Skoro svakodnevni rast cijena sve teže podnose građani s prosječnim, a kamoli minimalnim primanjima, dok ogromna većina penzionera godinama igra igru preživljavanja. Njihova primanja su, jednostavno, nedovoljna za život dostojan čovjeka.U protekloj godini penzije su uvećane za 6,55 posto po osnovu redovnog usklađivanja, pa su oni s najnižim primanjima, kojih je 46 posto od ukupnog broja penzionera, imali na raspolaganju 573 KM. Zbog famozne formule za obračun koja se, gotovo dominantno, oslanja na rast BDP-a penzioneri su ostali uskraćeni za vanredno usklađivanje, odnosno još jedno uvećanje svojih primanja. Kao svojevrsna utjeha data im je jednokratna novčana pomoć u iznosu od 50 i 100 KM, većini nedovoljno i za mjesečni popis lijekova.Ove godine gotovo isti scenarij, vanrednog usklađivanja nema na vidiku, jer BDP nikako da "uskoči“ u zakonsku formulu, a "skromniji“ postotak redovnog usklađivanja od 4,49 posto najnižu penziju je „popeo“ na iznos od 599,28 KM ili nekih 25 KM više u odnosu na lani. Tolike decenije rada i kao nagrada povećanje penzije koje je dovoljno za kilogram teletine.Penzioneri su još lani, kada su ostali bez dodatne podrške-vanrednog usklađivanja, zatražili izmjene Zakona o PIO, jer sadašnja formula usklađivanja ne prati realne potrebe života. Nova formula koju traže pratila bi rast plaća i inflacije, kao što je to, uostalom, praksa u zemljama okruženja.Tako bi penzije, barem djelimično, išle u korak sa stvarnim troškovima života i ne bi ostajale zarobljene u statistici. I, dok se penzioneri svakodnevno bore za goli opstanak, njihovi zahtjevi za sada ostaju bez konkretnog odgovora.

Tolike decenije rada i kao nagrada povećanje penzije koje je dovoljno za kilogram teletine

Igra preživljavanja

Vojna predstavnica BiH u Združenom štabu NATO-a u Napulju, pukovnica Jasmina Kamber-Omerbegović, nominirana je za Women in Defence UK Award 2025. U godini kada ova inicijativa obilježava svoju 10. godišnjicu, Jasmina je nominirana u posebnoj kategoriji koja prepoznaje žene izvan Ujedinjenog Kraljevstva, koje su dale značajan doprinos sektoru odbrane i sigurnosti. Za pukovnicu Oružanih snaga BiH ovo je potvrda da dugoročni i sistemski rad imaju globalnu vrijednost.- To što dolazim iz Bosne i Hercegovine za mene ima posebno značenje, jer ova nominacija prepoznaje i vrednuje napore koje svakodnevno ulažemo u jačanje odbrambenih kapaciteta, profesionalizam, ljudsku dimenziju sigurnosti i uključivanje žena u sve aspekte odbrambenog sektora BiH – kazala je u razgovoru za “Avaz” Kamber-Omerbegović.Svoju nominaciju podijelila je sa svim kolegicama i kolegama unutar Ministarstva odbrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, ali i Britanske ambasade u BiH, jer zajedno, predano i svakodnevno doprinose stabilnosti i razvoju savremenog odbrambenog sektora.Jasmina Kamber-Omerbegović rođena je u Sarajevu 25. novembra 1974. Magistrica je sociologije. Sudjelovala je u NATO misiji „Odlučna podrška“ u Afganistanu i UN misiji MINUSMA u Maliju. Prva je žena predstavnica naše zemlje u NATO štabu u Napulju u historiji Oružanih snaga BiH.

Svoju nominaciju podijelila je sa svim kolegicama i kolegama unutar Ministarstva odbrane i Oružanih snaga Bosne i Hercegovine

Jasmina Kamber-Omerbegović: Globalna vrijednost

Prvo je zabranio rad trgovinama nedjeljom – jer, kako kaže ministar Amir Hasičević, kasirke zaslužuju dan odmora s porodicom. Osim ako nisu iz Orašja. Tamo i dalje moraju raditi – jer to je volja HDZ-a, a ona se unutar Trojke ne dovodi u pitanje. Ko je rekao da selektivno ludilo ne može biti politika?Policajci, vatrogasci, ljekari, novinari, kondukteri, konobari... ? E oni moraju raditi. Njihove porodice nisu relevantne.Naravno, zabrana rada nedjeljom izazvala je niz potresa na tržištu, pa ministar skoro na sedmičnoj bazi izlazi s novim pravilnicima kojim dorađuje svoj zakon kao DJ s novim hitovima. Samo što ovdje niko ne pleše - osim možda veliki trgovinski lanci koji uživaju u gušenju male konkurencije.Jedna od perverznih posljedica zabrane rada nedjeljom jeste to što su benzinske pumpe postale novi tržni centri. Ljudi, iz nužde, počeli su vikendom kupovati na pumpama. I taman kad ste se ponadali da bar tamo možete uzeti mlijeko, sok i pecivo – evo Amira da naredi da ne možete. Sad će se precizno odrediti šta smijete kupiti na pumpama. Jer nema većeg neprijatelja radničkih prava od jogurta i dvajs' deka kafe nedjeljom.Dobro došli u Ministarstvo besmisla, s Amirskom podsekcijom za zabranu svega što liči na normalan život i slobodno tržište. Monty Python bi bio ponosan. Samo što je kod njih to bila komedija. Kod nas je to zvanična politika.A kad mislite da ne može dalje – može. Hasičević se sada nameračio i na online trgovinu. Jer, kako kaže, "kupci su nezaštićeni". I tu uskače Amir – ne kao ministar, već kao veliki regulator, da nas spasi od samih sebe.Zabrana rada malim trgovinama. Ograničenja na pumpama. Restrikcije u online kupovini. Saberite dva i dva – i brzo ćete doći do odgovora kome sve ove "regulacije" najviše odgovaraju.P.S. Ministar je svoju zabranu rada svojevremeno pravdao pozivanjem na Noama Čomskog (Chomsky), kojeg je nazvao "guruom liberalizma". Čomski je mnogo toga, ekstremni ljevičar sigurno, notorni negator genocida u Srebrenici također, ali liberal zasigurno nije. Ako je to njegov izvor znanja – bolje da ne zavirujemo dublje u ostatak obrazovanja ministra Hasičevića.

Nema većeg neprijatelja radničkih prava od dvajs' deka kafe nedjeljom

Veliki regulator

Od početka mandata visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH Kristijan Šmit (Christian Schmidt) izložen je naizmjeničnim, često žestokim kritikama predstavnika pojedinih političkih partija iz Sarajeva i Banje Luke. Zbog uhu nimalo prijatnog tona koji je koristio u Goraždu, kada je vikao na novinare, našao se na udaru i medijske, ali i šire društvene zajednice.Ipak, kontinuirani napadi, najprizemnije uvrede, pokušaji diskreditacije i osporavanja njegovog legitimiteta, uporno i jednakim intenzitetom dolaze s iste adrese – iz Vlade RS i od kadrova režima predvođenog SNSD-om i Miloradom Dodikom. S razlogom, jer pored Ustavnog suda BiH, Šmit je posljednja barijera na putu ka totalnoj anarhiji u državi i secesiji jednog entiteta. Na jednak tretman naišao bi vjerovatno svako ko bi se u ovom vremenu, kad Dodik procjenjuje da je „povoljan moment“, našao na poziciji visokog predstavnika.Šmit nije od onih koji će prespavati mandat i ništa ne raditi i to je jasno od njegovog dolaska u Sarajevo. Često suočen s nedostatkom pažnje međunarodnih partnera, pa i podrške dok su zauzeti drugim geopolitičkim prioritetima, Šmit ipak djeluje, ne miruje.Kako vrijeme prolazi sve se jasnije potvrđuje njegova opredjeljenost da svojim mandatom i autoritetom u međunarodnim krugovima zaštiti ovu zemlju i Dejtonski sporazum o miru. Potvrda tome je i njegov posljednji izvještaj Vijeću sigurnosti UN-a u kojem jasno ukazuje na adresu s koje dolaze napadi na ustavno-pravni poredak BiH, da potezi RS nagovještavaju secesiju i predstavljaju prijetnju miru.U roku od samo nekoliko dana Šmit je učestvovao i na Kongresu Evropske narodne stranke, istaknuvši da se radilo o uspješnom događaju za zapadni Balkan, a posebno BiH, a već se sastao i s Fridrihom Mercom (Friedrich Merz), novim njemačkim kancelarom, potvrđujući podršku Njemačke miru, stabilnosti i napretku BiH u pravcu euroatlantskih integracija. Sve sumnje u namjere odlučnog njemačkog političara padaju u vodu pred sjećanjem na njegove prethodnike i pitanjem – nije li i Šmit svoj mandat mogao provesti zabrinut i u dubokom zimskom snu?!

Šmit nije od onih koji će prespavati mandat i ništa ne raditi i to je jasno od njegovog dolaska u Sarajevo

Šmit ne miruje

Udruženja žrtava rata već godinama traže da pravosudni organi ove zemlje istraže ulogu aktuelnog predsjednika NSRS Nenada Stevandića u etničkom čišćenju Kotor-Varoši i Bosanske Krajine i navode da je sa svojom jedinicom SOS počinio ratne zločine protiv civilnog stanovništva bošnjačke i hrvatske nacionalnosti.Uz zahtjeve su dostavljali i dijelove presuda Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju u kojima se spominju Stevandić i njegova jedinica, koju očito preživjele žrtve ne pamte po dobrom. Ipak, nekoliko rečenica žrtve ratnih zločina iz Kotor-Varoši Fikreta Skopljaka, na suđenju Stevandićevom saborcu Danku Kajkutu, upečatljivije su od svih dopisa upućenih na adresu Tužilaštva BiH.- Danko Kajkut me povukao za glavu i psovao mi majku i onda me dva-tri puta udario šakom iza vrata. Onda je Stevandić rekao: „Nemoj više, ja ću“. Između zida i auta od Stevandića sam dobio batine i izbio mi je sedam zuba – naveo je Skopljak u svom iskazu.Od navoda koji su privukli veliku pažnju medija i javnosti ne odustaje, jer od istine se ne može odustati. Nakon tortura koje su prošle tokom rata i decenija u kojima su njihova prava osporavana, dok su se osumnjičeni za ratne zločine često nalazili na odgovornim, dobro plaćenim poslovima od lokalnih zajednica do nivoa države, istina i ta mrva pravde koja je sve sporija, jedino je što žrtvama danas uopće i predstavlja motiv da se i dalje bore.&nbsp; &nbsp;

Od navoda koji su privukli veliku pažnju medija i javnosti ne odustaje, jer od istine se ne može odustati

Fikret Skopljak: Svjedok istine

Prvi maj u Bosni i Hercegovini nije samo datum na kalendaru, već bolan podsjetnik na radničku borbu koja nikad nije prestala. Ovdje se Praznik rada slavi s gorčinom u grlu. Radnička prava? To je fraza koja zvuči kao loša šala, više mit nego stvarnost. Minimalna plaća jedva pokriva račune, dok gazde i političari pune džepove na znoju i suzama običnog čovjeka. Radnici rade prekovremeno bez nadoknade, sindikati su ili kupljeni ili nemoćni, a zakoni o radu postoje samo na papiru. Ulice se nekada na Prvi maj ispune transparentima, ali ne i ove godine. Ipak, gdje je tu prava borba? Gdje je glas naroda koji viče za dostojanstvom? Ovaj praznik trebao bi biti plamen revolta, podsjetnik da se pravda ne moli, već uzima. Ali umjesto toga, često je samo dan za roštilj i bijeg od stvarnosti.Ipak, negdje u toj tišini krije se iskra – radnik koji odbija da se pokori, koji sanja o danu kad će njegov trud biti cijenjen.A onda dođe Drugi maj, dan kad je Sarajevo, 1992., reklo "dosta“ i odbilo agresora. Tog dana, branitelji su stali kao stijena, uzviknuvši: "Ne damo grad!“ Bila je to pobjeda duha, hrabrosti, otpora, jedinstva i slobode. Drugi maj nije samo historijski trenutak; to je simbol onoga što Bosna jest – zemlja koja se ne predaje, čak i kad je sve protiv nje. Ta borba nije završila 1995. Rat je možda prestao, ali rat za opstanak traje – protiv korupcije, siromaštva, nepravde. Drugi maj nas opominje: sloboda nije poklon, već obaveza.Dok 1. maj viče za pravdom na radnom mjestu, 2. maj podsjeća na cijenu koju smo platili za ovo tlo pod nogama.Ova dva dana isprepletena su u duši Bosne kao dva lica iste medalje. Jedan je krik za dostojanstven život, drugi za slobodu koja se ne prosi, već osvaja. Zajedno, oni su poziv na buđenje. Neka radnik digne glavu, neka se sjetimo žrtava Sarajeva, neka se borba nastavi – za plate koje hrane porodice, za pravdu koja nije samo riječ, za Bosnu koja nije samo geografija, već ideja. Jer ako mi ne stanemo ukraj ovom haosu, ko će?Ovi dani nisu samo proslava - oni su zavjet. Da se ne predamo. Da se borimo. Za nas, za naše, za budućnost.

Dok 1. maj viče za pravdom na radnom mjestu, 2. maj podsjeća na cijenu koju smo platili za ovo tlo pod nogama

Građani Sarajeva ustali 2. maja i rekli: "Ne damo grad"

Borba nikad ne staje

Vijest da je Lana Pudar, jedna od najboljih sportistkinja koje je Bosna i Hercegovina imala u posljednjih nekoliko decenija, odlučila svoju karijeru nastaviti u Sjedinjenim Američkim Državama, ne bi trebala nikoga iznenaditi - ali nas ipak sve zaboli.Ova odluka nije došla preko noći, već je rezultat dugogodišnjeg ignorisanja i zanemarivanja potreba vrhunskih sportista od države.Bosna i Hercegovina se voli kititi uspjesima svojih sportista kad dođu medalje, kad se svira himna i vijori zastava. Međutim, iza kulisa, ti isti sportisti se bore s neadekvatnim uslovima za trening, manjkom podrške, lošom sportskom infrastrukturom i minimalnim ulaganjima. Sportistima se često obećava mnogo – a ispunjava gotovo ništa.Tako se i Lani obećavao bazen u Mostaru. Nakon svakog uspjeha, svake medalje – a to je bilo svako malo, stizale su pompezne najave kako kreće gradnja bazena. Ali samo se najavljivalo, a radilo se jedno veliko – ništa!Lana Pudar je svojim talentom, radom i rezultatima zaslužila mnogo više. Umjesto da joj država stvori optimalne uslove za napredak, gurana je u sistem gdje se mora sama snalaziti, dok se istovremeno očekuje da donosi svjetske rezultate. Odlazak u SAD je potpuno razumljiv potez – jer tamo će imati ono što ovdje nije: profesionalne uslove, sistemsku podršku i perspektivu.Srećom, Lana će još uvijek nastupati pod zastavom BiH, ali vrijeme je da se zapitamo, koliko inače sportista moramo izgubiti da bi se nešto promijenilo?

Lana Pudar će kao šampionka iznevjerena od svoje domovine nastaviti karijeru u SAD

Bazen pun obećanja

U danima kada je svaku riječ potrebno pažljivo analizirati prije nego bude izgovorena, politički predstavnici često rade potpuno suprotno, pa u javnost plasiraju ideje koje podgrijavaju lažne nade ili unose još veći nemir među građane. Jedna od takvih stigla je sa sjednice Glavnog odbora SDA, koji je zatražio da Brčko distrikt BiH bude dodijeljen FBiH. Iako svjesni da prijedlog jedne stranke ne znači mnogo, osim eventualnog rasta popularnosti u određenom krugu birača, prijedlog su usvojili i poslali, pa je izazvao reakcije i onih koji se mnogo ozbiljnije i duže bave mapama i granicama, i to ne samo onim administrativnim unutar BiH.Takvu praksu prekinula je jasna poruka prvog zamjenika visokog predstavnika i supervizora za Brčko distrikt BiH Luisa Krišoka (Louis Crishock), koji je domaće lidere upozorio da Distrikt prestanu koristiti za dnevno-političke obračune i u svrhu prikupljanja političkih poena. Sve strane, poručio je Krišok, obavezne su poštivati konačnu odluku o Brčko distriktu, a u tom smislu podržavati državne institucije, koje su ključne za stabilnost i sigurnost Distrikta.Luis Krišok je visoki dužnosnik Službe vanjskih poslova SAD. Na dužnost prvog zamjenika visokog predstavnika i supervizora za Brčko distrikt BiH imenovan je u avgustu prošle godine.

Na dužnost prvog zamjenika visokog predstavnika i supervizora za Brčko distrikt BiH imenovan je u avgustu prošle godine

Luis Krišok: Jasno upozorenje

Hrana i namirnice su dio svačijeg dnevnog ili sedmičnog budžeta, a cijene osnovnih životnih namirnica u Bosni i Hercegovini doživjele su znatan skok posljednjih godina, što dovodi do sve težeg životnog standarda građana. Povećanje troškova, u najvećoj mjeri za ishranu, dodatno svakodnevno opterećuje kućne budžete. Prema najavama Centralne banke BiH, inflacija će potrajati u naredne dvije godine. Dok su cijene hrane u svijetu rasle za 20 posto, u BiH su građani bili izloženi povećanju cijena od 100 do 400 posto.Ako uporedimo cijene osnovnih prehrambenih artikala, naprimjer ulja, njegova cijena je 2019. godine iznosila 1,90 KM, dok je u ovoj godini dostigla cijenu od 2,70 KM.Kilogram riže je poskupio sa tri KM na 4,70 KM, dok je cijena omiljenog napitka - kafe, od 6,50 KM porasla na 11,70 KM za pola kilograma i nastavila je i dalje da raste, u skladu s trendovima na svjetskom tržištu. Puter je od 2019. godine poskupio čak za 103 posto, čija je cijena za 200 grama iznosila 3,50 KM, dok sada iznosi više od sedam KM.Prosječna plaća u BiH je u periodu od početka 2020. godine, pa do decembra prošle godine porasla za nešto manje od 50 posto, dok je vrijednost potrošačke korpe doživjela skok za blizu 70 posto. Prema podacima Saveza samostalnih sindikata Bosne i Hercegovine, sindikalna potrošačka korpa za mart iznosi 3.166,30 KM.Bojkotom trgovina, koji je bio zahvatio cijeli region, pokušala se skrenuti pažnja na visoke cijene namirnica i poručiti vlastima da poduzmu konkretne mjere za smanjenje inflacije i poboljšanje životnog standarda. Međutim, kao i sve naše akcije, i ova je u BiH bila kratkog vijeka i nije donijela pozitivne rezultate.Najavljuju se i nova poskupljenja riže i kafe, ali i ulja i jaja, što trgovci sve pravdaju inflacijom. Ali, kome je još zanimljiva tema poskupljenja osnovnih životnih namirnica?

Sindikalna potrošačka korpa za mart iznosi 3.166,30 KM

O cijenama hrane ni riječi

Od svakodnevnog rasta cijena građanima BiH je već odavno muka. Od hrane, struje, vode, sve je poskupjelo, a u mnogim sredinama najavljuju i više cijene odvoza smeća. I, kao da sva ta silna poskupljenja nisu dovoljna, ekonomski analitičari i stručnjaci najavljuju nova poskupljenja. Izgleda da je neizbježno to da će nas zapljusnuti novi val poskupljenja.Tako su neki trgovci već potvrdili nove cijene pojedinih proizvoda, dok drugi izražavaju bojazan da će po skorašnjem isteku ugovora njihovi dobavljači usljed inflacije korigirati, jasno, naviše cijene svojih proizvoda.Dok je sindikalna potrošačka korpa za četveročlanu porodicu dosegla iznos od 3.166 KM, dotle je prosječna plaća iznosila 1.546 KM, a minimalna 1.000 KM. A, tih nešto više od 3.000 KM su samo minimalni troškovi jedne porodice koji u poređenju s plaćama oslikavaju, zapravo, potrošačku nemoć.Sve ono što građani dobiju kroz povećanja plaća, rast troškova života pojede kudikamo brže nego su ih osjetili na računu. Iako svako povećanje veseli, penzionerima dvadeset i kusur više koja marka od narednog mjeseca, s obzirom na crkavice kakve većina prima, neće biti dovoljno ni za lijek ni za život.S vrtlogom poskupljenja vlasti se ne znaju ili neće da nose. Akciju ili projekt, kako god, „Zaključavamo cijene“ gotovo da više niko ne doživljava, jer cjenovni udar svega i svačega za građane je golem i, zapravo, stvarnost je potpuno drugačija.U situaciji koja za većinu građana postaje neizdrživa, kozmetičke mjere nisu rješenje. Dok 80 posto hrane uvozimo, njive i pašnjaci sve dublje zarastaju u korov. Naši poljoprivrednici gube tržišne utakmice s onima iz regiona i mnogo dalje koji imaju dobre poticaje s jedne strane, a s druge, jer vlasti domaću proizvodnju ne štite od silnog uvoza. A, u cijeloj priči, bez suštinskih reformi i bez dugoročnih rješenja, samo će se nastaviti neslavni trend rasta cijena.

Sve što građani dobiju kroz povećanja plaća, rast troškova života pojede kudikamo brže nego su ih osjetili na računu

Ni za lijek ni za život

Fudbaler Sarajeva Frensis Kjeremeh (Francis Kyeremeh) postigao je gol protiv Željezničara, a nad njim je napravljen i faul za najstrožiju kaznu. Ovakva fantastična igra fudbalera iz Gane krunisana je pobjedom njegovog Sarajeva nad ljutim rivalom Željezničarom od 2:1.Izgleda da je kompleks neigranja Gruzijca Gulijašvilija stvar prošlosti, jer Kjeremeh je jučer na Koševu pokazao da ima magiju u nogama.Kjeremeh je nastupao u Srbiji za Jagodinu i Radnik, prije nego što je otišao u Izrael, a onda i Litvaniju. Upravo je iz litvanskog Žalgirisa stigao u Sarajevo u januaru 2023. godine. Prošle godine u avgustu se oženio, uplovio je u brak s dugogodišnjom djevojkom Aleksandrom. Aleksandra i Frensis imaju dvoje djece.&nbsp;

Fantastična igra fudbalera iz Gane krunisana je pobjedom njegovog Sarajeva nad ljutim rivalom Željezničarom od 2:1

Frensis Kjeremeh: Odlična igra na Koševu

Frensis Kjeremeh: Magija u nogama

Naoružani kordoni policije na ulicama bh. gradova, limuzine pod pratnjom i glave iza govornica, mikrofona, s TV ekrana iz kojih dopiru uvrede i ucjene, glasovi podjela i prijetnji, nikoga u ovoj državi ne ostavljaju ravnodušnim. U ranjenoj zemlji, koja je od rata do danas, zbog nepravde, nebrige i nedostatka tog svjetla na kraju tunela, gotovo milion svojih stanovnika ispratila u bijeli svijet, na ulicama su ponovo ljudi s fantomkama i šljemovima na glavama i s otkočenim puškama o ramenu i u rukama.Do jučer je tinjala ta slabašna nada da će ova, s njima ovakvima - nesretna zemlja konačno krenuti evropskim putem, prema normalnim, pravednijim, prosperitetnijim državama sretnijih i zadovoljnijih ljudi, kojima fudbalska utakmica donosi najveća uzbuđenja na kraju radne sedmice. A onda smo osvanuli u ambijentu koji više podsjeća na kvartove kojima gospodare meksički narkokarteli.U ovakvoj situaciji poput melema na ranu stiže vijest o susretu najviših vjerskih poglavara Rijaseta Islamske zajednice u BiH i Mitropolije dabrobosanske. Vječiti optimisti i u kratkom susretu reisu-l-uleme Huseina ef. Kavazovića i mitropolita Hrizostoma pronaći će motiv da i dalje vjeruju u neka bolja vremena za ovu zemlju i njene narode i građane. Tokom srdačnog susreta vjerski lideri dvaju naroda istaknuli su potrebu za unapređenjem međureligijskog dijaloga i obnavljanjem međusobnih veza. Prvi korak mogao bi biti povratak predstavnika Srpske pravoslavne crkve u Međureligijsko vijeće BiH.U pravo vrijeme, a možda i posljednji čas, rekli bismo, Kavazović i Hrizostom potvrdili su opredijeljenost ljudi širom ove zemlje koji, u svom svijetu, izvan stranačkih kišobrana, zajedno obilježavaju praznike i žele nastaviti živjeti u miru. Dok političari ponovo pokušavaju raspiriti plamen mržnje, neko ga konačno i potpuno mora ugasiti, a glasovi mira moraju postati jači.

Kavazović i Hrizostom potvrdili su opredijeljenost ljudi širom ove zemlje koji zajedno obilježavaju praznike i žele nastaviti živjeti u miru

Prvi korak

Dodik će prije ili kasnije odgovarati. Ali ono što se desilo u srijedu navečer na vratima institucija, u prizoru koji je više nalikovao kolumbijskom narko-trileru nego pravnoj državi, već sada ulazi u historiju kao trenutak državnog poniženja bez presedana.Inspektori SIPA-e, ljudi koji dolaze sa zakonom u rukama, pokušavaju da uruče nalog. Da mi mislimo da oni rade svoj posao.Ispred njih – crne uniforme, maske, duga cijev. Pripadnici MUP-a Republike Srpske, koji bez imalo straha i s vidljivim prijezirom poručuju: „Mrš odavde!“.I to nakon što se već više od mjesec bjegunci kreću i šeću i čak i prelaze granicu više puta.To nije bila samo poruka za te inspektore.To je bila poruka za sve nas.To je bila poruka za državu Bosnu i Hercegovinu: "Ne postojite".Je li shvatate da je ovo jasna poruka i dokaz da Bosnu i Hercegovina ne ispunjava ni elementarnu funkciju koja nešto čini državom - da provodi zakon u praksu?Ko će odgovarati za ovo?Ko će biti smijenjen?Hoćete li iko biti pozvan na odgovornost?Možete li zamisliti da se ovako nešto desi u SAD? Da lokalna policija u Teksasu ili Montani otjera pripadnike FBI-a koji dođu s nalogom protiv guvernera? Da im kažu "mrš", a federalna država samo obori pogled i ode?Zato pitam: Ima li među probosanskim predstavnicima iko obraza i časti da preuzme odgovornost za ovo?Do čega ste doveli državu?Da ne kažem – da makar pokuša objasniti ovu sramotu.Ili i dalje misle da će sve biti dobro na kraju samo ako dovoljno šute?

MUP RS poslao je poruku državi Bosni i Hercegovini: "Ne postojite"

Mrš odavde!

Predsjednik i osnivač britanske humanitarne inicijative “Remembering Srebrenica” Vakar Azmi (Waqar) zatražio je od ministra vanjskih poslova Velike Britanije Dejvida Kamerona (David Cameron) da pojača diplomatske aktivnosti kako bi i druge zemlje glasale za UN-ovu rezoluciju o Srebrenici. Istovremeno, organizacija koja je i osnovana zbog čuvanja sjećanja na genocid i borbe protiv mržnje i netolerancije, pozvala je vladu Ujedinjenog Kraljevstva da podrži usvajanje ovog dokumenta.Azmi je poručio da je malo događaja obilježilo kolektivnu svijest čovječanstva kao što je genocid u Srebrenici, kao najgori zločin na evropskom tlu od Drugog svjetskog rata. On je izrazio ponos što Ujedinjeno Kraljevstvo obilježava godišnjicu genocida na nacionalnom nivou i kroz 1.000 različitih događaja širom države, te što je ova zemlja bila prva koja je 2015. izradila nacrt rezolucije o Srebrenici na koju je Rusija uložila veto.- Poricanje genocida, veličanje počinilaca, promicanje mržnje prema Bošnjacima i stalne prijetnje miru, suverenitetu i teritorijalnom integritetu BiH obavezuju da ovu rezoluciju podrže ne samo Velika Britanija već i sve zemlje članice Ujedinjenih naroda. Međunarodnim danom neće se samo odati počast žrtvama i preživjelima, već će pomoći u izgradnji nove nade za dijalog i pomirenje - poručio je Azmi.

Predsjednik i osnivač britanske inicijative „Remembering Srebrenica“

Vakar Azmi: Izgradnja nove nade

Vrhunski bh. sportisti ponovo dižu glas. U prostorijama Olimpijskog komiteta BiH održana je panel diskusija naziva “Vizija i put ka Olimpijskim igrama LA 2028“ u kojem su zatražili ono što im pripada – podršku i sistem koji će ih pratiti na putu do uspjeha.Njihov uspjeh danas nije rezultat organizovane brige države, već inata, lične žrtve i ogromne ljubavi prema sportu i domovini. Zemlja koja svoje najbolje ne prepoznaje i ne njeguje, rizikuje da ostane bez njih. Koliko još talenata mora napustiti Bosnu i Hercegovinu da bi neko shvatio da gubimo ono najvrednije? Njihove medalje osvajaju se bez sistema, bez infrastrukture, često i bez osnovnih uslova za trening. I onda ih se slavi na dan uspjeha, a zaboravljamo sutradan. Dokle tako?Boli kad sportisti sami sebi finansiraju pripreme, kad nemaju ni dvoranu ni teren, kad ih se sjeti samo kad zablistaju na nekoj svjetskoj sceni. Ali i pored svega – oni ne odustaju.Lana Pudar, Lejla Njemčević, Elvedina Muzaferija, Tea Kovačević, Amel Tuka, Nedžad Husić, Mirza Nikolajev... su naši heroji i ambasadori koji nas predstavlja u najboljem svjetlu, dok se političari bave sobom, a ne sistemom koji bi trebao služiti svima nama.Vrijeme je da prestanemo govoriti "tako je to kod nas" i počnemo tražiti konkretne promjene, jer kad oni odu – otići će i nada. A dok su tu, dok još vjeruju da vrijedi pokušati, da vrijedi ostati i boriti se – i mi moramo stati uz njih. Ne samo kao navijači, već kao građani ove zemlje koji žele promjenu. Oni su dokaz da se i iz BiH može do vrha – ali i podsjetnik da bez sistema, bez podrške i bez poštovanja, taj put je previše bolan. Vrijeme je za novi sistem – zakon o sportu.&nbsp;

Sve što postižu je iz inata, lične žrtve i ogromne ljubavi prema sportu i domovini

Heroji bez države

Luka Dončić je košarkaški fenomen koji osvaja svijet svojom igrom i harizmom. U plej-ofu protiv Minesota Timbervolfsa, predvodio je Los Anđeles Lejkerse do bitne pobjede koja život znači (94:85), izjednačivši seriju na 1:1.S impresivnim 31 poenom, te 12 skokova i devet asistencija, Luka je pokazao zašto ga zovu "zvijer" u doigravanju.Njegova prva četvrtina, u kojoj je ubacio 16 poena, zapalila je publiku i postavila ton za pobjedu. Dončićeva sposobnost da dominira u ključnim momentima čini ga pravim liderom na terenu. Od dječaka iz Ljubljane, koji je s 13 godina potpisao za Real Madrid, do NBA superzvijezde, Lukin put je priča o talentu, upornosti i ljubavi prema košarci.Njegova igra nije samo statistika – to je umjetnost, s preciznim pasovima, nevjerovatnim šutevima i vizijom koja mijenja tok utakmice. U plej-ofu, gdje pritisak raste, Luka se uzdiže, bilježeći prosjek od 31 poen, 9,4 skoka i 7,8 asistencija u karijeri.Navijači Lakersa slave ovog čarobnjaka koji donosi radost i inspiraciju. Dončić nije samo igrač – on je simbol strasti, posvećenosti i snage da se snovi ostvare. Svaka utakmica s Lukom je podsjetnik zašto košarka spaja ljude, a njegov osmijeh nakon pobjede grije srca miliona. Luka Dončić je više od zvijezde – on je legenda u nastajanju. Novi ljubimac navijača Lejkersa i najveća greška Dalas Maveriksa.Luka Dončić rođen je 28. februara 1999. u Ljubljani.

Igra preživljavanja

Jasmina Kamber-Omerbegović: Globalna vrijednost

Veliki regulator

Šmit ne miruje

Fikret Skopljak: Svjedok istine

Borba nikad ne staje

Bazen pun obećanja

Luis Krišok: Jasno upozorenje

O cijenama hrane ni riječi

Ni za lijek ni za život

Frensis Kjeremeh: Magija u nogama

Prvi korak

Mrš odavde!

Vakar Azmi: Izgradnja nove nade

Heroji bez države

Luka Dončić:"Ubica" u plej-ofu

Kolumne

Igra preživljavanja

Jasmina Kamber-Omerbegović: Globalna vrijednost

Veliki regulator

Šmit ne miruje

Fikret Skopljak: Svjedok istine

Borba nikad ne staje

Bazen pun obećanja

Luis Krišok: Jasno upozorenje

O cijenama hrane ni riječi

Ni za lijek ni za život

Frensis Kjeremeh: Magija u nogama

Prvi korak

Mrš odavde!

Vakar Azmi: Izgradnja nove nade

Heroji bez države

Luka Dončić:"Ubica" u plej-ofu