U prostorijama Kamernog teatra 55 održana je prva čitaća proba za novu predstavu “Malograđanska svadba”, koju prema tekstu njemačkog pisca Bertolta Brehta (Brecht) režira poznati reditelj Paolo Mađeli (Magelli).Premijera predstave predviđena je za kraj marta 2024. godine. Jedan od glumaca koji će imati priliku da igra u novoj predstavi "Malograđanska svadba", Amar Selimović, ne krije oduševljenje što će biti dio ovog projekta:&nbsp;- Ne očekujem ništa manje od uzbudljive avanture uz takvog dramatičara i inspirativne umjetnice i umjetnike koje je okupila produkcija Kamernog teatra 55. U teatru se ne razmišlja o rezultatu, već je fokus, naravno, na procesu. A sada sam pomalo nestrpljiv osluškujući rezultat.

Premijera predstave predviđena je za kraj marta 2024. godine u Kamernom teatru 55

Amar Selimović: U teatru se ne razmišlja o rezultatu, već je fokus na procesu

U Kamernom teatru 55 Sarajevo priprema se predstava „Malograđanska svadba“ u režiji velikog Paola Mađelija (Magelli). U martu će biti puna godina od kada je na čelo ove teatarske kuće postavljen agilni Senad Alihodžić. O svemu tome i drugim zanimljivim temama direktor Kamernog teatra 55 veoma otvoreno govorio je za „Avaz“.<h2>Uzbuđeni smo</h2>- Počeli smo s probama 25. januara, premijera je zakazana za kraj marta. Mađeli je reditelj svjetskog kalibra i ne sumnjam da će Kamernom teatru 55, a i našoj publici ponuditi nešto veoma kvalitetno i vrijedno. Radi se o čovjeku koji ima neprocjenjivo profesionalno iskustvo i od koga se može veoma mnogo naučiti. Svi mi u Kamernom smo uzbuđeni što, evo, prvi put radimo s njim. Moram spomenuti i njegovu najbližu saradnicu, dramaturginju Željku Udovičić-Pleštinu, koja već duži niz godina sarađuje s Paolom, potom kostimografkinju Lejlu Hodžić, scenografkinju Mirnu Ler i autore muzike Damira Martinovića Mrleta iz grupe „Let 3“ i Ivanku Mazurkijević. S glumačke strane, okupili smo fenomenalnu ekipu glumaca i glumica Kamernog teatra 55, s Tatjanom Šojić, Gordanom Boban, Majom Izetbegović, Dinom Mušanović, Muhamedom Hadžovićem, Sabitom Sejdinovićem, Amarom Selimovićem, Davorom Golubovićem na čelu. Glumačkom ansamblu se priključuje nama svima dragi i poznati kolega i prijatelj Ermin Bravo. Svi zajedno krećemo na jedno predivno putovanje. Šta Kamerni od novih projekata još planira za ovu godinu?- Radit ćemo i predstavu prema motivima italijanskog filma „Potpuni stranci“, koju će režirati Lajla Kaikčija. Bavimo se pitanjima međuljudskih odnosa u prijateljstvu, u partnerskim odnosima, odnosima roditelja i djece. Koliko smo, zapravo, iskreni prema dragim ljudima, šta to zataškavamo, i koliko su svi odnosi protkani licemjerstvom, lažima i nepovjerenjem. Žanrovski, bit će to jedna veoma zabavna, ali i poučna tragikomedija. Glumačka postava se već zna i svi željno iščekujemo početak rada na ovoj predstavi. Pripremamo i autorski projekt talentirane reduteljice Jovane Tomić o femicidu. Smatram da je ovo beskrajno važna tema ne samo za Sarajevo već za cijelu BiH, posebno kada uzmemo u obzir sva nemila dešavanja kojima smo bili svjedoci u prethodnoj godini. I na kraju, radimo tekst Kempinskog „Duet za jednog“, u režiji mlade rediteljice Ajle Bešić. Tekst govori o umjetnici kojoj je dijagnosticirana multipla skleroza i koja odlazi na psihoterapiju. S ovom predstavom želimo da podignemo svijest o problemima s kojima se susreću osobe koje pate od ovog oboljenja. Nažalost, psihoterapija je i danas tabu tema na našim prostorima, još vlada mišljenje da, ako tražite stručnu, psihoterapeutsku pomoć, u BiH ljudi misle da ste ludi. Što, naravno, nije tačno. Psihoterapeuti su stručne osobe koje se godinama usavršavaju, i kroz školu i praksu, te stoga mislim da ova predstava može pomoći mnogima da se odvaže i potraže stručnu pomoć. Iskreno, mislim da bi svako trebao otići na psihoterapiju, jer je to veoma djelotvoran način njegovanja vlastite psihe i rada na njoj. U narednom periodu nastavljamo s radom na projektu „Dramski studio 55“, u kojem srednjoškolci tokom cijele godine izučavaju teatar u svakom smislu, te kroz prilagođenu teoriju, ali i ozbiljnu praksu. Dramaturginja Emina Omerović, koja je voditeljica studija, zajedno s djecom će odlučiti kojom temom će se baviti, da bi na kraju školske godine finalizirali s predstavom koju će igrati za svoje vršnjake.Nastavljamo s radom na dva teatarska festivala RUTA i „Dani Jurislava Korenića“, na kojima će publika gledati predstave najboljih regionalnih produkcija.Imamo još projekata na kojima intenzivno radimo, ali sada ne bih da izlazim s detaljima jer ih nismo finalizirali. Iz svega ovoga nabrojanog, naravno, svi ovi projekti su bitni, ali moram podvući da je fokus na produkciji predstava. Imamo vjernu i divnu publiku koju izuzetno cijenimo, ali uporedo tragamo i za novom publikom, jer, jednostavno rečeno, ovo što radimo, radimo zbog publike.

<h2>"Iskoristiti priliku"</h2>Uskoro će godina od kada ste direktor Kamernog teatra. Kad podvučete crtu ispod tog perioda, da li ste zadovoljni urađenim?- Zadovoljan sam, ali uvijek od sebe, ali i drugih tražim više. Želim da ljudi koji su zaposleni u Kamernom teatru 55 nastave voljeti ovaj nevjerovatni i jedinstveni teatar. Teatar kakvog nema u regionu, a usuđujem se reći - i šire. Mjesto gdje publika i glumci dišu kao jedno. Kamerni teatar 55 je regionalni brend. Gdje god putujemo, traži se karta više. I to nije otkad sam ja ovdje. Bivši direktori, svako od njih na svoj način, ostavili su pozitivan trag. Na meni je da nastavim i unaprijedim koliko znam i mogu i koliko mi se dozvoli. Odgovornost je ogromna, ali ne sputavajuća.Napredovali smo u svakom segmentu u poređenju na godinu prije, kada nisam bio direktor. Imamo veću produkciju predstava, predstave na naša dva festivala su posjećenije, imamo više sponzorskih ugovora, više publike na repertoarnim igranjima predstava. Više sredstava smo dobili iz domaćih fondova, ali i iz fondova Kreativne Europe.Za godinu je postavljen jak temelj. Temelj da možemo nastaviti nesmetano stvarati predstave vrhunskog kvaliteta, a sve kako bi publika mogla još više da uživa i bude zadovoljna našim predstavama, ali i ponosna na svoj Kamerni teatar 55.Ako to postignemo u narednom periodu, bit ću presretan i ponosan, kako na sebe tako i na sve saradnike.Kakvo je, prema Vašem mišljenju, mjesto pozorišta u današnjem bh. društvu?- Odlično. Stvari idu nabolje. Gledam, sva pozorišta su puna. Sad ću možda reći nešto nepopularno, a to je da su predstave jednim dijelom pune ne samo zbog kvaliteta već zbog toga što, osim pozorišta, u Sarajevu na sedmičnoj bazi i nemate nekih dešavanja. Nema više KK Bosna i RK Bosna, kao nekad što je bilo, nema koncerata, nema „cool“ klubova... Čini mi se, jedino što Sarajevo ima da ponudi jeste pozorišni repertoar. E, sada, trebamo svi zajedno “iskoristiti priliku” i poduzeti sve moguće da radimo još zanimljivije, kreativnije predstave.Gdje je danas bh. teatar pozicioniran na regionalnoj sceni?- Ja mogu samo da govorim o Kamernom teatru 55, jer, iskreno, toliko posla imam da nemam vremena da se bavim drugim teatrima. Niti, iskreno, želim. Pozicionirani smo kao jedan od najboljih teatara u regiji. I to ne govorim ja, kao direktor i glumac Kamernog, jer bi to bilo subjektivno, to govore stručnjaci i profesionalci iz regije, to govore pune sale gdje god gostujemo, to govore nagrade. Kamerni ima jednu specifičnost, a to su kultne predstave i na to smo ponosni. Predstave koje dvije ili više decenija igraju, koje su doživjele 100. i čak 200. izvođenje, predstave koje i dan-danas pune sale. Nabrojat ću samo neke od njih, pa ćete shvatiti o čemu govorim „Sjećaš li se Doli Bel“, „Umri muški“, „Helverova noć“, „Mirna Bosna“, „Šindlerov lift“…Ali jedno polje u kojem možemo napredovati su jake koprodukcije s eminentnim pozorištima i festivalima. Ove godine „Malograđansku svadbu“ radimo u koprodukciji s MESS-om. Nismo dugo radili s njima, a MESS je zaista vrlo priznat festival u regiji. Vjerujem da će nam to otvoriti vrata i prema regiji i prema svijetu.Je li Vam bilo zahtjevno spojiti direktorsku poziciju i glumački poziv, da li Vas zbog funkcije kolege drugačije gledaju?- Naravno da jeste. Ja sam mlad direktor, znam sebe vrlo dobro. Ako krenem tim putem, da glumim u svakoj predstavi koja mi se ponudi, a zapravo bih trebao biti u kancelariji, to neće izaći na dobro. Zato sam potpuno posvećen svojoj novoj funkciji. Odbio sam tri nove predstave u Sarajevu s odličnim rediteljima, između ostalog, jedna od njih je i ova koju režira Paolo Mađeli. Posebno mi je teško bilo reći ne Paolu, ali on to razumije, nadam se kao i svi ostali. Potom, ne izlazim na kastinge za filmove. Predan sam novoj funkciji, a da bi stvari u Kamernom išle naprijed, potreban je Senad koji je više fokusiran kao direktor, a ne da bude malo glumac, malo direktor. Naravno, glumit ću i dalje, ali samo onda kada budem siguran da Kamerni neće ispaštati.Što se tiče kolega glumaca, osjećam njihovu podršku. Imam divnih prijatelja u ansamblu, koji mi iskreno govore neke stvari i to je ono što mi je veoma potrebno. Poštovanje koje imam prema ansamblu i prijateljima u njemu je ogromno. I rekao sam im, a, evo, i da ostane zapisano, da onog trenutka kada većina u ansamblu bude nezadovoljna s onim šta i kako radim, odlazim s ove funkcije odmah. Ako me, naravno, politika prije ne smijeni...<h2>Moja meditacija</h2>&nbsp;Ko je Senad kada nije u Kamernom?- Senad je neko ko voli svoj privatni život. Okružen sam divnim ljudima, sretan sam i neizmjerno zahvalan na tome. Volim hiking po planinama, to je moja meditacija. Sve više volim životinje i želim da imam psa i mačku. To je sada nemoguće zbog mojih obaveza, ali u budućnosti, sigurno. Volim putovati, mislim da mi to pomaže da ne poludim u Sarajevu, da ostanem svoj, da znam da mi ništa krucijalno ne fali. Da se izborim s onim što nam se u Sarajevu stalno servira, a to je da nikad ništa nije dobro, nisi dovoljno dobar... Treba se naučiti nositi s tim i boriti.Imao sam sreću pa sam, kao glumac u filmovima, išao na tri najjača filmska festivala u svijetu - Kan, Venecija i Berlin. Naučio sam se nositi s uspjesima. Naravno, lagao bih kad bih rekao da sam naučio da se nosim s neuspjesima (ono što ja smatram neuspjehom, a ne što sredina nameće).To je proces i vjerovatno neću nikad naučiti. Možda me to i tjera da budem bolji, da se trudim da društvo bude što zdravije.Vjerujem, iskreno, da teatar ima svoju suštinsku funkciju u BiH, možda čak veću nego u nekim uređenijim zapadnim zemljama. I to mi je vodilja za naprijed. Vidim da se toliko toga lijepog može uraditi ako imate neku viziju, ako ste iskreni prema sebi i prema onome što radite. Ako se samo malo više potrudite. Na ovaj način pokušavam da razmišljam kad je privatni život, ali i Kamerni u pitanju.

Predstave su pune ne samo zbog kvaliteta već zbog toga što, osim pozorišta, u Sarajevu i nemate nekih dešavanja 

Direktor Kamernog teatra 55 Senad Alihodžić za "Avaz":  Uvijek tražim više od sebe, ali i drugih

Jedan od najslavnijih plesnih ansambla na svijetu, Gruzijski nacionalni balet "Sukhishvili", prvi put dolazi u Sarajevo, gdje će nastupiti 21. aprila, u Bosanskom kulturnom centru.&nbsp;- Publici će se predstaviti impresivnom koreografijom i orkestrom s jedinstvenim instrumentima čiji zvuci pričaju muzičku historiju i tradiciju autentičnog gruzijskog plesa više od 75 godina. Baletni ansambl uvijek nastupa u pratnji vlastitog orkestra u sastavu muzičara koji se naraštajima obrazuju za sviranje na gruzijskim tradicionalnim instrumentima.

Nevjerovatnim umijećem na sceni i uzbudljivim koreografijama kojima prkose gravitaciji, stekli su nazive poput "leteći Gruzijci", "osmo svjetsko čudo", "uragan na pozornici", "čudo iz Gruzije", "poezija u pokretu", "najbolji plesači na svijetu"..., a nekoliko puta su proglašeni najboljim šouom na Brodveju. Nastupali su u više od 100 zemalja na svim kontinentima, na najpoznatijim i najvećim pozornicama u Londonu, Njujorku, Parizu i Milanu.Očaravajućim kostimima ansambl je utjecao i na svijet mode, pa je tako zanimljivo naglasiti da su njihovi kostimi 50-ih i 60-ih godina izrađivani u saradnji s modnim kućama "Chanel", "Yves Saint Laurent", "Giorgio Armani" i "Christian Dior".Ulaznice možete kupiti online na platformi Entrio.ba, u Biletarnici BKC-a i na Platou Skenderije - poručuju organizatori.

Nastupit će 21. aprila u Bosanskom kulturnom centru

Čuveni Gruzijski nacionalni balet "Sukhishvili" prvi put u Sarajevu

Zahvaljujući Imagine Dignity Arts &amp; Ideas inicijativi, koju u BiH realizira Austrijski kulturni forum Sarajevo, februar u Sarajevu će obilježiti Imagine izložba savremene likovne umjetnosti i simpozij „EX-SITU“, kao i izložba „Harmony in Nature“ i panel diskusija „Harmony in Nature: Green Sports“. <h2>Izložba "EX-SITU"</h2>Izložba "EX-SITU Umjetničke pozicije o ugroženom biodiverzitetu i koegzistenciji vrsta“ svoja vrata otvara u četvrtak, 1. februra u 19 sati u Zemaljskom muzeju Bosne i Hercegovine, na dan kada muzej obilježava svojih 136 godina postojanja.&nbsp;Polazište za ovu izložbu i simpozij, koji će se održati 2. februara od 11 do 18 sati, je bosanski planinski triton, vodozemac koji se ubraja u ugrožene vrste. Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine radi na izgradnji vivarijuma za njegovu zaštitu izvan prirodnog staništa, jer je neophodno osigurati njegovo dalje postojanje kako bi se, ukoliko dođe do stvarnog izumiranja ove vrste u prirodnom okruženju, omogućila reintrodukcija u prirodu. Pod vodstvom austrijskih kustosa Margarethe Makovec i Antona Lederera, u okviru projekta koji je razvio Centar za savremenu umjetnost &lt; rotor &gt; iz Graza, 18 umjetnika i umjetničkih kolektiva iz srednje i jugoistočne Evrope predstavit će svoja umjetnička djela ukazujući upravo na odnos prirode, ljudskih postupaka i vrste odnosno raznolikosti naspram ugroženih oblika života u antropocenu.<h2>Obilježavanju 40. godišnjice Olimpijade</h2>„Sa Imagine inicijativom, u sklopu „Sedmice Olimpijade 2024“, priključili smo se i obilježavanju 40. godišnjice Olimpijade u Sarajevu, podržavajući izložbu „Harmony in Nature“, koja se otvara 11. ferbuara, i panel diskusiju „Harmony in Nature: Green Sports“ (12. februar) u Evropskoj kući kulture i nacionalnih manjina (bivša Austrijska kuća). Posebno nas raduje da će autorice Vanja Lazić i Jasmina Čaušević ovom prilikom predstaviti svoje tri priče i ilustracije o bh. planinama Bjelašnici, Prenju i Vlašiću, kao najavu svoje nove knjige "Planine pune priča“.&nbsp;- Želim istaći da je ulaz na "Imagine" izložbe i događaje besplatan i pozivam sve zainteresirane da nam se pridruže - kazala je Sabine Kernthaller, direktorica Austrijskog kulturnog foruma Sarajevo.

Ulaz na "Imagine" izložbe i događaje besplatan

Program realizira realizira Austrijski kulturni forum Sarajevo

Februar u znaku "Imagine" inicijative

Na današnji dan 1954. godine, u Sarajevu je preminuo bosanskohercegovački književnik i prosvjetitelj Edhem Mulabdić, jedan od začetnika bošnjačkog književnog preporoda, zajedno s Mehmed-begom Kapetanovićem Ljubušakom, Safvet-begom Bašagićem, Osmanom Nurijem Hadžićem i Šemsudinom Sarajlićem. Oni su bili prva generacija bošnjačkih književnika koji su počeli pisati na bosanskom jeziku nakon desetogodišnjeg gotovo potpunog odsustva književnog života Bošnjaka uzrokovanog smjenom istočne, islamske, turske vlasti onom zapadnom, kršćanskom, austrougarskom u Bosni i Hercegovini, krajem 19. i početkom 20. vijeka, prekidajući dotadašnju tradiciju pisanja književnih djela na arapskom, turskom i perzijskom jeziku.

<h2>„Zeleno busenje“</h2>- Prošla su vremena kad smo mi svoj imetak, svoj šuhret, ugled, moć i sve svoje branili mačem, danas je došlo vrijeme da to branimo naukom. Nauka nam to može očuvati, pa ako mi ne budemo valjani te se ne prihvatimo za nju, niko nam neće biti kriv ako sva ta dobra izgubimo i ona pređu u tuđe ruke, u ruke onoga koji je za vremena prihvatio nauku – napisao je Mulabdić u svom romanu „Zeleno busenje“, koji uz ovu citiranu, obiluje analizama bošnjačkog mentaliteta i savjetima koji prerastaju u svevremenske mudrosti. Iako mnogi književni kritičari i analitičari roman „Zeleno busenje“ proglašavaju prvim bh. romanom, treba reći da je to, ipak, roman „Bez nade“ Osmana Nurija Hadžića i Ivana Milićevića (Osman-Aziz), koji je objavljen tri godine prije Mulabdićevog. Oba romana tretiraju austrougarsku temu u našoj književnosti, ali činjenica je da je, za razliku od „Bez nade“, roman „Zeleno busenje“ mnogo više odmakao od dokumentarističkog u književno-umjetnički stil. <h2>Amanet potomstvu</h2>Edhem Mulabdić rođen je u Maglaju 1862. godine, gdje je završio mekteb i ruždiju. Mulabdićev otac Selim bio je porezni službenik, a majku Nur-hanumu su ubili pljačkaši nakon austrougarske okupacije Maglaja. U tim bitkama poginuo je i Edhemov stariji brat Mehmed, a mlađi brat Đulaga ranjen. Godine 1887., Mulabdić se upisao u Učiteljsku školu u Sarajevu, a nakon sticanja diplome prvi posao dobio je u Brčkom, da bi 1892. godine bio premješten u Sarajevo na Darul-muallimin, gdje je osam godina predavao bosanski jezik, historiju i zemljopis. U to vrijeme počeo je i saradnju s Mehmed-begom Kapetanovićem, pokrenuvši politički sedmičnik „Bošnjak“, čiji je bio glavni i odgovorni urednik od 1892. do 1894. godine. Također, bio je urednik muslimanskih kalendara „Bajraktar“ i „Mearif“, sekretar sarajevske Kiraethane, a potom sa Bašagićem i Hadžićem pokretač muslimanskog časopisa „Behar“, čiji je bio prvi urednik, od 1900. do 1906. godine. Zajedno s reisu-l-ulemom Džemaludin-efendijom Čauševićem, Safvet-begom Bašagićem, Huseinom Đogom Dubravićem i drugima Mulabdić je, 1927. godine, pokrenuo kulturni časopis muslimana Bosne i Hercegovine „Novi Behar“, napisavši proglas o značaju i ulozi tog časopisa: “Dužni smo i dužni ste i vi svi da predajemo u amanet našem potomstvu sve što je vrijedno, što oplemenjuje i uzdiže, što izgrađuje potpune ljude i dobre muslimane.”

<h2>Porodična tragedija</h2>Godine 1893., Mulabdić je izdao prvu knjigu, zbirku pripovijetki „Rukovjet šale“, a svoje najpoznatije djelo “Zeleno busenje” objavio je u izdanju Matice hrvatske 1898. godine. ”Nova vremena” je roman manjeg značaja, ali ipak vrijedan dokument za izučavanje tog perioda historije BiH. Zbirku novela ”Na obali Bosne” izdaje 1910. godine, upisavši se njome kao prvi bošnjački novelist. Svjestan da samo pisanjem neće moći mnogo učiniti za svoj narod, Mulabdić se i politički aktivirao, pa je kao kandidat na listi Jugoslavenske muslimanske organizacije (JMO) tri puta biran u Narodnu skupštinu Kraljevine SHS, 1923., 1925. i 1927. godine. Paralelno s politikom pokrenuo je i osnivanje Kulturno-prosvjetnog društva “Narodna uzdanica”, na čijoj je godišnjoj skupštini, 1929. godine, jednoglasno izabran za predsjednika. Od 1933. do 1945. godine “Narodna uzdanica” je izdavala kalendar čije je priloge uređivao Mulabdić. U tom periodu doživio je i veliku porodičnu tragediju, kada mu je u Bihaću umro sin jedinac Ešref.<h2>Kraj života u siromaštvu</h2>Pod optužbom za verbalni delikt tokom Drugog svjetskog rata s NDH (Nezavisna Država Hrvatska) Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu pušten krajem marta 1946. godine. Kako je zapisao Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, posla i bilo kakvih prihoda. Do smrti je živio u siromaštvu, oviseći o milostinji nekolicine prijatelja, a najviše mu je pomagao naš istaknuti historičar i još jedan velikan Hamdija Kreševljaković.Ime ovog bh. velikana danas nose četiri osnovne i jedna srednja škola u BiH, te ulice u Tuzli, Bihaću, Sarajevu, Brčkom i Tešnju. U Edhemovom rodnom Maglaju svake godine u januaru održava se tradicionalna manifestacija “Mulabdićevi dani kulture.<h2>Iz džamije svak' mora otići ganut</h2>Znajući moć javno izgovorene riječi, Mulabdić je savjetovao imamima da njihove hutbe budu kvalitetne, poučne i korisne narodu.- Da je što više prilike da se narod pouči, u čemu je nauk, da se osvijesti, da se dozove k sebi. Stoga je ta pouka od velike neprocjenjive zamašitosti po narod, po njegov intelektualni, etični, narodni i religiozni razvitak… Dobar vaz može učiniti više nego iko u pogledu razvoja narodnog. Vaiz se obraća svim uzrastima, djeci, ali i zrelim osobama. Naprotiv, slab vaiz može štetno da djeluje na svoju okolinu, a onda uvidi da je kriv, kriv je da se izreći ne može. Nije svejedno kazivati vaz samo da se kaže, kad se već troši u to vrijeme i trud, a sami je predmet vaza tako uzvišen, iz džamije svak' mora otići ganut i dirnut slatkom riječi vaizovom.

Uz Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka i Safvet-bega Bašagića, Mulabdić je bio najvažnije ime bošnjačkog preporoda na razmeđu vijekova

Edhem Mulabdić: 70. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja 

Na prijedlog Ministarstva civilnih poslova, Vijeće ministara Bosne i Hercegovine usvojilo je Informaciju o prijedlogu za sudjelovanje Bosne i Hercegovine na 60. Venecijanskom bijenalu, čime je prihvaćen prijedlog Federalnog ministarstva kulture i sporta da Paviljon BiH na 60. Venecijanskom bijenalu suvremene umjetnosti ove godine predstavi projekt "Mjera mora" autora akademskog kipara Stjepana Skoke i kustosa postavke Marina Ivanovića, koji će ujedno biti i povjerenik Paviljona BiH.<h2>Prvi put</h2>Kustos postavke Marin Ivanović istaknuo je u razgovoru za Fenu značaj učestvovanja Bosne i Hercegovine na Venecijanskom bijenalu te naglasio da je Sveučilište u Mostaru sa svojom Sveučilišnom galerijom, odnedavno Muzejom moderne umjetnosti, prvi put kandidiralo povjerenika, umjetnika i sebe kao instituciju za vođenje projekta uime Bosne i Hercegovine.&nbsp;On je ujedno naglasio da nikada do sada niti jedan Hrvat nije bio predstavnik naše države na ovoj važnoj manifestaciji.Ivanović podvlači da je Sveučilište u Mostaru za svoje partnere odabralo Muzej savremene umjetnosti RS iz Banja Luke i Umjetničku galeriju BiH iz Sarajeva, a navedene su institucije pristale na partnerstvo i pružanje profesionalne i logističke podrške prijedlogu.- Želja nam je istaknuti da doista i u potpunosti predstavljamo našu državu, a ne sebe kao instituciju te da predstavljamo umjetnika koji trajno živi u Bosni i Hercegovini, koji dijeli sudbinu naše svakodnevice.&nbsp;Stjepan Skoko je umjetnik koji je svojim dosadašnjim radom kao likovni stvaratelj, pedagog i dekan Akademije likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, najaktivnije utjecao na profiliranje mnogih generacija mladih umjetnika te je u javnome prostoru ostavio više od 30 svojih spomenika i skulptura, a o njegovom je radu snimljen i dugometražni dokumentarni film koji je nedavno predstavljen na Mediteran film festivalu - podvukao je kustos postavke i povjerenik bh. paviljona u Veneciji Marin Ivanović.On smatra da iako tema Venecijanskog bijenala nije obavezujuća za nacionalne paviljone, ovogodišnja tema "Stranci posvuda" vrlo je kompatibilna s temom projekta koji predstavlja BiH jer je more prepreka koja razdvaja ljude i čini ih strancima.Kustos postavke Marin Ivanović obrazlaže da se umjetnički projekt "Mjera mora" Stjepana Skoke bavi iščitavanjem slojevitosti značenja i simbolike mora, njegove dubine i prostranosti, civilizacijske uvjetovanosti i uloge u identitetu pojedinca.Prvi dio skulpturalne cjeline sastoji se od kvadratičnih odsječaka oblikovanih od aluminija, bojanih u sjajnu plavu boju s ponekim elementom koji je prekriven hrđom ili pjeskaren u sirovom aluminiju. Ti kvadratični elementi predstavljaju "mjeru mora", vjekovitu čovjekovu potrebu da svijet spoznaje pomoću kategoriziranja, usustavljivanja, izračunavanja – more je podijeljeno u širine i dužine, geografske koordinate koje se iscrtavaju pravilnim linijama po pomorskim kartama i oblikuju "kvadrante". Drugi dio skulpturalne cjeline evocira podmorje, dagnje i druge školjke. Ti su kiparski elementi načinjeni od željeza koje je iskovano u tradicionalnoj kovačnici u Kreševu te je time autor povezao more s dubokom unutrašnjosti naše zemlje, vrlo blizu geografskog središta Bosne i Hercegovine. Pojedini kružni elementi zavareni su jedni na druge i oblikovani su kao vertikale, čime upućuju na način uzgoja dagnji na vertikalno postavljenim konopima.- Fernand Braudel tvrdi kako je Mediteran svoj kontinuitet očuvao više u zaleđu, nego uz obalu. Tome kulturološkom prostoru pripada Hercegovina koja je zavičaj Stjepana Skoke, pa se autentičnost njegovog djela očituje u inherentnoj pripadnosti moru koje je u fizičkom smislu tek nadohvat ruke. U simboličkom smislu, more predstavlja povezanost, ali i razdvojenost.&nbsp;Kaže se "Stavi prst u more i povezan si s cijelim svijetom", ali ono je također velika prepreka koju je čovjek želio pokoriti gradnjom brodova i plovidbom po moru. More predstavlja slobodu, neodređenost, mogućnost. Odbljesci svjetla na uglačanoj površini ovih skulptura, prenose te simboličke značajke na promatrača - podvukao je.Govoreći za Fenu o svom djelu, umjetnik koji će Bosnu i Hercegovinu predstavljati na Venecijanskom bijenalu Stjepan Skoko kaže da u kreativnom procesu njeguje nekoliko različitih ciklusa u kojima oblikuje kiparsku i slikarsku dimenziju upotrebljavajući različite materijale koji su mu dostupni.&nbsp;<h2>&nbsp;Rađaju se ideje</h2>Tako da u prepletanju spomenutih ciklusa rađaju se ideje, stvaraju se novi motivi koji u slikarskom smislu mogu imati jedno značenje a u kiparskoj dimenziji drugo značenje.Sam projekat "Mjera mora" je nastao u ozračju traženja, dugogodišnjeg gledanja motiva i čekanja slučajno polučenog rezultata koji se očitava na skulpturama Plodovi mora, Komad mora, Maslinova grana, Blatina, Žilavka, Veronikin rubac, Cvjetnica, Oltar znanja, Školska klupa, a umjetnik trenutno radi djelo "Vrata mojeg doma".- U traženju kiparske forme uvod je slikarski element koji djeluje kao oslobađajući čin pred skulpturom. Doživljaj krajolika i odabir motiva je zanimljiva priča mediteranskog duha kojemu Bosna i Hercegovina povijesno-kulturološki pripada. Tema "Stranci posvuda" je tema središnje izložbe koju oblikuje glavni kustos Bijenala, Adriano Pedrosa.&nbsp;To nije tema nacionalnih paviljona i naš je projekt "Mjera mora" nastao prije nego što je uopće bilo objavljeno koja je tema ovogodišnjeg Bijenala. Tema Paviljona BiH se bavi našim mediteranskim identitetom koji je oblikovao priobalje i zaleđe. Jednostavno nam je bilo dosta tema rata, međusobnih sukoba, privatizacije i disfunckionalnog društva, željeli smo afirmirati ljepotu kojom BiH obiluje i identitet mediteranskih zemalja kojima također pripadamo - podvukao je Skoko.Obrazlažući svoj rad, on navodi da je izvedbeni materijal za niz skulptura u prostoru pod radnim nazivom "Plodovi mora" izvučen sa naših ognjišta plemenite funkcije od tisućuljetne forme našeg postojanja na ovim prostorima, uz minimalnu intrvenciju forma Sača dobiva novu kiparsku dimenziju te figurira kao skulptura u umjetničkom projektu "Mjera mora".<h2>Značajna smotra&nbsp;</h2>- Skulptura "Veronikin rubac" izvedena u aluminiju dimenzija 125x125x60 cm bila je privremeno postavljena na travnjaku ispred kuće, a jednog jutra vjetar ju je oborio, te ta nova pozicija skulpture u ležećem položaju donijela mi je neopisiv osjećaj radosti u prelamanju svjetla i sjene po površini skulpture.&nbsp;Osjetio sam i vidio skulpturu "Komad mora" i novi ciklus skulptura na tu temu. Padom vertikale "Veronikinog rubca" moglo bi se reći da je sociološko pitanje vremena našeg postojanja na kojeg filozofija života nema odgovora, a more od nas iščekuje hrabar čin Veronike da obriše svoje lice - naveo je on.Komentarišući učešće na ovoj značajnoj smotri likovne umjetnosti, ovogodišnji predstavnik BiH u Veneciji akademski kipar Stjepan Skoko u razgovoru za Fenu je istaknuo da se nije nadao da će ikada sudjelovati na Venecijanskom bijenalu te da mu to pruža neopisiv osjećaj radosti.

Želja nam je istaknuti da doista i u potpunosti predstavljamo našu državu, kazao je Ivanović

U kreativnom procesu njeguje nekoliko različitih ciklusa 

"Mjera mora" Stjepana Skoke bavi se iščitavanjem slojevitosti značenja i simbolike mora

U prostorijama Kamernog teatra 55 održana je prva čitaća proba za novu predstavu “Malograđanska svadba”, koju prema tekstu njemačkog pisca Bertolta Brehta (Brecht) režira poznati reditelj Paolo Mađeli (Magelli). U predstavi igraju naši poznati glumci Ermin Bravo, Gordana Boban, Tatjana Šojić, Sabit Sejdinović, Maja Izetbegović, Dina Mušanović, Muhamed Hadžović, Amar Selimović i Davor GolubovićPremijera predstave predviđena je za kraj marta 2024. godine.- Vjerujem da nas čeka pošten i inspirativan radni proces. Rad sa Paolom Mađelijem je oduvijek na listi mojih želja. Ne mogu biti sretnija što se ta želja ostvaruje. Zahvalna sam što sam dio ove ekipe divnih umjetnica i umjetnika. Neka nam je sretno - izjavila je Dina Mušanović.

Premijera predstave “Malograđanska svadba”, predviđena je za kraj marta 2024. godine

Dina Mušanović: Rad sa Paolom Mađelijem je oduvijek na listi mojih želja

Praizvedba predstave „Jedan je Muhamed Ali“ autora Almira Imširevića, u režiji Dine Mustafića, zakazana je za subotu u Narodnom pozorištu Sarajevo. U predstavi igraju Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dino Bajrović i muzičar Rastko Zečević.Dramaturginja je Vedrana Božinović, scenografkinja i kostimografkinja je Lejla Hodžić, kompozitor predstave je Damir Imamović, a koreografkinja Ena Kurtalić.Video dizajn radi Zlatan Filipović.- Ljepota glumačkog poziva je u neprestanom traganju i, doslovno, kopanju po sebi. To je ujedno i najzahtjevniji dio mog poziva. Vrlo često se pitam koliko to sve ima smisla i do kada.. Odgovor je -zauvijek! To traganje posebno dobija smisao kada je dio nekog većeg traganja, kao što je slučaj u predstavi „Jedan je Muhammad Ali“. Autor teksta, Almir Imširević, visoko nam je postavio ljestvicu tragalaštva, a reditelj Dino Mustafić nas je hrabro poveo u nepoznati svijet.Već sada je jasno da će predstava „Jedan je Muhammad Ali“ biti nešto do sada neviđeno u teatru, ne samo u BiH – izjavio je Slaven Vidak.

Praizvedba večeras u Narodnom pozorištu Sarajevo

Slaven Vidak: Reditelj nas je hrabro poveo u nepoznati svijet

U sklopu kulturne manifestacije "Noć muzeja" u petak je u Muzeju moderne umjetnosti Sveučilišta u Mostaru (SUM) otvorena izložba "Postojanje u otoku" akademskog umjetnika Matka Vekića. - Matko Vekić, inače Mostarac, nakon sedam godina ponovno u ovom gradu izlaže svoj novi ciklus slika, a osim toga publici je predstavio i grafičku mapu "Naplavine" - kazao je za Fenu kustos Muzeja moderne umjetnosti SUM-a Vladimir Filipović.Ovogodišnja tema manifestacije je "Muzeji i nova publika".- Program u našem muzeju počeo je u 18 sati dječjom likovnom radionicom pod vodstvom akademske slikarice Ljiljane Rajković, nakon čega je upriličena izložba radova nastalih na Tečaju crtanja i slikanja, te na spomenutoj radionici. U drugom dijelu večeri predstavljena je knjiga "Likovna kritika" autora Branka Franceschija koju su, uz autora, predstavili i književni i likovni kritičar Milan Bešlić, te ravnatelj Muzeja moderne umjetnosti SUM-a Marin Ivanović - kazao je Filipović.Muzej moderne umjetnosti SUM-a, kao jedina ustanova u Mostaru, treću godinu sudjeluje u kulturnoj manifestaciji "Noć muzeja" koja se već 19 godina organizira u svim muzejima, galerijama i brojnim naučno-obrazovnim institucijama.Sveučilišna galerija otvorena je od 18 do 1 sat za sve posjetioce tokom svih programa "Noći muzeja 2024", a ulaz je besplatan.

Nakon sedam godina ponovno u ovom gradu izlaže svoj novi ciklus slika

Otvorena izložba "Postojanje u otoku" umjetnika Matka Vekića

Praizvedba pozorišne predstave "Jedan je Muhamed Ali" bit će upriličena sutra u Narodnom pozorištu Sarajevo.Tekst potpisuje Almir Imširević, a režiju Dino Mustafić. U predstavi igraju Ermin Sijamija, Slaven Vidak, Vedrana Božinović, Sanela Krsmanović-Bistrivoda, Dino Bajrović i muzičar Ratko Zečević.

Ekipa će uskoro održati konferenciju za medije."Avaz" je prije nekoliko dana prisustvovao probi ove predstave. Ali tada glumci još nisu bili u kostimima, niti je scenografija bila do kraja postavljena.U galeriji možete pogledati djelić onoga što će publika biti u prilici sutra gledati, a na videu šta smo zabilježili prije nekoliko večeri.

Ulaznica za praizvedbu odavno nema. Zvanična premijera bit će 31. januara, a poznata su još tri termina igranja, i to 1. i 23. februar te 4. mart.

"Avaz" je prije nekoliko dana prisustvovao probi ove predstave

Praizvedba predstave "Jedan je Muhamed Ali" sutra u NPS-u: Pogledajte kako izgledaju scena i glumci

U prostorijama Kamernog teatra 55 održana je prva čitaća proba za novu predstavu “Malograđanska svadba”, koju prema tekstu njemačkog pisca Bertolta Brehta (Brecht) režira poznati reditelj Paolo Mađeli (Magelli).&nbsp;U predstavi igraju naši poznati glumci Ermin Bravo, Gordana Boban, Tatjana Šojić, Sabit Sejdinović, Maja Izetbegović, Dina Mušanović, Muhamed Hadžović, Amar Selimović i Davor Golubović.Povodom početka rada na predstavi, glumac Sabit Sejdinović je izjavio:&nbsp;- Jako sam uzbuđen zbog rada s rediteljem Mađelijem. Siguran sam da ćemo napraviti jednu dobru predstavu. Radujem se ovom procesu.Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić Pleština, koja je naglasila da "Malograđanska svadba" donosi Brehtov nihilistički protest savremenom društvu, analizirajući čovjeka kroz četiri osnovne funkcije.&nbsp;

Ona je dodala: - Ova svadba odražava Balkanske krčme gdje se problemi "rješavaju" kako je to opisao i Krleža u svom "Kraljevu".Scenografiju će raditi Mirna Ler, kostimografiju Lejla Hodžić, muziku Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević.Projekt se izvodi u koprodukciji s Festivalom MESS, a direktor Festivala Nihad Kreševljaković istakao je:- Više je razloga zbog čega nam je drago da u okviru naših produkcijskih aktivnosti sarađujemo baš na ovoj predstavi. Prije svega, radi se o izvrsnoj ekipi umjetnica i umjetnika i tekstu koji uvijek korespondira s društvima u kojim živimo. Dodao bih i to da nakon više godina ponovo sarađujemo s Kamernim teatrom 55 s kojim Festival MESS ima duboku vezu i zajedničku historiju.Adna Rizvan, asistentica produkcije, također je izrazila čast zbog svoje prve profesionalne saradnje s Kamernim teatrom 55 i rediteljem Mađelijem, ističući fantastičnu autorsku i glumačku ekipu koja je okupljena oko ovog projekta.Direktor Kamernog teatra 55, Senad Alihodžić, izrazio je uzbuđenje povodom saradnje s rediteljem Magellijem te naglasio: - Nadahnuti smo što imamo privilegiju sarađivati s virtuoznim rediteljem Paolom Mađelijem na našem najnovijem projektu „Malograđanska svadba“. Njegova strastvena vizija i majstorsko vođenje ansambla obećavaju nezaboravno iskustvo za našu publiku, dok istovremeno postavlja visoke standarde u umjetničkom izrazu."Premijera predstave predviđena je za kraj marta 2024. godine.

Premijera predstave predviđena je za kraj marta 2024. godine

Kamerni teatar 55: Paolo Mađeli režira "Malograđansku svadbu"

Na današnji dan 1978. godine, preminuo je bosanskohercegovački velikan, književnik i akademik Skender Kulenović, čuja su djela, koja nam je ostavio u amanet, neprocjenjivo kulturno-historijsko blago, ne samo Bosne i Hercegovine nego i cijele naše regije. Prema mišljenju brojnih književnika i književnih historičara, Kulenović je bio pjesnik dojmljive jezičke genijalnosti i veliki jezički čistunac. Kako je bio veliki znalac našeg jezika, kojim je obogaćivao svoja djela, nekad ih umivajući nježnim lirskim ukrasima, a nekad pooštravajući britkošću riječi i izraza, sticao se dojam da iz njegovih djela jezik nastaje, a ne da se ona služe njime. <h2>Ocvale primule</h2>Skender Kulenović rođen je 2. septembra 1910. godine, u Bosanskom Petrovcu. U svojim djelima je realno, bez imalo uljepšavanja opisivao događaje vremena u kojem je živio, unoseći lične doživljaje i emocije, pišući ih visokosofisticiranim jezikom, što ih svrstava u najvredniju književnost svih vremena stvaranu na prostoru nekadašnje Jugoslavije. U rodnom gradu Kulenović je završio osnovnu školu, u Travniku je pohađao Jezuitsku gimnaziju, a potom studirao pravo na Zagrebačkom univerzitetu. Studij prava napustio je 1935. godine i posvetio se književnosti i novinarstvu. Već sa 17 godina, u trećem razredu gimnazije, Skender je napisao svoje prvo književno djelo "Ocvale primule", ciklus od pet soneta objavljen u gimnazijskom listu „Hrvatska vila“ u Travniku, 1927. godine. - Te pjesme najviše i volim. One su nastale kad sam prvi put zaplakao za djetinjstvom i djetetom, u trenutku kad sam osjetio prerani dolazak tjeskobe, gorčine i usamljeništva, koji me nikad više nisu ostavljali – govorio je Skender o svojim „primulama“.&nbsp;

<h2>Otac alkoholičar</h2>Nakon objavljivanja prvih soneta, Kulenović je sarađivao u brojnim časopisima, a 1937. godine s Hasanom Kikićem i Safetom Krupićem pokrenuo je u Zagrebu časopis „Putokaz“, koji je bio namijenjen „naprednoj, duhovnoj orijentaciji muslimana“, a izlazio je samo tri godine. Kao potomku jedne od najpoznatijih i najbogatijih begovskih porodica, za koju zbog prezimena mnogi historičari tvrde da vodi porijeklo od Kulina bana, Skenderovo rano djetinjstvo bilo je sretno i bezbrižno. Međutim, agrarna reforma u vrijeme Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, koja je najviše oštetila bogate begovske porodice, osiromašila je i Skenderovu porodicu. Njegov otac Salih-beg Kulenović, ne mogavši se pomiriti s novonastalom teškom situacijom i siromaštvom, odao se alkoholu i upropaštavajući sebe, upropaštavao je vlastitu porodicu. Posljedice očevog opijanja i teških uvjeta života po Skendera su bile potucanje po đačkim i studentskim domovima, loša ishrana i neimaština. Te traume iz rane mladosti pamtio je cijeloga života, ali su one istovremeno jačale njegov duh i gradile karakter. Sumorni porodični odnosi odrazili su se i na Skenderovu braću, koji su kao i on vrlo mladi napustili rodni dom i grad. Muhamed je još kao maloljetan otišao u Krakov, u Poljsku, gdje je završio Likovnu akademiju, a Muzafer u Beograd na studij prava, koji je napustio zbog fudbala, jer je bio jedan od najtalentiranijih fudbalera svoje generacije. Sva trojica braće bili su veliki patrioti i mnogo se žrtvovali u borbi protiv fašističkih vlasti tokom Drugog svjetskog rata. Nažalost, samo je Skender preživio.

<h2>Vijećnik ZAVNOBiH-a</h2>Početak Drugog svjetskog rata zatekao je Skendera u Zagrebu. Godine 1941., ilegalno se prebacio u Bosnu i Hercegovinu i stupio u redove Narodno-oslobodilačke borbe kao član Prvog partizanskog odreda Bosanske krajine. Na Prvom zasjedanju ZAVNOBiH-a, održanom u noći između 25. i 26. novembra 1943. godine u Mrkonjić Gradu, kojem je prisustvovao kao vijećnik, izabran je za sekretara Narodne skupštine Federativne Narodne Republike Jugoslavije.Književni i publicistički rad Kulenović nije zanemarivao ni u ratu, pišući poeme i uređujući listove „Bosanski udarnik“, „Glas“ i „Oslobođenje“. Poeme „Stojanka majka Knežopoljka“, „Na pravi sam ti put, majko, iziš'o“, „Pisma Jove Stanivuka“ i „Ševa“ svjedočanstva su ratnog vremena, tadašnjeg života i dešavanja na našim prostorima. Najpoznatija ratna poema mu je „Stojanka majka Knežopoljka“, koja je, ustvari, Skenderov bunt protiv fašističkog terora koji je bio nemilosrdan, naročito po civilno stanovništvo. O nastanku te poeme u jednom intervjuu je rekao: - „Stojanka majka Knežopoljka“ nastala je poslije velike fašističke ofanzive na Kozari. Poemu sam napisao za jedan dan, zapravo za jedan dan i noć… Poemu sam čitao pred Kozarskim odredom i narodom, na svečanosti u avgustu 1942. na jednom kozarskom visu – Paležu.<h2>Politički prognanik</h2>Poslije rata Kulenović je imenovan direktorom drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, a uporedo je uređivao i časopise „Pregled“, „Književne novine“ i „Novu misao“. Tih prvih poratnih godina bio je veoma priznat i cijenjen književnik, kulturni i politički radnik, a njegova djela ocjenjivana su kao ideološki temelj novog društva. Međutim, ta idila nije potrajala, jer se Skender, kao i mnogi njegovi savremenici intelektualci, sve više protivio cenzuriranju i nametanju uskogrudih ideoloških i političkih uvjerenja, zbog čega je, 1957. godine, prognan u Mostar. U Mostaru je radio kao dramaturg Narodnog pozorišta od 1957. do 1970., a kasnije urednik u beogradskoj „Prosveti“. Razočaran i povrijeđen od sistema za koji je bio spreman sve da žrtvuje, počeo se opijati. Patio je od nostalgije, pisao rijetko, ali i dalje genijalno, tako da se soneti koje je napisao u tom periodu svrstavaju u najbolju poeziju ikad napisanu na prostoru naše regije.Godine 1974., dobio je Zmajevu nagradu za književno djelo. Bio je član svih triju jugoslavenskih akademija nauka i umjetnosti: ANUBiH, SANU i HAZU. Osim navedenih poema i soneta, napisao je i komedije „Djelidba“, „Večera“ i „A šta sad?“, zbirku pjesama „Soneti“, zbirku pripovijetki „Divanhana“, priče za djecu „Gromovo đule“ i „Šarenka“, te roman „Ponornica“.

<h2>Uspješna porodica</h2>Skender je bio oženjen Verom Crvenčanin Kulenović, prvom ženom filmskom rediteljicom u Јugoslaviji, koja je također bila aktivna učesnica i pripadnica NOB-a, a profesionalnu karijeru je počela još u Drugom svjetskom ratu, 1944., kao glumica u „Centralnoj pozorišnoj grupi BiH“, te potom u Sarajevskom narodnom pozorištu. Vera i Skender imali su dvoje djece, sina Vuka i kćerku Biljanu, koja je i sama bila pjesnikinja, ali i poznata balerina. Sin Vuk Kulenović bio je čuveni kompozitor, koji je živio u Bostonu, u Americi, te radio kao profesor kompozicije na Univerzitetu „Berkeley“.&nbsp;

Već sa 17 godina, u trećem razredu gimnazije, napisao je svoje prvo književno djelo "Ocvale primule" 

Skender Kulenović: 46. godišnjica smrti genija britkog jezika

Predstava “Što na podu spavaš” autora Darka Cvijetića, u režiji i dramatizaciji Kokana Mladenovića, bit će izvedena u ponedjeljak, 29., i u utorak, 30. januara, u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo. Za oba izvođenja ostao je ograničen broj ulaznica, te ovim putem pozivamo publiku da na vrijeme rezervišu i kupe svoje ulaznice.<h2>&nbsp;Koprodukcijski projekt&nbsp;</h2>“Što na podu spavaš” je koprodukcijski projekt Narodnog pozorišta Sarajevo, Scene MESS, Srpskog narodnog pozorišta Novi Sad i Gradskog dramskog kazališta Gavella iz Zagreba.U predstavi igraju: Merima Lepić Redžepović, Aldin Omerović, Saša Krmpotić, Maja Izetbegović, Sven Šestak, Tena Nemet Brankov, Ivan Grčić, Nikola Baće, Aleksandra Pleškonjić, Darko Radojević, Stevan Uzelac, Igor Pavlović i Darko Cvijetić.- Darko Cvijetić je pjesnik koji, poput Marine Abramović u Balkan baroque, sedi zatrpan kostima nevinih žrtava jugoslavenskih ratova. Daje im glas i smisao, nadu da nisu uzalud postojali i da njihovo stradanje, budemo li znali da čitamo Darkove knjige, nije bilo uzaludno i da ćemo nakon svega shvatiti da su narodi na ovim prostorima do te mjere povezani i prepleteni da je nemoguće nanijeti zlo drugome, a da istovremeno ne nanesete zlo i sebi - zapisao je Kokan Mladenović. <h2>Brojna priznanja</h2>Dramatizaciju potpisuju Kokan Mladenović, Mina Petrić, Darko Cvijetić, Dubravko Mihanović i ansambl predstave, dramaturzi su Mina Petrić i Dubravko Mihanović, scenografkinja je Marijela Hašimbegović, kostimska rješenja uradila je Marita Čopo, autorica muzike je Irena Popović Dragović, dok je saradnica za scenski pokret Amila Terzimehić.Dramska predstava „Što na podu spavaš“ dobitnica je brojnih nagrada na festivalima poput: Festival profesionalnih pozorišta Vojvodine “Toša Jovanović”, 7. Teatarski festival „Pozorišno proljeće“, 68. „Sterijino pozorje“, 10. festival “Novi tvrđava teatar“, nagrade NPS za najbolja umjetnička ostvarenja u sezoni 22/23, 18. “Joakimfest”, „72. teatarski Festival“ u Zrenjaninu i 36. “Gavelline večeri”.

Bit će izvedena u ponedjeljak, 29., i u utorak, 30. januara

Najnagrađivanija predstava u regionu u dva termina na sceni Narodnog pozorišta

Tarik Filipović ovih dana ima pune ruke posla. On, naime, u matičnom Satiričkom kazalištu Kerempuh u Zagrebu priprema predstavu radnog naslova “Smrt na dopustu” prema romanu Josea Saramaga “Kolebanje smrti”.Reditelj predstave je Kokan Mladenović.- Premijerno izlazimo pred publiku na Dan žena… I muškarci su dobro došli - poručio je Zeničanin sa zagrebačkom adresom.On je inače s autorskom predstavom "Ćiro" nedavno gostovao u Dubaiju.&nbsp;

Premijera je zakazana za Dan žena

Tarik Filipović: Na "Smrt na dopustu" dobrodošli su i muškarci

Kamerni teatar 55 u Sarajevu obavještava svoju publiku da su od danas otvorene rezervacije ulaznica za predstave koje će biti izvedene u februaru 2024. godine.&nbsp;- Uzimajući u obzir na izuzetan interes tokom januara, kada su sve predstave bile rasprodane u rekordnom roku, Kamerni teatar 55 želi omogućiti publici da na vrijeme osigura svoje mjesto.&nbsp;

Objavljivanjem repertoara za februar, Kamerni teatar 55 pruža priliku publici da unaprijed rezerviše i preuzme ulaznice - poručuju iz ove teatarske kuće.Na repertoaru su brojni pozorišni hitovi.

Na repertoaru su brojni pozorišni hitovi

U januaru sve predstave rasprodate u rekordnom roku, stigao repertoar za februar

"Pozorište za početnike" na scenu Kamernog teatra 55 u Sarajevu vraća se 27. januara.To je priča o pozorištu, starijim i mlađim generacijama, onima koji se sukobe, ali se i poštuju.- Glavni glumci u ovoj predstavi akteri su jednog malog pozorišta koje sasvim slučajno izgleda kao Kamerni teatar i koji se, sasvim slučajno, nalaze u egzistencijalnoj krizi gdje se pozorište nalazi pred zatvaranjem. Glumci moraju sami da iznađu način kako da izađu iz krize, a jedini način je da naprave predstavu i s tom predstavom riješe sve probleme - poručuju iz Kamernog teatra.Reditelj je Admir Glamočak, a u predstavi igraju Tatjana Šojić, Muhamed Hadžović, Sabit Sejdinović, Anja Kraljević, Nedim Džinović.

Amar Selimović: U teatru se ne razmišlja o rezultatu, već je fokus na procesu

Direktor Kamernog teatra 55 Senad Alihodžić za "Avaz": Uvijek tražim više od sebe, ali i drugih

Čuveni Gruzijski nacionalni balet "Sukhishvili" prvi put u Sarajevu

Februar u znaku "Imagine" inicijative

Edhem Mulabdić: 70. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

"Mjera mora" Stjepana Skoke bavi se iščitavanjem slojevitosti značenja i simbolike mora

Dina Mušanović: Rad sa Paolom Mađelijem je oduvijek na listi mojih želja

Slaven Vidak: Reditelj nas je hrabro poveo u nepoznati svijet

Otvorena izložba "Postojanje u otoku" umjetnika Matka Vekića

Praizvedba predstave "Jedan je Muhamed Ali" sutra u NPS-u: Pogledajte kako izgledaju scena i glumci

Kamerni teatar 55: Paolo Mađeli režira "Malograđansku svadbu"

Skender Kulenović: 46. godišnjica smrti genija britkog jezika

Najnagrađivanija predstava u regionu u dva termina na sceni Narodnog pozorišta

Tarik Filipović: Na "Smrt na dopustu" dobrodošli su i muškarci

U januaru sve predstave rasprodate u rekordnom roku, stigao repertoar za februar

"Pozorište za početnike": Glumci moraju sami da iznađu način kako da izađu iz krize

Kultura

Amar Selimović: U teatru se ne razmišlja o rezultatu, već je fokus na procesu

Direktor Kamernog teatra 55 Senad Alihodžić za "Avaz": Uvijek tražim više od sebe, ali i drugih

Čuveni Gruzijski nacionalni balet "Sukhishvili" prvi put u Sarajevu

Februar u znaku "Imagine" inicijative

Edhem Mulabdić: 70. godišnjica smrti bh. književnika i prosvjetitelja

"Mjera mora" Stjepana Skoke bavi se iščitavanjem slojevitosti značenja i simbolike mora

Dina Mušanović: Rad sa Paolom Mađelijem je oduvijek na listi mojih želja

Slaven Vidak: Reditelj nas je hrabro poveo u nepoznati svijet

Otvorena izložba "Postojanje u otoku" umjetnika Matka Vekića

Praizvedba predstave "Jedan je Muhamed Ali" sutra u NPS-u: Pogledajte kako izgledaju scena i glumci

Kamerni teatar 55: Paolo Mađeli režira "Malograđansku svadbu"

Skender Kulenović: 46. godišnjica smrti genija britkog jezika

Najnagrađivanija predstava u regionu u dva termina na sceni Narodnog pozorišta

Tarik Filipović: Na "Smrt na dopustu" dobrodošli su i muškarci

U januaru sve predstave rasprodate u rekordnom roku, stigao repertoar za februar

"Pozorište za početnike": Glumci moraju sami da iznađu način kako da izađu iz krize