Slikar Adin Hebib nakon teške operacije raka prošetao se ulicama Sarajeva. Bh. umjetniku je tokom jednog od pregleda otkriveno da ima rak na debelom crijevu. Međutim, kao i do sada Hebib je i iz ove borbe izašao kao pobjednik.Podsjećamo da je Hebib u posljednjih nekoliko godina, prebolio ptičiju i svinjsku gripu, imao operaciju pluća, a nisu ga zaobišli ni obostrana upala pluća, koronavirus, infarkt.

Dobitnik je brojnih stručnih nagrada i priznanja, priredio je više od 40 samostalnih izložbi, a njegova djela krase prestižne svjetske galerije, kao i domove nekih od najutjecajnijih državnika Evrope, Azije i Amerike.

On je u posljednjih nekoliko godina, prebolio ptičiju i svinjsku gripu, imao operaciju pluća...

Bh. umjetnik nakon operacije raka prošetao ulicama Sarajeva

Žak Prever (Jacques Prévert), francuski pjesnik i šansonijer, umro je na današnji dan 1977. godine. Autor čuvene pjesme „Barbara“ nazvan je „pjesnikom Pariza“, jer u svojim humoristički i humanistički angažiranim pjesmama kritizirao društvo, naročito malograđane, klerikance i političare koji su „ugrožavatelji čovjekove sreće“.&nbsp;Pisao je i scenarije za filmove, među kojima je najpoznatiji „Djeca raja“. <h2>Postignut sporazum</h2>Godine 1814., 11. aprila, postignut je sporazum u Fontenblou, prema kojem je prvi francuski car Napoleon Bonaparte abdicirao i bio prognan na ostrvo Elba. Na prijestolju ga zamijenio Luj XVIII, koji se nije snašao u ulozi vladara pa je Napoleon nakon samo godinu sa šačicom pristaša uspio preuzeti vlast i započeti vladavinu poznatu kao Sto dana. U junu 1815. godine, nakon poraza u bici kod Vaterloa, Napoleona zarobljavaju Britanci i zatvaraju na ostrvu Sveta Helena, gdje je i umro šest godina kasnije.Na današnji dan 1755. godine rođen je Džejms Parkinson (James), engleski ljekar, geolog, paleontolog i politički aktivista. Njegovo najznačajnije djelo je „Esej o drhtavoj paralizi“, koje je objavio 1817. godine, opisavši u njemu vrstu paralize koja je danas poznata kao Parkinsonova bolest.<h2>Tajna policija</h2>Kontroverzni predsjednik Albanije Enver Hodža (Hoxha), preminuo je na današnji dan 1985. godine u Tirani. Vladao je od 1944., prvo kao premijer, a potom kao doživotni predsjednik. Godine 1967., Hodža je proglasio Albaniju prvom i jedinom ateističkom državom u historiji čovječanstva. Osnovao je tajnu policiju Sigurimi koja je slijedila represivne metode NKVD-a, MGB-a, KGB-a, i Stasija, provodeći apsolutistički komunistički režim. Oduzimao je zemlju bogatašima, plijenio džamije, crkve, samostane i svetišta, a političkih protivnika se rješavao ubistvima, tjeravši ih da emigriraju ili ih je zatvarao u radne logore. Povlastice su imali samo aparatčici ili visoki zvaničnici režima. Zbog toga je dobio nadimak „Željezna pesnica Albanije“. Međunarodna organizacija rada (International Labour Organization - ILO), specijalizirana agencija Ujedinjenih nacija koja promovira socijalnu pravdu i međunarodno priznata ljudska i radnička prava, sa sjedištem u Ženevi, u Švajcarskoj, osnovana je 11. aprila 1919. godine.&nbsp;

Kritizirao je društvo, naročito malograđane, klerikance i političare koji su „ugrožavatelji čovjekove sreće“ 

Žak Prever: 46. godišnjica smrti autora "Barbare"

Kujundžija je stari naziv za zanatliju koji proizvodi ili prepravlja nakit i sitne ukrasne predmete od zlata, srebra i drugih metala. Ovaj zanat zahtijeva veliku preciznost, vještinu, umješnost i kreativnost pa ga mnogi svrstavaju u jednu vrstu umjetnosti. U davna vremena, kujundžije su izrađivale tepeluke, belenzuke, almasli grane... Tepeluci su bili zlatni ukrasi s draguljima na ženskim kapama, koji su svojim bogatim izgledom odražavali društveni status žene koja ga nosi. Izvorno je tepeluk bio naziv za malu žensku kapu ukrašenu nakitom, ali je s vremenom u narodu sam taj vrijedni ukras na kapi dobio ime tepeluk. Tepeluk je imao oblik i izgled većega broša, koji je u sredini imao rubine, safire ili neko drugo drago i poludrago kamenje. Posebni tepeluci izrađivani su i za ukrašavanje oružja. Belenzuke su bile narukvice od zlata i srebra ukrašene lančićima i dragim kamenjem. Velike narukvice mogle su se i razdvajati, a povezivale su ih lijepo ukrašene kopče. Za velike vojskovođe izrađivane su belenzuke za sablje i puške. Najljepši primjerci zlatnog nakita, koje su izrađivali samo najvještiji majstori zlatarstva, bile su čuvene zlatne almasli grane ukrašene najkvalitetnijim dragim kamenjem: dijamantima, rubinima, smaragdima i safirima, uglavnom s motivima flore i faune.

<h2>Filigranska tehnika</h2>Kujundžijski zanat na našim prostorima baštini dugu i bogatu tradiciju. Prvo spominjanje kujundžijskog zanata u Bosni i Hercegovini je u defteru (popisu) u Sarajevu iz 1528.-1536., u kojem su navedeni novi zanati. Kujundžije su proizvodile nakit i druge ukrasne predmete koristeći se i tehnikom filigrana za posebno ukrašavanje. Riječ filigran je latinskog porijekla: filum-nit i granum-zrno, a predstavlja jednu od najljepših tehnika obrade plemenitih metala. Pravi filigran čini cijeli niz elemenata, koji će tek u konačnici dobiti željeni izgled, a za proizvodnju jednog komada nakita potrebno je više od 100 pojedinačnih sitnih dijelova, koji se posebno ugrađuju. Prvo bi se sačinila tanka žica koja se zatim velikom preciznošću „plela" i letovala za podlogu specijalnim srebrenim prahom. Od žice su nastajali, a i danas nastaju, savršeni oblici, te se filigransko umijeće s pravom svrstava u „umjetne zanate". Repromaterijal, odnosno plemenite metale zlatari su nabavljali u obliku granula ili komada, zbog čega su morali primijeniti više različitih postupaka kao što su: topljenje, čišćenje, legiranje i konačno izlijevanje u kalupe. Nakon pripreme materijala slijedilo je “izvlačenje” plemenitih metala u željeni oblik, zavisno od potrebe, prvenstveno kao žica ili ploča. U svakoj kujundžijskoj radnji nekad se nalazilo i malo grno (slično kovačkom), gdje su topljeni zlato i srebro, dok se u novom dobu koriste plinske ili električne peći za topljenje plemenitih metala.

<h2>Zlatarska ulica u Sarajevu</h2>Svaki predmet izrađen od plemenitih metala morao je, a tako je i danas, imati na vidnom mjestu utisnuta tri žiga: žig s inicijalima proizvođača (imeni žig), žig čistoće metala od kojeg je napravljen predmet, koje utiskuju proizvođači tih predmeta (nakita), te treći žig koji utiskuje Zavod za plemenite metale poslije detaljne provjere i analize određenog predmeta. Oblik, veličinu i izgled žigova određuje isključivo Zavod za plemenite metale i zakonom su strogo propisani. Ovi žigovi su prepoznatljivi i bez njih se nakit ni danas, kao i prije, ne smije prodavati.Kujundžijska čaršija u Sarajevu nastala je u prvoj polovini 16. stoljeća na mjestu današnje Gazi Husref-begove ulice i Malog Kujundžiluka. I danas u tim ulicama većinom rade zlatari. Gazi Husrev-begova ulica, u narodu poznatija kao Zlatarska ulica, jedna je od najljepših ulica na Baščaršiji, iako je u njoj danas mnogo manje zlatnog sjaja. Od početka pandemije koronavirusa do danas u toj ulici zatvoreno je devet zlatarskih radnji. Osim pandemije, razlog je odlazak mladih ljudi iz naše zemlje koji ne žele nastavljati porodičnu kujundžijsku tradiciju zbog neprofitabilnosti i teške situacije u BiH, pa se sa smrću starih zanatlija vrata radnji zauvijek zatvore. Također, razlog je i sve veći broj otvaranja zlatara u velikim tržnim centrima u kojima se prodaje jeftiniji fabrički izrađen zlatni nakit, a, osim toga, ljudima je u današnjem užurbanom tempu života praktičnije kupovati sve što im treba na jednom mjestu.&nbsp;

Ovaj zanat zahtijeva veliku preciznost, vještinu, umješnost i kreativnost pa ga mnogi svrstavaju u jednu vrstu umjetnosti 

Kujundžijski zanat: Zlatni nakit uvijek na cijeni 

Više od 120 izdavača iz Bosne i Hercegovine, regiona i šire učestvovaće na 34. po redu Internacionalnom sarajevskom sajmu knjiga i učila 2023. koji će se održati od 12. do 17. aprila u sarajevskoj dvorani "Mirza Delibašić" u Centru Skenderija, javlja Anadolija. KJP Centar "Skenderija" - Sarajevski sajam i Programski savjet Sajma knjiga tradicionalno organizuje Internacionalni sajam Knjiga koji će ove godine biti održan pod motom "Autorska prava i slobode".<h2>Najvažniji kulturni događaj</h2>Direktor KJP Centar "Skenderija" Damir Petrinić istakao je da je Sarajevski sajam jedan od najvažnijih kulturnih događaja u regiji, napominjući značaj ovogodišnje teme sajma "Autorska prava i slobode".- Autorska prava i slobode ove godine su osnovni moto i 34. sajam po redu odražava dugi niz godina i našu tradiciju i snagu koja je prepoznata u regiji i šire. Upravo to naglašava i važnost knjige kao društvenog fenomena, nečega što nas povezuje i nadahnjuje - kazao je Petrinić na drugoj po redu konferenciji za medije uoči početka Sajma.Ibrahim Spahić, predsjednik Programskog savjeta Sajma, posebno je naglasio značaj autorskih prava i izdavaštva u procesu nastanka knjige.<h2>Prava autora</h2>- U fokusu ovogodišnjeg sajma je upravo autor, njegova prava, i slobode izražavanja. U tom smislu, želimo da ovogodišnji sajam otvori poseban pristup onome što se zove izdavaštvo i onome što se zove učešće ljudi u formiranju jednog djela, odnosno sve dok se knjiga ne nađe u bibliotekama - rekao je Spahić.Na Sajmu će tradicionalno biti obilježen Svjetski dan knjige i autorskih prava u organizaciji Međunarodnog centra za mir (IPC) i UNESCO-a i Svjetski dan umjetnosti 15. aprila akcijom "Knjiga za ružu", izložbama i promocijom baštine BiH s liste kulturnog i historijskog blaga svijeta.

Ovogodišnje izdanje Sajma knjiga obilježit će brojni noviteti, koji će biti predstavljeni kroz niz različitih aktivnosti. Sajam je ove godine stavio u funkciju 33 posto više prostora u odnosu na prošlu godinu i više od 120 izdavača na 109 štandova imaju na raspolaganju 4.500 metara kvadratnih površine.U okviru 34. internacionalnog Sarajevskog sajma knjiga i učila, u "Bosanskoj kući" bit će predstavljeno više od 100 djela, a također će biti dodijeljene sajamske nagrade u 18 kategorija. Posebne prezentacije očekuju posjetioce na štandovima izdavača, neprofitnih izdavača, institucija nauka, umjetnosti i kulture.<h2>Knjige za sve generacije</h2>Kao i svake godine, izdavači i izlagači su pripremili knjige za sve generacije, a repertoar je od dječijih knjiga i bojanki, svjetskih klasika, do najnovijih naslova sa domaće i svjetske autorske i izdavačke scene.Ceremonija svečanog otvaranja Sajma će se održati 12. aprila u dvorani "Mirza Delibašić" - "Bosanska kuća" s početkom u 12 sati.Sajam će za posjetioce biti otvoren od 10 do 19 sati. Ulaz je slobodan za kolektivne i najavljene posjete, dok je cijena ulaznica za posjetioce jedna KM.

Ibrahim Spahić, predsjednik Programskog savjeta Sajma, posebno je naglasio značaj autorskih prava i izdavaštva u procesu nastanka knjige

Na 34. Sarajevskom sajmu knjiga učestvovat će više od 120 izdavača: Knjige za sve generacije

Glavni grad Bosne i Hercegovine za svoje građane, ali i sve one koji ga dođu posjetiti, nudi raznoliku lepezu institucija koje se mogu obići. Među njima su Zemaljski i Historijski muzej Bosne i Hercegovine. Ove dvije institucije pokazatelji su vremena koje je iza nas, ali i svih epoha kroz koje je BiH prošla da bi danas postala ono što jeste. <h2>Naučna ustanova</h2>Zemaljski muzej BiH osnovan je 1888. godine i najstarija je naučna ustanova u našoj zemlji zapadnog tipa. Upravo u ovom muzeju posjetioci mogu svjedočiti različitim periodima i kulturama koje su obilježile ovo podneblje. Prema tome, moguće je vidjeti postavke stećaka i obilježja srednjovjekovne Bosne. Oružje, oruđe, odjeća te posuđe koje se koristilo u ovom periodu su samo mali dio koji prikazuje historiju iz perioda od 12. do 15. stoljeća. Dok se na drugoj strani nalazi dio u kojem kao da je vrijeme stalo, i to period osmanske vladavine. Prostorije su potpuno uređene u skladu s tim vremenom, narodna nošnja, sinije, drvene konstrukcije su samo jedan dio ove postavke u muzeju, koja na najslikovitiji način dočarava period Osmanskog carstva, ali i onog što je sada tradicija BiH.

Nezaobilazan je i dio koji se odnosi na istraživanje flore i faune u BiH, a posjetioce će iznenaditi realistične makete životinja te će mnogi imati osjećaj kao da se zaista nalaze u šumi okruženi tim zvjerima.<h2>Istinite priče</h2>Historijski muzej BiH uvijek je privlačio pažnju, kako zbog svojih izložbi tako i zbog toga što posjetioci mogu vidjeti istinite i autentične primjere koji oslikavaju dijelove nastanka, ali i opstanka same države. Dnevnici žena koje su pomagale ranjenicima u vrijeme Drugog svjetskog rata pa sve do agresije na BiH samo su neki izložbeni eksponati.

Period agresije na našu zemlju predstavljen je u posebnoj prostoriji. Moguće je pogledati videosnimke iz ratnih dana, pročitati originalne dijelove Dejtonskog mirovnog sporazuma te vidjeti naslovne strane novina koje su izvještavale o ratu. Ono što posebno privlači pažnju jesu portreti ljudi koji su ostavili značajan trag u historiji, ali i opstanku BiH.<h2>Prava žena</h2>Ono što je još posebno u Historijskom muzeju jeste upravo postavka izložbe posvećene samo ženama. Naime, ovdje je moguće pročitati, ali i vidjeti fotografije žena koje su, svaka u svom vremenu, pravile revolucije i borile se za prava žena.

 Ove dvije institucije pokazatelji su vremena koje je iza nas, ali i svih epoha kroz koje je BiH prošla da bi danas postala ono što jeste

Obišli smo Zemaljski i Historijski muzej BiH: Kultura i obilježja prošlosti na jednom mjestu

Sarajevo je plakatima i priznanjem odalo počast prerano preminulom umjetniku Anuru Hadžiomerspahiću.U povodu dodjele Plakete Grada Sarajeva organizirana je izložba posvećena prerano preminulom Anuru Hadžiomerspahiću. Prijatelji, saradnici i porodica su se okupili u galeriji Akademije Likovnih umjetnosti, a izložba pod nazivom "Anur Mapa Art" je obuhvatila nagrađene radove.Anur Hadžiomerspahić je bio jedan od najboljih i najpoznatijih grafičkih dizajnera u Bosni i Hercegovini. Rođen je u Sarajevu 1971. godine, preminuo je 29. novembra 2017. Djelovao je kroz dizajnerski duo "Ideologija" zajedno sa Ajnom Arnautalić, bio profesor dizajna na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, jedan od osnivača kolekcije Ars Aevi, a posljednjih godina i njen umjetnički direktor.- Kroz proteklih četvrt vijeka, od 1992. do 2017, Anur je bio kreator svih vizionarskih planova razvoja Projekta Ars Aevi i autor kapitalne strategije da Sarajevo pozove Muzeje Evrope, da Muzeji Evrope odaberu najpoznatije umjetnike Svijeta, koji su svoja reprezentativna djela darovali Gradu Sarajevu. Tako su nastale kolekcije Milano, Prato, Ljubljana, Venecija, Beč, Bolognano, Podgorica, Sarajevo i Istanbul, a danas su ova djela, 150 najpoznatijih umjetnika Svijeta, u divnoj dostojanstvenoj formi, izložena za posjetioce u prostorima trećeg i četvrtog nivoa sarajevske Vijećnice", podsjetio je Enver Enjo Hadžiomerspahić, Anurov otac i osnivač kulturnog projekata Ars Aevi.Anur Hadžiomerspahić diplomirao je u Italiji na Evropskom institutu za dizajn u Milanu te na Akademiji likovnih umjetnosti u Milanu. Od 1996. godine bio je redovni član Udruženja likovnih umjetnika i dizajnera primijenjenih umjetnosti BiH. Na izložbu su stigli Dino Šaran, Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Braco Dimitrijević, Ademir Kenović, Jasmin Duraković, Mladen Jeličić Troko i mnogi drugi.

Na izložbu su stigli Dino Šaran, Danis Tanović, Jasmila Žbanić, Braco Dimitrijević, Ademir Kenović, Jasmin Duraković i Mladen Jeličić Troko

Organizirana izložba u čast prerano preminulog Anura Hadžiomerspahića

Travnik, grad u srcu Bosne i Hercegovine, u kojem je stolovalo 77 vezira i koji je među prvima u našoj regiji imao struju, prema pisanim dokumentima, postoji duže od 500 godina. Prvi put se spominje 1463. godine u Trogirskom izvještaju, koji se danas čuva u Muzeju u Zadru, u kojem se navodi da su Turci zauzeli Travnik te da je u podnožju grada već postojalo manje predgrađe s trgom. Bosanski kraljevi su u 15. vijeku izgradili današnji Stari grad u Travniku, odnosno tvrđavu koja je bila vojni objekt s prvenstvenom namjenom da zaštiti kraljevski grad Jajce. Na mjestu Travničke tvrđave, prema istraživanjima brojnih arheologa i historičara, postojalo je neolitsko naselje. Smatra se jednom od najbolje očuvanih tvrđava u BiH. Za razliku od većine drugih srednjovjekovnih utvrđenja, Stari grad Travnik se dobro očuvao zahvaljujući činjenici da su ga Osmanlije nakon osvajanja naselile i nastavile razvijati naselje u njegovom podnožju. A krajem 17. vijeka, nakon što je Eugen Savojski, 1697. godine, spalio Sarajevo, bosanski vezir Halil-paša Ćoso prenio je vezirsku stolicu u Travnik, pa je od 1699. godine, uz dva manja prekida, u narednih 150 godina, do 1850. godine, Travnik bio sjedište Bosanskog pašaluka. <h2>150 godina prijestonica Bosne</h2>Za tih 150 godina u Travniku su veziri, a naročito Mehmed-paša Kukavica, Elči Ibrahim-paša, Muhsin Zade Abdulah-paša, zavještali svoja bogatstva za izgradnju sakralnih i svjetovnih, odnosno prvih javnih objekata, između ostalih, 14 džamija i dvije sahat-kule, brojna turbeta, sunčani sat, medrese, bezistan, česme... obilježja po kojima se Travnik i danas naziva vezirski grad.Najveći bosanskohercegovački gazija Husein-kapetan Gradaščević početkom 1831. oslobodio je Travnik, a u julu iste godine pobijedio sultanovu vojsku kod Lipljana (Kosovo) i proglasio se bosanskim vezirom. Iako je njegovo stolovanje trajalo samo godinu, historija je zabilježila da je to bio period bosanske autonomije, a Travnik glavni grad slobodne Bosne. Početkom 19. vijeka u Travniku se otvaraju prvi konzulati (Francuske i Austrije) i on postaje diplomatsko sjedište Bosne. Konzulska vremena su podnaslov romana “Travnička hronika”našeg nobelovca, rođenog Travničanina Ive Andrića, u kojem je opisan period grada-prijestolnice kada Napoleon Bonaparta, 1807. godine, šalje prvog i jedinog francuskog konzula Pjera (Pierre) Davida da uspostavi Francuski generalni konzulat. Godinu potom i Austro-Ugarska otvara svoj generalni konzulat u Travniku. Prva dvojica austrijskih konzula, von Miteser (Mitesser) i von Paulič (Paulitsch), uz francuskog konzula Davida, ostat će ovjekovječeni i poznati u svijetu i kao likovi Andrićevog romana.<h2>Prvi dobio struju</h2>Nakon Berlinskog kongresa, 1878. godine, Bosna biva dodijeljena Austro-Ugarskoj monarhiji, te tursku posadu u Travničkoj tvrđavi zamjenjuju austrougarski vojnici pod komandom vojvode Virtenberga. Uz naziv Bosna, Austro-Ugarska dodaje i Hercegovina, a, osim industrijalizacije, donosi dah srednjoevropske arhitekture, muzike, običaja i jezika. Na području Travnika gradi željezničku prugu, industrijske pogone, fabriku duhana (1893), fabriku šibica (1901), hidroelektranu (1906), a zahvaljujući Austro-Ugarskoj Travnik prvi u našoj regiji dobija električnu energiju. Kasnije, u vrijeme Kraljevine Jugoslavije izgled grada se nije bitnije mijenjao, a u periodu Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, uz urbanizaciju i razvoj industrije, fokus je bio na razvoju avangardnog izraza u pozorištu i muzici.Danas je Travnik administrativno središte Srednjobosanskog kantona. Osim Muzeja Rodna kuća Ive Andrića, treba spomenuti i Zavičajni muzej u Travniku, te, naravno, Stari grad, koji su nezaobilazne turističke destinacije. Jedini je grad u Bosni i Hercegovini koji ima dvije sahat-kule i najveći broj turbeta. Travničani se ponose i jednim od najljepših mjesta u gradu - Plavom vodom, prekrasnim ambijentom koji pruža potok Šumeće, a iznad kojeg se, na vrhu brda Bukovica, nalaze ilirski tumulusi i gradine. Zbog tih vidljivih tragova prošlosti i historijskih perioda, civilizacija i kultura koje su se ispreplitale u Bosni i Hercegovini, Travnik se s pravom naziva muzejem širom otvorenih dveri.&nbsp;&nbsp;

U njemu je stolovalo 77 vezira i među prvima u našoj regiji je imao struju

Vezirski grad Travnik: Muzej širom otvorenih dveri

Na sceni Narodnog pozorišta Sarajevo je izvedena hit predstava Beogradskog dramskog pozorišta "Let iznad kukavičjeg gnijezda" autora Kena Keseya i Dalea Wassermana, u režiji Žanka Tomića. Aplauzi i ovacije su ispratili ekipu predstave. “Let iznad kukavičjeg gnijezda” predstavlja veliki povratak Dragana Bjelogrlića na scenu Beogradskog dramskog pozorišta u legendarnoj crnohumornoj satiri o pojedincu u reperesivnom sistemu, mentalnim institucijama i slobodi duha.U predstavi još igraju: Predrag Bjelac, Milan Čučilović, Daniel Sič, Milutin Mima Karadžić, Andrej Šepetkovski, Jovo Maksić, Savo Radović, Vladan Milić, Milica Zarić, Jana Milosavljević, Uroš Janković, Miloš Lazarov, Zoran Đorđević, Anka Gaćeša Kostić / Anja Alač i Nada Macanković / Maja Ranđić.Prijevod je uradio Đorđe Krivokapić, scenografiju Zoran Ristić, kostimografkinja je Jelisaveta Tatić Čuturilo, kompozitor Aleksandar Simić, scenske borbe potpisuje Aleksandar Tasković, a specijalne efekte Tomislav Magi.

U predstavi još igraju: Predrag Bjelac, Milan Čučilović, Daniel Sič, Milutin Mima Karadžić, Andrej Šepetkovski, Jovo Maksić, Savo Radović i drugi.

Dragan Bjelogrlić na daskama Narodnog pozorišta u Sarajevu

U Sarajevu će od 7. do 10. maja ove godine biti održan Prvi internacionalni festival horskog pjevanja. Tim povodom u našem gradu boravi delegacija Svjetske asocijacije za festivale i kulturno-zabavne manifestacije (IOFF), koju predvodi predsjednik te asocijacije i direktor Instituta za kulturu iz Burse Faruk Alkaja (Alkaya). Delegacija IOFF-a je na današnjem sastanku s predsjednikom Organizacionog odbora prof. dr. Hazimom Bašićem i direktorom ovog festivala mr. Sahudinom Kačarom, između ostalog, dogovorila da će glavni koncert biti održan 9. maja u Domu Oružanih snaga BiH. Učesnici ovog festivala će, osim horova iz Bosne i Hercegovine, biti i iz Turske, Kipra, Makedonije, Srbije, Hrvatske i Crne Gore.

Tim povodom u našem gradu boravi delegacija Svjetske asocijacije za festivale i kulturno-zabavne manifestacije (IOFF)

Prvi internacionalni festival horskog pjevanja u Sarajevu

U izdanju Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Unverziteta u Sarajevu (UNSA) i Instituta za historiju UNSA objavljena je knjiga "Nastanak RS: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991-1992)", čiji su autori dr. Muamer Džananović, dr. Jasmin Medić i dr. Hikmet Karčić.Knjiga je sistematizirana u šest poglavlja, predstavlja objedinjena višegodišnja naučna istraživanja autora i napisana je na osnovi primarne arhivske građe, a manji dio izvoda ili cijelih dokumenata mogu se pronaći i u prilozima knjige.<h2>Recenzenti knjige</h2>Recenzenti knjige su akademik, prof. dr. Mirko Pejanović, prof. dr. Rasim Muratović, dr. Amir Kliko, prof. dr. Ehlimana Memišević i prof. dr. Hariz Halilovich, a urednik knjige je mr. Almir Grabovica.Akademik Pejanović (potpredsjednik Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine) u svojoj recenziji, između ostalog, navodi "da knjiga predstavlja prvo cjelovito istraživanje nastanka RS i fokusira se na sve bitne odluke donesene tokom 1991. i u prvoj polovini 1992. godine".Kako nadalje navodi, "djelo će imati itekako značajnu ulogu u edukaciji studenata na fakultetima humanističkih i društvenih nauka, a može poslužiti društvenim i političkim institucijama države Bosne i Hercegovine, ali i međunarodnim institucijama, da prije svega razumiju, ali i štite nezavisnost, suverenitet i međunarodno priznanje države Bosne i Hercegovine".<h2>Objašnjenje fenomena</h2>Prof. dr. Rasim Muratović (direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA) navodi da u "vremenu kada se genocid nad Bošnjacima negira na razne načine, kada se obilježava, slavi i veliča "9. januar" dan kada je neustavno i nezakonito proglašena "RS" najmanje što nauka duguje jeste da objasni fenomen porijekla, odnosno nastanka RS".Autori su svoja naučna, primarno empirijska istraživanja inkorporirali i napisali djelo koje je za bosanskohercegovačko društvo i bosanskohercegovačku nauku od nemjerljivog značaja. Dr. Amir Kliko (Institut za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA) u recenziji piše da "autori koristeći primarne izvore objašnjavaju neustavno i nezakonito djelovanja lidera i članova SDS-a u Bosni i Hercegovini tokom 1991. i u prvoj polovini 1992. godine".<h2>Porijeklo ideje</h2>Dajući i neophodan historijski osvrt kojim objašnjavaju porijeklo ideje "o stvaranju srpske države" zapadno od rijeke Drine, autori su napisali značajno, za više naučnih oblasti i disciplina, ali i svakako društveno neophodno i potrebno djelo.Prof. dr. Ehlimana Memišević (Pravni fakultet UNSA) navodi da ova knjiga "predstavlja prvu sveobuhvatnu analizu procesa stvaranja entiteta RS.Posebno značajan doprinos ove knjige, za razumijevanje procesa stvaranja RS i ponavljanja zločina genocida nad bošnjačkim stanovništvom na izmaku 20. stoljeća, predstavlja razmatranje konteksta pada Osmanskog carstva i procesa stvaranja balkanskih nacionalnih država i organzovanog nasilja nad balkanskim muslimanskim stanovništvom.Prof. dr. Hariz Halilović (RMIT University, Melbourne) u svojoj recenziji, između ostalog, piše da je "knjiga namijenjena akademskoj javnosti (istraživačima, studentima, stručnjacima) koji se bave izučavanjem recentne političke historije Bosne i Hercegovine, ali i svima onima koji se osobno ili institucionalno zanimaju za fenomene politički motiviranog nasilja, post-genocidnim društvima i uzročno-posljedičnim vezama između nacionalističkih projekata i nasilja..."Smatra da je objavljivanje ovoga djela apsolutno nužno, jer sadrži izvorne znanstvene priloge i dosad, dobrim dijelom, neobjavljenu ili neinterpretiranu građu o historijskim činjenicama, dokumentima i događajima vezanim za razumijevanje okolnosti koje su prethodile agresiji na Bosnu i Hercegovinu i zločina koji su bili dio širokog spektra politički motiviranog nasilja s ciljem stvaranja republike srpskog naroda u BiH.<h2>Naučno razumijevanje&nbsp;</h2>Stoga je, po njegovim riječima, "djelo od izuzetnog značaja i doprinijet će naučnom razumijevanju transformacije nacionalističke retorike u konkretnu i sistematsku kampanju nasilja čija izvorna namjera i konačni rezultat jeste bio genocid nad Bošnjacima".Planirano je više promocija knjige u zemlji i inostranstvu, a promocija u Sarajevu zakazana je za 25. april u sarajevskoj Vijećnici, saopćeno je iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava UNSA.

Smatra da je objavljivanje ovoga djela apsolutno nužno, jer sadrži izvorne znanstvene priloge 

Objavljenja knjiga "Nastanak RS: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991-1992)"

Ovdje leži pjesnik odličnoga dara, koji nije tražio časti ni šićara, već boemski živio i čuvenstveno pjevo, dok ga smrt ne doprati do ovog mezara - epitaf je koji je bh. književnik Safvet-beg Bašagić posvetio jednom od naših najvećih pjesnika Musi Ćazimu Ćatiću, a uklesan je na nišanu Musinog mezara u Tešnju. Rijetko ko je u tako malo godina života (37) iza sebe ostavio toliko mnogo traga kao Ćatić. Njegove pjesme su vrhunski domet naše lirske poezije, a obilježile su početak moderne bosanskohercegovačke književnosti. Rođen je 12. marta 1878. u Odžaku, u siromašnoj porodici Hasana Ćatića. Po završetku osnovne škole, nakon očeve smrti i majčine preudaje, preselio se u Tešanj, gdje je uz brijački zanat, kojem ga je podučavao očuh, upisao medresu i učio turski, arapski i perzijski jezik. Da bi izbjegao odlazak u vojsku, Musa bježi u Istanbul 1898. godine, ali se zbog nedostatka novca vraća u Tešanj, gdje biva regrutovan. Nakon tri godine provedene u vojsci ponovo odlazi u Istanbul, gdje pohađa medresu Mektebi numuci terekki, ali se zbog finansijskih teškoća vraća u BiH i upisuje Šerijatsku sudačku školu u Sarajevu. <h2>Boemski život</h2>U periodu od 1904. do 1908. godine Ćatić objavljuje pjesme, eseje i kritike u tadašnjim sarajevskim časopisima: „Domaće ognjište“, „Gajret“, „Pobratim“, „Sijelo“, „Prosvjeta“,„Behar“... Iako je usljed boemskog načina života, koji mu se već tada „osladio“, izbačen iz Šerijatske sudačke škole, pa je peti razred polagao privatno, zbog izrazitog književnog talenta ponuđeno mu je da uređuje „Behar“. Musa se nije dugo zadržao na tom poslu i 1909. godine odlazi u Zagreb da studira na Pravnom fakultetu. Za dvije godine studiranja nije položio nijedan ispit, nego se družio s Antunom Gustavom Matošem i Tinom Ujevićem i u njihovom pjesničkom krugu „pekao“ književni, ali i boemski zanat. Materijalne neprilike natjerale su Ćatića da se iz Zagreba vrati u Tešanj, gdje se zaposlio u banci, odakle je ubrzo otpušten zbog čestih izostanaka s posla i sklonosti opijanju. Potom se zaposlio kao pisar u gruntovnici u Bijeljini, ali ni tu nije ostao dugo. Zbog pijanstva i neodgovornog ponašanja ponovo biva otpušten i živi u bijedi i siromaštvu. U tom periodu razmišljao je o samoubistvu, a istovremeno je pisao svoje najbolje stihove.&nbsp;

Iz te teške situacije Musu „spašava“ Muhamed Bekir Kalajdžić, koji ga 1912. odvodi u Mostar i povjerava mu uredništvo časopisa „Biser“, kao i prevođenje djela savremenih turskih i arapskih pisaca za Muslimansku biblioteku. Godinu i po je obavljao te poslove i u tom periodu napisao više djela nego tokom cijeloga života, jer je Kalajdžić strogo nadzirao njegovo ponašanje. U Mostaru ga je zatekao Prvi svjetski rat, kada je mobiliziran i poslan na ratište u Mađarsku, gdje se razbolio od tuberkuloze nakon što su ga njegovi saborci pronašli promrzlog kako spava u snijegu. Liječenje u vojnoj bolnici u Budimpešti nije bilo uspješno, te je u martu 1915., 20-ak dana prije smrti, demobiliziran i vraćen u Tešanj.<h2>Jednoj bogatašici</h2>Samotnički život, siromaštvo, bolest, preosjetljivost na društvena događanja, teški momenti koje je doživljavao tokom boravka u vojsci i ratu, neshvaćenost i osude okoline, sigurno su pravili velike ožiljke na pjesnikovoj duši, te uzrokovali Musino traženje utjehe i lijeka u alkoholu. No, to ne opravdava njegovo opijanje, buntovničko i neodgovorno ponašanje, a pogotovo uništavanje samoga sebe, ali dokazuje da nije imao snage da se izbori i odupre depresiji u koju je iznova upadao. Sav očaj, tugu, bol, melanholiju i čežnju u tim teškim momentima pretakao je u stihove:Ja nijesam sanjar, na sunčanom trakuŠto zida sebi dvore od biljura;Ta ja sam patnik, kog po crnom mrakuNa lednom krilu silna vitla buraKo svehli listak sa tanane grane,U mutnu jesen kad na zemlju pane... („Ja nijesam sanjar“)Ćatićev težak životni put, ipak, ne umanjuje činjenicu da je bio prvi bosanskohercegovački pjesnik moderne književnosti i ostavio veliki pečat u kulturno-književnoj historiji BiH. U svojim pjesmama je maštovito sublimirao emocije i doživljaje usljed neostvarenih ljubavi, životnih nesreća i poraza. Pjevao je o vjeri, prirodi, domovini, ali i o ženi, životu, ljubavi, koja mu je, kao i svim romantičarima, uvijek bila u prvom planu. Ne gledaj me, ljepote ti tvoje!Jer Tvoj pogled mir mi samo muti.Ne gledaj me, jer do Tvog su skutaMom sevdahu zagrađeni puti...Ti si kćerka bogatstva i sreće,Odrasla si u zlatu i svili,Tvojom dušom nikad se nijesuOblakovi teške tuge vili... („Jednoj bogatašici“)<h2>Pred smrt</h2>Godine 1914., kada je napunio 36 godina, objavio je svoju prvu zbirku poezije “Pjesme”, koja je ujedno bila i posljednja objavljena za njegovog života, jer je odštampana samo pola godine prije njegove smrti. U pjesmama koje je pisao pred sami kraj života obraćao se Bogu, Jedinom kojem je vjerovao, ispovjednim tonom, uz pokajanje zbog svog neurednog života, ali i bunt prema društvu čijim se niti pisanim niti nepisanim pravilima nije pokoravao.Gospode, evo, na sedždu Ti padam,Pred vječnom Tvojom klanjam se dobrotom I molitve Ti u stihove skladam, Proseć: “Oh, daj mi smisao za ljepotom!” Gospode, evo, na sedždu Ti padam. („Teubei-Nesuh - Pokajanje jednog grješnog pjesnika“) Slaba moja ruka k žutom cv'jetu teži,Hvatajuć ga tako lijep i žut.Ali zalud napor, cvijet od mene bježi,I opet mi pada na prsa i skut.I ja sam opijen s njegova daha -Dok Velike Gospe iz žutoga prahaPojavi se lik....... („Pred smrt“) Pjesma „Pred smrt“ nije dovršena, jer je pjesnik umro dok ju je pisao, 6. aprila 1915. godine.&nbsp;

Kada je napunio 36 godina, objavio je svoju prvu zbirku poezije “Pjesme”, koja je ujedno bila i posljednja objavljena za njegovog života

Musa Ćazim Ćatić: 108. godišnjica smrti začetnika bh. moderne poezije

Povodom Dana Grada Sarajeva bit će održani brojni kulturni i zabavni događaji u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine, uz podršku Grada Sarajeva, danas poklanja besplatan ulaz za sve posjetioce.<h2>Maraton kratkih filmova</h2>Ovoj akciji su se pridružile i druge institucije kulture od značaja za BiH pa je danas besplatan ulaz i u Umjetničkoj galeriji BiH, Historijskom muzeju BiH, Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci BiH, Kinoteci BiH te Biblioteci za slijepa i slabovidna lica u BiH.Sarajevo grad filma UNESCO-a i Grad Sarajevo, povodom Dana Grada publici besplatno predstavljaju Sarajevo grad filma – Maraton kratkih filmova snimljenih u Sarajevu.Filmovi će biti prikazani u kinu Meeting Point u Sarajevu, danas od 12 do 22 sata, uz besplatan ulaz za sve posjetitelje.

U galeriji CKM organizirana je izložba "Između dvije imperije, Bosna i Hercegovina na fotografijama Františeka Topiča" koja predstavlja odabrane fotografije starog Sarajeva iz arhiva Zemaljskog muzeja Sarajeva. Izložba će biti otvorena od 14 sati pa sve do 27. aprila.<h2>"Sve se nekako preživi, osim smrti"</h2>Večeras u 19.30 sati u Narodnom pozorištu Sarajevo bit će izvedena višestruko nagrađivana predstava "Sve se nekako preživi, osim smrti" rađena prema tekstu Ljubice Ostojić, u režiji Dine Mustafića.U SARTR-u u 20 sati na programu je predstavu "Moj sin samo malo sporije hoda" nastalu prema tekstu Ivora Martinića, a u režiji Ivana Plazibata.Povodom dana Grada Sarajeva u Domu mladih Centra Skenderija u 20 sati će se održati koncert grupe "Kultur Shock" na čelu sa Srđanom Jevđevićem.Premijera dokumentarnog filma "Vikić" Arijane Saračević - Helać bit će upriličena u 20.30 sati u velikoj dvorani JU Bosanski kulturni centar KS.

Premijera dokumentarnog filma "Vikić" Arijane Saračević-Helać bit će upriličena u 20.30 sati u BKC-u

Kulturni sadržaji za Dan grada Sarajeva: Besplatan ulaz u institucije kulture od značaja za BiH 

Vjekovna historijska i društvena zbivanja u Bosni i Hercegovini uvjetovala su raznovrsne kulturne utjecaje i ostavila duboke tragove u našoj narodnoj tradiciji, kojom se s pravom ponosimo, a u vrh ljestvice naše kulturno-historijske baštine svrstavamo bogate nošnje naroda s ovih prostora. Kao najslikovitiji dio naše materijalne kulture, nošnje su nekad davno bile svakodnevna odjeća i obuća bh. naroda, a danas se oblače samo prilikom namjenskih manifestacija, vjerskih blagdana ili festivala tradicionalnih igara, pjesama i običaja. Maštovitost i kreativnost naših predaka, bogatstvo kolorita, materijala, sličnosti i razlika, utkani su u nošnje Bošnjaka, kao i ostalih bosanskohercegovačkih naroda, a govore o životu i običajima koji su danas skoro zaboravljeni. Govore i o vještim rukama žena koje su ih uglavnom ručno pravile, kao i gradskih zanatlija, terzija, majstora koji su krojili, šili, ali i izrađivali veoma zahtjevne zlatoveze na nošnjama.<h2>Prirodni materijali</h2>Materijali koji su korišteni za izradu bošnjačkih nošnji uglavnom su nastajali od vune, lana, konoplje i kože, a kasnije, u 19. vijeku, i pamuka. U bošnjačkim narodnim nošnjama primjetna je razlika u načinu odijevanja gradskog i seoskog stanovništva, koja je prvenstveno nastajala zbog različite ekonomske moći tih socijalnih grupa. Nošnja u gradovima bila je uglavnom ujednačena, ali su se seoske nošnje mnogo razlikovale, naročito između pojedinih geografskih oblasti, tako da se izdvajaju tri geografske cjeline: zapadna Bosna s Hercegovinom, srednja i istočna Bosna i Bosanska Posavina.&nbsp;&nbsp;

<h2>Feredža</h2>Sarajevo je u 17., 18. i 19. vijeku bilo, ne samo najznačajniji grad u Bosni i Hercegovini nego i jedan od jačih na Balkanu, u koji su dolazile karavane različite robe i s istoka i sa zapada, a s kojima su stizale i promjene u materijalima i dezenima bošnjačkih nošnji. Godine 1794., Hašamudin-paša izdao je poseban propis kojim je za bosansku raju bila propisana boja i vrsta odjeće. Crvena čoha bila je dozvoljena samo feudalnoj vladajućoj klasi, pa je tako nošnja otkrivala i društveni status.Srednji i siromašniji sloj imao je jednostavniju odjeću, pravljenu od jeftinijih materijala. Naprimjer, anterije za žene srednjeg staleža bile su manje ili nikako ukrašene, za razliku od anterija žena iz bogatih porodica. Anterija je vezivana pojasom s paftama, koje su bile uglavnom od srebra i rađene u filigran tehnici, a krajem 19. vijeka, usljed utjecaja Zapada, ukrašavane su i zlatovezom.U 19. vijeku žene u BiH su za izlazak na ulicu oblačile feredžu, kojom su pokrivale lice i kosu. Interesantno je da su feredžu skoro do kraja 19. vijeka nosile žene i jevrejske i muslimanske i katoličke i pravoslavne vjere, jer je bilo sramota izaći na ulicu da se vidi kosa, što dokazuje da to nije imalo veze s vjerskim propisima već s običajima koji su vladali u to vrijeme. Nošenje feredže najduže se zadržalo kod Bošnjakinja, jer su i islamski propisi i običaji to nalagali. <h2>Blago u muzejima</h2>Dimije, kao obavezni ženski odjevni komad, u BiH se pojavljuju u 18. i 19. vijeku, i to u gradovima kao gradska nošnja svih etničkih grupa, samo su se razlikovale po bojama, pa su Hrvatice i Srpkinje uglavnom nosile dimije u crnoj boji, a Jevrejke i Bošnjakinje u različitim bojama. Bile su u upotrebi čak do '70-ih godina prošloga vijeka. Kat-haljine su bile svečane haljine koje su izrađivane od srmali jorgana, najviše u periodu između dva svjetska rata.Muška nošnja je podrazumijevala čakšire, košulje sa širokim rukavima, fes i ćulah na glavi, te obavezni sat na lancu. Kragne na muškim košuljama pojavile su se tek početkom 20. vijeka. Žene su na glavama nosile kape s dukatima i biserima, a u specijalnim, svečanim prilikama i almasli grane, najljepše primjerke zlatnog nakita s dijamantima. Prva polovina 20. vijeka je vrijeme kada se tradicionalna nošnja polako prestaje nositi, a mogla se vidjeti još samo na starijim ljudima i ženama, te, kako je nestajalo njih, tako je nestajalo i tog načina odijevanja.Danas, osim na smotrama folklora i nastupima kulturno-umjetničkih društava, narodne nošnje mogu se vidjeti u mnogim muzejima širom Bosne i Hercegovine, koji čuvaju i održavaju to neprocjenjivo materijalno blago bh. tradicije i kulturne baštine.

Danas se oblače samo prilikom namjenskih manifestacija, vjerskih blagdana ili festivala tradicionalnih igara, pjesama i običaja

Nošnje su najslikovitiji dio naše materijalne kulture

Bošnjačke nošnje: Bogatstvo bh. tradicije  

Svečanim otvaranjem izložbe fotografija "Sarajevo, vječita Vijećnica" fotografa Rikarda Larme u organizaciji J.U. MESS u srijedu, zvanično je počeo program 28. Izdanja kulturološkog programa Modula Memorije.Otvaranje izložbe je organizovano u saradnji sa Gradom Sarajevom, a u okviru obilježavanja početka opsade Sarajeva. I ove godine, program će trajat od početka aprila do 9. maja, kada će na Dan pobjede nad fašizmom biti upriličena gostujuća predstava grupe Laibach. Ova izložba predstavlja Vijećnicu koja je simbol hrabrosti i otpora u najtežim danima za Sarajevo. Direktor Festivala MESS Nihad Kreševljaković je, povodom kazao kako je ovo povratal Larme u Sarajevo. Autor izložbe je kazao da su fotografije vječna uspomena.- Sretan sam da će ove fotografije javnost vidjeti u Vijećnici,mjestu gdje i pripadaju - poručio je autor.&nbsp;

 Autor izložbe je kazao da su fotografije vječna uspomena

Svečanim otvaranjem izložbe fotografija počeo program 28. Izdanja kulturološkog programa

U četvrtak, 6. aprila 2023. godine, na Dan grada Sarajeva, sa početkom u 19:30 sati, na sceni Narodnog pozorišta bit će izvedena višestruko nagrađivana predstava "Sve se nekako preživi, osim smrti" rađena prema tekstu Ljubice Ostojić, u režiji Dine Mustafića.- Zašto ova predstava sada i ovdje? Svaka predstava, barem implicite, hoće sobom nešto kazati o razlozima svog scenskog života. Ova, kroz živote i smrti jedne sarajevske porodice govori i o savremenom Sarajevu. O apsurdu kojem zorno svjedočimo, govorimo i šutimo. Čudan Grad. Ne možeš ni u njemu, ni bez njega, a moraš. Ne da ti maknuti, a tjera te od sebe. Ko je i koliko živ u ovom Gradu, ne zna se. Najbolje ga vidiš zatvorenih očiju, iz očaja, ili s drugog kraja svijeta - kaže Ljubica Ostojić.U predstavi igraju: Ejla Bavčić, Izudin Bajrović, Kaća Dorić, Aleksandar Seksan, Emina Muftić, Amila Terzimehić, Dina Mušanović, Vedran Đekić, Danijel Žontar, članovi baletnog ansambla Hariz Šabanović i Jasenko Matković, te članovi hora Opere NPS.

- Preferiram teatar koji pruža otpor svim pokušajima da se komercijalizira kroz "lakše i pitke komade. Zanimaju me dramski tekstovi koji se daju postaviti u kritičkom odnosu prema društvenim temama. Vidjeti vlastiti nakazni odraz u vremenu u kojem živimo, nije nimalo jednostavan scenski zadatak. Dramski tekst Ljubice Ostojić nudi mogućnost za otvoreno pozorište, nešto novo i rubno, istraživačko u propitivanju scenske forme i izraza - govori&nbsp;Dino Mustafić.Također je dodao da je scena metafizički prostor&nbsp; u kojem se još može slobodno misliti, čak i o svom rodnom gradu, s kojim nikad nisi načisto.- Takvi dramski komadi čine da se bolje osjećate i u neuspjelom rediteljskom pokušaju, nego u radu na dosadnim repertoarnim predstavama koje gode malograđanskoj publici, jer ne daj Bože da se uznemire ili zapitaju o bilo čemu u teatru. To je u dobrom smislu neuništiv grad, brzo se regenerira, vitalan je i ima atmosferu koja zna biti zavodljiva i šarmantna, ali i nepodnošljivo okrutna - zaključio je Mustafić.Dramaturgiju je uradila Ljubica Ostojić, scenografkinja je Mirna Ler, kostimografiju potpisuje Lejla Hodžić, koreografiju je uradio Gjergji Prevazi, dok je kompozitor Damir Imamović.Rezervaciju ulaznica možete izvršiti online: www.nps.baRadno vrijeme blagajne: Na dan izvođenja predstave u dva termina od 9:00-11:30 i 15:30-19:30 sati. Ostalim radnim danima od 9:00 do 15:00 sati.

Dramski tekst Ljubice Ostojić nudi mogućnost za otvoreno pozorište, nešto novo

Na pozornici višestruko nagrađivana predstava "Sve se nekako preživi, osim smrti"

U Umjetničkoj galeriji “Kristijan Kreković” u Franjevačkom samostanu u Tuzli sinoć je otvorena izložba umjetničkog fotografa i pisca svjetskog glasa Zorana Filipovića pod nazivom “1993”. Organizatori izložbe su HKD Napredak Glavna podružnica Tuzla i Franjevački samostan u Tuzli.Izložbom fotografija pod nazivom “1993.”, umjetnik svjetskog glasa Zoran Filipović najavljuje i istoimenu monografiju od 288 stranica.<h2>Nastavak monografske knjige</h2>U postavu izložbe je 88 fotografija snimljenih isključivo na teritoriju Bosne i Hercegovine. Mnogi od snimaka o srpskoj agresiji, ratnim strahotama u BiH i opsadi Sarajeva mogu se prvi put vidjeti na ovoj izložbi.U biti ova izložba je nastavak Filipovićeve monografske knjige “1991.” kojima je dokumentirao agresiju na Hrvatsku.Umjetnik Filipović ističe da je najveći dio fotografija nastao je 1993., ali dio tih fotografija nastao je u 11. i 12. mjesecu 1992. godine, kad se od Mostara odlučio probiti do Brčkog, na slobodne brčanske prostore.Mostar, Čapljina, Stolac, onda “cestom spasa” preko Gradačca, Tuzle, do rodnog Brčkog. Najveći se dio izložbe ipak odnosi na Sarajevo. Pred sami Božić 1992. uspio je ući u Sarajevo i u opkoljenom Sarajevu provesti šest mjeseci, dijeleći svoj život sa životom Sarajlija.<h2>Objavili najveći mediji</h2>Filipovićeve snimke ratnih stradanja iz BiH, Hrvatske i Kosova objavili su najveći svjetski mediji zahvaljujući pariskoj fotoagenciji Magnum za koju je radio pod pseudonimom Zoro.Inače, Zoran Filipović profesionalni je ratni fotograf i pisac, rođen u Brčkom 1959. godine. Od 1978. živi u Zagrebu gdje se posljednjih godina sve više bavi grafičkim i produkt dizajnom.Član je HKD Napredak te je još od ranih devedesetih godina prošlog stoljeća sudjelovao s Napretkom u različitim projektima koji su obilježili neke od najvažnijih događaja vezanih za hrvatski narod i stvaranje hrvatske države.

Bh. umjetnik nakon operacije raka prošetao ulicama Sarajeva

Žak Prever: 46. godišnjica smrti autora "Barbare"

Kujundžijski zanat: Zlatni nakit uvijek na cijeni

Na 34. Sarajevskom sajmu knjiga učestvovat će više od 120 izdavača: Knjige za sve generacije

Obišli smo Zemaljski i Historijski muzej BiH: Kultura i obilježja prošlosti na jednom mjestu

Organizirana izložba u čast prerano preminulog Anura Hadžiomerspahića

Vezirski grad Travnik: Muzej širom otvorenih dveri

Dragan Bjelogrlić na daskama Narodnog pozorišta u Sarajevu

Prvi internacionalni festival horskog pjevanja u Sarajevu

Objavljenja knjiga "Nastanak RS: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991-1992)"

Musa Ćazim Ćatić: 108. godišnjica smrti začetnika bh. moderne poezije

Kulturni sadržaji za Dan grada Sarajeva: Besplatan ulaz u institucije kulture od značaja za BiH

Bošnjačke nošnje: Bogatstvo bh. tradicije

Svečanim otvaranjem izložbe fotografija počeo program 28. Izdanja kulturološkog programa

Na pozornici višestruko nagrađivana predstava "Sve se nekako preživi, osim smrti"

Otvorena izložba "1993" autora Zorana Filipovića

Kultura

Bh. umjetnik nakon operacije raka prošetao ulicama Sarajeva

Žak Prever: 46. godišnjica smrti autora "Barbare"

Kujundžijski zanat: Zlatni nakit uvijek na cijeni

Na 34. Sarajevskom sajmu knjiga učestvovat će više od 120 izdavača: Knjige za sve generacije

Obišli smo Zemaljski i Historijski muzej BiH: Kultura i obilježja prošlosti na jednom mjestu

Organizirana izložba u čast prerano preminulog Anura Hadžiomerspahića

Vezirski grad Travnik: Muzej širom otvorenih dveri

Dragan Bjelogrlić na daskama Narodnog pozorišta u Sarajevu

Prvi internacionalni festival horskog pjevanja u Sarajevu

Objavljenja knjiga "Nastanak RS: Od regionalizacije do strateških ciljeva (1991-1992)"

Musa Ćazim Ćatić: 108. godišnjica smrti začetnika bh. moderne poezije

Kulturni sadržaji za Dan grada Sarajeva: Besplatan ulaz u institucije kulture od značaja za BiH

Bošnjačke nošnje: Bogatstvo bh. tradicije

Svečanim otvaranjem izložbe fotografija počeo program 28. Izdanja kulturološkog programa

Na pozornici višestruko nagrađivana predstava "Sve se nekako preživi, osim smrti"

Otvorena izložba "1993" autora Zorana Filipovića