<p>Hipertireoza, odnosno ubrzani rad štitne žlijezde, javlja se kada ova mala, ali moćna žlijezda proizvodi prekomjerne količine hormona, što ubrzava metabolizam. Najčešći uzrok je Gravesova bolest, autoimuni poremećaj kod kojeg imuni sistem napada štitnu žlijezdu i podstiče nekontrolisanu proizvodnju hormona. Posljedice uključuju nenamjeran gubitak težine, drhtanje ruku, nervozu, pojačano znojenje i ubrzan rad srca.</p><p>Iako temeljno liječenje zahtijeva lijekove, radioaktivni jod ili operaciju, pravilna prehrana značajno pomaže u ublažavanju simptoma i zaštiti tijela.</p><h2>Namirnice koje treba izbjegavati</h2><p>Kontrola unosa joda je prvi korak. Jod je ključan za proizvodnju hormona, a višak može dodatno stimulisati štitnu žlijezdu. Izbjegavajte ili ograničite:</p><p>jodiranu sol</p><p>morske alge (kelp, nori)</p><p>školjke i rakove</p><p>Kofein može pogoršati simptome poput ubrzanog rada srca, nervoze i nesanice, stoga smanjenje kafe, crnog čaja, energetskih pića i čokolade može donijeti olakšanje.</p><p>Soja i proizvodi od soje mogu ometati apsorpciju lijekova, posebno terapiju radioaktivnim jodom, dok osobe s celijakijom ili intolerancijom na gluten mogu osjetiti poboljšanje izbacivanjem pšenice, ječma i raži.</p><h2>Namirnice koje pomažu štitnoj žlijezdi i tijelu</h2><p>Ubrzan metabolizam troši energiju i nutrijente, stoga je važno jesti nutritivno bogatu hranu:</p><p>Protuupalna prehrana: mediteranski stil sa svježim voćem, povrćem, cjelovitim žitaricama i zdravim mastima</p><p>Kupusnjače: brokula, kelj, cvjetača i prokulice – sadrže goitrogene koji prirodno usporavaju rad štitne žlijezde</p><p>Selen: brazilski oraščići (2–3 dnevno), gljive, piletina, riža, zob</p><p>Proteini: riba, perad, jaja, mahunarke za očuvanje mišićne mase</p><p>Kalcij i vitamin D: za jačanje kostiju i prevenciju osteoporoze</p><p>Željezo: leća, grah, špinat, nemasno crveno meso</p><p>Veći kalorijski unos iz kvalitetnih izvora sprječava gubitak težine i mišićne mase, dok prerađena hrana i rafinirani šećeri pogoršavaju upalne procese.</p><h2>Savjet stručnjaka</h2><p>Svaka promjena prehrane treba biti provedena uz konsultacije sa ljekarom ili nutricionistom, kako bi plan bio prilagođen individualnim potrebama i terapiji.</p>

Pravilna prehrana ključni saveznik u kontroli hipertireoze i podršci medicinskoj terapiji

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

<p>Globalne brojke su alarmantne. Procjenjuje se da od glaukoma boluje oko 80 miliona ljudi, no ono što najviše zabrinjava jeste činjenica da čak polovina njih nije ni svjesna svoje dijagnoze.</p><h2>Podizanje svijesti o „tihom kradljivcu vida“</h2><p>U tijeku je Svjetska sedmica glaukoma, inicijativa koja upozorava na vodeći uzrok nepovratnog gubitka vida u svijetu. Riječ je o podmukloj bolesti koju nazivaju i „tihim kradljivcem vida“, jer polovica oboljelih uopće ne zna da ju ima dok ne postane prekasno.</p><p>Pod sloganom „Ujedinjeni za svijet bez glaukoma“, od 8. do 14. marta obilježava se Svjetska sedmica glaukoma, globalna inicijativa koja ima za cilj podizanje svijesti o ovoj bolesti, koja predstavlja jedan od vodećih uzroka nepovratne sljepoće. Diljem Bosne i Hercegovine, u više od dvadeset pet gradova, organiziraju se besplatna mjerenja očnog tlaka, edukativna predavanja i druge aktivnosti s jednim ciljem: informirati javnost o opasnostima koje ova bolest nosi.</p><h2>Glaukom: Šta je to i kako nastaje?</h2><p>Glaukom nije samo jedna bolest, već skupina očnih bolesti koje imaju zajedničku karakteristiku – progresivno oštećenje vidnog živca. Ovaj živac je ključan za prijenos vizualnih informacija od oka do mozga. U većini slučajeva, oštećenje vidnog živca rezultat je povišenog očnog tlaka.</p><p>U oku se neprestano stvara tekućina, tzv. očnu vodicu, koja mora i otjecati kako bi tlak ostao stabilan. Ako drenažni sustav oka ne funkcioniše pravilno, tekućina se nakuplja, što uzrokuje povišenje tlaka i postepeno uništavanje vlakana vidnog živca. Svako uništeno vlakno znači trajni gubitak u vidnom polju.</p><h2>Simptomi koji dolaze prekasno</h2><p>Budući da glaukom često ne daje nikakve simptome u početnim fazama, mnogi oboljeli traže pomoć tek kada je vidni živac već ozbiljno oštećen. Bolest se može razvijati godinama bez ikakvih simptoma, sve dok se vidno polje ne suzi do te mjere da osoba počinje gledati kroz „tunel“.</p><p>Najčešći oblik glaukoma, glaukom otvorenog kuta, razvija se vrlo sporo i bezbolno. Prve promjene koje nastaju su suptilni gubitci u perifernom vidu, koji se često ne primjećuju u svakodnevnim aktivnostima. U kasnijim fazama, oštećenje je već značajno, a izgubljena funkcija vida ne može se vratiti.</p><h2>Akutni glaukom zatvorenog kuta</h2><p>Za razliku od glaukoma otvorenog kuta, akutni glaukom zatvorenog kuta je hitno medicinsko stanje koje zahtijeva brzu intervenciju. Ovaj oblik nastupa iznenada i uz dramatične simptome, uključujući jaku bol u oku, koja se širi prema čelu, praćenu glavoboljom, mučninom i povraćanjem. Vid postaje zamućen, a oko izvora svjetlosti pojavljuju se karakteristični „halo“ efekti.</p><p>Osobe koje osjete ovakve simptome trebaju se odmah obratiti oftalmologu jer brza reakcija može spriječiti potpuno i trajno sljepilo.</p><h2>Ko je najugroženiji i kako se glaukom može otkriti na vrijeme?</h2><p>Iako glaukom može pogoditi svakoga, postoje određeni rizični faktori koji povećavaju mogućnost obolijevanja:</p><p>Dob: Rizik raste nakon 40. godine života.</p><p>Genetika: Osobe koje imaju obiteljsku povijest glaukoma trebaju biti posebno oprezne.</p><p>Dijabetes i povišen krvni tlak.</p><p>Visoka kratkovidnost i dugotrajna upotreba kortikosteroidnih lijekova.</p><p>Prethodne ozljede oka.</p><p>Zbog toga što glaukom nema rane simptome, jedini način za njegovu pravovremenu dijagnozu su redoviti oftalmološki pregledi. Stručnjaci preporučuju:</p><p>Sveobuhvatan pregled očiju svake dvije godine nakon 40. godine.</p><p>Jednom godišnje nakon 60. godine života.</p><p>Važno je napomenuti da samo mjerenje očnog tlaka nije dovoljno – potreban je kompletan pregled koji uključuje provjeru vidnog polja, pregled vidnog živca i debljine rožnice.</p><h2>Liječenje glaukoma: Zaustavljanje, a ne obnova vida</h2><p>Kada se glaukom dijagnosticira, važno je razumjeti da je cilj liječenja zaustaviti ili usporiti daljnje oštećenje vida, jer gubitak vida zbog glaukoma je trajni. Liječenje je najčešće doživotno i zahtijeva disciplinu pacijenta.</p><p>Prvi oblik liječenja obično su kapi za oči, koje smanjuju proizvodnju očne vodice ili poboljšavaju njezino otjecanje, čime se smanjuje očni tlak i smanjuje pritisak na vidni živac. Redovita primjena terapije ključna je za očuvanje preostalog vida.</p><h2>Dodatne metode liječenja</h2><p>Kada kapi za oči nisu dovoljna za kontrolu očnog tlaka ili pacijent ne podnosi lijekove, mogu se koristiti laserski tretmani poput laserske trabekuloplastike, koji poboljšavaju funkciju drenažnog sustava oka. Ako laserska terapija nije učinkovita, pristupa se kirurškim zahvatima, kao što je trabekulektomija, koja stvara novi kanal za drenažu tekućine.</p><p>Posljednjih godina razvijene su i minimalno invazivne kirurške tehnike koje uključuju ugradnju sićušnih implantata ili stentova za poboljšanje drenaže.</p>

Globalna inicijativa podiže svijest o glaukoma, „tihom kradljivcu vida“, koji prijeti gubitkom vida za 80 miliona ljudi širom svijeta

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

<p>Iako se pletenje dugo smatralo hobijem za starije osobe, danas sve više stručnjaka i korisnika prepoznaje ga kao legitiman alat za poboljšanje mentalnog zdravlja. Lična iskustva i preliminarne naučne studije sugeriraju da pletenje, kao i kukičanje, može pomoći u regulaciji emocija i otklanjanju štetnih navika – od grickanja noktiju i prekomjernog skrolanja po društvenim mrežama, do ozbiljnijih problema poput zloupotrebe droga, piše BBC.</p><h2>Pletenje: Više od hobi aktivnosti</h2><p>– Postoji određeni "skok vjere" koji ljudi moraju napraviti kako bi povjerovali da pletenje može pomoći kod ozbiljnih trauma poput PTSP-a ili poremećaja prehrane – objašnjava Carl Birmingham, profesor psihijatrije na Univerzitetu British Columbia. Ipak, mnogima je taj "skok vjere" vrijedan. Pletenje je jeftino, prijenosno i, ako ćemo biti iskreni, jedine neželjene "nuspojave" su višak pletenih kapa.</p><h2>Naučna istraživanja i pletenje</h2><p>Unatoč sve većoj popularnosti, pletenje dugo nije dobijalo ozbiljnu pažnju u naučnim krugovima. Betsan Corkhill, trenerica za dobrobit i edukovana fizioterapeutkinja, koja je koautorica studije o terapijskim učincima pletenja, ističe kako su naučnici obično otvoreni za "bilateralne, ritmične, psihosocijalne intervencije" u mentalnom zdravlju, ali kad se spomene "pletenje", entuzijazam često nestaje. Mia Hobbs, klinička psihologinja iz Londona i voditeljica podcasta o mentalnim koristima pletenja, smatra da je razlog povijesno shvaćanje pletenja kao aktivnosti prvenstveno za žene.</p><h2>Utjecaj pletenja na emocionalnu regulaciju</h2><p>Profesor Birmingham je zagovornik pletenja još od 2009. godine, kada je istraživao njegov učinak u centru za liječenje mladih žena s teškim poremećajima prehrane, uključujući anoreksiju i bulimiju.</p><p>– Pratili su strogi protokol, što je uključivalo povećan unos hrane, što je za njih bilo vrlo stresno – objašnjava Birmingham. Ipak, učinak pletenja na smanjenje njihove tjeskobe bio je "izvanredan" – oko 75% sudionica reklo je da im pletenje pomaže smanjiti zabrinutost vezanu uz hranu.</p><h2>Kako pletenje smanjuje stres?</h2><p>Pletenje ima snažan učinak jer ponavljajući pokreti ruku aktiviraju obje strane mozga, što doprinosi smanjenju stresa i umirivanju uma. Birmingham uspoređuje ponavljajuće pokrete kod pletenja s terapijom EMDR (desenzibilizacija i reprocesiranje pokretom očiju), koja se koristi kod PTSP-a i anksioznosti.</p><p>– Znamo da ponavljajući pokreti mogu aktivirati parasimpatički živčani sustav, koji pomaže tijelu da se smiri nakon stresa – pojašnjava Hobbs.</p><p>Preliminarna istraživanja pomoću EEG-a sugeriraju da pletenje može smanjiti aktivnost u dijelovima mozga povezanima sa stresom, poput insule i amigdale.</p><h2>Pletenje kao alat za prestanak loših navika</h2><p>Pletenje može pomoći u borbi protiv ovisnosti i štetnih navika na dva načina: pomaže obraditi negativne emocije koje pokreću naviku i drži ruke zauzetima.</p><p>– Mnoge osobe koje pletenje prakticiraju kažu da im omogućuje da se nose s osjećajem stresa, ali bez da postane nepodnošljiv – objašnjava Hobbs.</p><p>Pletenje se može koristiti kao terapija zamjene navika, gdje štetna aktivnost biva zamijenjena zdravom. Poznata priča uspjeha je Loes Veenstra iz Nizozemske, koja je isplela više od 550 džempera kako bi kontrolirala svoju ovisnost o cigaretama. Slična iskustva ima i Casey iz Kalifornije, koja je imala 46-godišnju ovisnost o cigaretama. Nakon neuspješnih pokušaja prestanka različitim metodama, upisala je tečaj pletenja. Pletenje joj je postalo savršen ritual zamjene pušenju – "zadovoljilo je taj osjećaj ponavljanja i rituala", kaže Casey. Tri tjedna nakon početka, umjesto da zapali cigaretu, uzela bi pletenje i stres bi nestao. Danas je više od dvije godine bez cigareta, a pletenje je sastavni dio njezinog života.</p><h2>Studije i dokazi</h2><p>Studije provedene u centrima za liječenje ovisnosti pokazuju obećavajuće rezultate. Na primjer, studija iz 2024. godine pokazala je da su žene koje su sudjelovale u programu "knit to quit" pušile manje cigareta, iako nije moguće sa sigurnošću reći da je pletenje jedini razlog.</p><p>Pletenje također može pomoći u kontroli maničnih i kompulzivnih navika, kao što su čupanje kose, čeprkanje po koži, besmisleno skrolanje po društvenim mrežama ili prejedanje od dosade. Ipak, formalnih naučnih studija o ovim primjenama još uvijek nema.</p><h2>Nije za svakoga</h2><p>Iako mnogi tvrde da pletenje može smanjiti krvni tlak ili usporiti kognitivni pad, takve tvrdnje još nisu naučno dokazane. Studije koje se često spominju, poput onih Herberta Bensona, nisu uključivale pletenje, a povezanost s Alzheimerom ili demencijom također nije jasna – možda stariji ljudi pletenjem održavaju aktivnost, a ne obrnuto.</p><p>Važno je razlikovati pletenje i učenje pletenja. Učenje može biti frustrirajuće i zahtijeva strpljenje, dok sam čin pletenja može dovesti do osjećaja "flowa". Stručnjaci savjetuju pridruživanje lokalnim grupama za pletenje, gdje se može dobiti podrška i savjeti za problematične dijelove.</p><p>Za one koji nemaju manualnu spretnost ili žele sličan učinak bez komplikacija, Birmingham preporučuje "brojanice" ili druge slične fidget igračke, koje također angažiraju ruke i mozak. Ključ je koristiti obje ruke kako bi se postigao puni učinak.</p>

Istraživanja i lična iskustva pokazala su da pletenje može smanjiti stres, kontrolisati  impulzivne navike i pomoći u borbi protiv ovisnosti.

Šta su zapravo priglavci ili pletene pape?

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

<p>Stručnjaci za mentalno zdravlje ističu da postoji niz uobičajenih zabluda o terapijama, koje mogu ometati ljude u njihovom procesu traženja pomoći. Psihijatrica Sue Varma podijelila je nekoliko od najčešćih mitova o terapijama i objasnila kako izgleda stvarno iskustvo terapije.</p><h2>Terapija nije znak slabosti</h2><p>Jedna od najčešćih zabluda, prema psihijatrima, je da odlazak na terapiju znači da nešto nije u redu s vama ili da ste slabi. Sue Varma naglašava da je potrebno hrabrosti suočiti se sa svojim životom, obrascima i odnosima.</p><p>- Raditi na sebi je jedan od najhrabrijih koraka koji možete poduzeti. Osobe koje se odluče za terapiju često su vrlo hrabre - kazala je Varma.</p><h2>Terapija nije samo za krizne situacije</h2><p>Mnogi ljudi smatraju da bi terapiju trebali tražiti samo kada su u velikoj krizi, poput gubitka ili raskida veze. Međutim, Varma upozorava da nije nužno čekati da se dođe "do dna" kako bi potražili pomoć.</p><p>- Osobe koje potraže pomoć samo kada dožive emocionalni pad često nestanu kada im stvari krenu nabolje. Međutim, terapija nije samo za krize – ona je korisna i kada je život stabilan - ističe.</p><p>Terapija može biti korisna i u normalnim životnim okolnostima, jer omogućava ljudima da bolje razumiju svoje emocije i ponašanja.</p><h2>Terapija nije samo o prošlim traumama</h2><p>Još jedna zabluda je da se terapija uglavnom fokusira na djetinjstvo i prošle traume klijenta. Varma objašnjava da terapija jednako uspješno može biti usmjerena na sadašnjost i budućnost, te da nije uvijek potrebno vraćati se u prošlost kako bi se postigao napredak.</p><p>- Terapija ne mora nužno biti o prošlim traumama. Može biti veoma efikasna i ako se fokusiramo na sadašnjost i kako klijent može unaprijediti svoj život i budućnost - kaže psihijatrica.</p><h2>Lijekovi nisu jedini odgovor</h2><p>Neki ljudi vjeruju da će njihovi problemi nestati samo uz pomoć lijekova. Iako lijekovi mogu biti korisni u određenim okolnostima, Varma smatra da kombinacija terapije razgovorom i lijekova daje najbolje šanse za dugoročni uspjeh.</p><p>- Lijekovi mogu pomoći u određenim situacijama, ali terapija razgovorom nudi priliku da se promijene destruktivni obrasci mišljenja i ponašanja. Kombinacija terapije i lijekova daje najveće šanse za uspjeh - poručuje ona.</p><h2>Terapija nije uvijek "brzi lijek"</h2><p>Mnogi ljudi misle da će terapija odmah donijeti rješenja, što može biti zabluda. Varma objašnjava da je proces terapije dugotrajan i da ljudi često griješe na početku.</p><p>- Na početku je u redu praviti greške i biti nesiguran. Terapija je proces i klijenti često dođu na prvu sesiju bez jasnoće o tome što žele razmotriti - kaže ona.</p><p>Kroz terapijski proces, klijenti postaju svjesniji svojih problema i nauče kako ih analizirati i mijenjati.</p><h2>Terapija ne donosi "sigurnost" u životu</h2><p>Jedna od najvećih zabluda o terapiji je vjerovanje da iscjeljenje donosi trajnu sigurnost u životu. Varma ističe da je život nepredvidiv i da terapija pomaže ljudima da nauče kako se nositi s tom neizvjesnošću.</p><p>- Svijet je nepredvidiv i, iako terapija može pomoći u procesu iscjeljenja, ne možemo očekivati trajnu sigurnost. Terapija nas uči kako živjeti s tom nesigurnošću i donositi bolje odluke u nepoznatim situacijama - zaključila je.</p>

Psihijatri upozoravaju da mnogi ljudi imaju pogrešnu sliku o psihoterapiji, zbog čega često odgađaju traženje pomoći.

Porast sadržaja o mentalnom zdravlju na mrežama

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

<p>Novo veliko istraživanje pokazalo je da kombinacija nesanice i apneje u snu može značajno povećati rizik od visokog krvnog pritiska i kardiovaskularnih bolesti.</p><p>Studiju su proveli istraživači sa Yale School of Medicine, analizirajući zdravstvene podatke gotovo milion američkih veterana. Rezultati istraživanja objavljeni su u stručnom časopisu Journal of the American Heart Association.</p><h2>Šta su nesanica i apneja u snu</h2><p>Nesanica predstavlja dugotrajne poteškoće s uspavljivanjem ili održavanjem sna.</p><p>S druge strane, apneja u snu je poremećaj kod kojeg tokom noći dolazi do ponavljanih prekida disanja, što dovodi do čestih buđenja i narušava kvalitet sna.</p><p>Iako se ova dva poremećaja često dijagnosticiraju odvojeno, kod velikog broja ljudi pojavljuju se istovremeno. Kada se jave zajedno, stanje se naziva COMISA – kombinovana nesanica i opstruktivna apneja u snu.</p><h2>Veći rizik za srce i krvne sudove</h2><p>Prema rezultatima istraživanja, osobe koje pate od oba poremećaja imaju znatno veći rizik od razvoja:</p><p>- visokog krvnog pritiska</p><p>- srčanih bolesti</p><p>- drugih kardiovaskularnih problema</p><p>u odnosu na ljude koji imaju samo jedan od ovih poremećaja spavanja.</p><h2>Zašto loš san opterećuje srce</h2><p>Tokom sna organizam obnavlja mnoge važne funkcije, uključujući i rad kardiovaskularnog sistema.</p><p>Ako je san često prekidan – zbog buđenja, kratkog trajanja sna ili pauza u disanju – srce i krvni sudovi nemaju dovoljno vremena da se oporave i stabilizuju.</p><p>Zbog toga dugotrajni poremećaji sna mogu s vremenom dodatno opteretiti organizam i povećati rizik od ozbiljnih zdravstvenih problema.</p><h2>Stručnjaci upozoravaju: Ne zanemarujte probleme sa snom</h2><p>Istraživači ističu da se poremećaji spavanja često zanemaruju, iako mogu imati veliki utjecaj na opće zdravlje.</p><p>Cilj studije bio je utvrditi i da li poremećaji sna mogu povećati rizik od srčanih bolesti već u ranijim fazama života – kada se taj rizik još može spriječiti.</p><p>Stručnjaci zato savjetuju da se zdravlje sna prati jednako ozbiljno kao i drugi faktori rizika za srčane bolesti, poput:</p><p>- visokog krvnog pritiska</p><p>- pušenja</p><p>- gojaznosti</p><p>Također naglašavaju da je važno liječiti nesanicu i apneju zajedno, a ne kao odvojene zdravstvene probleme.</p>

Nesanica i apneja u snu zajedno nose veći zdravstveni rizik

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

<p>Mnogima je poznat scenarij: odete na spavanje na vrijeme i odspavate preporučenih osam sati, ali vas jutarnji alarm dočeka s osjećajem kao da uopće niste spavali. Umjesto odmora, prisutni su umor, tromost i nedostatak energije.</p><p>Stručnjaci objašnjavaju da se takvo stanje često naziva neoporavljajući san. Drugim riječima, iako osoba provede dovoljno vremena u krevetu, san nije dovoljno kvalitetan da bi tijelo i mozak prošli kroz sve faze potrebne za oporavak.</p><h2>Kvaliteta sna važnija od broja sati</h2><p>Osam sati sna ne znači nužno i kvalitetan odmor. Ako je san isprekidan ili plitak, tijelo ne ulazi u duboke faze sna koje su ključne za regeneraciju organizma.</p><p>Velik broj ljudi tijekom noći doživljava kratka, gotovo neprimjetna buđenja – takozvana mikro-buđenja. Iako ih se često ne sjećamo, ona mogu značajno narušiti kvalitetu sna.</p><p>Uz to, mnogi se susreću s pojavom poznatom kao inercija sna. Riječ je o osjećaju ošamućenosti i sporosti koji se javlja neposredno nakon buđenja, kada se mozak još nije potpuno prebacio iz stanja spavanja u stanje budnosti.</p><h2>Poremećaji spavanja često neotkriveni</h2><p>Jedan od čestih razloga kroničnog jutarnjeg umora mogu biti poremećaji spavanja koji ostaju nedijagnosticirani.</p><p>Među najčešćima je apneja u snu – stanje kod kojeg osoba tijekom noći nakratko prestaje disati. Kada mozak registrira pad razine kisika, šalje signal za buđenje kako bi ponovno pokrenuo disanje. Iako ta buđenja traju vrlo kratko, mogu se događati desetke puta tijekom noći i potpuno narušiti san.</p><p>Na ovaj poremećaj često upućuju glasno hrkanje, osjećaj gušenja tijekom noći i izražena pospanost tijekom dana.</p><p>Drugi mogući uzrok je sindrom nemirnih nogu, stanje u kojem osoba osjeća neodoljivu potrebu za pomicanjem nogu, osobito navečer. Taj osjećaj može otežati uspavljivanje i narušiti kontinuitet sna, a ponekad je povezan s nedostatkom željeza u organizmu.</p><h2>Navike koje potajno kvare vaš san</h2><p>Na kvalitetu sna snažno utječu i svakodnevne navike te okruženje u kojem spavamo.</p><p>Iako mnogi posežu za čašom alkohola prije spavanja kako bi se opustili, alkohol zapravo narušava strukturu sna, posebno u drugoj polovici noći. Sličan učinak može imati i kofein konzumiran u kasnim popodnevnim satima.</p><p>Teški obroci prije odlaska na spavanje dodatno opterećuju probavni sustav i mogu ometati kvalitetan odmor. Čak i blaga dehidracija može dovesti do osjećaja jutarnjeg umora.</p><p>Okruženje u kojem spavate također igra važnu ulogu. Previše svjetla, buka ili previsoka temperatura u spavaćoj sobi mogu značajno smanjiti kvalitetu sna. Posebno je problematično plavo svjetlo s ekrana mobitela, tableta i računala jer smanjuje proizvodnju melatonina – hormona koji regulira ciklus spavanja.</p><h2>Kada je uzrok zdravstveni problem</h2><p>Ako su navike i uvjeti spavanja dobri, a umor i dalje traje, moguće je da iza svega stoji zdravstveni problem.</p><p>Jedan od čestih uzroka kronične iscrpljenosti je hipotireoza, odnosno usporen rad štitnjače. Hormoni štitnjače reguliraju metabolizam i razinu energije u organizmu, pa njihov manjak može dovesti do stalnog umora.</p><p>Slične simptome može izazvati i anemija, odnosno manjak željeza u krvi. Osim toga, veliku ulogu ima i mentalno zdravlje. Dugotrajan stres i anksioznost povećavaju razinu hormona stresa kortizola, zbog čega mozak ostaje u stanju pripravnosti i ne uspijeva se dovoljno opustiti tijekom noći.</p><h2>Kako prekinuti začarani krug umora</h2><p>Poboljšanje kvalitete sna često počinje jednostavnim promjenama u svakodnevnoj rutini.</p><p>Stručnjaci preporučuju odlazak na spavanje i buđenje u isto vrijeme svaki dan, uključujući vikende. Nakon buđenja korisno je popiti čašu vode i izložiti se prirodnom dnevnom svjetlu kako bi se organizam brže razbudio.</p><p>Također se savjetuje izbjegavanje odgađanja alarma jer ponovni kratki san može dodatno pojačati osjećaj pospanosti. Večernja rutina trebala bi biti mirna i opuštajuća, uz gašenje ekrana barem sat vremena prije odlaska na spavanje.</p><p>Ako unatoč promjenama navika umor i dalje traje, preporučuje se posjet liječniku kako bi se isključili mogući zdravstveni uzroci poput poremećaja rada štitnjače, anemije ili poremećaja disanja tijekom spavanja.</p>

Stručnjaci upozoravaju da iza jutarnjeg umora često stoje loša kvaliteta sna i skrivene zdravstvene tegobe

U ranim jutarnjim satima javljaju se migrenozne glavobolje

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

<p>Ponovljena neslaganja i burne svađe ne dovode samo do emocionalne iscrpljenosti, već mogu povećati i rizik od razvoja srčanih bolesti i demencije.</p><p>Kada napetost poraste do tačke ključanja i bijes se rasplamsa, izlivamo bujicu kritika na one koje volimo i stvaramo atmosferu dovoljno gustu da uguši i najzdravije veze.</p><p>Brige oko novca, premalo (ili previše) želje za bliskošću, čak i zanemarena čarapa ostavljena danima pored kreveta, mogu podstaći ogorčenost koja na kraju preraste u usijani bijes.</p><p>I dok uglavnom prepoznajemo emocionalne posljedice, zaboravljamo da ponovljene i česte žestoke svađe mogu postati toksične, promijeniti hemiju u mozgu i uzeti značajan danak našem tijelu – čak do te mjere da povećavaju rizik od srčanih bolesti i demencije.</p><p>Kada se anksioznost pojača, naš racionalni um se isključuje.</p><p>Ako ste se našli u situaciji da vičete nesuvisle stvari usred svađe, za to postoji dobar razlog. U tim trenucima slijepog bijesa racionalna misao se gasi dok mozak preplavljuju hemikalije koje mijenjaju stanje svijesti, a tijelo ostaje bez energije.</p><p>- Kada se svađamo sa nekim do koga nam je stalo, naš emocionalni mozak – amigdala – se aktivira. Kada se jednom pokrene, aktivira reakciju tijela na stres (režim borbe ili bijega). Oslobađaju se adrenalin i kortizol, povećava se broj otkucaja srca i raste krvni pritisak. Normalno, naš mozak oslobađa kortizol svakog jutra kako bi nam pomogao da se osjećamo spremno za dan. Problem nastaje kada kortizol ostane stalno povišen - objašnjava neurolog dr Fej Begeti.</p><p>Dok smo u ovom povišenom emocionalnom stanju, prefrontalni korteks, dio mozga odgovoran za rasuđivanje i kontrolu impulsa, postaje manje aktivan. Ova neravnoteža može se opisati kao „emocionalna poplava“. U tom stanju sposobnost logičkog razmišljanja opada.</p><h2>Pamćenje je otežano (rizik od demencije može biti povećan)</h2><p>- Dugoročno gledano, uz konstantan stres, mogu nastati strukturne promjene u mozgu – područja povezana sa pamćenjem, poput hipokampusa (koji se nalazi duboko u temporalnom režnju), mogu biti pogođena, što dovodi do problema sa pamćenjem. Probleme sa pamćenjem povezane sa hroničnim stresom često viđam u svojoj neurološkoj klinici - navodi dr Begeti.</p><p>- Često kada se svađamo, teško pamtimo detalje jer je hipokampus pod uticajem stresa - dodaje neurolog Laura Elera.</p><p>Možda se sjećate svojih emocija, poput bijesa, tokom svađe, ali ne možete tačno da prizovete šta je rečeno ili redoslijed događaja.</p><p>Sve je više dokaza da kontinuirani stres i povišen kortizol, vjerovatno izazvani stalnim i ponovljenim svađama, mogu povećati rizik od razvoja demencije.</p><p>Riječ je o složenoj temi, sa različitim faktorima rizika. Postoje pretpostavke da ponovljeni stres tjera tijelo da štedi energiju u mozgu kako bi ponovo uspostavilo ravnotežu, što bi moglo dovesti do oštećenja vitalnih moždanih ćelija.</p><h2>Srce je pod opterećenjem</h2><p>Tokom burne svađe tijelo je preplavljeno intenzivnom energijom, ali ona uglavnom ne dovodi do stvarnog rješenja.</p><p>U našem društvu stres je postao normalizovan. Povećan stres nas čini sklonijima konfliktima, ali može nas odvesti i u društvenu izolaciju, alkoholizam, prejedanje ili probleme sa snom – sve faktore koji utiču na zdravlje srca.</p><p>Mnogi posežu za nezdravim navikama kako bi se nosili sa stresom. One mogu donijeti privremeno olakšanje, ali dugoročno dovode do povišenog holesterola, visokog krvnog pritiska i dijabetesa tipa 2. Sve to vremenom oštećuje srce, krvne sudove i vitalne organe, povećavajući rizik od srčanog ili moždanog udara.</p><h2>Imuni sistem je ugrožen</h2><p>Svađa sa nekim koga volimo ne boli samo emocionalno, već šalje snažne signale tijelu, povećavajući anksioznost i ugrožavajući imuni sistem.</p><p>Kada se tijelo više puta dovede u režim borbe ili bijega, jetra oslobađa glukozu u krvotok, mišići postaju napeti, a disanje se ubrzava kako bi pluća unijela više kisika.</p><p>Ako ovo postane hronično stanje, intenzivna anksioznost može dovesti do oslabljenog imunog sistema, jer hormoni poput kortizola i adrenalina potiskuju proizvodnju imunih ćelija. Mogu se javiti i poremećaji sna, problemi sa varenjem, pa čak i povećan rizik od određenih vrsta raka.</p><p>Kada je imuni sistem potisnut, organizam se teže bori protiv virusa i bakterija, a oporavak postaje sporiji.</p><p>Ako želiš, mogu tekst dodatno stilistički prilagoditi za portal (kraće pasuse, podnaslove optimizovane za čitanost i mobilne uređaje).</p>

Kada se anksioznost pojača, naš racionalni um se isključuje

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

<p>Nakon noći spavanja, tijelo je prirodno blago dehidrirano, a prvi gutljaji vode ujutro mogu napraviti veliku razliku za vaše zdravlje. Hidratacija odmah nakon buđenja ima brojne koristi, od poboljšanja budnosti do podrške funkcijama vitalnih organa.</p><h2>Veća budnost i bolje mentalno zdravlje</h2><p>Dehidracija usporava protok krvi u mozak, što može otežati razmišljanje i donošenje odluka.&nbsp;</p><p>Studije su pokazale da pijenje vode može poboljšati kognitivne funkcije i povećati budnost, dok neuzimanje tečnosti dovodi do smanjenja reakcije i fokusa.</p><h2>Povećanje metabolizma i bolja regulacija hormona</h2><p>Pijenje vode ujutro pomaže u balansiranju hormona kao što je vazopresin, koji je odgovoran za regulaciju zadržavanja tečnosti. Ako je koncentracija vazopresina previsoka, može doći do problema sa šećerom u krvi, inzulinskom rezistencijom i visokim krvnim pritiskom. Redovno pijenje vode može smanjiti nivo ovog hormona, podržavajući normalnu funkciju organizma.</p><p>Hidratacija pozitivno utječe na cirkulaciju i krvni pritisak. Uzimanje dovoljne količine vode smanjuje proizvodnju vazopresina, čime se podržava zdravlje krvnih žila i smanjuje rizik od hipertenzije.</p><p>Voda igra važnu ulogu u funkcionisanju bubrega, jer pomaže u uklanjanju toksina i otpadnih materija. Također, održava ravnotežu tečnosti i smanjuje rizik od bubrežnih kamenaca. Za zdravu kožu, redovno pijenje vode može biti korisno, ali korištenje hidratantnih krema također ima snažniji učinak na hidrataciju kože.</p><h2>Lakše upravljanje težinom</h2><p>Dokazano je da pijenje vode može pomoći u smanjenju unosa kalorija, posebno kada zamijenite zaslađivače i gazirane napitke vodom. Iako nije zamjena za dijetu, hidratacija može podržati regulaciju tjelesne mase.&nbsp;</p><p>Svi gubimo vodu kroz disanje, znojenje i mokrenje, a prosječna odrasla osoba treba unositi između 2 i 4 litre vode dnevno. Preporuke variraju, ali za žene je to obično između 2,0 i 2,7 litara, dok muškarci trebaju između 2,5 i 3,7 litara dnevno. Dovoljna hidratacija ključno je za održavanje optimalnog zdravlja.</p>

Šta se dešava s vašim tijelom kada odmah ujutro pijete vodu?

Jutarnje pijenje vode: Ključ za bolje zdravlje i energiju

<p>I losos i piletina već decenijama važe za „zlatni standard” zdrave ishrane.&nbsp;</p><p>Lako su dostupni, hranljivi i prilagodljivi gotovo svakoj dijeti. Iako na prvi pogled djeluju slično, međutim, ove dvije namirnice djeluju na organizam na prilično različite načine.</p><p>Sve zavisi od toga šta želite da postignete – više mišića, bolje zdravlje srca ili snažniji imunitet, piše Health.com.</p><h2>Losos – riznica masti zdravih za srce</h2><p>Losos se izdvaja prije svega po mastima koje štite srce. On je jedan od najboljih prirodnih izvora omega-3 masnih kiselina, naročito EPA i DHA, koje su direktno povezane sa zdravljem krvnih sudova, mozga i vida.&nbsp;</p><p>Samo jedna umjerena porcija atlantskog lososa obezbjeđuje gotovo cio preporučeni dnevni unos ovih jedinjenja, zbog čega kardiolozi širom svijeta savjetuju da se masna riba jede bar dva puta nedjeljno.</p><h2>Piletina – više proteina, manje masti</h2><p>Piletina, s druge strane, dominira kada je riječ o čistim proteinima. Pileća prsa bez kože spadaju među najkvalitetnije izvore proteina u ishrani, sa izuzetno malo masti i vrlo malim procentom zasićenih masnih kiselina. To je čini idealnom namirnicom za one koji žele da izgrade mišiće, smršaju ili smanje holesterol.</p><p>Iako se često doživljava kao „obična” namirnica, piletina je i snažan vitaminski paket. Sadrži velike količine vitamina B3 (niacin) i B6, koji pomažu tijelu da hranu pretvori u energiju i podržavaju rad nervnog sistema.</p><h2>Kompletni proteini</h2><p>Obje namirnice dijele i neke zajedničke prednosti. I losos i piletina su takozvani kompletni proteini – sadrže sve esencijalne aminokiseline neophodne za regeneraciju tkiva i imunitet. Također, dobri su izvori selena i fosfora, minerala važnih za štitnu žlijezdu, kosti i otpornost organizma.</p><p>Ipak, losos ima jednu veliku prednost koju piletina ne može da ponudi – vitamin D. Ovaj vitamin je ključan za jake kosti, pravilno funkcionisanje imunog sistema i apsorpciju kalcijuma, a u ishrani često nedostaje. Divlji losos uz to sadrži i astaksantin, snažan antioksidans koji mu daje ružičastu boju i ima protivupalna svojstva.</p><p>Kada se sve svede na brojke, razlike postaju još očiglednije. Sto grama pilećih prsa ima oko 165 kalorija i čak 31 gram proteina, uz minimalnu količinu masti. Ista količina lososa donosi više kalorija, oko 206, manje proteina, ali znatno više zdravih masti koje štite srce i krvne sudove.</p><p>Zato odgovor na pitanje „šta je bolje” nije jednostavan. Ako vam je cilj vitka linija i mišićna masa, piletina je jači saveznik. Ako želite da zaštitite srce, mozak i hormonski sistem, losos je nepobjediv.</p><p>Najbolja strategija? Ne birati samo jedno jelo, već pametno kombinovati oba.</p>

Sve zavisi od toga šta želite da postignete – više mišića, bolje zdravlje srca ili snažniji imunitet

Losos se izdvaja prije svega po mastima koje štite srce

Losos ili piletina: Šta je zdravije za srce i mišiće?

<p>Pneumonija, odnosno upala pluća, ozbiljna je bolest bez obzira na to da li zahvata jedno ili oba plućna krila.&nbsp;</p><p>Kada su zahvaćena oba plućna krila, riječ je o obostranoj upali pluća, koja može imati teži klinički tok i biti životno ugrožavajuća ako se ne liječi na vrijeme.</p><h2><b>Šta je obostrana upala pluća?</b></h2><p>Obostrana upala pluća predstavlja infekciju oba plućna krila, a mogu je uzrokovati bakterije, virusi ili gljivice. Težina bolesti zavisi od uzročnika, općeg zdravstvenog stanja pacijenta i pravovremenog započinjanja terapije.</p><h2>Simptomi obostrane pneumonije</h2><p>Bez obzira na to da li je zahvaćeno jedno ili oba plućna krila, simptomi su uglavnom isti, a uključuju:</p><p>- Produktivan kašalj</p><p>- Povišenu tjelesnu temperaturu</p><p>- Plave ili ljubičaste usne i nokte</p><p>- Zbunjenost (češće kod osoba starijih od 65 godina)</p><p>- Ubrzano ili otežano disanje</p><p>- Ekstremni umor</p><p>- Ubrzan puls</p><p>- Oštre, probadajuće bolove u grudima pri disanju ili kašljanju.</p><h2><b>Kada se javiti ljekaru?</b></h2><p>Hitnu medicinsku pomoć potrebno je potražiti ukoliko se jave:</p><p>- Teškoće s disanjem</p><p>- Jak bol u grudima</p><p>- Uporan, iscrpljujući kašalj</p><p>- Temperatura viša od 38°C koja se teško snižava.</p><p>Ovi simptomi mogu ukazivati na težu infekciju koja može dovesti do ozbiljnih komplikacija poput otkazivanja bubrega, sepse, ali i smrtnog ishoda.</p><p>Pneumonija se može klasificirati i prema broju zahvaćenih režnjeva pluća. Što je veći broj zaraženih segmenata, to je klinička slika teža čak i ako su svi zahvaćeni dijelovi unutar jednog plućnog krila.</p><h2>Ko je u većem riziku?</h2><p>Veći rizik od razvoja upale pluća imaju:</p><p>- Odojčad i mala djeca</p><p>- Osobe starije od 65 godina</p><p>- Osobe s oslabljenim imunološkim sistemom usljed bolesti ili terapije</p><p>- Oboljeli od astme, cistične fibroze, dijabetesa ili srčane insuficijencije</p><p>- Pušači i osobe koje zloupotrebljavaju alkohol ili drogu</p><p>- Osobe koje su nedavno preboljele gripu ili drugu respiratornu infekciju.</p><h2>Liječenje obostrane pneumonije</h2><p>Obostrana upala pluća liječi se na isti način kao i jednostrana, ali zahtijeva pažljivo praćenje zbog mogućih komplikacija.</p><p>Plan liječenja zavisi od uzroka infekcije, njene težine, uzrasta pacijenta i općeg zdravstvenog stanja.&nbsp;</p><p>Terapija može uključivati lijekove za snižavanje temperature i ublažavanje bolova, lijekove protiv kašlja, antibiotike ili antivirusne lijekove, kao i terapiju kisikom.</p><h2>Virusna pneumonija</h2><p>Virusna upala pluća liječi se antivirusnim lijekovima i terapijom za ublažavanje simptoma. Antibiotici nisu efikasni protiv virusa.</p><p>Većina pacijenata može se liječiti kod kuće, ali osobama s hroničnim bolestima i starijim pacijentima može biti potrebna hospitalizacija.</p><h2>Bakterijska pneumonija</h2><p>Bakterijska pneumonija liječi se antibioticima, a izbor lijeka zavisi od vrste bakterije koja je izazvala infekciju.</p><p>Dok se većina slučajeva može liječiti kod kuće, mala djeca, starije osobe i pacijenti s oslabljenim imunitetom često zahtijevaju bolničko liječenje, uključujući intravensku primjenu antibiotika i po potrebi, respiratornu potporu.</p><p>Mikoplazma pneumonija je blaži oblik bakterijske upale pluća, ali često zahvata oba plućna krila i također se liječi antibioticima.</p><h2>Vrijeme oporavka</h2><p>Uz pravovremeno i adekvatno liječenje, većina inače zdravih osoba može očekivati poboljšanje u roku od tri do pet dana. Povratak uobičajenim aktivnostima moguć je nakon sedmicu dana ili nešto duže.</p><p>Ipak, umor i blagi simptomi, poput kašlja, mogu potrajati i nakon što se akutna faza bolesti povuče.</p>

Simptomi, faktori rizika i kada se hitno javiti ljekaru

Obostrana upala pluća: Ozbiljna infekcija koja može biti fatalna

<p>Prema studiji objavljenoj u časopisu Nature Communications, određena genetska varijanta mogla bi imati važnu ulogu u smanjenju potrebe za cigaretama. Riječ je o promjeni u genima koji kodiraju nikotinske acetilholinske receptore (nAChRs), proteine u mozgu odgovorne za osjećaj nagrade koji prati unos nikotina.</p><h2>Velika populaciona studija u Meksiku</h2><p>Istraživački tim analizirao je genetske podatke 37.897 aktivnih pušača uključenih u dugoročnu zdravstvenu studiju stanovnika Meksiko Siti. Cilj projekta bio je ispitati genetske i okolišne faktore koji utiču na zdravlje ove populacije.</p><p>U analizi je izdvojena varijanta gena CHRNB3, zaduženog za stvaranje β3 podjedinice nikotinskog receptora.</p><h2>Manji broj cigareta kod nosilaca varijante</h2><p>Rezultati pokazuju jasnu razliku u navikama pušenja između ispitanika.</p><p>Osobe koje imaju jednu kopiju ove genetske promjene u prosjeku konzumiraju oko 21 posto manje cigareta dnevno. Kod onih sa dvije kopije efekat je još izraženiji – broj popušenih cigareta manji je za čak 78 posto u poređenju s osobama koje nemaju ovu varijantu.</p><h2>Slični nalazi potvrđeni i u drugim regijama</h2><p>Iako je varijanta učestalija među osobama meksičkog porijekla, dodatne analize u velikim bazama podataka dale su uporedive rezultate. Podaci iz britanske biobanke (oko 130.000 ispitanika evropskog porijekla) te japanske biobanke (oko 180.000 ispitanika istočnoazijskog porijekla) ukazuju na sličan obrazac povezanosti između gena i intenziteta pušenja.</p><p>Stručnjaci naglašavaju da efekat varijante nije ograničen na jednu etničku skupinu.</p><h2>Nova meta za liječenje ovisnosti?</h2><p>Prema tumačenju autora studije, smanjena aktivacija β3 podjedinice mogla bi predstavljati obećavajući pravac u razvoju terapija za odvikavanje od pušenja. Ipak, potrebna su dodatna istraživanja na većim i raznovrsnijim uzorcima kako bi se preciznije objasnila uloga ove genetske promjene u razvoju ovisnosti o nikotinu.</p><p>Otkriće otvara prostor za inovativne pristupe koji bi u budućnosti mogli doprinijeti smanjenju broja pušača širom svijeta.</p>

Naučnici identifikovali promjene povezane s pušačkim navikama

Genetska varijanta koja utiče na manju potrebu za nikotinom

<p>Tema Turetovog sindroma dospjela je u žižu javnosti nakon neprijatne situacije na dodjeli British Academy Film Awards u Londonu, kada je gost Džon Dejvidson tokom ceremonije izgovorio rasističku psovku. Događaj je izazvao brojne reakcije, ali i otvorio pitanja o prirodi ovog neurološkog poremećaja.</p><p>O životu Džona Dejvidsona snimljen je film „I Swear“, u kojem ga tumači Robert Aramayo, a za tu ulogu nagrađen je priznanjem za najboljeg glumca.</p><h2>Neurološko stanje koje uzrokuje tikove</h2><p>Turetov sindrom je neurološki poremećaj koji se manifestuje kroz nevoljne pokrete i zvukove poznate kao tikovi. Iako ne postoji lijek koji ga može u potpunosti izliječiti, simptomi se mogu ublažiti odgovarajućim terapijama i prepoznavanjem okidača.</p><p>Tikovi su najprepoznatljivija karakteristika ovog stanja i dijele se na:</p><h2>Vokalne tikove</h2><p>Oni mogu uključivati kašljucanje, zviždanje, ponavljanje riječi, a u rjeđim slučajevima i izgovaranje nepristojnih ili uvredljivih izraza.</p><h2>Motoričke tikove</h2><p>Obuhvataju nagle pokrete poput trzanja glavom, podizanja ramena ili treptanja.</p><p>Važno je naglasiti da su uvredljive riječi ili psovke rijedak simptom, iako su često najviše medijski eksponirane, što dodatno doprinosi stigmatizaciji osoba s ovim sindromom.</p><h2>Tikovi su nevoljni i ne mogu se kontrolisati</h2><p>Edvard Palmer iz britanske humanitarne organizacije Tourettes Action pojasnio je za The Times da osobe sa Turetovim sindromom nemaju svjesnu kontrolu nad tim koji će tik nastupiti niti koje će riječi biti izgovorene.</p><p>Prema njegovim riječima, kod nekih ljudi tikove mogu potaknuti određeni vanjski podražaji, dok su kod drugih potpuno nasumični. Bez obzira na uzrok, riječ je o prisilnim radnjama koje osoba ne bira.</p><p>Procjenjuje se da između 10 i 15 posto oboljelih ima tikove koji uključuju nepristojne izraze, što znači da većina osoba sa sindromom nikada ne iskusi takav oblik simptoma.</p><h2>Mogući uzroci i kada se simptomi javljaju</h2><p>Tačan uzrok Turetovog sindroma još nije do kraja razjašnjen. Istraživanja ukazuju na snažnu genetsku komponentu, jer se poremećaj često pojavljuje unutar iste porodice.</p><p>Postoje i indicije da faktori iz okoline, poput određenih infekcija ili zdravstvenog stanja majke tokom trudnoće, mogu imati utjecaj.</p><p>Simptomi se najčešće pojavljuju oko šeste godine života, a intenzitet tikova može rasti tokom djetinjstva, naročito oko desete godine.</p><h2>Kako se postavlja dijagnoza?</h2><p>Za postavljanje dijagnoze potrebno je da osoba ima više motoričkih tikova i najmanje jedan vokalni tik u kontinuitetu od najmanje godinu dana.</p><p>Stručna procjena je ključna kako bi se isključila druga stanja i započeo adekvatan tretman.</p><h2>Mogućnosti liječenja i kontrole simptoma</h2><p>Iako lijek ne postoji, postoji više pristupa koji mogu pomoći u ublažavanju simptoma i poboljšanju kvaliteta života.</p><h2>Bihevioralna terapija</h2><p>Ovaj oblik terapije pomaže osobi da prepozna osjećaj ili nagon koji prethodi tiku te da razvije alternativnu, manje upadljivu reakciju.</p><h2>Promjene životnih navika</h2><p>Stres, umor i jaka emocionalna uzbuđenja mogu pojačati tikove. Zbog toga se preporučuje redovan san, fizička aktivnost i izbjegavanje situacija koje izazivaju intenzivnu napetost kad god je to moguće.</p><h2>Terapija lijekovima</h2><p>Kod određenih pacijenata medikamenti mogu ublažiti simptome, iako učinak varira od osobe do osobe. Liječenje je često usmjereno i na pridružena stanja, poput poremećaja pažnje i hiperaktivnosti.</p><h2>Život sa Turetovim sindromom</h2><p>Uz odgovarajuću terapiju, podršku porodice i razumijevanje okoline, mnoge osobe sa Turetovim sindromom mogu voditi ispunjen i produktivan život.</p><p>Informisanost javnosti i smanjenje predrasuda ključni su za stvaranje društva u kojem će oboljeli biti prihvaćeni bez stigme i pogrešnih pretpostavki.</p>

Stres, umor i jaka emocionalna uzbuđenja mogu pojačati tikove

Šta je Turetov sindrom i zašto je ponovo u centru pažnje nakon incidenta na BAFTA nagradama?

<p>Tokom ramazana mnogi pacijenti koji poste imaju dilemu kako pravilno uzimati terapiju bez ugrožavanja zdravlja. Promjena ritma ishrane i sna može utjecati na djelovanje lijekova, zbog čega su stručni savjeti od presudne važnosti.</p>

<p>U novom izdanju Avazovog intervjua farmaceuti Semir Mehović i Emina Hubjer predstavili su „Farmaceutski vodič kroz ramazan“ i govorili o tome kako pravilno rasporediti terapiju između sehura i iftara, koje bolesti zahtijevaju poseban oprez te kada je obavezno konsultovati ljekara.</p><p>Kompletan intervju pogledajte u videoprilogu na početku teksta.</p><p><a href="https://www.youtube.com/@DnevniAvazTV/videos">Besplatno se pretplatite na Youtube kanal Avaz TV.</a></p>

U novom izdanju Avazovog intervjua farmaceuti Semir Mehović i Emina Hubjer predstavili su „Farmaceutski vodič kroz ramazan“ 

Video / Terapija i post: Kako sačuvati zdravlje tokom ramazana?

<p>Promuklost, peckanje i bol pri gutanju najčešći su znakovi upale grla, posebno u zimskim mjesecima. Prije nego što posegnete za lijekovima, rješenje možda već imate u kuhinji. Topla kombinacija meda, limuna i đumbira može ublažiti iritaciju i smanjiti upalu.</p><p>Kašika meda oblaže sluznicu i smiruje nadražaj, limun je bogat vitaminom C, dok đumbir djeluje protivupalno. U šolju tople (ne vrele) vode dodajte sok pola limuna, kašiku meda i nekoliko kolutića svježeg đumbira. Ostavite da odstoji nekoliko minuta i pijte polako, u gutljajima.</p><p>Stručnjaci savjetuju i unos dovoljno tečnosti te izbjegavanje hladnih napitaka. Ako bol potraje duže od nekoliko dana ili se javi povišena temperatura, potrebno je obratiti se ljekaru.</p>

Stručnjaci savjetuju i unos dovoljno tečnosti te izbjegavanje hladnih napitaka

Grlobolja nestaje kao rukom odnesena: Ovo piće čini čuda!

<p>U danima kada je tempo života ubrzan, a obaveze se samo gomilaju, nije čudno što se osjećamo iscrpljeno.&nbsp;</p><p>Svi smo umorni od posla, svakodnevnog ritma i stalne trke s vremenom. Na sve to dodatno utiče sivo, hladno zimsko vrijeme, manjak sunčeve svjetlosti i dani koji su znatno kraći. Organizam prirodno reaguje usporavanjem, a motivacija često pada na minimum.</p><h2>Lijek za zimski i proljetni umor – usporite</h2><p>Zimski umor nije slabost – to je odgovor tijela na manjak svjetlosti, boravka na svježem zraku i smanjenu fizičku aktivnost. Kada dan traje kratko, a obaveze su iste (ili čak veće), osjećaj iscrpljenosti postaje svakodnevica.</p><p>S druge strane, proljetni umor je također prirodan proces prilagodbe. Iako dolazi toplije vrijeme i više svjetla, organizam se mora priviknuti na promjene temperature, duže dane i ubrzani ritam koji proljeće donosi. Hormonske promjene, oscilacije u energiji i lagana bezvoljnost nisu neuobičajene.</p><p>Prvi korak je prihvatanje – umor je signal, a ne neprijatelj. Umjesto da se borimo protiv sebe, potrebno je oslušnuti šta nam tijelo poručuje.</p><h2>1. Pokret kao lijek</h2><p>Lagani trening, šetnja na svježem zraku ili istezanje mogu učiniti više nego što mislimo. Fizička aktivnost potiče cirkulaciju i lučenje hormona sreće, što direktno utiče na raspoloženje i nivo energije.</p><h2>2. Male lične rituale ne preskačite</h2><p>Jutarnja kafa u tišini, večernje čitanje nekoliko stranica knjige, topla kupka ili vođenje dnevnika – ti mali trenuci su zlata vrijedni. Oni vraćaju osjećaj kontrole i mira u dan prepun obaveza.</p><h2>3. Realna očekivanja</h2><p>Ne moramo svaki dan biti maksimalno produktivni. Dozvoliti sebi sporiji tempo ne znači odustati, već pametno rasporediti energiju.</p><h2>4. Boravak na dnevnom svjetlu</h2><p>Čak i kratka šetnja tokom dana može značajno poboljšati raspoloženje. Sunčeva svjetlost utiče na proizvodnju serotonina i regulaciju sna.</p><h2>5. Mentalni reset</h2><p>Ograničiti vrijeme provedeno na društvenim mrežama i napraviti prostor za tišinu. Preopterećenost informacijama dodatno umara um.</p><p>Najvažnije je zapamtiti da su i zimski i proljetni umor prolazni. Energija se vraća postepeno – kroz brigu o sebi, balans između obaveza i odmora te svjesnu odluku da njegujemo tijelo i um.</p><p>Ponekad najveća pobjeda nije obaviti sve sa liste, već naučiti stati, udahnuti i nastaviti tempom koji nam odgovara.</p><p>Umor ne znači slabost. On je podsjetnik da smo ljudi – da radimo, brinemo, pokušavamo i dajemo sebe svakom danu. I zima i proljeće su faze, baš kao i naša energija. Ne moramo uvijek biti na maksimumu da bismo bili vrijedni.</p><p>Snaga nije u tome da ignorišemo iscrpljenost, već da naučimo upravljati vremenom koje imamo. Da biramo knjigu umjesto beskonačnog skrolanja. Da biramo mali lični ritual umjesto još jedne obaveze.</p><p>I zato, čak i kada ste umorni, napravite taj jedan mali korak za sebe. Vaše tijelo će vam  zahvaliti, a um će slijediti. I nikako ne zaboravite piti dovoljno vode, jer hidratacija je važan segment rezistencije.</p><p>Stavljanje kvalitetnog sna u vrh liste prioriteta također će uveliko olakšati adaptaciju organizma na novo godišnje doba.</p>

Sunčeva svjetlost utiče na proizvodnju serotonina i regulaciju sna

Zimski i proljetni umor, kako nadjačati vlastiti um

<p>Kardiolozi se slažu da je za zdravlje srca ključna jedna jednostavna, ali dosljedna navika – svakodnevno kretanje.</p><p>Iako mnogi, kada odluče da žive zdravije, odmah pribjegnu drastičnim promjenama poput strogih dijeta ili intenzivnih treninga, stručnjaci ističu da najveću razliku često čine male, redovne fizičke aktivnosti koje postanu dio svakodnevice.</p><p>Prema riječima kardiologa, redovno pokretanje tijela ključno je za očuvanje zdravlja krvnih sudova, srca, mozga i mišićno-koštanog sistema. Nije presudno da li je riječ o hodanju, vožnji bicikla, vježbama sa sopstvenom težinom ili istezanju – važno je da se tijelo svakodnevno aktivira.</p><p>Kardiolog i profesor medicine dr. Alan Rozanski ističe da bez izuzetka hoda svaki dan. Hodanje smatra "nepregovaračkom navikom" jer je jednostavno, dostupno svima i ne zahtijeva posebnu opremu niti članstvo u teretani.</p><p>Njegove šetnje obično traju između 30 i 45 minuta, ali dodatno ubacuje i kraće periode aktivnosti tokom dana – hoda dok razgovara telefonom ili bira stepenice umjesto lifta. Takvi mali, naizgled beznačajni pokreti, prema istraživanjima, s vremenom imaju snažan efekat na zdravlje srca i metabolizam.</p><p>Stručnjaci podsjećaju da kardiovaskularni sistem pozitivno reaguje na različite oblike fizičke aktivnosti. Redovno kretanje doprinosi boljoj regulaciji krvnog pritiska, nivoa šećera u krvi i masnoća, ali i smanjenju upalnih procesa u organizmu. Uz to, pozitivno utiče na raspoloženje i funkciju mozga.</p><p>Posebno se izdvaja brza šetnja kao jedan od najjednostavnijih i najefikasnijih načina očuvanja zdravlja. Ona poboljšava krvni pritisak, nivo holesterola, kontrolu šećera u krvi i tjelesni sistem, čime se direktno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti.</p><p>Poruka kardiologa je jasna: nije važna savršenost, već dosljednost. Svakodnevno kretanje, ma koliko skromno bilo, predstavlja jednu od najmoćnijih navika za dug i zdrav život.</p>

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

Jutarnje pijenje vode: Ključ za bolje zdravlje i energiju

Losos ili piletina: Šta je zdravije za srce i mišiće?

Obostrana upala pluća: Ozbiljna infekcija koja može biti fatalna

Genetska varijanta koja utiče na manju potrebu za nikotinom

Šta je Turetov sindrom i zašto je ponovo u centru pažnje nakon incidenta na BAFTA nagradama?

Video / Terapija i post: Kako sačuvati zdravlje tokom ramazana?

Grlobolja nestaje kao rukom odnesena: Ovo piće čini čuda!

Zimski i proljetni umor, kako nadjačati vlastiti um

Kardiolozi usaglašeni: Ova navika najvažnija je za zdravlje srca

Zdravlje

Ubrzani rad štitne žlijezde: Koje namirnice ublažavaju simptome, a koje pogoršavaju stanje

Počinje Sedmica glaukoma: Spriječite bolest zbog koje je 80 miliona ljudi u opasnosti od sljepoće

Pletenje kao terapija: Kako igle i pređa pomažu u borbi protiv loših navika

Nije samo za krize: Stručnjaci razbijaju najčešće mitove o psihoterapiji

Problemi sa spavanjem mogu ugroziti srce

Misterij jutarnje iscrpljenosti: Zašto se budimo umorni i nakon osam sati sna?

Šta česte svađe rade našem tijelu i mozgu?

Jutarnje pijenje vode: Ključ za bolje zdravlje i energiju

Losos ili piletina: Šta je zdravije za srce i mišiće?

Obostrana upala pluća: Ozbiljna infekcija koja može biti fatalna

Genetska varijanta koja utiče na manju potrebu za nikotinom

Šta je Turetov sindrom i zašto je ponovo u centru pažnje nakon incidenta na BAFTA nagradama?

Video / Terapija i post: Kako sačuvati zdravlje tokom ramazana?

Grlobolja nestaje kao rukom odnesena: Ovo piće čini čuda!

Zimski i proljetni umor, kako nadjačati vlastiti um

Kardiolozi usaglašeni: Ova navika najvažnija je za zdravlje srca