Sada kada je turistička sezona pred vratima radnici u tom sektoru su pred novim izazovima. Prvi pokazatelji, najave i rezervacije, pokazuju da mjesta za optimizam itekako ima. U brojnim našim destinacijama od mora do planina turistički i ugostiteljski radnici se nadaju da će predstojeća sezona biti uspješna.Međutim, dok se u jednom dijelu BiH broje dolasci, u drugom se, čini se, broje otkazi. Tako se u manjem bh. entitetu sve više otkazuju rezervacije, a o padu turističkih posjeta nedavno su govorili i predstavnici vlasti u RS.Nažalost, činjenica je da gosti, uglavnom strani, otkazuju svoje rezervacije, ali ne zbog visokih cijena ili loših vremenskih uvjeta već zbog političke i sigurnosne situacije. Gosti, pogotovo iz inozemstva, nerado planiraju odmor u gradovima ili mjestima u čijem su centru duge cijevi ili u kojima se zvaničnici njihovih zemalja proglašavaju osobama persona non grata.Posebno je zabrinjavajuća činjenica da se sada turizam, koji je mnogima u ovoj teškoj ekonomskoj situaciji postao slamka spasa suočava s opasnostima koji su izvan njihove kontrole. Brojni turistički i ugostiteljski radnici su se kreditno zadužili da pokrenu vlastiti biznis, od izgradnje kuće za odmor, seoskog domaćinstva, apartmana i bazena do restorana, suvenirnica... Godinama su strpljivo i marljivo gradili vlastiti imidž da bi im sada sve to bilo na klackalici.Međutim, svaki otkazani dolazak nije samo gubitak za one koji žive od turizma. Turizam kao ključna grana ekonomije, kako brojni politički akteri nerijetko iznose, temelji se na povjerenju, osjećaju sigurnosti i stabilnosti. Ako se ti temelji budu i dalje razarali, gosti će radije birati one destinacije koje im pružaju sigurno okruženje. I, stoga, ne čudi što turistički radnici upozoravaju da su za dobre rezultate u turizmu od izuzetnog, ako ne i ključnog značaja, društvena i politička stabilnost. Jer, usljed političke nestabilnosti i nesigurnosti turizam postaje prvi gubitnik.

Gosti, pogotovo iz inozemstva, nerado planiraju odmor u gradovima ili mjestima u čijem su centru duge cijevi

Turizam na klackalici

Švedsko-američki skakač s motkom Armand Duplantis u ponedjeljak je osvojio prestižnu Laureus nagradu, koja se dodjeluje za najboljeg sportistu godine. Tako je potvrdio svoj status jednog od najvećih atletičara svih vremena, a priznanje mu je uručio rekorder Novak Đoković (5).U godini iza nas, čudesni Duplantis je nastavio da pomjera granice svog sporta. Osvojio je svoju drugu uzastopnu olimpijsku zlatnu medalju na Igrama u Parizu, postavivši novi svjetski rekord skokom od 6,26 metara. Nakon toga, u februaru 2025. ponovo je oborio svoj rekord, preskočivši 6,27 metara u Klermon-Feranu.Strast koju pokazuje prema svom sportu je fascinantna, a njegova posvećenost i glad za rekordima su zapanjujući. Prosto su impresivni njegovi skokovi, pa i oni koji nisu fanovi atletike i skokova s motkom, ostaju zapanjeni – snimci skokova su viralni, a sa slow-motion efektima izgleda kao da Duplantis leti.Duplantis je također prepoznat kao najbolji muški atletičar od Svjetske atletike u decembru 2024. godine, što dodatno potvrđuje njegovu dominaciju u svijetu skoka s motkom.Bez obzira na to da li se takmiči na svjetskim prvenstvima, olimpijadama ili u Dijamantskoj ligi, Duplantis ostaje posvećen svom cilju – da pomjera granice mogućeg u skoku s motkom, ruši rekorde i osvaja medalje.Armand Duplantis rođen je 10. novembra 1999. u američkoj Lujzijani. Otac Greg je bio skakač s motkom, dok je majka Helena igrala odbojku. Od četvrte godine je počeo da skače s motkom u dvorištu kuće, a rekorde je krenuo rušiti već s deset godina.

Osvaja medalje, obara rekorde, a na snimcima djeluje kao da leti


Armand Duplantis: Najbolji na svijetu

Sportista i humanista Faruk Suljović svoju bol pretvorio je u snagu i borbu za život drugih. Kao devetogodišnji dječak je izgubio oca zbog karcinoma i odlučio je da svima obznani koliko je teško izboriti se s ovom bolesti.Njegova misija počela je s kraćim maratonima, a onda su svi čuli za Suljovića kada se od Sarajeva zaputio do grčkog Olimpa za onkološke pacijente. Tokom tog triatlona prikupio je 22.571 konvertibilnu marku (KM), kako bi im se pomoglo u liječenju.Ovaj put, Udruženje „Pomozi.ba“ kontaktiralo ga je jer su majci troje djece, Aneliji Suljić, na mjesečnom nivou potrebne velike svote novca za terapije koje ona jednostavno ne može priuštiti te ga upitali želi li trčati za nju. Suljović je pristao, bez pitanja, i već 25. aprila 2025. godine krenut će na ultramaraton dug više od 1.200 kilometara, a za krajnji cilj izabrao je Istanbul.Turska nije slučajno izabrana, Suljović i na taj način želi pokazati svu borbu i težak put oboljelih od raka jer se većina naših građana za koje se pokreću apeli, liječi upravo tamo.Faruk Suljović ističe kako ljudi trebaju biti humani, pomagati jedni drugima, ne mogu živjeti sami. Svojim primjerom on pokazuje kako se to radi i kako izgleda ruka podrške.

Kreće na humanitarni ultramaraton do Istanbula

Faruk Suljović: Nesebično srce

Papa Franjo, rođen kao Horhe Mario Bergoljo (Jorge Bergoglio), napustio je ovaj svijet jučer, 21. aprila 2025., na Uskrsni ponedjeljak, ostavivši za sobom neizbrisiv trag u srcima miliona ljudi, bez obzira na vjeru.Njegova smrt, u 89. godini, ujedinila je svijet u tuzi, ali i u slavlju njegovog života posvećenog ljubavi, milosrđu i zajedništvu. Kao prvi papa iz Latinske Amerike, prvi isusovac i prvi koji je uzeo ime Franjo, po svetom Franji Asiškom, donio je toplinu i jednostavnost u Vatikan, mijenjajući lice Katoličke crkve.Njegov život bio je svjedočanstvo skromnosti. Kao kardinal u Buenos Airesu živio je u malom stanu, kuhao vlastite obroke i vozio se autobusom. Kao Papa, odbio je raskošne papinske apartmane, birajući jednostavan život u Domus Sanctae Marthae, noseći željezni križ umjesto zlatnog i jednostavne bijele halje. Njegovi topli osmijesi, spontani zagrljaji i iskrena briga za siromašne, marginalizirane i izbjeglice dirnuli su ljude svih vjera i kultura. Od prašnjavih ulica Buenos Airesa do svjetske pozornice, Papa Franjo bio je glas nade, pozivajući na zaštitu okoliša, borbu protiv nejednakosti i međureligijski dijalog.Njegov pontifikat, započet 2013., obilježile su reforme, četiri enciklike, 40 međunarodnih putovanja i ključne inicijative poput Jubileja milosrđa 2016. i Jubileja 2025. Posredovao je u diplomatskim pothvatima, poput zbližavanja SAD i Kube, i zalagao se za uključiviju Crkvu, pokazujući suosjećanje prema LGBTQ zajednici, iako je ostao vjeran tradicionalnim naukama o braku i životu. Njegove riječi – „Ko sam ja da sudim?“ – postale su simbol njegove poniznosti i otvorenosti.U smrti, papa Franjo postao je svjetionik jedinstva. Od vjernika u Vatikanu do nevjernika širom svijeta, ljudi su se okupili kako bi odali počast čovjeku koji je živio za druge. Nije mu bilo važno kako se ko zvao, koju boju kože je imao, kojem Bogu se klanjao... Za papu Franju svaki čovjek je bio upravo to – čovjek.Društvene mreže preplavile su poruke ljubavi, a svjetski lideri, od predsjednika do duhovnih vođa, izrazili su divljenje prema njegovoj baštini. Njegova posljednja poruka, napisana prije smrti, pozivala je na mir i solidarnost, odjekujući kao univerzalni krik za bolji svijet.Papa Franjo nije samo ujedinio svijet u svojoj smrti – on ga je nadahnuo svojim životom. Njegova vizija Crkve kao „bolničke stanice na bojnom polju“ nastavit će živjeti u srcima onih koji vjeruju da ljubav i milosrđe mogu premostiti svaku podjelu. Neka njegova duša počiva u miru, a njegova svjetlost i dalje vodi svijet.

Od prašnjavih ulica Buenos Airesa do svjetske pozornice, papa Franjo bio je glas nade

"Ko sam ja da sudim?"

Goraždanski biznismen, inžinjer i inovator Redžo Bekto dobitnik je Zlatnog ordena Marije Tereze, koji mu je tokom posjete Goraždu uručio austrijski nadvojvoda, princ od Toskane i osnivač Fondacije za mir Sandor Habsburg - Lothringen. Visoko priznanje Bekti je uručeno zbog njegovog izvanrednog stvaralačkog umijeća i za nesebičnu posvećenost očuvanju mira, umjetnosti i kulture. Bila je ovo jedna od rijetkih prilika da šira bh. javnost, barem na fotografiji, vidi utemeljitelja cijele jedne industrijske zone u Goraždu, čovjeka zahvaljujući kojem su bh. proizvodi postali dijelom najpoznatijih brendova u automobilskoj, sportskoj, elektro, a posljednjih godina i odbrambenoj industriji.- Počastvovan sam i veoma sretan zbog priznanja, posebno kad dolazi od nekog ko je svoj život posvetio nauci i istraživanju, nekog ko cijeni rad, nauku, kulturu i tradiciju i promoviše mir u svijetu. Ovo je izuzetna čast za mene, moju porodicu i kompanije. Sve ove godine trudimo se da ovaj grad i BIH budu prepoznatljivi po dobrom – kazao je Bekto.Redžo Bekto je biznismen koji se po završetku agresije vratio u BiH i na nekadašnjoj prvoj liniji odbrane grada izgradio svoju prvu, a zatim ostale fabrike. Njegov primjer slijedili su i drugi investitori, a ime malog grada na Drini postalo je prepoznatljivo i u svijetu. Brojni su Bektini projekti podrške ovdašnjem obrazovanju, zdravstvu, sportskim klubovima, pojedincima, pa se s razlogom može kazati da je i visoko austrijsko priznanje stiglo u prave ruke.

Redžo Bekto je biznismen koji se po završetku agresije vratio u BiH

Redžo Bekto: Priznanje u pravim rukama

Vjerske praznike i prelijep proljetni vikend pokvarile su crne vijesti i tragedije, nakon kojih žalimo za mladim ljudima koji su tek trebali da žive. Po ko zna koji put pitamo se zašto svake godine u saobraćajnim nesrećama ova mala zemlja ostaje bez tako mnogo stanovnika, po zvaničnim statistikama za 2024. godinu – čak 222 svojih građana.Previše smo ratom opustošeni i u poslijeratnim decenijama dodatno raseljeni, da bi ovakvi podaci prolazili bez ikakvog odgovora, reakcije i barem pokušaja da se nešto učini kako bi nam ceste postale sigurnije.Bez ambicija da sami sudimo i zaključujemo, kao i nebrojeno puta do sada, kontaktiramo stručnjake za ovu oblast. Iako svjesni da se ne smiju pomiriti s tišinom i da moraju nastaviti govoriti, oni su već pomalo umorni od ponavljanja istih prijedloga i preporuka kako da sačuvamo živote, jer ono što godinama kazuju kao da odlazi u vjetar. Na davno trasiranim i izgrađenim cestama danas su snažnija vozila, a za upravljačima često nedisciplinirani vozači, koje sistem obrazovanja očigledno nije dovoljno educirao o rizicima kojima izlažu i sebe i druge, ali ni efikasno sankcionirao kad prekrše pravila.Brzina, alkohol, neodgovornost, loše stanje postojećih i spora gradnja novih puteva, neki su od osnovnih razloga tragedija kojima svjedočimo. Odgovornost je na svima, od porodice do najviših državnih organa, ali kao i u drugim oblastima života odgovornosti ovdje već odavno nema. U državi koja u svojoj prošlosti nikada nije imala više službi, ministarstava, direkcija, uprava... sve očito postaje nerješiva zagonetka, pa već decenijama čekamo da efekte njihovog rada vidimo i u policijskim biltenima s manje informacija o stradalima.

Brzina, alkohol, neodgovornost, loše stanje postojećih i spora gradnja novih puteva, neki su od osnovnih razloga tragedija kojima svjedočimo

Tragedije bez reakcije

Nekidan na Čaršiji naručujem sladoled. Ništa posebno, dvije kugle, da se malo zasladim u ovom sivom vaktu. I dok gledam onu vitrinu punu boja koje obećavaju sreću na pet minuta, momak iza pulta – možda radnik, možda gazdin sin, možda gazda sam, ko će ga znati – otme kornet radnici, doda još jednu kuglu i veli mi: "Ovo je za tvoj angažman.“Ništa više, ni papir ni račun ni dodatno peglanje. Samo kugla i toplina. Ni hvala, ni molim – nešto puno jače od toga - samo rečenica koja te pogodi tačno tamo gdje treba.Sula je opjevao fildžan viška, ali eto, imamo i kuglu viška.I to je Sarajevo. Grad u kojem ti niko možda ne da da poletiš previsoko, ali isto tako raja oko tebe neće dozvoliti ni da umreš od gladi.Grad u kojem ti taksista zna životnu priču prije nego stignete do Skenderije, a pekar ti u četiri ujutro šapne: "Uzmi i ovaj, bolan, još je topao."I to je odgovor na pitanje zašto nisam otišao. K'o konta, konta.Prošle godine u Gracu, drug me vodi do nekog jarana iz Doboja, kaže: "Da mu malo obradimo baštu.“ Tip iznajmio motokultivator od neke firme jer njegov komšija Austrijanac – koji ga ima – nije htio ni za pare da mu ga posudi.Ne prosipam tu našu patetičnu priču da smo mi topli i divni, a oni hladni i distancirani. Ne znam kakvi su Austrijanci, iskren da budem. Ali meni nekako nije normalno da komšija neće da ti posudi motokultivator na jednokratnu upotrebu. Pa ni za pare.Možda nema sistema, ali ima ljudi. I ima ta treća kugla. Ne piše nigdje da ti pripada, ali nekako znaš da ti je namijenjena. I to ti je, jarane moj, Sarajevo. I to ti je razlog što ga nisam mogao napustiti.Kod nas možda nema sistema, ali ima ljudi. I ima ta treća kugla. onog komšije što ti da auto bez ključa, samo kaže: "Vrati kad stigneš." Ima frizerke što te šiša u ponoć jer zna da ti je sutra bitan dan. Ima gazda granapa koji svako malo nekom kaže: "Platit ćeš kad budeš imao“.Nema reda, ali ima reda među ljudima koji osjećaju kad ti je stislo. I dok drugi žive u državama, mi živimo u odnosima. I to nas, uprkos svemu, drži u životu.

Kod nas možda nema sistema, ali ima ljudi. I ima ta treća kugla

Sula je opjevao fildžan viška, ali eto, imamo i kuglu viška

Kugla viška

Fudbaleri Arsenala zaustavili su aktuelnog prvaka Evrope i rekordera Lige prvaka Real Madrid u njegovom pohodu na novu titulu.I to na kakav način! Arsenal je jednostavno izdominirao kraljevski klub i pobijedio u obje utakmice (5:1 ukupno), a "remontada“ (špa. povratak), koju su u Realu najavljivali, bila je prosto nemoguća. Glavne zasluge za čudesan dvomeč Arsenala pripadaju njegovom treneru Mikelu Artetu, koji je briljantno postavio svoj tim i u potpunosti nadmudrio "kralja Lige prvaka“ – Karla Anćelotija (Carlo Ancelotti).Da je bilo suprotno, vjerovatno niko ne bi pretjerano hvalio Anćelotija jer bi to, tobože, bilo očekivano, ali ovo što je Arteta uradio – vrijedno je svakog spomena. Dugo nismo gledali napadački nemoćniji Real kao u dvomeču s Arsenalom. A sama imena Realovih zvijezda u napadu dovoljna su da njihovi rivali noć pred utakmicu ne mogu spavati. Svi – osim Arsenalovih defanzivaca koji su "položili ispit“.Arteta nema gotovo nijednu istinsku svjetsku zvijezdu u sastavu, ali je od svog tima napravio stroj koji izgleda moćno. Tražio je da se „vjeruje procesu“, a sada se o njemu konačno priča onako kako bi i trebalo – kao o sjajnom treneru koji može osvajati trofeje i biti jedan od najboljih.Mikel Arteta je rođen 26. marta 1982. godine. Kao igrač je nastupao za Barcelonu B, PSG, Rendžers, Real Sosijedad, Everton i Arsenal. Trenerski zanat učio je uz Pepa Gvardiolu (Guardiola), a samostalno vodi Arsenal od 2019. godine.

Srušio je prvaka Evrope i nadmudrio trenerskog "kralja Lige prvaka"

Mikel Arteta: Razmontirao Real

Dug slovenskoj kompaniji "Viaduct“ od 110 miliona KM rezultat je višedecenijskog nemara vlasti na različitim nivoima. Od jedva sedmocifrenog iznosa došlo se na osmocifrenog, koji svaki dan raste za 9.000 eura i prijeti da postane sve veći.Ovo u isto vrijeme pokazuje i sav nemar institucija nakon rata, koje nisu bile u stanju da zakonski riješe ko je dužan da isplaćuje dugove, koji su rezultat međunarodnih obaveza, a u kojima to dolazi na naplatu državnom nivou s mizernim budžetom.Neminovno je da će dug na kraju morati isplatiti država, jer je jedino ona subjekt međunarodnog prava, ali nerealno je da nije unutar države uređeno ko će ta sredstva proslijediti državi ili odakle će ih uzimati, pa se sada vodi polemika između političara šta je pravo rješenje. Nije moguće da država pored tolikih kriminalnih poslova u prethodnih 30 godina nije nikada došla u ovu situaciju.To samo pokazuje svu nedorečenost države i da sve na čemu nisu insistirali stranci se na kraju nije nikada uspjelo ni urediti, pa niti jedna od brojnih vlasti od Dejtona ništa o tom pitanju nije uradila kako bi se regulisalo ovo pitanje.Kao i obično, najveći gubitnici u svemu tome su oni koji nemaju nikakve veze s tim. Prva je BHANSA, koja je morala rezati plaće za svojih 500 uposlenika, upitno je kako će ih dalje uopće isplaćivati, a situacija je takva da im prijeti gubitak kontrole nad bh. nebom. To znači gubitak dodatnih desetaka miliona na godišnjem nivou.Druga je Centralna banka BiH, koja bi mogla ostati bez objekta u Mostaru. Riječ je o dvije rijetke uspješne institucije na državnom nivou.Nakon reda državnog udara, reda borbe oko toga ko će biti ministar u Vladi KS, reda smjena, možda se jednom udostoje da se konačno usaglase o ovom pitanju. Sve one koje nije otjerala politička situacija, otjerat će borba za golu egzistenciju.&nbsp;

Kako smo došli u situaciju da nakon 30 godina nije zakonski regulisano ko je dužan isplatiti novac državi po međunarodnim obavezama

Nedorečenost zvana anarhija

Domagoj Pavičić zasjao je kao prava zvijezda FK Sarajevo, postavši neosporni heroj bordo armije.Njegov gol u 72. minuti protiv Borca (2:0) bio je pravi trenutak magije, koji je navijače digao na noge i osigurao trijumfalan ulazak u finale Kupa Bosne i Hercegovine. Preokrenuvši minimalni poraz iz prve utakmice (1:0) ukupnim rezultatom 2:1, Pavičić je pokazao srce, snagu i genijalnost, dokazavši zašto je jedan od ključnih igrača svog tima.Ovaj gol nije samo pogodak – to je simbol borbenosti, strasti i nepokolebljive volje za pobjedom. Navijači su u ekstazi, Sarajevo slavi, a Pavičićevo ime odjekuje stadionom kao himna uspjeha! Njegova preciznost i hladnokrvnost u ključnom trenutku inspiracija su svima koji sanjaju velike snove. Ovo je trenutak koji će se sigurno pamtiti.Neka ovo bude samo početak njegovog sjajnog puta ka još većim uspjesima. Domagoj Pavičić rođen je 9. marta 1994. godine u Zagrebu.

Njegov gol u 72. minuti protiv Borca (2:0) bio je vrijedan finala Kupa

Domagoj Pavičić: Bordo heroj

Sergej Barbarez i Zoran Zekić su treneri koji utjelovljuju pravo liderstvo, dokazujući da se najveće pobjede rađaju u najtežim trenucima. Obojica su se suočili s nemilosrdnim kritikama i pritiscima, ali su odgovorili rezultatima, pokazavši karakter, stručnost i neuništivu mentalnu snagu. Barbarez, na klupi reprezentacije BiH, prošao je kroz pravi pakao nakon osam utakmica bez pobjede. Mediji i navijači su ga otpisivali, sumnjajući u njegovu sposobnost da vodi "Zmajeve".No, Sergej nije klonuo. Radio je na zajedništvu tima, unio svježinu u taktiku i vratio povjerenje igračima. Rezultat je bio spektakularan: dvije ključne pobjede u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo – 1:0 protiv Rumunije i 2:1 protiv Kipra – vratile su vjeru u bh. fudbal. Barbarezova sposobnost da izdrži oluju i izvuče maksimum iz svojih igrača pokazuje zašto je i dalje legenda bh. sporta.Zoran Zekić, s druge strane, nosio je teret očekivanja na Koševu kao trener FK Sarajevo. Sezona je bila turbulentna, s povredama ključnih igrača i valovima kritika od navijača koji su tražili trenutne rezultate. Bilo je trenutaka kada se činilo da je njegova pozicija neizdrživa, a pritisak sarajevske publike nije lako podnijeti. Ipak, Zekić je ostao vjeran svom direktnom pristupu. Svojim iskustvom i taktičkom prilagodljivošću vratio je Bordo tim na pobjednički kolosijek, a kruna njegovog rada bio je plasman u finale Kupa BiH.Pobjeda nad Borcem osigurala je Sarajevu priliku za prvi trofej pod Zekićevim vodstvom, protiv Širokog Brijega u finalu. Ova pobjeda nije samo sportski trijumf – ona je simbol otpornosti i vjere u viziju.Oba trenera su živi dokaz da se u fudbalu, kao i u životu, ne smije suditi prebrzo. Pritisak je sastavni dio njihovog posla, ali pravi lideri su oni koji u najtamnijim trenucima pronalaze svjetlo. Barbarez i Zekić nisu samo preživjeli oluju – oni su je iskoristili da pokažu svoju snagu i inspiriraju sve oko sebe.Njihove priče su podsjetnik da se uspjeh ne mjeri samo trofejima, već i sposobnošću da se digneš kada te svi gase. Dok Barbarez vodi BiH prema svjetskoj sceni, a Zekić Sarajevo prema novim uspjesima, obojica šalju istu poruku: vjera u sebe i tim uvijek pobjeđuje.

Najveće pobjede rađaju se u najtežim trenucima

Trijumf karaktera

Kenan Kamenjaš, bh. košarkaški reprezentativac, još jednom je dokazao zašto je jedan od najsjajnijih talenata regionalne košarke. U uzbudljivoj pobjedi Budućnosti nad Partizanom rezultatom 81:77 u 27. kolu ABA lige, Kamenjaš je svojim nastupom očarao publiku i privukao svu pažnju. S visinom od 207 centimetara, ovaj snažni centar pokazuje nevjerovatnu kombinaciju snage, agilnosti i košarkaškog instinkta, što ga čini ključnim igračem svoje ekipe.Njegov doprinos na parketu nije samo statistički impresivan – osam poena, četiri skoka i asistencija uz sjajnu odbranu, uključujući ključnu blokadu u završnici – već i emotivan, jer je svojom energijom podigao cijelu "Moraču" na noge. Kamenjaš je nakon utakmice svojim samopouzdanjem i šarmom osvojio simpatije navijača, posebno hit izjavom kojom je obrnuo pitanje novinara o igri protiv Partizanovih centara: "Mislim da je bolje da pitate njih kako im je bilo protiv mene."Sezona 2024/25. za Kamenjaša je bajkovita – od MVP priznanja ABA lige za decembar do uvrštenja u idealnu petorku. Iz Dabravina do regionalne zvijezde, Kenan inspirira trudom i talentom. Njegov san o NBA ligi sve je bliži, a Bosna i Hercegovina s pravom slavi ovog skromnog diva koji osvaja koševe i srca.

Njegov san o NBA ligi sve je bliži

Kamenjaš: Šarmom osvojio simpatije navijača

Kenan Kamenjaš: Skromni div

Turbulencijama i napetostima u našoj zemlji, čini se, nema kraja. Od razdruživanja u fokusu se našlo zaduživanje. Teško je više od 100 miliona KM i iz dana u dan zbog kamata samo "buja“. Radi se, zna se već, o dugu bh. entiteta Republika Srpska prema slovenskoj firmi "Viaduct“, čije se plaćanje pokušalo prebaciti na odlučivanje Fiskalnom vijeću BiH.- Ne damo novac Federacije BiH separatistima iz RS za pokrivanje duga i tačka. Kada treba platiti dugove, onda im je dobra Bosna i Hercegovina, onda može i budžet - najavio je federalni premijer Nermin Nikšić još uoči sjednice Fiskalnog vijeća BiH, na kojoj je, kako je i obećao, uložio veto.Tako je federalni premijer, s jedne strane, zapravo, opisao političko licemjerje iz manjeg bh. entiteta - kada treba platiti dug, zazivaju se Federacija BiH i država upomoć, ista ona koju predsjednik RS naziva "vještačkom tvorevinom“.Odjednom, eto, kada računi počnu stizati na naplatu, RS više nije "država u državi“ i teret tog duga se pokušava svaliti na sve i na svakoga i zato ne treba biti čudno što je iz Federacije BiH stiglo jasno NE.Međutim, taj enormni dug od ekonomskog i političkog pitanja dovodi i do pitanja suvereniteta i sigurnosti, jer prijeti da BiH izgubi kontrolu nad svojim nebom.Jer, ni kriva ni dužna, uz Centralnu banku BiH našla se i Agencija za pružanje usluga u zračnoj plovidbi (BHANSA) na čiji se račun zbog tog arbitražnog spora "sjelo“ u EUROCONTROL-u.Iako nisu imali nikakvu vezu s tim pravnim zavrzlamama, uposlenicima BHANSA-e se već režu plaće.Ko će platiti dug nastao, isključivo, zbog nezakonitog i bahatog rada vlasti u RS, pitanje je zasad bez odgovora. Jedno je jasno - tu cijenu zbog političkih prljavština na zemlji ne smije platiti bh. nebo niti smiju ispaštati građani koji pod njim žive.Ko god bio finalna adresa, jasno je da uvijek i stalno cijenu nerada, bezobrazluka, loših političkih odluka bez ikakve odgovornosti, propalih poslova, raznih "talova“ plaćaju građani.

Cijenu zbog političkih prljavština na zemlji ne smije platiti bh. nebo niti smiju ispaštati građani koji pod njim žive

Po džepu građana

Školjka jaja u Bosni i Hercegovini 17 konvertibilnih maraka, a Uskrs je pred vratima. Je li ovo neka morbidna šala ili smo stvarno zakoračili u doba gdje je osnovna namirnica postala luksuzna roba?U zemlji gdje svako selo ima kokoške, gdje je farbanje jaja za Uskrs svetinja, tradicija i dio duše svake porodice, ovakva cijena je kao pljunuti na sve ono što nas čini ljudima. Uskrs nije samo praznik, nije samo vjerski trenutak – to je vrijeme kada se okupljamo, kada djeca vrište od sreće razbijajući šarena jaja, kada baka donese zdjelu salate, a kuća miriše na lukovicu, sirće i toplinu doma.A sad? Sad treba vaditi kalkulator, pregledati budžet i pitati se možeš li uopće priuštiti školjku jaja da dostojanstveno proslaviš blagdan.Ma razumijem ja, inflacija je, sve poskupjelo – gorivo, struja, brašno, ulje, šećer – al’ da jaja postanu kao da kupuješ zlatne poluge? To je već sramota i ruglo. Dok običan čovjek grca da plati račune, napuni frižider i preživi od plaće do plaće, oni gore, u klimatizovanim uredima i skupim odijelima, bave se svojim političkim igricama, dijele fotelje i pune džepove. A narod? Narod ostaje da se snalazi kako zna i umije.Jel’ sad stvarno treba uzeti kredit da djeca mogu osjetiti radost uskršnjeg jutra? Da baka može napraviti onu svoju čuvenu salatu s jajima, bez koje Uskrs nije Uskrs? Ovo nije samo pitanje cijene - ovo je pitanje dostojanstva, poštovanja i osnovne pravde.Kako smo došli do toga da u BiH, zemlji gdje kokoške i dalje nesu, gdje svaka čaršija ima pijacu punu domaćih proizvoda, jaja postanu simbol nečega nedostižnog? Uskrs je vrijeme nade, zajedništva, obnove – a ne stresa zbog toga hoćeš li moći kupiti školjku jaja za praznični stol. Zar je moguće da smo toliko skrenuli s puta da nam tradicija postaje finansijski teret? Neka se oni koji određuju cijene, koji vode ovu zemlju, zapitaju kako su dopustili da nam Uskrs postane sinonim za brigu umjesto za radost. Neka se sjetimo da praznik nije u skupim jajima, već u ljudima oko stola – ali isto tako, neka stid bude onih koji su od najjednostavnije stvari napravili san za privilegovane.Ovo nije samo priča o jajima – ovo je priča o sistemu koji je zaboravio na običnog čovjeka. Dok se cijene penju u nebo, plaće ostaju na zemlji, a nada polako blijedi. Ako je školjka jaja 17 KM, šta nas čeka sutra? Hoćemo li farbati kamenčiće za Uskrs jer jaja više ne možemo priuštiti? Vrijeme je da se probudimo, da dignemo glas i kažemo – dosta je! Jer Uskrs nije samo praznik, to je dio nas, a niko nema pravo da nam to otme, pa makar i po cijenu od 17 maraka po školjci!

Jel’ sad stvarno treba uzeti kredit da djeca mogu osjetiti radost uskršnjeg jutra

Jaja kradu Uskrs

Aktuelni ministar saobraćaja u Vladi KS i predsjednik Kantonalne organizacija sarajevskog SDP-a, samopromovisani ekspert iz "oblasti ekonomije“ u segmentu kriznog menadžementa, marketinga i nabave, koji je završio anonimni fakultet na Sokocu, postao je navodna perjanica izgradnje Kantona Sarajevo.Međutim, s obzirom na dugogodišnju i finansijski nikome poznatu obnovu "Titovih tramvajskih šina“, te tramvajskih stajališta ekstremne skupoće, Šteta se ne može pohvaliti niti jednim novim ozbiljnim infrastrukturnim poslom.Samohvalisavac, koji sebi u političke uspjehe broji početak izgradnje pruge Ilidža-Hrasnica, u tom poslu praktično krade poene agilnog načelnika Ilidže Nermina Muzura.Dok rasteže trolejbuske radove i neko se utaljuje, po drugim gradovima putnike voze električni autobusi, koji se ne hvataju prahistorijskom metodom i žicama.Također, još gora stvar je s izgradnjom tunela prema Vogošći. Taj posao je praktično pokrenula i isfinansirala, pa i ugovorila Novalićeva vlada, a samozvani ekspert samo se s vremena na vrijeme uslika kao da ima nekakve zasluge za sve to.Hvalisanje kupovinom 12 novih tramvaja i obnavljanjem trolejbuske linije do Vogošće su finansijski tragikomični iskoraci za Vladu čiji godišnji budžet premašuje 1,5 milijardi KM.Nije jasno kako i zašto SDP s ovom kadrovskom politikom misli da ubijedi građane Sarajeva da se radi o turbouspješnom ministru, ali to je već stvar njihovih budućih izbornih šteta i drugih razloga zbog čega toliko igraju na njega.Saobraćajni kolaps u Sarajevu, zagađenost zraka zbog koje umire i do 2.000-3.000 ljudi godišnje, jer je Sarajevo najzagađeniji grad u svijetu, otkrio je i moralni kolaps SDP-ove perjanice.On je, naime, brutalno, neodgovorno, diletantski, uličarski i krajnje potcjenjivački pokušao da na N1 televiziji slaže građane i javnost da proglašeni javni interes nad trasom Prve transverzale iz 2019. godine, koji je donijela Skupština KS, ne znači ama baš ništa.Međutim Zakon, između ostalog, obavezuje Vladu KS da sve što je proglašeno javnim interesom ima prioritet u finansiranju, jer je riječ o strateškom interesu građana.Naravno, za Vladu uhićenika, kakva postaje Vlada KS, važnije su helikopterske i druge sage, što ne abolira Štetu, koji se pridružio već poznatom potcjenjivanju građana, javnosti i pravih eksperata građevinske i pravne struke.Ministar koji bi trebao da određuje prave prioritete, ne samo da to ne čini, nego i ruši društvene temelje vlastitog Ministarstva.S obzirom na to da su ekipno srušili i finansiranje MUP-a KS u trenutku dok Dodik naoružava svoju policiju i prijeti ratom, štete od gospodina Štete i njegovih kolega mogu, ne daj Bože, biti i veće od nepodnošljivih saobraćajnih gužvi i laganog umiranja Sarajeva.

Samozvani ekspert se kiti tuđim perjem i svjesno ruši strateške razloge postojanja vlastitog Ministarstva

Adnan Šteta: Ministar za saobraćajni i moralni kolaps

Mnogi Bosanci i Hercegovci i oni koji vole nogometnu reprezentaciju BiH, jučer su sa zebnjom gledali scene kako medicinski tim s terena iznosi Seada Kolašinca. Najvećeg ratnika naše reprezentacije u posljednje dvije decenije.Kolašinac se povrijedio u pobjedi njegove Atalante u okviru 32. kola Serije A protiv Bolonje rezultatom 2:0. Morao je napustiti igru u 45. minuti, a medicinski tim ga je iznio na nosilima.Na osnovu onog što se moglo vidjeti, čini se da je riječ o povredi lijevog koljena. Povreda se desila nakon duela s igračem Bolonje Orsolinijem, a tek će se vidjeti kojeg je stepena. Dugogodišnji reprezentativac BiH ove sezone je upisao 34 nastupa, a pogodio je jedan gol i upisao četiri asistencije, a za reprezentaciju je nezaobilazan faktor.Prema mišljenju mnogih, u najboljoj je formi od svih naših nogometaša.Za nadati se da povreda nije ozbiljnije prirode i da će Kolašinac biti spreman već za San Marino, a pogotovo za utakmice protiv Austrije i Rumunije, koje su nam direktni konkurenti za odlazak na Svjetsko prvenstvo.Ne daj se, majstore!Sead Kolašinac rođen je 20. juna 1993. godine u njemačkom gradu Karlsrueu.&nbsp;

Turizam na klackalici

Armand Duplantis: Najbolji na svijetu

Faruk Suljović: Nesebično srce

"Ko sam ja da sudim?"

Redžo Bekto: Priznanje u pravim rukama

Tragedije bez reakcije

Kugla viška

Mikel Arteta: Razmontirao Real

Nedorečenost zvana anarhija

Domagoj Pavičić: Bordo heroj

Trijumf karaktera

Kenan Kamenjaš: Skromni div

Po džepu građana

Jaja kradu Uskrs

Adnan Šteta: Ministar za saobraćajni i moralni kolaps

Sead Kolašinac: Ne daj se, majstore

Kolumne

Turizam na klackalici

Armand Duplantis: Najbolji na svijetu

Faruk Suljović: Nesebično srce

"Ko sam ja da sudim?"

Redžo Bekto: Priznanje u pravim rukama

Tragedije bez reakcije

Kugla viška

Mikel Arteta: Razmontirao Real

Nedorečenost zvana anarhija

Domagoj Pavičić: Bordo heroj

Trijumf karaktera

Kenan Kamenjaš: Skromni div

Po džepu građana

Jaja kradu Uskrs

Adnan Šteta: Ministar za saobraćajni i moralni kolaps

Sead Kolašinac: Ne daj se, majstore