U ruskom raketnom napadu na ukrajinski grad Sumi jučer su ubijena 32 civila, a 84 ih je ranjeno. Na meti se našao sami centar grada, pogođene su zgrade univerziteta, trolejbus, a o posljedicama zvjerskog udara svjedoče stravični snimci tijela koja leže po cesti, koji su jučer obišli svijet. Sumi je samo jedan od brojnih ukrajinskih gradova koji su svakodnevno izloženi napadima raketa i dronova.Dok se broj poginulih s obje strane drži u tajnosti, različite procjene govore da je tokom tri godine agresije na Ukrajinu poginulo od nekoliko stotina hiljada do čak više od 1,6 miliona ljudi, što ovaj sukob čini najkrvavijim u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Rakete su jučer pale i na bolnicu Al-Ahli u ruševinama Gaze. Tvrdeći da gađa komandni centar Hamasa, izraelska vojska pogodila je Odjel hitne pomoći, glavni ulaz u bolnicu i objekt sa zalihama medicinskog kisika, čime je posljednja djelimično funkcionalna zdravstvena ustanova u palestinskoj enklavi prestala s radom. Izrael je i do sada komandne centre Hamasa najčešće i “pronalazio” u bolnicama, školama i izbjegličkim kampovima, a u nedostatku vojnika na suprotnoj strani gađao bolničare, humanitarne radnike i novinare.Istovremeno, nastavlja s napadima, izgladnjivanjem i pritiskom na stotine hiljada civila, dok ih preseljava iz jedan u drugi kraj enklave, stalnim raketiranjima i bombardiranjima pretvorene u bezobličnu masu ruševina i grobnica. U Gazi već 19 mjeseci traje kampanja terora, zločina, istinskog zla i mržnje, zbog čega se Izrael suočava i s optužbama za genocid, a njegova vojska među najbeskrupuloznije u novijoj historiji čovječanstva. Potvrđuje to i podatak da je među više od 50.900 ubijenih Palestinaca, najmanje boraca Hamasa, a najviše žena i djece.Planeta je očigledno na prekretnici, međunarodni poredak uzdrman povampirenim ideologijama, a međunarodno pravo potiskuju zakoni jačeg te bolje, jače i dalekometnije oružje. Dok čovječanstvo klizi u sunovrat, njegov bolji dio je zabrinjavajuće tih i pasivan.

Rakete su jučer pale i na bolnicu Al-Ahli u ruševinama Gaze

Ima li nade za čovječanstvo?

U samoj završnici sedmice objavljena je informacija o tome da je u akciji Europola i Eurojusta uhapšeno sedam osoba zbog sumnje da su oformili međunarodnu mrežu za krijumčarenje vatrenog oružja, uključujući jurišne puške i granate, u zapadnu Evropu sa zapadnog Balkana.Do hapšenja se, kako je objavljeno, došlo nakon niza koordinisanih racija u Francuskoj, Španiji i Bosni i Hercegovini.Tako je otkrivena nova mreža krijumčarenja oružja sa zapadnog Balkana, a izvještaj kaže da je zaplijenjeno 25 jurišnih pušaka tipa AK, 126 ručnih bombi raznih vrsta, 25 kg AK municije, jedan mitraljez i jedna puška.Ova vijest nas je u jeku političke krize i raznih previranja podsjetila na to da smo glavna ruta za trgovinu oružjem, ali i da živimo u zemljama čiji građani spavaju s oružjem pod jastukom.Skoro svake godine Globalni indeks organizovanog kriminala (GI-TOC) pokazuje da je trgovina oružjem koja uključuje šest zemalja zapadnog Balkana stalno viša nego u cijeloj Evropi, dok je Bosna i Hercegovina gore pozicionirana nego druge zemlje regiona.Štaviše, iz GI-TOC-a upozoravaju da je BiH posljednjih nekoliko decenija postala poznata kao zemlja porijekla krijumčarenog naoružanja, ali i kao zemlja tranzita.Uostalom, i bez takvih izvještaja svima je jasno da je naša zemlja preplavljena oružjem i da brojke govore više od svakog upozorenja.Tema trgovine oružjem i stotine hiljada nelegalnog naoružanja u našoj zemlji, premda krajnje ozbiljna, u BiH se godinama gura pod tepih.Uzalud je, izgleda, to što je svima jasno da više oružja dovodi i do porasta nasilja i da nas iz Evrope upozoravaju da je naša zemlja u epicentru međunarodne trgovine oružjem.I dok je Evropa godinama zabrinuta, ali i glasna o ovom pitanju, jer oružje lako prelazi granice, mijenja vlasnike i završava u rukama kriminalaca i raznih bandi, kod nas se na taj problem uglavnom šuti. Naravno, najlakše se praviti kao da nas se to ne tiče.

Svima je jasno da je naša zemlja preplavljena oružjem i da brojke govore više od svakog upozorenja

Od izvora do tranzita

Pravna država u BiH jučer je imala radni dan, pa su u akciji Tužilaštva i MUP-a KS, u okviru istrage inicirane prijavama Uredu za borbu protiv korupcije, uhapšene ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade KS Adna Mesihović i njena pomoćnica Dženita Viteškić. Osumnjičene su za zloupotrebu položaja i nezakonito zapošljavanje, a u okviru akcije “Koverta” izvršen je i pretres prostorija Ministarstva. Još jedno kantonalno ministarstvo, i to baš ono za visoko obrazovanje, nauku i mlade, u centru je skandala.Dok istraga traje, neka dokazi govore o krivici ili nevinosti, ali operativcima MUP-a ili ko god da je autor kodnog naziva akcije, treba odati priznanje, jer od koverte, te magične riječi što u Bosni i gvozdena vrata otvara, naročito u slučaju kad je puna, ne postoji adekvatniji. Koverte su nas dovele u rang najkorumpiranijih zemalja Evrope, sposobnost i znanje ostavile ispred vrata, a kancelarije svih institucija, širom države, popunile kadrovima od kojih značajan broj vjerovatno i ne zna šta mu je u opisu posla i čime na kraju mjeseca da opravda svoju plaću.Kanton Sarajevo, naravno, nije izuzetak, jer prigovori zbog zapošljavanja podobnih stižu sa svih strana i sa svih nivoa vlasti.Dok u uredima javne vlasti odavno fali stolica, uzaludni su apeli eksperata da previše trošimo na administraciju i da na taj način sami sječemo granu na kojoj sjedimo. Velikih razlika između stranaka koje su godinama kreirale sistem za zbrinjavanje stranačkih kadrova, kao i onih koji su glasove dobivale na zagovaranju borbe protiv korupcije, čini se da i nema.Nizak izborni prag i beneficije koje se smiješe kandidatima i stranačkim aktivistima osnivanje novih stranaka čine najperspektivnijim firmama u državi, a ono što se zove politika i dalje najsigurnijim “poslom” u kojem je teško podbaciti. Barem dok pravna država ne krene u konačni obračun s korupcijom, a tada će morati raditi svaki dan i prekovremeno.

Ko god da je autor kodnog naziva akcije, treba mu odati priznanje

Akcija "Koverta": Zloupotreba položaja i nezakonito zapošljavanje

Koverta svaka vrata otvara

Njemački trener Hansi Flik (Flick) vratio je život u Barcelonu, katalonski ponos koji godinama muku muči s finansijama, zbog čega trpe i rezultati. Katalonci od 2015. ne znaju za naslov prvaka Evrope, a ove sezone se nadaju da bi se nakon decenije mogli vratiti na tron.Flik je donio novu eru uspjeha i stabilnosti za klub koji je prošao kroz turbulentno razdoblje posljednjih godina. Barcelona je vratila svoj prepoznatljiv stil igre - visok presing i brzi protok lopte, ali s većim fokusom na balans između napada i odbrane.Nijemac je poznat po tome što preferira sistem koji je fleksibilan, ali čvrst u defanzivi. Njegov pristup je pomogao Barceloni da ojača defanzivne linije, dok u isto vrijeme zadrži onu agresivnu napadačku igru koju navijači kluba očekuju."Oživio“ je Roberta Levandovskog (Lewandowski), koji je ponovo neumoljiv u protivničkim šesnaestercima, dok su sa strana nezaustavljivi Rafinja (Raphinha) i čudesni 17-godišnjak Lamine Jamal (Yamal). Jedan od ključnih faktora uspjeha pod Flikom je i odlična integracija mladih igrača, a tu su još Gavi, Pedri i otkrovljenje u odbrani u vidu Paua Kubarsija (Cubarsi).Hansi Flik je svojevremeno s Bajern Minhenom pokorio Evropu 2020. godine, a sada želi taj uspjeh ponoviti s Barcelonom. Katalonci su deklasirali Borusiju Dortmund u prvom meču četvrtfinala (4:0) i jednom nogom zakoračili u polufinale. Na tom putu je Flik razbio svog učitelja i bivšeg saradnika Niku Kovača. Osim toga, Barcelona je lider španskog prvenstva.Hansi Flik je rođen 24. februara 1965. u Hajdelbergu. Nakon skromne igračke karijere, posvetio se trenerskom poslu. Samostalno je vodio Hofenhajm, Bajern, reprezentaciju Njemačke, a od prošlog ljeta je u Barceloni.

Katalonski gigant je ponovo moćan, jednom nogom u polufinalu Lige prvaka, a lider je i u Španiji

Hansi Flik: Preporodio Barcelonu

Engleski veznjak Deklan Rajs (Declan Rice) postao je heroj Arsenala, svoje zemlje i evropskog fudbala nakon čarobne noći protiv Real Madrida.Arsenal je odigrao jednu od najboljih utakmica u posljednjih nekoliko godina, a kao šlag na tortu došao je rezultat protiv aktuelnog prvaka Evrope – Reala od čak 3:0. Moglo je biti i više da Real nije imao spasitelja u vidu golmana Tibe Kurtoe (Thibaut Courtois). Belgijski golman je izluđivao "Topnike“, a onda je došao Rajs.Čak ni "svemogući“ Kurtoa nije uspio spriječiti golove Rajsa koji će se godinama vrtjeti po TV špicama. Prvo jedan, pa drugi, da ne znate koji je bolji od kojeg. Rajs je prvo postigao fantastičan gol iz slobodnjaka u 58. minuti.Dok se još prepričavao taj pogodak, došao je novi spektakl u režiji engleskog veznjaka, samo 12 minuta kasnije. Rajs je pogodio same rašlje gola, "ubio pauka“ i bacio "Kralja“ na koljena.A sve je moglo biti drugačije, da je poslušao Arsenalovog specijalca za prekide Nikolasa Žovera (Nicolas Jover), koji mu je govorio da centrira. Osjećao je Rajs da može pogoditi, a on je čovjek koji ne griješi.Poznat je film "Šutiraj kao Bekam (engl. Bend it like Beckham)“. Nakon onog u utorak, mogao bi se snimiti i "Šutiraj kao Rajs“.Deklan Rajs je rođen 14. januara 1999. godine u Londonu. Odrastao je s irskim i engleskim nasljeđem, a već kao mlad pokazao da se može nositi s kritikama. Najviše ih je dobio kada je promijenio reprezentaciju, pa dres Irske zamijenio onim Engleske. On je dijete Vest Hema iz kojeg je 2023. preselio u Arsenal za 120 miliona eura.

I dok se prepričavala jedna majstorija, režirao je i drugu čaroliju

Deklan Rajs: Arsenalov bombarder

Niti jedna tema, bez ikakvih adekvatnih argumenata, ne privlači toliko pažnje kao što su to izmjene Izbornog zakona BiH.Nekadašnja vlast, a sadašnja opozicija, i mediji bliski njima već godinama stvaraju atmosferu da svako ko je uopšte spreman da sjedne kako bi razgovarao o ovoj temi, jeste izdajnik.Svaki put kad se spomene ova tema pljušte optužbe, pa i teorije zavjere kako će se nešto prodati, kako bi se pogodovalo Draganu Čoviću.Tako je bilo i u Neumu, tako je bilo i u Delegaciji EU, tako će biti i sada kada se ta tačka ponovo postavlja na dnevni red.Sami prijedlozi se ne analiziraju, pa se zbog toga linču izloži i profesor Enver Kazaz, koji kaže da Trojka i HDZ BiH trebaju postići dogovor o Izbornom zakonu. I šta je tu sporno? Nije profesor rekao da Trojka treba ispuniti želje HDZ-a BiH, nego da se treba sjesti i postići dogovor.Svako ko ne misli tako, svjesno ili nesvjesno, podržava i to što se Bošnjak iz RS ne može kandidirati za člana Predsjedništva BiH, kao ni Milan Dunović i Saša Magazinović iz Sarajeva, a podržavaju i to što su ostali diskriminirani na teritoriji cijele BiH.Ako zaista postoji neko rješenje za koje zna profesor Kazaz, a koje je, kako kaže Čović, prihvatljivo njemu, a s druge strane i strankama Trojke, trebalo bi to da bude najveći nacionalni interes, da se postavi na stol i u eventualnom dogovoru s opozicijom korigira u nekoj mjeri, kako bi se jednom zauvijek riješilo ovo pitanje. Naravno, takvo rješenje mora podrazumijevati i presude Evropskog suda za ljudska prava, a sigurno bez toga niko u Sarajevu ne razmišlja o bilo kakvom rješenju.Rješenje bi trajno popravilo odnose u Federaciji BiH i značilo jedinstven glas i vraćeno povjerenje po brojnim drugim temama. No, ljepše je sakupljati političke poene praveći baborogu od ove teme.

Rješenje bi trajno popravilo odnose u Federaciji BiH i značilo jedinstven glas i vraćeno povjerenje po brojnim drugim temama

Čović i Nikšić nakon jučerašnjeg sastanka

Babaroga zvana Izborni zakon

Sarajka Asja Čampara (23) primjer je mlade, inteligentne i uporne djevojke koja je svoj životni poziv pronašla u nauci i čvrsto odlučila dati svoj maksimum kako bi postigla napredak kojem teži.Zahvaljujući tim vrlinama i znanju koje posjeduje, njene prijave na prestižne univerzitete Cambridge i Oxford nisu prošle nezapaženo pa je, iako se iz znatiželje prijavila, primljena na obje institucije.Međutim, otišla je i korak dalje. Prijavila se za stipendiju „Gates Cambridge“, kako bi pokušala ostvariti sredstva potrebna da se školuje na tim univerzitetima, i tu je briljirala. Čampara je bila jedna od samo stotinu studenata koji su dobili stipendiju.Njen cilj i najveća želja jeste da istraži šta je to što uzrokuje vraćanje raka čak i nakon potpunog izlječenja, čime bi mnoge ljude na svijetu spasila mukotrpne borbe koju neki moraju izdržati i više puta.Ali ne samo to, kako kaže, planira ponijeti svoj patriotizam i internacionalnoj zajednici pokazati da u BiH žive uspješni naučnici koji mogu svašta postići i uraditi u poljima nauke, a kada stekne potrebna znanja, u konačnici se želi vratiti u Bosnu i Hercegovinu za šta je istaknula da joj je jako bitno.Dakle, Asja Čampara ide putem na kojem planira prevazići sebe i iskoristiti znanje kako bi pomogla svijetu.

Osvojila stipendiju za prestižni Cambridge

Asja Čampara: Na putu ka vrhu

Stanje kulture u Bosni i Hercegovini je u raspadu, ogledalo države koja tone u apatiju, korupciju i političku trulež. Ova zemlja, nekad raskršće civilizacija s bogatom tradicijom osmanskog sjaja, austrougarske preciznosti i jugoslavenskog šarma, danas je kulturna pustoš gdje se nasljeđe guši pod teretom siromaštva i nemara. Rat je razorio građevine, spomenike, tijela i duše, a ono i oni koji su preživjeli trunu pod rukama nesposobnih.Sami smo ih birali, bit će.Kulturne institucije jedva dišu. Muzeji kao ribe na suhom se koprcaju, biblioteke propadaju, a pozorišta preživljavaju na entuzijazmu pojedinaca jer budžeti odlaze na ko više zna šta sve, a najmanje za kulturu.Nije da nemamo proizvoda kulture. Pobrojte samo koliko je predstava napravljeno prošle godine i za prva tri mjeseca ove. Ne samo u Sarajevu. Već u državi. Ima publika čemu se radovati i ići gledati maestralne izvedbe naših glumaca i sjajne režije reditelja.Dobro, isto ne možemo reći za filmove i serije, koji se na prste jedne ruke mogu izbrojati.Ali, novac za umjetnost? Šala. Umjesto toga, javni prostor zapljusnut je šundom - turbofolk i rijaliti vladaju, dok sevdalinka i prava književnost jedva čujno cvile u pozadini.Otpora ima, kao što ga je tokom agresije bilo. "Dubioza Kolektiv“ razvaljuje sistemske zidove svojim stihovima, Tanović i Žbanić i mnogi drugi reditelji filmovima i serijama pokazuju svijetu da BiH ima šta reći. Mladi umjetnici, bez ikakve podrške, sami se probijaju, ali to nije dovoljno. Tradicija umire jer većinu od malih nogu trpaju etnonacionalnim glupostima, zaglupljujući mozak i gušeći srca. Kultura ovdje nije prioritet – preživljavanje jeste.Dok se vlasti ne trgnu i ne bace pare na nešto pametnije od svojih džepova, Bosna će ostati zemlja u kojoj umjetnost više preživljava iz inata nego iz ljubavi.

Bosna će ostati zemlja u kojoj umjetnost više preživljava iz inata nego iz ljubavi

Nasljeđe u pepelu

Najbolji bosanskohercegovački fudbalski sudija Irfan Peljto ponovo će predstavljati Bosnu i Hercegovinu na najvećoj sceni. Evropska fudbalska federacija (UEFA) još jednom je pokazala koliko cijeni Peljtu i delegirala ga za prvu utakmicu četvrtfinala Lige prvaka između Arsenala i Real Madrida.Bit će to najveći izazov za Peljtu u njegovoj dosadašnjoj karijeri. Rođeni Sarajlija je primjer, ne samo mlađim sudijama, nego i svima u našoj Bosni i Hercegovini da se vrijedan rad i trud isplate. Krenuo je od Premijer lige BiH 2013., dvije godine kasnije je dobio FIFA-inu značku. A sada? Sada redovno dijeli pravdu na evropskim utakmicama i dokazuje klasu na međunarodnoj sceni.Peljto je već sudio na šest utakmica Lige prvaka ove sezone i još tri u Evropa ligi. Tu je i onaj važan meč četvrtfinala Lige nacija između Danske i Portugala (1:0). Realu nije lako suditi, a Peljto je i „Kraljevima“ dobro dijelio pravdu u prošloj sezoni, na gostovanju kod Lajpciga. I tu je „položio ispit“.Kao i mnogi sportisti u našoj zemlji, Peljto je sanjao da Bosnu i Hercegovinu predstavlja kao fudbaler, ali sudbina je imala drugačije planove za sjajnog sudiju.Ko je imao priliku da razgovara s Peljtom zna koliko mu znači što na ovako lijep način predstavlja svoju domovinu. Uostalom, to je priznao u jednom razgovoru.Zamišljao sam da igram za BiH, a Bog mi je dao da je predstavljam na drugi način – rekao je Peljto ranije za „Dnevni avaz“.Irfan Peljto rođen je 18. jula 1984. godine u Sarajevu. Večerašnja utakmica u Londonu između Arsenala i Real Madrida počinje u 21.00 sat.

Zamišljao sam da igram za BiH, a Bog mi je dao da je predstavljam na drugi način, rekao je ranije Peljto

Irfan Peljto: Kruna karijere

Marko Perković Thompson senzacionalno je rasprodao svoj koncert na zagrebačkom Hipodromu zakazan za 5. juli: u svega šest sati prodato je nevjerovatnih stotinu trideset hiljada karata, a do kraja dana, za manje od dvadeset četiri sata, službeno je objavljeno da su prodate dvjesto osamdeset jedna hiljada sedamsto sedamdeset četiri ulaznice. I to nije sve: u petak je pušten u prodaju novi kontingent od stotinu hiljada karata, i na koncu će na Hipodromu biti možda i više od tri stotine i pedeset hiljada ljudi. Bilo je po ukupnom broju posjetilaca i posjećenijih koncerata, no oni su bili besplatni. Za koncerte za koje se morala kupiti ulaznica ovo je apsolutni svjetski rekord koji je time još fascinantniji jer je oboren u jednoj maloj Hrvatskoj koja broji manje od četiri miliona stanovnika, što govori da će bezmalo svaki deseti Hrvat u julu biti na Thompsonovom koncertu.I koliko god da ljevičari vrištali, čupali kosu i prevrtali očima na sve to, ostaje činjenica da Thompson ostaje sada uklesan i na mapi svjetske muzičke scene kao najpopularniji pjevač kojeg je dala Hrvatska. To su brojke kakvima se ne mogu pohvaliti ni najveći globalni izvođači poput U2, Ed Širana (Sheeran) ili Bijons (Beyonce) – a Thompson ih dostiže u zemlji manjoj od Bruklina.Ljudi vole Thompsona zato što prosječnom čovjeku — običnom Hrvatu s mora, sela ili iz hercegovačke kršne zemlje — jednostavno jeste stalo do njegove Hrvatske, do njegove vjere i do njegove nacije. To su vrijednosti zbog kojih čovjeku srce zaigra i zbog čega osjeća da pripada nečemu što je veće od njega samog.Prosječan čovjek, koji se ne bavi NGO aktivizmom, nema vremena za postkolonijalne teorije i queer semantiku, već pokušava prehraniti porodicu, sasvim prirodno osjeća ponos kad čuje pjesmu koja slavi njegov narod, njegovu borbu i identitet.Dakako, te vrijednosti za sobom često znaju vući i netoleranciju prema drugim i drugačijim, zaslijepljenost i veličanje nekih problematičnih pojedinaca i događaja iz prošlosti, no ljudi su takvi. Iracionalna i emotivna roba.Thompson je te motive "uglazbio" uspješnije od ostalih i postao to što je danas: pjevač koji ostvaruje rekord po broju prodatih ulaznica za svoj koncert.Neće zbog toga Hrvati otvoriti novi Jasenovac ili vješati migrante, što je utisak koji bi se mogao steći iz komentara mnogih zabrinutih komentatora.

Neće zbog Thompsona Hrvati otvoriti novi Jasenovac

Nek' ti kaže Lika

Ermedin Demirović odigrao je utakmicu iz snova! Kapiten bh. reprezentacije briljirao je u 28. kolu Bundeslige, predvodivši Štutgart do spektakularne pobjede nad Bochumom rezultatom 4:0. Uz hat-trick i titulu igrača utakmice, Demirović je još jednom dokazao klasu.Štutgart je poveo rano golom Čabota (Chabot), koji je zatresao mrežu već u uvodnim minutama i nagovijestio dominaciju domaćih. No, ono najbolje tek je slijedilo – rapsodija u režiji Ermedina Demirovića.S nevjerovatnim osjećajem za prostor, preciznošću i mirnoćom pred golom, Demirović je bio nezaustavljiv. Tri pogotka postigao je s lakoćom pravog golgetera, podigavši publiku na noge i zapečativši trijumf svog tima.Ova pobjeda Štutgarta ne znači samo nova tri boda, već i ulazak u ozbiljnu trku za evropska takmičenja. Tim je pod Demirovićevim vodstvom dobio novo lice i energiju pred samu završnicu sezone.Njegov sinoćnji učinak samo je dodatni dokaz da se bh. napadač s pravom ubraja među najopasnije ofanzivce Bundeslige – lider na terenu, ubitačan pred golom i noćna mora za svaku odbranu.Bosanci i Hercegovci, ne sekirajte se, imamo novog bombardera!

S nevjerovatnim osjećajem za prostor, preciznošću i mirnoćom pred golom, Demirović je bio nezaustavljiv

Ermedin Demirović: Imamo bombardera

Iako povremeno pokušava ostaviti dojam da je osoba koja zna šta radi i da je maksimalno posvećen miru, predsjednik RS Milorad Dodik neumorno, s obje ruke, maše štapom na sve strane s kojih, kako mu se čini, dolazi opasnost.S opozicijom u NSRS se obračunava najgorim psovkama, uvredama i najtežim optužbama, za nevladine organizacije i nedisciplinirane građane pripremljeni su zakoni i stroge kazne, bh. pravosudnim organima i policijskim agencijama, pa i međunarodnim snagama, indirektno prijeti policijskim vježbama i postrojavanjima, dok omalovažavanja i uvrede na račun Bošnjaka i BiH, kao zemlje u kojoj je evoluirao u ono što je danas, traju već godinama. U nastupu nekontroliranog bijesa na udaru su se našli i ministri u njegovoj vladi, koji impresivne ekonomske rezultate SNSD-ove vlasti ne čine vidljivijim javnosti, pa ona mora slušati o izgubljenim arbitražnim sporovima i stotinama miliona maraka, te ogromnim zaduženjima kod kreditora koji se po svaku cijenu kriju od javnosti.Napad Dodikove paranoje, dok okružen specijalcima zameće vlastite tragove, čeka vlastiti kraj i uobražava da mu svako radi o glavi i u banjalučkim podrumima dogovara njegov pad, rezultirao je i nezapamćenim skandalom o kojem bruji Evropa. U maniru despota današnjeg "dodikistana“, opasnost je prepoznao i u njemačkoj ministrici za evropske poslove i klimu Ani Lurman (Anna Luhrmann), pa je naložio straži da je isprati van granica despotije. Nije tajna da su zvaničnici RS u bezbroj navrata do sada pred evropskim zvaničnicima bili zaklete demokrate i europejci, a lice bez šminke pokazivali na domaćem terenu. Dugo su na taj način stvarali lažnu sliku da socijaldemokrata ima i u stranci, a ne samo njenom imenu. Petak je bio dan kada su sve maske konačno pale, a ukazali se bahatost, primitivizam, tiranija i strah. Razumljivi su zahtjevi da se akcija hapšenja Dodika i ostalih izvede što prije, ali ne i tvrdnje da je svakim danom njegove slobode države sve manje.Izložen potjernici, međunarodnim osudama, sankcijama, finansijskim mukama i izostanku podrške čak i iz centara iz kojih je očekivao, krug persona non grata u njegovom okruženju bit će sve širi. U epicentru najveće sigurnosne krize od rata Dodik postepeno ostaje sam, sa savjetnicima i saradnicima koji ga i ovih dana tapšu po ramenu, uvjeravajući ga da je mudar, sposoban, vizionar koji je prepoznao povoljan geopolitički moment.

Petak je bio dan kada su sve maske konačno pale, a ukazali se bahatost, primitivizam, tiranija i strah

Lice bez šminke

Sarajevskim fudbalskim rivalima prijeti nova sušna godina, još jedna sezona bez trofeja. Šanse da Sarajevo ili Željezničar osvoje trofej znatno su umanjene nakon prvih utakmica polufinala Kupa BiH.Naročito za Željezničar, koji ima zaostatak od tri gola protiv Širokog Brijega (0:3), pa preokret na Grbavici izgleda kao nemoguća misija. S druge strane, Sarajevo će u Banjoj Luci juriti jedan gol iz prve utakmice (0:1), ali prema prikazanom u prvoj utakmici – bordo tim nema šta tražiti u gradu na Vrbasu.I kako to obično biva nakon neuspjeha – skidaju se glave, a prvi na tapeti su treneri. Nezadovoljni su navijači i Sarajeva i Željezničara – s razlogom, gladni su uspjeha, a sve češće se spominju odluke dvojice trenera, Zorana Zekića, s jedne, i Denisa Ćorića, s druge strane.Mogli bismo reći, već viđeno, ali treba uzeti u obzir i jednu stvar – ništa ne dolazi preko noći i ljudi koji vode brigu o sportskom dijelu moraju, prije svega, imati strpljenja. Kao i navijači.Nije Sarajevo ni prošle godine bilo prvak, nije bilo ni blizu. A znaju i oni u plavom dijelu grada kakva je bila njihova prošla sezona. Sarajevo je "ratovalo“ sa sudijama, Savezom, pokretalo borbe za pravdu i na sav taj džumbus došao je Zekić.Još gore je bilo njegovom kolegi s one strane Miljacke. Strahovalo se na Grbavici od ispadanja, a kada je došao Ćorić, uz nekoliko pojačanja Evropa je došla "pod moranje“.Uostalom, najlakše je smijeniti trenera, ali "smjenjivači" nemaju odgovor na pitanje - a koga dovesti poslije.Politika mijenjanja godinama nije donijela ništa dobro ni Sarajevu, ni Želji. Ispostavilo se samo kao gubljenje vremena – svaki trener donosi sa sobom novu filozofiju, novi sistem, dovodi nove igrače i svaki put se ide samo ispočetka. A nema te osobe koja će preko noći napraviti šampionski tim. Sistem je majka uspjeha, a mora se krenuti od početka – urediti omladinske pogone, pametno ulagati i sklapati tim koji će na duže staze donijeti ono što svi žele – uspjeh.

Već viđeno, traže se promjene i skidaju glave trenera Sarajeva i Željezničara

Strpljen, spašen

Samiru Valjevcu i Mensuru Nuhanoviću, policajcima iz Kalesije, po svemu sudeći, nasilje u porodici nije bilo neki bauk, pa su odlučili da ne postupaju kada je Inela Selimović upućivala posljednje vapaje prije nego će je njen suprug Emir zadaviti golim rukama.Za Emira niko nema dilemu da je to monstrum, a osim supruge je zadavio i svog maloljetnog sina.No, pitanje koje se postavlja jeste kakvi su to monstrumi u organima reda koji nemaju senzibiliteta prema onim koji su nasilnici na ženama, pa odluče da sve zataškaju i da nikome od nadređenih ne prijave ništa.Čak i razni kriminalci, koji leže u zatvoru, ne vole one koji udaraju na nejake, ali Samir i Mensur su bili tu da zaštite Emira. Da nije bilo tako, možda bi Inela i danas bila živa.No, tu nije kraj pokvarenosti pojedinaca u MUP-u TK, nego se slučaj dvojice „prljavih“ policajaca pokušao i zataškati.Tek kada je "Dnevni avaz" objavio tekst o ovom groznom slučaju, prvi put se Tužilaštvo TK oglasilo, dok MUP nije odmah osjetio za shodnim ni da to uradi.Odlučili su da ih suspendiraju tek dva dana nakon što smo objavili tekst, iako se moglo čuti iz Tužilaštva TK da je istraga u završnoj fazi i očekuje se da se u narednom periodu donese tužilačka odluka. To implicira da je Tužilaštvo TK moralo izuzimati neku dokumentaciju iz PS Kalesija i ne postoji promil šanse da niko u cijelom MUP-u nije znao za to.To sve navodi na zaključak da do eventualnog podizanja optužnice oni ne bi ni reagirali, a možda bi se i tada pozivali na presumpciju nevinosti. Presumpcija nevinosti treba da postoji, ali trebaju da postoje i preventivne mjere, kao što je suspenzija.U ovako osjetljivim slučajevima postoji i uznemirenje javnosti, koje također treba biti važan faktor u odlučivanju. Ali, očito, sve po onoj narodnoj: ruka ruku mije.

MUP TK odlučio da suspendira dva policajca, koji nisu postupali po prijavi Inele, tek nakon teksta "Dnevnog avaza"

Monstrumi među nama

Dvadesetdevetogodišnji Nermin Đuzić iz Lukavca pomjerio je sve granice, oborio zidove i već ostvario mnogo toga o čemu ljudi u njegovim godinama samo sanjaju. I na duhovnom i na obrazovnom nivou.Magistar je genetike i bioinžinjeringa, a trenutno je i na doktorskom studiju iz oblasti farmakogenetike. Osim toga, hafiz je te je učio tradicionalnu mukabelu proteklog ramazana u srcu Tuzle.Za sve to treba upornosti i odricanja, a za Đuzića možda je i još napornije bilo. Iako ne voli to isticati i ne smatra to svojom manom, jer to i nije, on se odmalena nosi i sa životnim iskušenjem u vidu blagih poteškoća u finoj motorici.Svjestan je da je u pojedinim stvarima morao uložiti duplo više truda nego njegovi vršnjaci, ali se nikada nije žalio, niti mu je kada to smetalo. Kaže da se vodi Kur'anom i da Allah, dž. š., vidi svaki trud i nagrađuje ga.Ambiciozan je, ali ne dozvoljava da ga ambicija proguta. Kada su umori od nauke, okrene se vjeri i obrnuto. Našao je svoj životni balans i još mnogo ciljeva koji samo čekaju Đuzića da ih dostigne.

Kaže da se vodi Kur'anom i da Allah, dž. š., vidi svaki trud i nagrađuje ga

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

KK Bosna, jedan od najpoznatijih klubova u povijesti jugoslavenskog i bh. sporta, suočava se s apsurdnom situacijom. Klub će 17. aprila protiv Vojvodine na domaćem terenu igrati najvažniju utakmicu u posljednih petnaestak godina, naime, polufinale ABA 2 lige, a osvajanje prvog mjesta osiguralo bi plasman u najviši rang regionalne košarke. Samo se još ne zna gdje će igrati tu utakmicu, jer im je iz KSC Skenderija poručeno da dvorana do tog datuma ne može biti spremna za košarkašku utakmicu. Zašto? Pa zato što će se u njoj održati sajam knjige koji, doduše, završava tri dana ranije, no rukovodstvo Skenderije i mjesec unaprijed zna da se za tri dana sala ne može postaviti.U međuvremenu, u Madison Square Gardenu, New York Knicksi odigraju utakmicu, odmah nakon nje skida se parket i postavlja ledena ploha, jer sutradan već čekaju NY Rangersi. Tako se to radi, nekoliko puta sedmično. Naravno, nije tu Njujork nikakav kuriozitet, tako manje-više funkcionira u svim ozbiljnijim gradovima u svijetu.Za to vrijeme i nova uprava Skenderija trudi se očuvati renome ove institucije u kojoj se od 1969. malo toga promijenilo, osim što je prepuštena propadanju, s dvoranom koja izgleda poput komunističkog vremeplova iz šezdesetih, srušenim krovom ledene dvorane koji se nikad popravio nije, polupanim praznim izlozima u kojima su se nekada davno nalazile prodavnice, ruševnim stanjem i nedostatkom bilo kakve ambicije da se stvar pomjeri s mrtve tačke.No, važno je tu i takvu Skenderiju "sačuvati" od pošasti stranih investicija, obnove, napretka modernosti i sačuvati je u njenom izvornom obliku. Dok on ne propadne.Za to vrijeme KK Bosna može igrati u školskom dvorištu.

Ima li nade za čovječanstvo?

Od izvora do tranzita

Koverta svaka vrata otvara

Hansi Flik: Preporodio Barcelonu

Deklan Rajs: Arsenalov bombarder

Babaroga zvana Izborni zakon

Asja Čampara: Na putu ka vrhu

Nasljeđe u pepelu

Irfan Peljto: Kruna karijere

Nek' ti kaže Lika

Ermedin Demirović: Imamo bombardera

Lice bez šminke

Strpljen, spašen

Monstrumi među nama

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

Tri uhljepska dana

Kolumne

Ima li nade za čovječanstvo?

Od izvora do tranzita

Koverta svaka vrata otvara

Hansi Flik: Preporodio Barcelonu

Deklan Rajs: Arsenalov bombarder

Babaroga zvana Izborni zakon

Asja Čampara: Na putu ka vrhu

Nasljeđe u pepelu

Irfan Peljto: Kruna karijere

Nek' ti kaže Lika

Ermedin Demirović: Imamo bombardera

Lice bez šminke

Strpljen, spašen

Monstrumi među nama

Nermin Đuzić: Za njega nema prepreka

Tri uhljepska dana