetama u domaćinstvima, uništenim putnim komunikacijama i novim klizištima i odronima, ponovo se nameće pitanje – gdje je novac namijenjen upravo za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća?Prema ranije objavljenim analizama, u periodu od 2015. do 2024. godine, porezni obveznici su u svrhu zaštite i spašavanja od prirodnih i drugih nesreća uplatili više od 559 miliona KM - FBiH 111,88, kantoni su dobili 167,83, a općine 279,71 milion maraka. Uprkos desetinama miliona KM, čija je namjena zakonom precizno definirana, do ljudi u nevolji prije će stići pomoć humanitarnih organizacija, pa i pomoć iz EU i donacije prijateljskih zemalja, nego iz domaćih budžeta.Potvrđuju to i još vidljive posljedice katastrofe u Donjoj Jablanici i drugim mjestima uništenim u oktobru prošle godine. Potencijalna opasnost zbog klizišta na Curinim njivama i dalje prijeti stanovnicima sarajevskih naselja. Na nju su prije nekoliko dana ponovo upozorili iz Civilne zaštite, ali se klizište već mjesecima samo posmatra, i dok zemljana masa klizi prema objektima nadati se da barem upozorenje neće stići prekasno.Gdje su pare, pitaju se i pojedini federalni poslanici, jer čak ni oni ne mogu doći do podataka zašto desetina miliona nema na terenu u situacijama kada je pomoć potrebna. Ni u eri digitalnih tehnologija transparentno trošenje novca i blagovremeno informiranje javnosti vlastima nisu jača strana. Uništeno u poplavama i klizištima i onako će se obnavljati dobrovoljnim prilozima građana.&nbsp; &nbsp;&nbsp;

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Balkan je pogrešno stabilan

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Mogućnost izbora

Savremeno idolopoklonstvo

Amila Gadžun: Majka heroina

Entitet bez kazališta

Da se ne umre od gladi

Željko Komšić: Državnički govor

Haris Tabaković: Gol-mašina

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Gdje su pare?

Kolumne

Nihad Uk, premijer Kantona Sarajevo: Lik s transparenta

Balkan je pogrešno stabilan

Lando Noris: Prekinuo dominaciju

Upaljeni svi alarmi

Adem Ljajić: Majstorski gol

Mogućnost izbora

Savremeno idolopoklonstvo

Amila Gadžun: Majka heroina

Entitet bez kazališta

Da se ne umre od gladi

Željko Komšić: Državnički govor

Haris Tabaković: Gol-mašina

Evropska unija neće čekati unedogled

Sarajevo se ponovo guši

Esmir Bajraktarević: Zlatni bh. dječak

Gdje su pare?